ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 


 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević



 




BANJALUČKA PARODIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

Zijad Bećirević


Recepti za zaštitu ljudskih prava i sloboda iz Dodikovog svijeta mržnje i jednoumlja


I ove godine 10. Decembar obilježen je u svijetu kao Međunarodni dan ljudskih prava. Na taj dan je 1948.godine, prije 63 godine, objavljena Opšta deklaracija o ljudskim pravima zasnovana na Povelji UN iz 1945. godine, kojom se uspostavlja suradnja među državama u cilju unapređenja ljudskih prava, bez obzira na njihovu rasu, pol, jezik i vjeru.

Svi ljudi su rođeni slobodni, sa urođenim dostojanstvom, jednakim neotuđivim pravima. Priznanje dostojanstva i jednakih neotuđivih prava čovjeka je temelj slobode, pravde i mira u svijetu. Po deklaraciji UN obaveze njenih članica su stvarati uslove stabilnosti i blagostanja za ravnopravnost i samoopredjeljenje naroda. Opšta deklaracija o pravima čovjeka je najviši domet koji treba da dostignu svi narodi i nacije, kako bi svaki čovjek mogao slobodno i neometano uživati sva prava i blagodati slobode. Na međunarodnoj konferenciji UN održanoj 1968.godine deklaracija je postala “obaveza za sve članice međunarodne zajednice.”

Čovjek rođenjem stiče prava, ali ih nažalost kroz život gubi. Prava se teško stiču, a lako gube. U proteklom periodu malo je ljudi i naroda ostvarilo sve slobode i prava, koja bi im život učinili dostojnim, a mnogi su ih izgubili. U svijetu se i danas za svoja osnovna prava bore milioni ljudi, a na hiljade svakodnevno gubi život u skoro svim državama i gradovima svijeta. I danas, na međunarodni dan prava čovjeka, mediji nam prezentiraju očajničke vapaje obespravljenih iz gradova Rusije, Egipta, Somalije, Pakistana, sa Bliskog istoka, … I dok se bedemi jednoumlja pucaju i lome u Putinovoj Rusiji, neki iz EU i dalje asistiraju genocidnom secesionističkom režimu Milorada Dodika da ih ojača i učvrsti na otetoj bošnjačkoj zemlji, u srcu Evrope, na Balkanu.


Banjalučka parodija o pravima čovjeka

Podlo i strateški mudro, kao sve što se Dodikovim umom dizajnira, svijetu se upravo danas, na Međunarodni dan prava čovjeka, iz Banjaluke potura Međunarodna konferencija o ljudskim pravima. Organizator konferencije je Narodna skupština RS, a prisustvuje joj preko 20 gostiju iz 15 zemalja. Kako tvrde, konferencija je posvećena pitanjima tranzicijskih izazova u ostvarivanju ljudskih prava, religijskom pogledu na ljudska prava, te odnosu pravosuđa i organa istraživanja i gonjenja prema pitanjima iz oblasti ljudskih prava. Cilj organizatora je razgovarati o aktuelnom statusu ljudskih prava i poslati pozitivne poruke u Evropu i svijet, naravno radije one s konferencijskog stola nego iz mračne zbilje Republike Srpske, koja i ovaj put pod Dodikovom jurisdikcijom svijetu prodaje maglu. Takva konferencija u svakom drugom mjestu, gdje se zaista brine o pravima čovjeka, mogla bi se okarakterisati kao poželjan događaj i bila bi sasvim logična i prihvatljiva činjenica, ali takva konferencija u Banja Luci je parodija na borbu za ljudska prava, jer se održava u okupiranom dijelu R BiH u kojem na etnički očišćenom zemljištu žive isključivo Srbi, a pored njih mali broj bošnjačkih i hrvatskih povratnika, koji ni danas, 16 godina po zaključenju mira, nemaju nikakvih sloboda ni ljudskih prava.

