aktua3284.htm

ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 


 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Piše:
Zijad Bećirević








Neprijatelj BiH i Bošnjaka br.1 traži internacionalnu podršku za svoju mržnju na kojoj egzistira
genocidna tvorevina Republika Srpska, najveća rak-rana Evrope i svijeta

DODIKOV KORAK DALJE

Zijad Bećirević



Posjetom Sjedinjenim državama Predsjednik genocidne tvorevine RS Milorad Dodik napravio je korak više u rušenju države BiH, širenju mržnje prema Bošnjacima, negiranju i promociji zločina genocida počinjenog nad Bošnjacima na pragu 21. Vijeka, u srcu civilizovanje Evrope, pred očima čitava svijeta. Njegov dolazak u Ameriku je vrhunac drskosti, koji jasno pokazuje da srpski agresori na BiH nastavljaju istim putem sa punom odlučnošću da i dalje razaraju i ruše sve što im se ispriječi na putu stvaranja Velike Srbije. Mada Dodikovom posjetu Americi nije dat nikakav službeni značaj niti medijski publicitet, domovinski opredjeljeni Bosanci i Bošnjaci, okupljeni u organizacijama kao što su KBSA, BAACBH, BAGI i drugi, razočarani su pa i ogorčeni što je posjet uopšte prihvaćen, i što je do njega uopšte došlo. Uz to, u Dodikovoj pratnji, kao njegova desna ruka, našao se Dr. Darko Trifunović,”stručni” branitelj srpskog fašizma i negator genocida u Srebrenici, koji je nedavno prijetio američkom KBSA i njegovim liderima zbog njihova angažovanja na sankcionisanju zločina. Od 19 do 28. oktobra Dodik je obilazio gradove Amerike, lutao periferijom, očekujući državničke počasti i tražeći sugovornike i istomišljenike, koje uglavnom nije našao. Dodikova cipela nije smela stupiti na američko tlo, kao što ni okupatorska čizma okorjelog zločinca Mladića nije smjela nagaziti zemlju Bosne i Hercegovine.

Strateški korak u Ameriku

Dodikovom odlasku u Ameriku prethodilo je višegodišnje lobiranje, zasnovano na pažljivom izboru lokaliteta, odabiru subjekata, stvaranju prihvatne mreže, uz pripremu i obradu medija. Sve to koštalo je basnoslovno mnogo, ali u vrhovima RS vjeruju da im je to vrijedilo u promociji njihovih (čitaj- secesionističkih) interesa, koji imaju za cilj da se BiH do kraja rastoči, podjeli ili formira asimetrična bh federacija, sa pravom federalnih jedinica na otcjepljenje. Republika Srpska koristi usluge specijalne institucije“Quinn Gilespiea”, koja joj osigurava političke i medijske usluge, prije svega poboljšava imidž RS u Kongresu, kod američke Vlade, uticajnih osoba i u američkoj javnosti. Dodikov korak u Ameriku, kao strateška komponenta lobiranja, košta RS, tj. narod BiH svakog mjeseca $120.000, a zadnje 4 godine koštao je 13 miliona. Taj korak nije nimalo spontan ni slučajan, već dobro osmišljen. Za njega je trebalo ne samo pripremiti teren i pribaviti sredstva, već pažljivo odabrati vrijeme kada će dati najveće efekte, a uz to dobiti blagoslov Srbije i podršku Rusije. Isto tako, trebalo je uspostaviti punu kontrolu medija, koji će pratiti Dodikov posjet Americi i davati mu željeni ton. Jedna od glavnih spona lobističke grupe bila je Ana Tršić-Babić, zamjenica Ministra vanjskih poslova BiH.

