ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 


 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ
















ŠTA ĆE NAM DRŽAVLJANSTVO KAD NAM SRUŠITE DRŽAVU

Piše: Zijad Bećirević


Rušite nam državu, otimate državljane, oduzimate državljanstvo, razvlašćujete i osiromašujete žrtve genocida, pomažete genocid, a nama farbate oči obećanjima. Prvo ste nam uzeli državljanstvo, osakatili i dali državu, a sad nam dajete državljanstvo, a sakatite i uzimate državu.

Strateški podmuklo, čekalo se svih ovih 16 postdejtonskih godina, da stariji prognanici iz BiH obole, izumru ili u nekoj drugoj zemlji ostvare neku socijalnu milostinju, a mlađi da upadnu u zapadnu kolotečinu, u kojoj matica vuče sa sobom, da nemaš kad okrećati se nazad ; čekalo se da povratak prognanih postane neizvodljiv i iluzoran, pa da se nađe put za rješavanje dvojnog državljanstva za izbjegle i prognane bosanske državljane. Put povratka otvara se sada kada malo ko može na takav put krenuti, kada takav put malo kome vraća izgubljeno, i malo kome treba. Bolna istina, htjeli mi to priznati ili ne, je da je većina prognanih zauvjek izgubila svoj sretni mirni dom u Domovini, a BiH skoro trećinu svojih građana. Okupatori BiH i njihovi pomagači iz međunarodne zajednice su na domaku svoga cilja. Uspjeli su b-h dijasporu maksimalno odvojiti i zadržati dovoljno daleko od njihove države i okupatorima sačuvati primat nad etnički očišćenim područjima Bosne i Hercegovine.


Otkriven lijek za tešku boljku dijaspore

Tajanstveni lijek za veliku boljku b-h dijaspore, dijagnoziranu kao „dvojno državljanstvo” otkrio je i ponudio dijaspori član Predsjedništva BiH g. Bakir Izetbegović. Ali na tu vijest o otkriću tajanstvenog lijeka za konačno rješenje pitanja državljanstva izbjeglih i prognanih b-h državljana, rasutih širom svijeta, dijaspora nije s olakšanjem odahnula, niti dobila novu snagu kako mnogi misle, već ohladila. Nakon dugogodišnje agonije, kome je to još uvijek važno državljanstvo, a nastoje nas uporno uvjeriti da nemamo ni državu, u koju se možemo slobodno vratiti. Već 20 godina smo ni na nebu ni na zemlji, strahujemo da ćemo ostati bez domovine i državljanstva stečenog rođenjem, vodimo teške jalove rasprave, čekamo da nam se smiluju i daruju nas našim neotuđivim pravom koje smo stekli rođenjem. Godinama izbjegavamo uzeti strano državljanstvo, nadajući se da će to pitanje biti riješeno na zadovoljavajući način, izmjenom Zakona o državljanstvu ili putem bilateralnih sporazumom sa drugim državama.

Pravo na dostojanstven povratak i pravo na b-h državljanstvo izbjeglih i prognanih b-h državljana su strateška pitanja na kojim insistira i za koje se od svog osnutka do danas zalaže Bosanski kongres (skraćeno NKRBIH), podržan od svih patriota BiH koji danas žive na tlu Amerike i širom svijeta.

I Svjetski Savez Dijaspore BiH (SSDBiH) je bezbroj puta ranije, kao 2. 4. 2003. godine, tražio od predstavnika b-h vlasti i MZ da se pitanje dvojnog državljanstva konačno razriješi, što je u tom vremenu rezultiralo samo odlaganjem rješenja, sa kojim je međunarodni predstavnik g. Ašdovn produžio važnost odredbi za 10 godina, tj. do 31.12.2012. godine. Naravno, mnogo napora na tom planu uložili su i drugi, individualno i preko organizacija i medija, prije svega KBSA u Americi i Kanadi. Dodatni razlog za takvo angažovanje je u činjenici da se gubljenjem ili oduzimanjem državljanstva direktno nastavlja etničko čišćenje, što potvrđuje zabrinjavajući podatak da je ispis iz b-h državljanstva do danas zatražilo preko 50.000 b-h državljana.


Dužna zahvalnost ili podilaženje?