O ljudskim pravima se debatuje u gradu u kojem više skoro da i nema onih koji su ga gradili, u državi u kojoj se svaki dan i svaki sat psuje drugo i drugačije, prijeti klanjem, pale kuće, napadaju povratnici, skrnave vjerski objekti, napadaju džamije, ugrožavaju životi povratnika. I ovog dana, na domak Banja Luke, hiljade Prijedorčana uzaludno demonstrira ulicama Prijedora, traga za sudbinom preko hiljadu svojih najmilijih, traži pravo da ih dostojno sahrani i podigne im obilježja na logorskim stratištima, u kojima je ubijeno preko 3.000 njihovih mještana. O kakvim pravima mogu sanjati građani Bosanske Gradiške, Bosanskog Novog, Bosanske Dubice, Bijeljine, Foče, Višegrada, Srebrenice..., kad im i danas lupaju na vrata, razbijaju prozore, upadaju u kuće, prave noćne racije, prijete klanjem ...

Kakve li ironije, poruke mira i ljubavi šalju se iz okupirane Banjaluke, dok im zloba i sarkastičan osmjeh kroje lice. O ljudskoj pravici se debatuje u palatama u kojima se i danas krvnici promovišu u heroje i kite medaljama priznanja, u koje niko ko nije Srbin nije dobro došao. Da li je to namjera Evrope da nam krvnika predstavi s anđeoskim osmjehom i kaže da je mehkog srca i milostiv, ili je to ismijavanje i same ideje da se raspravom o ljudskim pravima dezavuišu i ismiju ljudska prava.

Prema ranijem saopštenju na Banjalučkoj konferenciji o ljudskim pravima učestvuju i poslanici Evropskog parlamenta g. Doris Pak i g. Tanja Fajon, a učesnik konferencije iz Srbije je Ivica Dačić, iz Crne Gore Duško Marković, ispred BiH Ljiljana Mijović, Milorad Pupavac, poslanik hrv. Sabora, i drugi. Na divno čudo, na jednom od jarbola ispred konferencijske hale ovaj put vije se i državna zastava BiH, koju Dodik sve češće odbacuje i zamjenjuje entitetskom.

Ako je Banjalučka konferencija o ljudskim pravima imala ambicije da na međunarodnom nivou razmatra stanje ljudskih prava u svijetu sa tranzicijskih izazova, koji su više nego izraziti na području Balkana, onda bi se ključne konstatacije trebale primarno odnositi na stanje ljudskih prava na Balkanu, u BiH, posebno u RS i u srcu RS Banja Luci, dijelu Evrope gdje se prava ljudi svirepo krše svaki dan, i ima ih u nekoj mjeri samo za građane srpske nacionalnosti, a za mali broj drugih samo onoliko koliko to želi secesionistički vrh RS na čelu s Dodikom.

Prava čovjeka i države u BiH

Ljudska prava u BiH se i danas tumače, kako odgovara bh okupatoru. Nažalost, podrška i ohrabrenje separatistima RS sve češće stiže ne samo iz zemalja koje daju neskrivenu podršku agresoru na BiH, već od pojedinih lidera i iz institucija Evropske unije. Već u prvim izjavama, nakon prvog dana banjalučke konferencije, g. Doris Pak ne pokazuje zabrinutost zbog drastičnog kršenja prava manjina u RS, već proklamuje, šta drugo nego neko uvjerenje, “da entiteti mogu sami rješavati evropska pitanja”. Po njoj je to,valjda, kraći put do prava i sloboda,” jer je u Federaciji BiH previše igrača, pa je teško naći pravog sagovornika”, za razliku od RS gdje se sugovornici lako prepoznaju. Po takvim kriterijima može se očekivati da u dalje pregovore sa EU idu entiteti, jer je država komplikovana i opterećena. U prilog takvim intencijama je podrška Doris Pak Dodikom mišljenju da je međunarodni predstavnik odradio svoj posao u BiH pa treba da ode. I druga predstavnica EU g. Tanja Fajon, umjesto o obespravljenosti i ljudskim pravima, radije govori o krizi vlasti u BiH, nedovoljnom napretku, zaostajanju u razvoju, pa čak prijeti suspenzijama, što neumoljivo podsjeća na nametnuti embargo u naoružanju u prvim godinama odbrane BiH od agresije. Umjesto iskrenije i potpunije pomoći, Bosni i Hercegovini se radije upućuju optužbe; opravdane, ako se zahtjevani dogovor između počinioca genocida i žrtve genocida po mjerilima internacionalnog prava smatra nužnim i opravdanim, a neopravdanim kada se pouzdano zna da između počinioca genocida i žrtve nema sporazuma, naročito ne kada takvim sporazumom počinilac genocida treba biti dodatno nagrađen za svoje “veliko djelo”, na čemu insistiraju neki uticajni predstavnici MZ.