Do sada u svijetu nije poznat slučaj, da najviši funkcioner države slobodno, neometano i nekažnjeno ide od grada do grada, od države do države, od Istoka do Zapada i godinama napada svoju državu, o njoj iznosi neistine i laži, obmanjuje svijet, prijeti rušenjem i nestankom države, mada više nego dobro zna da je na polovini otete zemlje, sa koje je protjerano njeno domicilno stanovništvo a naseljeni Srbi, izgradio svoj imperij u kojem nema prava ni slobode za druge narode osim Srbe, u kojem se ništa ne smije zvati drugačije nego srpsko. Nasiljem i terorom srpski agresori obezbjedili su na području RS-e zastupljenost Srba od 95%, a da bi je podigao na 100% Dodik poziva Srbe sa sjevera Kosova da se dosele u Republiku Srpsku, nudeći im besplatno otetu Bošnjačku zemlju.

Posebno zabrinjava činjenica da najviši predstavnički i izvršni organi R BiH, najviši državni funkcioneri, o Dodikovom posjetu Americi šute, ne oglašavaju se, iako znaju da njegov posjet nije po državnom protokolu, niti je bilo tko u državi, osim vlasti RS i Srbije, o ovom putovanju pitan i konsultiran. Ovih dana oglasio se samo Predsjednik Predsjedništva BiH g. Željko Komšić, protestujući zbog diskriminatorskog odnosa prema publici na Columbia Univerzitetu, u kojem su prilikom njegova gostovanja vrata bila otvorena za sviju, a Dodik ih držao pod čvrstom kontrolom. Reakcije i prigovori iz vana, od Dijaspore, kao što su reagovanja KBSA, u srpskim medijima tretiraju se irelevantnim. Pri tome se treba prisjetiti da su od strane RS-e i Dodika lično više puta napadani državni funkcioneri R BiH kada su službeno putovali van zemlje, iako su njihove posjete bile odobrene i legalne.

Otpori Dodikovoj posjeti Americi

Dolasku Milorada Dodika u Ameriku i njegovom prihvatu od strane američkih državnih organa, organizacija i institucija suprotstavile su se mnoge bosanske, bošnjačke i bosansko-američke organizacije, grupe b-h građana, mediji i pojedinci. Iako američka strana ovom posjetu nije dala nikakav značaj, nije se ni ogradila od posjete. Sa više strana traženo je od američke administracije da negatoru genocida ne dozvoli ulazak na američko tlo. Skupina organizacija Chicaga , pod nazivom “Svi za sve” uputila je pismo državnoj tajnici SAD Hillary Clinton sa zahtjevom da Dodiku zabrani ulaz u SAD, na koje nije bilo odgovora.

U Protestnom pismu Kolumbija univerzitetu zbog planiranog izlaganja Milorada Dodika, potpisanom od Mr. Harisa Alibašića, Predsjednika UO KBSA, Ajle Delkić, Izvršnog direktora Bošnjačko-Američkog Savjetodavnog vijeća, prof. Emira Ramića, predsjednika Instituta za istraživanje genocida Kanada i Sanje Drnovšek, direktora Bošnjačko-Američkog instituta za istraživanje genocida i edukaciju, između ostalog se kaže:

“Pišemo vam u ime 300,000 Bošnjaka u SAD i 50,000 u Kanadi da protestujemo zbog planiranog programa u organizaciji Hariman Instituta i Škole za međunarodne i javne poslove na Kolumbija univerzitetu 25. oktobra, 2011 godine, u kojem će glavni gost biti Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske (RS).

Milorad Dodik negira genocid nad Bošnjacima i neumorno promovira etničke podjele u Bosni i Hercegovini (BiH). U aprilu 2010 Dodik je dao intervju beogradskom listu “Večernje novosti”, u kojem otvoreno navodi da “bosanski Srbi nikada neće prihvatiti da pokolj 8000 muslimana ( Bošnjaka) u Srebrenici 1995. godine je genocid. Dodik je dalje rekao da “Mi ne možemo i nikada nećemo prihvatiti taj događaj kao genocid.” Negiranjem genocida, Dodik aktivno radi protiv mira i procesa pomirenja u BiH. Međunarodni sud pravde (ICJ) i Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) presudili su da ono što se dogodilo u Srebrenici je genocid. Pored toga, američki Kongres donio je HR199, koji definira taj zločin kao genocid.