I ova, Bakirova inicijativa nije ponikla u njegovoj glavi, kao rezultat brige za 1,5 milion bosanskih državljana u inostranstvu. Njegov akt iniciran je Inicijativom za izmjenu Zakona o državljanstvu BiH, koju je 20. Maja 2011. godine pokrenuo GO SSDBiH u Velikoj Kladuši. Taj akt, potpisan od aktuelnog predsjednika SSDBiH g. Zaima Pašića, upućen je svim članovima Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedavajućim klubova u Domu naroda BiH. O istoj temi razgovarali su u oktobru ove godine u Predsjedništvu BiH s Izetbegovićem i drugima Predsjednik SSDBiH g. Zaim Pašić i sekretar Anes Cerić. Ipak, na prste se mogu nabrojati oni koje je to pitanje tangiralo i u toj činjenici se nalazi osnov za priznanje i zahvalnost g. Izetbegoviću, ali i pravo da se pokrene pitanje odgovornosti za sve one koji su se do sada o tome oglušili, a po položaju koji su zauzimali bili su dužni da nešto učine.

Zahvalnost koju su g. Izetbegoviću uputili iz GO SSDBiH mnoge je iznenadila, priznajem i mene, ali sam odmah shvatio da je to samo normalan način komuniciranja, uobičajen u diplomatiji i poslovnom svijetu. Povedeni građanskim manirima i urođenim odgojem, čelni ljudi SSDBiH smatrali su svrsishodnim da Izetbegoviću zahvale za njegov nesumljivo značajan doprinos, što su neki protumačili kao poltronsko podilaženje, pa ih nazvali „klovnovima”. Ipak treba se prisjetiti, da su za svih ovih godina, bezbroj puta sa svih strana, od organizacija i pojedinaca, uzaludno upućivani apelirali bosanskoj i međunarodnoj javnosti da se pitanje državljanstva prognanih konačno riješi, ali rješenja nije bilo. Upravo zbog toga, riječi zahvalnosti od članova GO SSDBiH za mene nisu poltronsko udvaranje Izetbegoviću, kako neki misle i žele predstaviti, već prijekor i šamar onima prije njega, koji su to isto mogli i morali učiniti mnogo ranije.


Izlaz iz Vrzinog kola

Apsurdna je stvar da je tako ozbiljno pitanje, kao što je državljanstvo trećine b-h državljana, sada riješeno kroz samo dva poteza, a nama u dijaspori 16 godina zadaje brigu i predstavlja nerješiv problem. Prvim potezom, raniji visoki predstavnik Ešdaun je odgodio rješenje na 10 godina, a drugim pokondireni Bakir Izetbegović je nazvao telefonom, napisao dvije tri rečenice Ustavnom sudu BiH i sve je skoro gotovo. Ostaje samo, da se Ustavni sud BiH izjasni o spornim članovima 17. i 39. Zakona o državljanstvu i ako utvrdi da su neustavni, poništi ih. Time bi prognani državljani stekli pravo da uzmu državljanstvo druge države, ako ga već nisu uzeli, i zadrže b-h državljanstvo. Dijaspora može odahnuti, a Izetbegoviću pripadaju velike zasluge, a možda i viza za novi mandat. Time će se brzo zaboraviti njegovi koraci sa kojima je ozbiljno poljuljao povjerenje mnogih u njegova patriotska osjećanja. Ostaje pitanje, kad je to bilo tako lahko i jednostavno, kako se niko od tolikih bosansko-bošnjačkih pravnika u pravosudnim institucijama BiH i svijetu, i drugih velikih mozgova, nije toga ranije sjetio, da to tako može da ide. Da li nam to daje za pravo da pitamo one prije Bakira zašto i oni nisu tako postupili i da ih pozovemo na odgovornost za njihov nemar i propuste.

Kome je fotelja važnija od obraza, neka se drži fotelje, samo obraz ostaje zauvjek, a fotelja se izmakne. Ako g. Bakir Izetbegović misli da je jednim potezom pokazao toliku sposobnost i zaradio tolike zasluge, da ćemo mu svi milovati skute i ljubiti stope, vara se. I on nas je razočarao, iznevjerio, izgubio naše povjerenje, kao svi drugi prije njega i oko njega, da bi ih radije zaobišli kad kraj njih prolazimo, nego im rekli zdravo ili nazvali selam.

