ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 



BOL U STOCU I SARAJEVU, A TUGA ŠIROM BOSNE I HERCEGOVINE: PUT BRANITELJA U ZEMLJU ILI HAAG

Zijad Bećirević


Iznenadna smrt velikog sina BiH, profesora i političara g. Nijaza Durakovića je još jedno bolno podsjećanje na stradanja BiH, agoniju njenih branitelja, ali i na zavjet krvavog tvorca bh holokausta, Radovana Karadžića i njegove riječi prijetnje izgovorene 27. Januara 1992. u Skupštini BiH o “ nestanku jednog naroda”, ali i na energičan odgovor Nijaza Durakovića da “Bošnjaci neće nikad nestati”, da će se BiH znati odbraniti.

Nažalost, svi koji su se usudili braniti Bosnu i Hercegovinu ili je brane danas kao zajednicu ravnopravnih naroda od srpske hegemonije, srpskih nacionalista i fašista, završavaju na nekoj srpskoj listi okrivljenih i prijeti im put u Haag u neku od haških ćelija ili u zemlju. To su iskustva i spoznaje postdejtonskog mirovnog procesa koji se već 16 godina provodi u korist agresora na štetu žrtve i ne vodi osudi agresora i obnovi multietničke BiH, već izjednačavanju krivice uz benificiranje agresora za počinjene zločine i genocid nad Bošnjacima. To je rezime mutnog maratonskog suđenja Miloševiću i poruka iscrpljujućih haških i drugih procesa koji se s puno skepse vode danas protiv Šešelja, Karadžića, Mladića… To je gorko iskustvo čitave plejade progonjenih branitelja BiH, koji su odolili teškim iskušenjima rata, ali nisu podvalama i nepravdi lažnog mira, koji nas nastoji uvjeriti u devizu pokretača rata da se zločin isplati i da je isto braniti slobodu i ubijati je. Nijaz Duraković nije mogao podnijeti takvu nepravdu, jer je previše, punim svojim srcem volio BiH i sve njene ljude. Njegovo srce nije izdržalo. Morao je naprasno umrijeti u 63-oj godini života, jer nije mogao podnijeti zlo koje se svjesno i posljedično čini njegovoj voljenoj zemlji i njenom napaćenom narodu.

Plačem i s ogorčenjem ispisujem ove redove. Već dugo plaču a plakaće i danas mnogi dobri ljudi BiH. Plačemo za komšijom Mehmedom Alagićem, za Delićem, Srđanom Aleksićem, Sakibom Balićem i našim hrabrim braniocima koji se napušteni u beznađu mira spaljuju pred palatama pravde, na gradskim trgovima evropskih gradova. Ni Alagić nije umro! Ni Izetbegović, ni Duraković... I njih su ubili kao što su ubili Hakiju Turajlića, Džemala i Raziju Bijedić, kao što će i druge već sutra ili neki drugi dan ubiti ili pogubiti i proglasiti njihovu preranu smrt nesrećom, tragedijom . A mi ćemo im držati govore, pričati o njihovom herojstvu, sjećati se njihovog rodoljublja i velikih djela, obilježavati njihove godišnjice. Neki dan godišnjicu Hakije Turajlića, još jučer godišnjicu Džemala Bijedića, a sutra ko zna čiju ... Plačemo za Bosnom. Jer oni su bili stubovi njene odbrane, oni su bili Bosna. Branili su i čuvali njenu sveukupnost, zajedništvo, njene historijske tekovine i civilizacijske vrijednosti. Sve više je branioca BiH na protestnim skupovima, u skupini kažnjenika, a sve više zločinaca na slobodi, na čelu otetih kompanija, u foteljama upravnih odbora i državnih parlamenata. Zlo se uz zlo veže a dobro topi i rastače. Žalimo zbog teške sudbine Divjaka, Ganića, Jurišića... žalimo našu djecu i sebe. Jer vidimo šta se njima dogodilo, to se i nama sprema. I ko će sutra braniti domovinu, kada opet bude napadnuta. Nakon dejtonskih podvala i postdejtonskog razaranja BiH, progona i osude njenih branitelja, ko je taj ko će i dalje vjerovati u istinu i pravdu. Ako u svijetu ovako ostane, više neće biti odbrambenih niti oslobodilačkih ratova. Vodiće ih samo oni najogorčeniji, najsmjeliji i oni koji nemaju više šta izgubiti. Svi koji se usude braniti od nasilja i hegemonije postat će njena žrtva u ratu ili miru.