Dodikova moralno prekorljiva retorika o Srebrenici i njegov opstrukcioni odnos prema Bosni kao jedinstvenoj državi ugrožava mir, stabilnost i prosperitet, ne samo u BiH, nego i cijeloj jugoistočnoj Evropi. Dodik aktivno podržava odbranu Ratka Mladića, optuženog ratnog zločinca trenutno u Haagu za opsadu Sarajeva i genocid u Srebrenici. Dodik uporno insistira da ne postoji odgovornosti Srba za ratne zločine koje su počinili- Srbi tokom agresije na BiH, u ranim 1990-im. Pored toga, Dodik radi na potkopavanju autoriteta i pravilnog funkcioniranja nacionalnih institucija, uključujući i Suda BiH, odgovornim za progon ratnih zločina.

Dodik nastavlja predstavljati opasnost zemlji sa čijem ilegalne secesije Republike Srpske, što može obnoviti nasilje u društvu, još uvijek duboko traumatiziranom ratom.”

Protestno pismo Columbia University uputio je i Bosniak American Advisory Council for BiH (BAACBH) zbog diskriminatorskog odnosa prema Bosanskim Amerikancima 25. Oktobra 2011. godine.

Stranice internet-magazina Bosanskog kongresa, Chicagoraja.net, Bošnjaci.net… puni su oštrih reakcija i protestnih tekstova čitalaca i raznih autora.

Imitiranjem državničkih posjeta Dodik vješto izvlači politički kapital, koji će u datom momentu koristiti za svoje mračne ciljeve. “Svakom prihvaćenom posjetom Dodika- kako tvrdi sarajevski politički analitičar I. Prohić- nastavlja se ”konfliktima visokog intenziteta”,koji su Dodikova jedina preostala opcija.”

Bošnjacima i mnogim Bosancima, kao žrtvi agresije i genocida, ipak, nije shvatljivo kako neke poznate američke institucije i istaknuti pojedinci imaju morala primati u goste i zdraviti se sa osobom koja simbolizira ne jednu već sve četiri figure apokalipse.

Suprotstavljanjem i reakcijama popraćeni su susreti Dodika sa kongresmenom Robertom Adelhortom, senatorima Džejn Šahin i Džon Buzman, kao i njegov posjet Harriman Institutu pri Columbija univerzitetu, gdje je Dodik nastavio sa lažima, širenjem mržnje, negirajući Srebrenički genocid i tvrdeći da je BiH hibridna tvorevina, neuspješan eksperiment MZ, kojem predstoji raspad. Odmah nakon uvodnih riječi dr. Timothy Frye, direktora Harriman Instituta na Kolumbija univerzitetu, koji je dao jasnu poruku da genocid u BiH nije upitan, Dodik je nastavio sa negiranjem genocida. Očigledno, za Dodika je broj 8.372 samo broj i ništa više. Pokretački motiv za rat devedesetih Dodik ne vidi u srpskim osvajačkim pretenzijama, već u nastojanju da se 30% Srba očisti iz Sarajeva. Naravno, Dodikove ratnohuškačke izjave za profesore i studente Kolumbija univerziteta nisu ništa novo i ne čuju ih od njega prvi put.

Dodikov bolesnički šovinizam i razorni nacionalizam

Dodikov urođeni šovinizam i agresivni nacionalizam debelo potkovan nacizmom, koji otrovno izbija kroz svaki njegov pokret i svaku izgovorenu riječ, ima ne samo dubok korijen, već okoštalo stablo i plod sa etiketom nacionalističkog/ fašističkog/nacističkog porijekla. On nije čovjek s porukama mira i demokratije, već nosač tiranije, i takav nije imao mjesta za katedrom bilo kog američkog univerziteta, a najmanje poznatog Kolumbijskog. Žalosna je činjenica da za američke Bošnjake, koji još nisu u stubovima ali jesu sigurno u potpornim zidovima američke slobode i demokratije, nije bilo mjesta u prostorima kolumbijskog univerziteta, a bilo ga je za protagoniste rata, kojima je ovaj put (kao u BiH devedesetih) dato pravo da nam kontrolišu lična dokumenta, vrše trijažu i dijele nas na podobne i nepodobne.