Taj naš Bakir i svi kao On, koji igraju i plešu zajedno s Dodikom i sličnim njemu, pokorno im ljube skute, mora da zna da nam usluge takvih ne trebaju. Na kraju krajeva, od toga smo već davno ohladili. Puna nam je kapa Wens-Owenovih podvala, Lajčakovog „Buldožera”, Aprilskih i Prudskih paketa, lažnih ohrabrenja i zlobnih prijetnji, poruka iz Haaga i Brisela, posjeta državnika svih boja i njihovih obećanja. Ne bi nas nimalo iznenadilo da Dodika, prilikom aktuelne posjete SAD, prime kao heroja, dodjele mu priznanje za “nesumnjive zasluge” i isprate ga sa obećanjima blagoslova. Dali su mu “Republiku”, dozvolili da bude samo “Srpska”, odobrili brisanje svega što se zove “Bosanski”, primaju ga i ispraćaju kao državnika i rukuju se s njim zaboravljajući da svaki njegov korak i svaki njegov dodir, ostavlja tragove krvi 220.000 nevinih građana BiH.


Dijaspora ohladila od b-h državljanstva

Bože moj, kako važne životne stvari nekad preko noći postanu sporedne i nevažne. Prije smo mislili da će svijet propasti, da ćemo izgubiti državu, imovinu i dostojanstvo, ako ostanemo bez državljanstva, a sada nam je to postalo skoro svejedno. Neki će reći da je oslabio naš patriotizam, da smo i mi izgubili naše dostojanstvo, da su nam ga zgazili oni ili pogazili mi sami. Ne, gospodo. Izgubili volju, ohladili.

Naša najveća briga, naše suštinsko pitanje je pitanje naše države, koju sa svih strana, iz vana i iznutra, napadaju i rasturaju. Žalosno je gledati kako se ponovno, pred očima čitava svijeta, jedna napaćena zemlja, duboko podjeljena, pljačka, nipodaštava, kritizira, ignoriše, ugrožava sloboda naroda, mir i egzistencija. Besramno, cinički i zločinački zlobno napada se i ruši sve ono što je za druge narode svetinja, i ono što nam je nakon ratnih razaranja preostalo. U jednoj takvoj zemlji sve više rastu apetiti Herceg-Bosne, pothranjuje se genocidno tkivo Republike Srpske, daju joj se ustupci, a od poštenih ljudi traži se da pregovaraju i dogovore se svojim krvnicima, onima koji su im opljačkali i oteli kuće, protjerali bližnje i pobili pola familije.

Razorili ste nam sve ono što okupatori i počinioci genocida nisu uspjeli; od zemlje napravili pakao , pobili generale koji su nas branili i odbranili, ubili sve naše nade, osim jedne – vjere u istinu i pravdu, makar poslije nas. Briga nas za državljanstvo. Baš nas briga da li ćemo, kad nas sutra ukopaju, biti umotanu u nečiju zastavu ili samo u bijeli čaršaf. A nismo mi manji patrioti nego smo bili; samo smo sada više ubijeni nego što smo bili. Ostaje nam žao zbog naše djece, koja su kao i mi ponosna na naše porijeklo, i koja kao i mi u srcu nose tešku i neizlječivu ranu nepravde koja nam je nanesena.

Bošnjački lideri iz ove vladajuće garniture kao i ranijih poratnih, jasno uviđaju da su profućkali povjerenje svojih glasača, izgubili vjeru dijaspore, rasprodali svoja patriotska uvjerenja, pa se neki pokušavaju rehabilitirati, ponovno zavarati prevarene i vodu navesti na svoj mlin. Tako se na velika zvona najavljuje mogućnost usvajanja amandmana na Ustav po predmetu Sejdić-Finci, a g. Bakir Izetbegović i Sakib Softić, na osnovu novih dokaza koji su očigledni ili na pomolu, skoro u jednoglasju nagovještavaju mogućnost obnove tužbe protiv Srbije, mada su sve do juče opstruirali obnovu, a Softić je čak proglasio “utopijom”.

Mogućnost obnove i zahtjev za obnovu ponovno je potenciran i proklamovan od strane akademika - člana Akademije nauka i umjetnosti BiH g. Redžića i prof. Senada Lavića, predsjednika Bošnjačke zajednice “Preporod”, na nedavnom zasjedanju “Kluba 99” u Sarajevu, a Izetbegović i Softić zatečeni u indolentnosti, požurili su da sebi pripišu poene za taj strateški angažman. Nažalost, prisiljeni smo ponovno da im vjerujemo, da ono što kažu zaista i misle, mada iz iskustva znamo da većina njih jedno govori, drugo misli, a ne radi ništa.