U posljednjih pola stoljeća, od donošenja Opšte deklaracije o ljudskim pravima, mnogo je ljudi u svijetu dobilo svoja osnovna prava, a mnogi su ih izgubili. Posljednjih godina trend uskraćivanja prava je sve izraženiji. U BiH su izginuli nedužni građani- borci za osnovno pravo -pravo na slobodu, a hiljadama se još ni za grobove nezna. Desetine godina majke Srebrenice, Žepe, Prijedora traže pravo da dostojno ukopaju svoju djecu, pa im se i takva prava uskraćuju. U BiH su obespravljeni i ljudi i država. Ignorisan legalni Ustav BiH a nametnuta nerješiva dvosmislena Dejtonska rješenja. Bošnjaci su izgubili pravo na svoju zemlju, pravo na mir i slobodu. Bošnjacima BiH je oduzeto i pravo da se brane i odbrane od agresora, a oni koji su se usudili braniti sebe i svoj goloruki narod od agresorskih hordi, haubica i tenkova, sada se obespravljuju do kože, optužuju se i osuđuju za rodoljublje-domoljublje i gone u zatvor sa svojim krvnicima. Pita li se Pravda šta bi se dogodilo da se u Nirnbergu zajedno s nacističkim zločincima sudilo francuskim, britanskim, američkim i drugim borcima Antante, borcima oslobodilačkih pokreta Jugoslavije, Poljske, kao što se sada sudi braniocima BiH. I onda i sada bila je to odbrana od agresora, osvajača, porobljivača i okupatora. Za razliku od onog vremena, većina branioca BiH, naročito prvih dana odbrane, nije imala ni poštena noža, naspram jedne od najjačih armija svijeta. A sada se braniocima slobode montiraju krivice i sudi im se za najsvetije pravo čovjeka, da brani svoj dom, porodicu, domovinu i dostojanstvo. Oni su heroji, a ne ubice, gospodo.

Iz takvih osnova proizišla je jedna od zvaničnih ocjena, s kojom se danas operiše, da je “BiH zemlja u kojoj se najviše krše ljudska prava.” Jedan od boraca za ljudska prava u BiH tim povodom kaže: “Zahtjevi za zaštitu ljudskih prava šire se poput virusa, jer ljudi žele slobodan i dostojanstven život bez siromaštine.” Stanje ne možemo brzo promjeniti, ali možemo motivirati ljude da se angažuju u zaštiti prava.” Pri tome osnovno mjerilo ljudskih prava mora biti čovjek, jedinka.”

Naravno, u oblasti zaštite ljudskih prava aktuelnu političku situaciju u BiH posebno opterećuje ustavna diskriminacija prava nacionalnih manjina, produbljena kroz slučaj Sejdić-Finci, za koji ni dvije godine nakon presude iz Brisela i nakon 11 sjednica Komisije za provođenje presude, još nema rješenja. Put do osnovnih građanskih i ustavnih prava je teško dostižan, jer su nacionalne elite usko nacionalno teritorijalizirale i pred-adaptirale Dejtonski model i učinile ga protuustavnim, pa nacionalne manjine i dalje čekaju ujednačavanje prava s konstutivnim narodima BiH. I slučaj Ilijaza Pilava, Bošnjaka RS, čeka na rješenje, kojim bi se ukinuo diskriminatorski odnos i svim građanima u RS omogućila ista ustavna prava.

Sve je manje socijalnih i građanskih prava

U tako poraznoj slici o stanju sloboda i osnovnih ljudskih prava u BiH, kako se uopšte usmjeriti na zaštitu prava radnika, penzionera, invalida, boraca, žena, omladine, djece, siromašnih.