 




IZLAGANJE NA COLUMBIA UNIVERZITETU, ZABRANA ULASKA BOŠNJACIMA, REAKCIJE

Sponzor genocida za katedrom Univerziteta


Pružajući utočište počiniocima zločina, štiteći ih od zakona, podržavajući njihova šovinistička opredjeljenja, a negirajući počinjena zlodjela i genocid, Dodik je postao sponzor genocida i podstrekač novih zločina.

U sali Columbija univerziteta, pred pedesetak prisutnih, uz stotine onih koji su čekali vani, Dodik je nastavio pričati bajke, kako reče jedan od prisutnih, “nadmašujući i poznatu Braću Grim”. Pristao je samo na zatvorena format predavanja, bez susreta sa neistomišljenicima i sa selektiranim pitanjima iz auditorijuma. Tokom predavanja u sali je slikao samo Dodikov novinar-reporter, jer ostalim nije dopušteno. Najveći neprijatelj BiH i njen razbijač, podstrekač etničkih podjela, ogrezao u lažima i licemjerju, pokušao je ponovno uvjeriti Amerikance, kako oni u RS žele jedinstvenu BiH, ali im ne vrijedi jer BiH je nestabilna i imaginarna. Realna je i uspješna samo Republika Srpska, sa savršenim institucionalnim ustrojstvom, iako joj dva posljednja međunarodna predstavnika u BiH otežavaju put napretka.

Tokom izlaganja Dodik je rekao da ne želi biti povezan s politikom Karadžića, Mladića i Miloševića, a po Biljanu Plavšić je poslao privatni avion i lično je dočekao na Beogradskom aerodromu, iako je Plavšićka osuđeni ratni zločinac. Na pitanje o tom dočeku, koje mu je upućeno iz publike, odgovorio je da je ona njegova prijateljica, koja je odslužila kaznu. U ograničenom broju pitanja, slijedila su i ona “Zašto su Bošnjaci nepostojeća nacija?” i “Da li je bilo genocida u BiH?”, te “Zašto Dodik izbjegava koristiti riječ “genocid”?”

Po njemu je riječ” genocid” pogrešan izraz koji je upotrebila međunarodna zajednica, a Srebrenica je samo strašan zločin i ništa više. Na spisku ubijenih Srebreničana u Potočarima sa 8.372 imena Dodik nije prepoznao zločin genocida počinjen radi istrebljenja Bošnjaka, već ko biva pronašao 100 imena osoba koje su još žive. Indikativna poruka Bošnjačkih demonstranata, kojima je onemogućen ulaz u salu gdje je mutio Dodik, bila je ispisana na transparentnom plakatu riječima “ 8,372 Not Just a Nummber”.

Za Dodika Bošnjaci kao nacija ne postoje; ne postoji ni Bosanski jezik, a Bošnjaci su sami sebe izmislili 1993. godine - samo su neke od njegovih ponovljenih bravuroza, datih desetak dana ranije Ruskom servisu Radija Slobodna Evropa, kada je govorio o „nemogućnosti suživota u BiH”, jer je BiH po njemu neuspjeli eksperiment međunarodne zajednice, u kojoj “Bošnjaci ne mogu sami izgraditi svoj identitet, ako ne unište identitet drugih konstitutivnih naroda”.

U prilog toj tezi bile su i njegove završne riječi o tome kako “Bosnu niko ne voli- Muslimani jer ne znaju kako je napraviti muslimanskom, Hrvati što su u njoj potčinjeni, a Srbi su jedini koji je vole, ali je ne vole jer smeta ekonomiji RS-e.