Nova šminkerska inicijativa Amerike

Na isti način sada želi ambasador SAD u BiH g. Patrick Moon, izvršiti lakirke, da bi popravio ili pokrio mnogo šta što su njegovi Amerikanci i svi drugi oko njih zamutili i zabrljali u BiH. Već smo davno zaboravili neprospavane noći u iščekivanju Washingtonskih i Njujorških razgovora, s nadom da će Amerika konačno i bez sujete priznati propuste i pristati na izmjenu ili čak ukidanje Dejtonskog ugovora. Ali umjesto izmjena ili ukidanja, ugovor je dobio status Ustava, koji narod nije izglasao, a bošnjački lideri ga neustavno i pod prijetnjom potpisali. Upravo na takvom Ustavu, Republika Srpska zasniva i gradi svoju genocidnu tvorevinu, prihvatajući samo odredbe koje im odgovaraju, a zaobilaze sve što ih podređuje ili obavezuje na privrženost i poslušnost državi. Sada bi ponovno trebali povjerovati u nesumljivo dobronamjerna nastojanja g. Moona, očekujući da nam se vrati makar nešto od izgubljenog. I kako da povjerujemo da će nas ogrijati mjesec, a nisu nas ugrijale ni tople zrake sunaca. Ipak, ako imate moć i volju g. Moon pomozite nam da se izbavimo iz ove ludnice u koju ste nas Dejtonom zatvorili, svucite nam luđačku košulju koju ste nam navukli, natjerajte naše krvnike da nam plate i vrate oteto, da nas se okanu i puste da na miru radimo i živimo na svojoj zemlji.

Shvatio je g. Moon već u prvim mjesecima mandata, da BiH po Dejtonskom ustrojstvu ne može ni disati a kamoli funkcionisati i napredovati, priznao sebi da treba nešto korisno učiniti, ali isto tako zna da Sjedinjene države imaju previše svojih vlastitih problema da bi se mogle ponovno baviti Bosnom i raditi na usaglašavanju uticajnih međunarodnih faktora i radikalnoj izmjeni Dejtona, jedinoj koja bi bila djelotvorna. Upravo u tome je razlog što se američka administracija sa Moonom sada zalaže za lakirke, umjesto za zaokret.

Ne, hvala vam g. Moon, hvala Ameriko. Narodu BiH ne treba šminka; treba mu da slobodno diše i da napuni stomak. Bosni i Hercegovini ne trebaju opravke Dejtonskih krhotina koje su nas više suprotstavile nego približile i dovele do raspada. Treba nam “naš Dejton“, naš Ustav, legalni Ustav BiH. Svi u svijetu treba da znaju, od Amerike do Australije, od sjevernog do južnog pola, da BiH nije stvorena Dejtonom niti na njemu zasnovana. Ona ne postoji od 1.995, kada su nas četnici na Drini opet poklali pred očima sviju vas, a uz blagoslov UN. Bosanska država postoji od 1.154 godine i starija je za 12 godina od Srbije, koja joj i danas osporava nezavisnost i nastoji njen teritorij prisjediniti Srbiji. Bosnu i Hercegovinu ne treba iznova stvarati i graditi, već je treba obnoviti kao što je obnovljena poratna Njemačka; treba joj puno materijalno obeštećenje na koje ima apsolutno pravo i plan obnove po ugledu na „Maršalov plan”. Pri tome treba imati u vidu da je Njemačka srušena samo u ratu, a BiH je porušena u ratu i ruši se još više u nametnutom nepravednom miru. Dok u BiH blizu 2 miliona ljudi gladuje, a 1,300 hiljada prognanih se nada miru i povratku, vi nam umjesto političke i ekonomske obnove ponovno nudite opravku dejtonskih okova, sa kojima ne možemo ni stajati ni hodati, a vi bi htjeli da idemo naprijed, i to u Evropu, po evropskim standardima. Nudite nam rekonstrukciju vaše nakaradne tvorevine, u kojoj nitko nije sretan ni zadovoljan. Hoćete ukinuti nivoe vlasti koje ste sami uspostavili, a koji nisu trebali nikad ni postojati. I što je najžalosnije, neki naivni b-h čelnici se nadaju da će time nešto uštedjeti i sa tim parama popraviti socijalnu sliku. Nažalost, ponovno zaboravljaju da nas stranci koji nas dolaze miriti i svađati samo gule, i od njih možemo dobiti samo ono što su već odbacili, što im predstavlja teret i balast, a sve ono što nešto vrijedi ljubomorno će sačuvati za sebe. Da su nam nešto mislili dati, dali bi nam za ovih proteklih 16 postdejtonskih godina. Naravno, čast izuzecima, čast svima onima koji su nas bez interesa pomogli, a to i danas na neki način čine ili žele učiniti.

