ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 


 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ
















REKONSTRUKCIJA PRAVOSUDNOG SISTEMA BOSNE I HERCEGOVINE

Zijad Bećirević


Zijad Bećirević- Reforma pravosuđa, kao jednog od temeljnih dijelova državne vlasti, ima veliki značaj, ali s njom ne smiju predodrediti ustavna rješenja, niti vršiti verifikacija budućeg državnog ustrojstva

- BiH pravosuđu je potrebna centralizacija i depolitizacija, sa samostalnim izvorima finansiranja

- Banjalučki dijalog mora biti racionalan, efikasan i svrsishodan, sa jasno definisanim opredjeljenjima za sistemske promjene u pravosuđu

- Nametnuti i iznuđeni “konstruktivni dijalog” je zahtjevani segment reformskih procesa ili nova farsa i novi entitetski destruktivni napad na državotvorne institucije i institute BiH

Strukturni dijalog o pravosuđu u BiH započet je u Banja Luci, a otvorio ga komesar EU za proširenje i saradnju g. Štefan File, naglašavajući da je cilj dijaloga sagledavanje stanja u b-h pravosuđu, u sklopu zahtjeva za usaglašavanje sa okvirom Sporazuma o stabilizaciji i pridruženju (SSP).
“Ovim dijalogom, tvrdi g. File, EU nudi BiH snažne temelje za nastavak reformi, te se takva prilika ne smije propustiti”. “Taj proces trebao bi svakom građaninu omogućiti ostvarivanje ljudskih prava u skladu sa Konvencijom o ljudskim pravima.

Uzaludna su sva nastojanja međunarodnih zvaničnika, koji pokušavaju uvjeriti bosanske građane da se reforma pravosuđa ne vrši po zahtjevu predsjednika RS Milorada Dodika, već je jedan od bitnih uslova za ulazak BiH u EU. Nesporno je da ulazak u EU zahtjeva sistemsko usklađivanje propisa u svim oblastima života, koje su morale izvršiti i sve druge članice EU, ali ni jedna od njih nije raspravom o sistemu pravosuđa zarobila državu i narod šestomjesečnom raspravom, kakva se predviđa tzv. konstruktivnim dijalogom, započetim prije dva dana u B. Luci.

Banjalučki strukturalni dijalog o pravosuđu je nova obmana b-h javnosti ili bolje reći usmjeravanje njene pažnje sa primarnih suštinskih pitanja ( izmjena Dejtona, vraćanje na legalni Ustav BiH…) na neka druga pitanja. Neki ga već u početku zovu ”monologom monologa”. Dalji tok banjalučke rasprave pokazat će nam da li je nametnuti i iznuđeni “konstruktivni dijalog” zahtjevani segment reformskih procesa ili nova farsa i novi entitetski destruktivni udar na državotvorne institucije i institute BiH.

Sve dotle dok Dodik nije zatražio strukturalni dijalog o sudstvu, o tome se nije ni govorilo, niti je to pitanje aktualizirano i stavljano u prvi plan. Iako je cilj dijaloga, kako je istakao uvodničar Evropske unije “konsolidacija pravne države, vladavina prava u zemlji, te stvaranje pravnog sistema koji će biti nezavisan, samostalan, nepristrasan i odgovoran”, ipak se teško oteti dojmu da se radi o manipulisanju s javnim mnijenjem. Nesporno je da bosansko-hercegovačko pravosuđe ima nedostataka, koje treba otkloniti, ali to nije trebalo biti “pitanje svih pitanja” ni sada ni bilo kada.

Istina je u činjenici da je po diktatu srpskih okupatora zaključen i potpisan Dejtonski mirovni sporazum, da se po njihovim uslovima i zahtjevima svih 16 godina vrši implementacija mira u BiH, pa se po njihovim uslovima i sada pristupa rekonstrukciji pravosudnog sistema BiH i uslovljava sa nekim minimumom reformskih zahtjeva. Dokle se došlo s implementacijom najbolje govori činjenica da Federacija ni danas nema mjesta u Banja Luci, ni kao gost ni kao jedan od učesnika u raspravi. Prisustvo Federacije je praćeno ignorantskim ne-domaćinskim odnosom, što jasno govori o sistemskom primitivizmu i nedoraslošću genocidnog entiteta. Ali rasprava o pravosuđu je samo vanjski dio nagodbe Dodika sa EU za odustajanje od referenduma. Glavna uslov koji je dobio Dodik su dodatne garancije za opstanak genocidnog entiteta Republike Srpske. A to je ono što pravdu najviše boli.

Može li tako biti!? Dok žrtve srpskog genocida na 16-tu godišnjicu genocida u Srebrenici, pripremaju u Potočarima ukop još 550 identifikovanih žrtava genocida, dok srebreničke majke razdiru premišljanja kako prihvatiti identifikaciju na osnovu nekoliko sakupljenih kosti od njihovih najmilijih, dotle Međunarodna zajednica i velike sile u njoj čine sve da uvjere počinioce genocida da će njihova genocidna tvorevina ostati, pa čak šta više agresore i počinioce genocida prihvataju i zadržavaju kao garante nedjeljivosti i postojanosti BiH države (što je nepodnošljivi apsurd).