Protesti pred Kolumbija univerzitetom

Američki Bošnjaci i građani BiH ispred Kolumbija univerziteta ne samo što nisu mogli prisustvovati Dodikovu predavanju, već nisu mogli ni čuti o čemu govori, iako su mnogi imali potvrđene registracije o prisustvu. Među njima su bili predstavnici Misije BiH pri UN g. Aida Hodžić i g. Adi Durmić, predstavnik radija “Glas BiH“ g. Džemaludin Marba, ef. Mehmedalija Demirović i mnogi drugi članovi bošnjačko-američkih udruženja, organizacija i asocijacija. Ali u salu nisu mogli, jer je selekcija vršena isključivo po nacionalnoj osnovi, primjenom Dodikovog nacionalnog ključa. Novinaru Erolu Avdoviću je dozvoljen ulaz, ali zabranjeno postavljati pitanja, zbog čega se odlučio ostati vani. Bošnjaci na vratima Kolumbija univerziteta, kojima nije dozvoljen pristup, s nevjericom se pitaju kako je Dodiku dozvoljeno da govori na jednom od najboljih univerziteta svijeta, a znaju da je on jedan od najodgovornijih zbog kojeg su Dejton i integracija sa Evropskom unijom ugroženi.

U američkom sistemu demokratije do sada se uvijek dobro znalo kome je mjesto pred vratima, u sali ili za vratima, a ovaj put pred vratima Kolumbija univerziteta ostale su grupe Bosanaca, koji su imali uredno prijavljeno i odobreno prisustvo, ali u salu nisu pušteni jer su Dodikovi presretači u njihovom imenu i prezimenu prepoznali muslimane. A pitanja su mogli postavljati samo odabrani.

Jedna od prisutnih Bošnjakinja na Dodikovom predavanju u Kolumbija univerzitetu o Dodiku kaže: “Dodik jeste neko ljudsko biće, ali definitivno nije Čovjek “, a jedan od Bošnjačkih protestanata, koji nije dobio vizu za Dodikovo predavanje, u ogorčenju poručuje bosanskoj javnosti u BiH i svijetu: “Nastavite se i dalje žaliti na nacionalizam, a i dalje birajte iste nacionalističke stranke predvođene autokratima i destabilizatorima jedinstvene BiH.”

kaže: “Dodik jeste neko ljudsko biće, ali definitivno nije Čovjek “, a jedan od Bošnjačkih protestanata, koji nije dobio vizu za Dodikovo predavanje, u ogorčenju poručuje bosanskoj javnosti u BiH i svijetu: “Nastavite se i dalje žaliti na nacionalizam, a i dalje birajte iste nacionalističke stranke predvođene autokratima i destabilizatorima jedinstvene BiH.”

Sramotno ponašanje Columbia univerziteta

Dodikovo izlaganje na Columbia i zabrana ulaska Bošnjacima izazvale su burne reakcije u dijaspori i u BiH. Njegova ekselencija Željko Komšić uputio je protestno pismo predsjedniku univerziteta Lee Bollingeru u kojem je izrazio razočarenje i tražio objašnjenje kako se nešto takvo moglo dogoditi na jednom prestižnom univerzitetu. Također su naslijedila brojna protestna pisma od Bošnjaka u SAD koji su na inicijativu Bošnjačko- američkog savjetodavnog vijeća za BiH uputili protestna pisma univerzitetu. Glasnogovornik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, magistar Hamdija Ćustović je uputio i pismo uredniku oficijelne univerzitetske publikacije “Columbia Spectator”, gdje je ukazao na činjenice da je ponašanje administracije Columbia univerziteta , posebno Harriman Instituta, veliki šamar žrtvama genocida u BiH. On je također povukao pitanje o akademskom integritetu univerziteta, sumnjivim etičkim standardima administracije i sukobima interesa, jer je Columbia primila velike sume novca od Srbije za osnivanje “Zadužbine Njegoš”. Može se tumačiti da je Dodikovo izlaganje na Columbia plaćanje usluge Srbiji zbog njihovog novčanog doprinosa. Treba spomenuti da su se širile i glasine kako je i Milorad Dodik, poslije izlaganja donirao preko milijun dolara za ovu zadužbinu. To je još više razočaralo Bošnjake i pojačalo proteste prema univerzitetu,što je to potaknulo Tanya Domi, višu časnicu za odnose s javnošću na Columbia univerzitetu da izjavi za Webpublica Press: "Gospodin Dodik nije doprinio milijun dolara za Zadužbinu Njegoš na Columbia Harriman Institute, niti će Institut prihvatiti bilo koji novac od g. Dodika ili iz Republike Srpske u Bosni i Hercegovini u budućnosti.”