Ali neće tako ostati. Sve ovo što se nama događa danas biće lekcija koju će učiti i dobro naučiti generacije koje dolaze. Narod ima pravo na život i narod nitko ne može ubiti. Proći će godine a naši unuci i praunuci krenuće našim putevima, preko planina, rijeka i okeana da traže naše grobove, mezare svojih djedova i pradjedova po mapi BiH u nekoj od masovnih grobnica Prijedora, Banjaluke, Bihaća, Bosanske Dubice, Bosanske Gradiške, Bosanske Krupe, Bosanskog Broda, Bosanskog Novog, Bosanskog Petrovca, Brčkog... pa sve tamo preko Bijeljine, Bratunca do Sarajeva, Srebrenice, Foče i Goražda... Dolaziće u Potočare domaći i strani turisti, đačke ekskurzije, kao do sada u Jasenovac, na Kozaru i Sutjesku, i s novom jedinstvenom mapom grobnica iz 21 vijeka, kakvu svijet još nije vidio, stati uz neku od 305 masovnih grobnica da se poklone mrtvima i pomole za mir i spokoj 200 hiljada nevinih žrtava, koje skončaše na kućnom pragu ili u nekom od 654 koncentraciona logora smrti, koje još i danas istražuju, otkopavaju i markiraju ekipe humanista iz tima Amora Mašovića.



Nećemo čekati da nas unište, nećemo im dati još i tu privilegiju. Moramo ustati, prenuti se iz sna kojim nam oči zatvaraju i agonije kojom nas guše. Zemlja naših djedova i pradjedova je naša zemlja, kojoj se uvijek iznova vraćamo i kada od ne odemo. I kada umremo ostaće naši grobovi kao zavjet, opomena i uspomena. Nisu uzalud umrli ni Alija Izetbegović, ni Mehmed Alagić, ni Delić, ni Nijaz Duraković. Mrtvi živima oči otvaraju. “Probudi se, narode moj!“, kako reče jedan od bošnjačkih entuzijasta okupljenih oko magazina Bošnjaci.net.

Pomolimo se za dužu svih mrtvih branilaca naše slobode, proučimo Fatihu svim Bošnjacima u BiH i svijetu koji dadoše svoje živote za ovo što danas imamo. Ne oklijevajmo. Pokrenimo se, načinimo korak na koji nas historija upućuje i koji vrijeme od nas traži. Zaustavimo kolonu branitelja na putu koji vodi u zemlju ili Haag.

Umro je veliki, voljeni i poštovani Nijaz Duraković, za koga su svi ljudi bili jednaki. Bol je u Stocu i Sarajevu, a tuga širom Bosne i Hercegovine. Odlaze ljudi, svjedoci vremena i nose u sebi ispričane i neispričane priče u kojima se sažima život. Putevi naše budućnosti vode od njihovih mezara do njihovih ideala, opijaju našu dušu, prožimaju naša srca i vode sreći u kojoj će jednoga dana svako naći i imati svoj željeni dio.

Nek ti je veliki rahmet i počivaj u miru pravednijem od ovog našeg bosanskog, dragi Nijaze. Tvoja porodica, tvoji studenti i tvoja Bosna su ponosni na tvoju misao i djelo.

Zijad Bećirević



30.01.2012.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 30.01.2012. - Last modified: 14.08.2015.