BiH ni od koga ne treba milostinju. Treba joj samo ono na što ima neprikosnoveno pravo. Treba joj jedinstvo, koje su joj razorili; treba joj jedna država koju su nam uzeli, jedna vlast, bez dupliciteta, bez entitetske podijeljenosti, zlobe i nametnutih organa i institucija.


Dejtonski ugovor se mora mijenjati

I nije g. Moon jedini koji vidi u BiH zlo, kojem su i sami kumovali. „Dejtonski sporazum se mora što prije mijenjati, jer je kompliciran i po njemu je teško voditi zemlju“, smogla je snage da istakne izvjestiteljica Evropskog parlamenta za BiH g. Doriss Pack. Ali se i dalje suštinski problem ne vidi u imperijalnom ponašanju genocidne tvorevine RS-e, već u strukturalnom ustrojstvu Federacije, koju treba okriviti za nedjelotvornost. Po istom šablonu u Izvještaju Evropske komisije BiH se okrivljuje za nazadovanje u procesu pridruženja EU i naglašava da nismo postigli napredak u reformama u pravcu dostizanja evropskih standarda, a ne kažu da nismo ni mogli sa porcijom makarona i riže koju nam daju na grame svih postdejtonskih godina, a ovih zadnjih i to svode na minimum minimuma.

Optužuju nas zbog izostanka političkog dogovora u formiranju državne vlasti, a oni nam ne daju da je formiramo, jer licemjerno traže dogovor sa onima sa kojima se ne može ni razgovarati a pogotovo dogovoriti.

Umjesto da mi u BiH optužimo pa i tužimo EU i UN zbog nedostatka političke volje i suglasja kod njih da otklone i poprave svoje greške počinjene u BiH, oni neodgovorno i licemjerno optužuju nas u BiH. Takvoj licemjernoj EU više odgovara da prime u svoj sastav agresorske režime, koji i danas predstavljaju prijetnju miru i napretku, nego BiH u kojoj i dalje traže i nalaze pokusnog kunića za svoje neuspješne eksperimente.

Možda je to zbog toga, što moćnici u svijetu i EU misle da se u BiH nema ko pobuniti i buntovno izići pred Evropski parlament , kao masa buntovnih od Waal Streeta, preko Frankfurta, Rima, Londona, Atine do Tokija, i dalje... Možda su u pravu, jer trećina BiH je zbrinuta; crnči negdje u svijetu, čuva teško stečeno radno mjesto i nema kad ni glavu da podigne, a za polovinu onih u BiH, za 500.000 nezaposlenih i 1 milion gladnih još uvijek je važnije naći nešto za ručak ili večeru, nego udarati glavom u zidove Bastilje.

Bosanci i Bošnjaci dijaspore, kako izgleda, sačuvaće b-h državljanstvo, ali kako sačuvati državu, kako spriječiti njeno čerupanje, pljačkanje, ignorisanje. Uzalud se uzdati u druge, uzalud se nadati. Naša sudbina je u našim rukama. Velika je odgovornost na ovim generacijama, kako na onima koje odrastaju u BiH, tako i na nama koji zarađujemo kruh u dijaspori. Naš patriotizam je danas na najtežem ispitu zrelosti.



Oktobra 19, 2011



PLAČI VOLJENA ZEMLJO
 

Zločin se zaista isplati; ni genocid nije skup. Pobiješ 220.000 nedužnih, protjeraš 1,300.000 sa njihove zemlje - iz njihovih domova, proširiš se sa 33% zajedničkog teritorija na 49% i stvoriš sebi državu. I u takvoj državi radiš šta hoćeš. Ona je 95% tvoja. Takva država formirala je sve institucije i izgradila sve objekte koji su potrebni državi. Sada još gradi banku. Šta je takvoj državi potrošiti 13 miliona dolara za lobiranje Washingtona i rušenje posljednje prepreke do potpunog osamostaljenja. Neka, tako svjetu i treba. Ako se može oprostiti i zaboraviti genocid, zašto se ne bi mogli nagraditi njegovi počinioci. A pokretače i pomagače tog svjetskog projekta već čeka zaslužena nagrada, otvoren put u ujedinjenu Evropu, u kojoj ima mjesta samo za pobjednike, a ne za gubitnike. Na putu kojim hode, za dvoličnu Evropu i licemjerni svijet genocid bi mogao postati uzor, a genocidna država pijadestal.

Zijad Bećirević
Oktobra 18, 2011



21.10.2011.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:21.10.2011. - Last modified: 14.08.2015.