Sama činjenica da se univerzitet na ovaj način ogradio od Dodika i RS, kad su u pitanju donacije, je pozitivan ishod. Međutim, činjenica da će Srbija vjerojatno nastaviti sa svojim prilozima zadužbini Njegoš je samo po sebi kontroverzna, zbog činjenice da je Njegoš odgovoran za genocid nad Bošnjacima u Crnoj Gori za vrijeme njegove vladavine, što predstavlja dalje kontroverzno narušavanje akademskog integriteta. Ovo pokazuje na veliku pristranost ovog univerziteta srpskoj politici i dokaz da su ipak podlegli pod uticaje srpske akademije i propagande.

Dodikovi “državnički”susreti

U sklopu posjeta SAD Dodik je imao sastanke u State Departmentu, Kongresu i Komitetu nacionalne bezbjednosti, na kojima je govorio o strateškim pitanjima regiona i interesima RS.

Prvih dana posjete u američkom Ministarstvu vanjskih poslova Dodik se sastao sa zamjenikom pomoćnika Državnog sekretara Filipom Rickerom i šefom Bosanskog odjela u State Departmentu Michaelom Fooksom, iako je priželjkivao susret makar s pomoćnikom državnog sekretara – Philipom Gordonom. Najviši domet za Dodika u američkom Kongresu bio je susret sa demokratskom senatorkom Jeanne Shaheen, jer ranije najavljeni susret sa Jamesom Inhofeom nije ostvaren, a i mnoga druga vrata Kongresa za Dodika su bila zatvorena.

Na Okruglom stolu pripremljenom na Univerzitetu Džon Hopkins Dodik je izložio poziciju Republike Srpske od njenog postanka do danas, a na Okruglom stolu pod nazivom “Poslovne mogućnosti kompanija iz SAD u RS” u Srpsko-Američkoj privrednoj komori, Dodik je upoznao predstavnike poslovne i političke zajednice Srba Chicaga sa administrativno-zakonskim okvirima i pogodnostima za strana ulaganja u Republici Srpskoj.

Poseban značaj Dodik pridaje susretu sa predsjedavajućim Svjetskog Jevrejskog Kongresa i Predsjednikom Jevrejskih organizacija u Americi, jer vjeruje da će njihovom podrškom omekšati stavove američke administracije i u svoju korist okrenuti politiku SAD. Prilikom susreta Dodiku je izražena zahvalnost zbog podrške u izgradnji Banjalučke sinagoge i podrške u rješavanju problema između Izraela i Palestinaca. Postoji uvjerenje da ga neki čak smatraju “dobrim momkom”, zbog njegovog vještog udvaranja i podrške ekspanzionističkoj politici Izraela.

Tokom boravka u New Yorku Dodik je posjetio Memorijalni centar 11. Septembar i odao počast žrtvama, a među imenima na bronzanim panelima su i imena dvojice Srba.

Posljednji sastanak Dodik je imao u New Yorku sa ambasadorom Ruske federacije u UN Vitalijem Čurkinom, kojem je vojnički raportirao postignuti učinak u SAD i zahvalio na objektivnom i principijelnom stavu Rusije u UN, prilikom rasprave o situaciji u BiH.

Govoreći za ”Glas Amerike“ Dodik je rekao da je Dejtonski koncept, koji predviđa balans, rotaciju i ravnopravnu zastupljenost naroda, uzrok što još uvijek nije formirana vlast na nivou države. „Da smo se vratili izvornom Dejtonu, vlast bi bila formirana” istakao je Dodik. Naravno, pod izvornim Dejtonom Dodik podrazumjeva samo ugovorne odredbe kako ih on tumači i koje njemu odgovaraju.