Ako se već ide na raspravu o sistemu pravosuđa u BiH, onda ona treba da bude racionalna i efikasna. Rasprava može biti veoma korisna, ako bude zasnovana na opredjeljenju da se pravosuđe unaprijedi i postavi na razinu koja mu sistemski pripada. Pravosuđe nije odvojeni sistem, već uslovljen i vezan sa drugim društvenim sistemima, pa je logično očekivati da će rasprava doticati i druga pitanja, koja mogu udaljiti od suštine, ako budu potencirana i nametana.

B-H pravosuđe nije postalo od juče. Sistem nije drugačiji nego u drugim zemljama EU, a obnovljen je 2000-te godine po diktatu SAD i EU. Umjesto jednog jedinstvenog sudskog sistema napravljena su dva/tri patuljasta, sa duplicitetima, ali bez glave. Dio tog sistema su opći i kantonalni sudovi, tužilaštva, Vrhovni sud Federacije i RS, sudovi Brčko Distrikta, te Ustavni sud Federacije i Ustavni sud RS. Uz to postoje polu-institucionalna pravobranilaštva i Ministarstvo pravde. Sudstvo BiH treba objediniti, a u rad njegovih organa i institucija unijeti više rada, reda i odgovornosti. Eliminisati mito i korupciju, iako od njih nisu imuni ni drugi. Sudstvo se mora osloboditi od uticaja politike, a to može samo samostalnim sistemom finansiranja. Pritisak politike se danas osjeća više nego ikad, naročito u RS. Policajci, tužioci i sudije ne smiju procesirati najvažnije najmoćnije političke rukovodioce, iako za to imaju dovoljno argumenta. Poznata je izreka “kad politika uđe u sudnicu, pravda iskače kroz prozor”. A o Dodikovom kriminalu se priča godinama, ali se nitko nije usudio da ga takne. Možda se i to čeka od Međunarodne zajednice, jer ona kad nešto hoće nađe načina kako da to postigne. Sudstvu BiH je, iznad svega, potrebna glava, Vrhovni sud države, jer ako nema glave, onda svi dižu glave, da budu Glava. Nema zemlje koja nema vrhovni sud. Ako bude po Dodikovom diktatu BiH će i dalje biti obezglavljena - bez vrhovnog suda; pravna praksa će se završavati u entitetima, umjesto na vrhovnom sudu, čime će građani biti neravnopravni, a sudstvo manipulisano.

Može li se zaista rekonstruisati sistem pravosuđa BiH pod vođstvom EU, uvesti puna vladavina prava i obezbjediti jednakost svih građana pred zakonom, a zadržati pravosudne postulate na temeljima genocida, sa Republikom Srpskom kao pravnom zakonskom osnovom i okvirom tog novog pro-evropskog pravosudnog sistema? Da li je to zaista sistem sa kojim se ide u Evropsku uniju i druge integracione procese? Može li EU sa takvom pravosudnom strukturom garantovati vladavinu prava i jednakost evropskih građana pred zakonom? Može li nova kuća BiH pravde dobiti upotrebnu dozvolu, ispunjavati zadatke i služiti svrsi bez državnog Vrhovnog suda, sa entitetskim patuljastim vrhovima, kao krovovima, bez kojih ne postoji ni jedna građevina, a još manje državotvorna.

Neshvatljiva je i neprihvatljiva zajednička američko-britanska izjava, upućena b-h javnosti preko američkog državnog sekretara Hillary Clinton upravo na početku dijaloga o pravosuđu, u dijelu kojim se i dalje garantuju dva entiteta za tri konstitutivna naroda (i neće da zna da je jedan genocidni), čime se žele preduprijediti predstojeća ustavna rješenja, a rekonstrukcija pravnog sistema zadržati u okvirima neprihvatljivog Dejtonskog ustrojstva, koje se kroz 15 godina primjene pokazalo ne samo nefunkcionalnim i kontraproduktivnim u implementaciji mira, već zemlju više podijelilo u političkom i ekonomskom pogledu nego što je ikad do sada bila. Takve garancije su jasna poruka prognanima iz BiH da se nikada neće moći vratiti u domovinu, jer će BiH ostati politički i ekonomski podjeljena, a manjinski narodi obespravljeni. Zar nije došlo vrijeme da SAD priznaju svoju grešku, založe se i budu nosilac dejtonskih promjena, koje bi Bosni vratile mir, njenom narodu slobodu, a svijetu vjeru u pravdu. Ako SAD i EU žele pomoći Bosni, neka joj pomognu da se objedini, ukine entitete i stvori jedinstven ustavni sistem, kakav imaju druge evropske zemlje.

Reforma pravosuđa, kao jednog od temeljnih dijelova državne vlasti, ima veliki značaj, ali s njom se ne smiju predodređivati ustavna rješenja. Ustavne promjene bi trebale biti paralelni proces ili prethoditi. BiH pravosuđu je potreban Vrhovni sud, centralizacija i depolitizacija, sa samostalnim sistemom i izvorima finansiranja. Banjalučki dijalog mora biti racionalan, efikasan i svrsishodan, sa jasno definisanim opredjeljenjima za sistemske promjene u pravosuđu. Pravosuđe mora biti reformisano tako, da ažurno pruža podatke o procesima koje vodi, toku aktuelnih procesa, raspoloživim pravnim sredstvima i dostupnim rezultatima okončanih procesa. To treba da bude pravosuđe u kojem se neće više isplatiti korumpirati niti biti korumpiran.



09.06.2011.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 095.06.2011. - Last modified: 14.08.2015.