Prava sindikata i prava radnika u BiH su svedena na nulu. Ostavljeno im je pravo da rade, ako nađu zaposlenje, ali nije osigurano pravo da dobiju naknadu za svoj rad. Sindikatima su ograničena prava da brane svoje članove. Već mjesecima radnici brojnih radnih kolektiva, naročito onih koji su postali žrtve namještene privatizacije, izlaze na ulice i traže svoje plate, koje im štucaju i mjesecima ne isplaćuju. I ne samo da se uskraćuju i oduzimaju prava korisnicima prava već se ugrožavaju i ruše sistemi koji osiguravaju i štite takva prava, kao što je sistem socijalnog osiguranja, penzionog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, pa dijelom i socijalne zaštite.

O pravima žena, djece je još uvijek teško govoriti i naći put za njihovo izjednačavanje, iako se ove godine navršava 31 godina od usvajanja Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, koja je usvojena 1979. i ratificirana od 185 članica UN-a.

Banjalučka konferencija oruđe Dodikovih secesionista

Banjalučka konferencija o ljudskim pravima je osmišljena farsa, koju secesionistički režim RS veoma uspješno koristi za ostvarivanje secesionističkih ciljeva i obespravljivanje drugih.

Da bi mogao vratiti ljudska prava obespravljenim Dodiku je još potrebno da entitetske linije ogradi bodljikavom žicom, postavi svoje graničare, protjera OHR i međunarodnog posrednika, i zamjeni sa onima koji će ga tapšati po ramenima i s njim nazdravljati za “slobodnu i nezavisnu RS.” Ko očekuje ljudska prava od Dodika, brzo će se uvjeriti, kao i do sada, da će biti modelirana grafitima četnika, Miloševićevom diplomatskom slatkorječivošću, Karadžićevom poetikom, ali i zadahom Dodikove mržnje protiv BiH i svega bosanskog.

Dan ljudskih prava trebao bi za RS biti dan popravnih ispita, na kojima bi se moglo početi nešto mijenjati i popravljati. Bit će zanimljivo vidjeti da li će se u zaključcima banjalučke konferencije o ljudskim pravima uputiti ikakve preporuke ako ne već i prijekori vlastima RS koje neumoljivo gaze prava svih onih koji nisu Srbi. Za sada je poznato da se umjesto prijekora preporučuje nastavak dijaloga o reformi pravosuđa i zaštiti demokratije, ali očigledno s namjerom da se amnestiraju krivi a kazne pravi.

Ostaje pitanje koliko će ova međunarodna konferencija, koja u sebi ima jedva malo „m“ od međunarodnog značaja, promjeniti stanje odnosa u regionu i uspjeti odgovoriti potrebama i zahtjevima regionalnih težnji za slobodama i ljudskim pravima za kojima vape mnogi ljudi Balkana, a najviše Bošnjaci BiH sa milion obespravljenih prognanika, ili će svoj put do otuđenih i izgubljenih prava za obespravljene modelirati parolama i grafitima, koje sljedbenici Miloševića, Karadžića i Dodika ispisuju po zidovima, a zakonodavci ozakonjuju u skupštinskim klupama RS. Ali put do ljudskih prava nije magistrala već put posut trnjem, a kroz BiH i nagaznim minama, pa ipak se mora preći i ići dalje. Sasvim je jasno da recepti za zaštitu ljudskih prava i sloboda iz Dodikovog svijeta mržnje i jednoumlja neće u BiH i njenom evropskom okruženju obezbjediti ni prava, ni mir, ni slobode.

U Bosni i Hercegovini se nastavlja borba za odbranu sloboda i zaštitu osnovnih ljudskih prava. Tražimo da se ukine dejtonska teritorijalna podjela BiH, objedini teritorij države i ukinu entiteti, Dejtonski ugovor zamjeni legalnim Ustavom Bosne i Hercegovine, oštećeni obeštete, prognanima omogući nesmetani povratak, a agresija i agresori pravno sankcionišu za počinjena zlodjela. Tražimo da se i u BiH, kao širom svijeta, dosljedno i principijelno provodi Opšta deklaracija UN o pravima čovjeka.

Zijad Bećirević


15.12.2011.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:15.12.2011. - Last modified: 14.08.2015.