Tokom boravka u Americi Dodik rasipnički dariva i dijeli donacije, a dvije trećine naroda BiH nema šta da jede. Jedan milion dolara dao je za Njegoševu zadužbinu, a da se pokaže pred prijestolonasljednikom Aleksandrom Karađorđevićem i princezom Katarinom, na liturgiji u Crkvi svetog Đorđa u mjestu Šerervil kod Chicaga, ponovno je odriješio kesu.

Dodikov diplomatski debakl u Washingtonu

Diplomatski debakl Dodik je doživio u Washingtonu. U Američkom State Departmentu i oba Doma Kongresa Dodik nije dočekan, kako su priželjkivali njegovi američki lobisti. Jedva je našao nekoga u Stete Departmentu da mu saopšti da se “Republika Srpska želi uključiti u evropske procese, ali da nije spremna na tom putu narušiti svoju autonomiju“ (kao da im je to babovina, a ne oteta zemlja natopljena bošnjačkom krvlju). Govorio je o euroatlantskim integracijama i nije se usudio spominjati težnje za izdvajanje RS iz BiH, mada većina nas još dobro pamti njegove prijetnje referendumom o otcjepljenju, koje sigurno nije odbacio. Imao je Dodik za svakog sagovornika u četiri oka posebnu taktiku i drugu priču.

Na tezi za destrukcijom BiH zasnovane su Dodikove završne riječi i zaključne poruke, o tome kako “Bosnu niko ne voli- Muslimani jer ne znaju kako je napraviti muslimanskom, Hrvati što su u njoj potčinjeni, a Srbi su jedini koji je vole, ali je ne vole jer smeta ekonomiji RS.

Svi Dodikovi susreti podešavani su na takav način da ostave pozitivan dojam, da se izbjegne sukob mišljenja i onemoguće nekontrolisane situacije. U razgovorima se obično polazilo s tezom da je RS uvijek spremna za dogovor i popuštanje koje vodi dogovoru. Time je njegova posjeta maksimalno pojednostavljena, uglađena, a svaki susret je podešavan prema sagovorniku ili sugovornicima. Sama turneja po Americi narodu RS je predočena kao važna državna posjeta, za koju postoji obostrani interes.

Dometi Dodikove posjete Americi

Znao je kad je krenuo da neće dobiti, ali je morao ići da ne bi izgubio. Nisu ga dočekali niti primili kao državnika, ali su osjetili njegov dah, čuli njegove korake, podsjetili se na njegovu drsku razornu moć. Nije on od svih tražio prijateljske zagrljaje, jer sve što bi s njima dobio, na drugoj strani bi više izgubio. Na onoj drugoj strani je više para a manje političkog imidža, a na ovoj manje para a više političke baštine. Ipak, nastavio je srljati i proturati sugovornicima strateške interese RS, očekujući rezultate na kraći i na duži rok, u uvjerenju da će Amerikancima zbog drugih obaveza i preokupacija oslabiti pažnja i interes za dešavanja u BiH, što bi RS stvorilo prazan prostor za slobodnije djelovanje.

U Republici Srpskoj o Dodikovoj posjeti SAD misle da je bila korisna, jer pomaže da se razbiju stereotipi koji o Republici Srpskoj vladaju u nekim krugovima svijeta i na nju se sada gleda drugim očima, kao na respektabilna partnera. Isto tako, vjeruje se da je u SAD povećan nivo uvažavanja i razumjevanja za stavove RS. Naravno, pri tome se zaboravlja i ne želi znati da je imidž RS trajno determinisan osnovama na kojima RS postoji. Ona je proizvod genocida i kao takva mora nestati. To je većini u svijetu kristalno jasno, samo ne nacionalističkim vrhovima RS i Srbije, koji se i dalje zanose idejom o ujedinjenju “srpskih zemalja” – u koje ubrajaju Srbiju, RS, Kosovo, pa i Crnu Goru, mada je Crna Gora je u tom kontestu sve više upitna, a o Kosovu da se i ne govori.

Ipak, treba imati u vidu da je Dodik donio u Ameriku nekoliko poruka, naročito onih koje se kriju iza izgovorenih laži i (ne)ispisanih redova. To je i bio strateški cilj njegova dolaska. Svima, kojima je smio, provukao je kroz uši konstruisane indicije o mogućem “ raspadu BiH”, ne zaboravljajući pri tom pozvati investitore da otvore saradnju sa RS i u nju slobodno investiraju, jer ona se po njemu ne može raspasti.

U svakom slučaju, Dodik je napravio još jedan korak dalje, koji ga možda ne vodi naprijed, ali ga i ne vraća nazad. Važno mu je da se govori, zna i piše da je Predsjednik RS prešao državnu granicu RS i kao njen Predsjednik bio u Americi. Nije se sastao s predsjednikom Obamom, niti sa Hillary, ali je obišao državne urede, institute i fakultete i izložio im laži i bljuvotine sa kojima truje Bosnu, Balkan i svijet od prvog dana svoga mandata. Prije nego je sjeo u avion mogao je pretpostaviti gdje će mu biti sigurno utočište, a gdje klizavo i nesigurno tlo. Da nije otišao u Ameriku, ostao bi u društvu trećerazrednih državnika i funkcionera ili bio odbačen kao gomila smeća. Jer svi drugi prije njega, ako nisu osjetili američko tlo pod nogama, brzo su izlapili, ostali bez željene funkcije i nestali sa političke scene. Dodik se vratio u uvjerenju da je učinio veliku stvar i sebi obezbjedio politički kredibilitet i zaštitnički alibi, makar za jedno dogledno vrijeme.


Dodik je Državni neprijatelj Br. 1.

Krajnje je vrijeme da se Dodikov destruktivni pohod zaustavi i sankcioniše

Sve do danas nadležni politički i državni organi R BiH, kao i organi Međunarodne zajednice u BiH, nisu pokazali ni spremnost ni odlučnost da zaustave i sankcionišu destruktivno antidržavno djelovanje Milorada Dodika protiv BiH države i Bošnjačkog naroda u BiH, mada svakodnevno osjećaju i trpe njegova zlodjela. Mnogi za Dodika misle da je nezaustavljiv; nezaustavljiv je samo zbog toga što mi stojimo! Iako svojom zapaljivom retorikom direktno podriva temelje BiH, udara kad god može i gdje može, do sada mu nije falila ni dlaka na glavi. Od vlasti R BiH nije dobio čak ni po prstima, pa se sve više sili, prijeti i sve šire i razornije udara. Svojim antidržavnim destruktivnim djelovanjem Milorad Dodik je postao veleizdajnik domovine (izdaja je najteži zločin kažnjiv kao najteže krivično djelo), svrstao se u red najvećih neprijatelja BiH i Bošnjačkog naroda u njoj, te se s pravom i argumentovano za njega može reći da je postao najveći neprijatelj Bosne i Hercegovine u zemlji i svijetu, Državni neprijatelj Br. 1.

Iako ograničen i uzdržan prihvat Dodika u Americi, ipak jasno ukazuje na spremnost dijela Amerike da oprosti najveće zločine na razmeđu dvaju stoljeća, oprosti i zaboravi genocid, gubeći iz vida da se time u nekom smislu priključuje njegovim promotorima i oslobađa vrijeme i prostor za novi genocid, na istim ili nekim drugim prostorima.

Dodik je očekivao da će ga posjeta Washintonu promovisati u vrhunskog državnika. To se nije dogodilo. Ostao je samo sitni gmizavac između Istoka i Zapada koji će na kraju završiti u zatvoru, gdje mu je odavno i bilo mjesto. A tada će moći potpunije sagledati svoj veličanstveni državnički lik u zatvorskom ogledalu. U svakom slučaju Dodikova posjeta SAD je novi snažan udarac u temelje BiH, u ranjivo srce Bošnjačkog naroda i nova javna promocija zločina/ genocida na obraz Americi, na sramotu čitava svijeta.

Zijad Bećirević




02.11.2011.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:02.11.2011. - Last modified: 14.08.2015.