ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 


 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ
















VUK DLAKU MJENJA

Zijad Bećirević


Zijad Bećirević- Odustajanje od secesije je ne samo Dodikova potvrda o namjeri otcjepljenja, već nova laž u nastojanju da se dobije vrijeme za predah i novi manevarski prostor,

- Ili je to cijena koju bi trebala platiti BiH da se Dodik i njegov režim amnestiraju od odgovornosti za počinjeno i dobiju od EU građevinsku dozvolu za dovršetak gradnje genocidne tvorevine RS

- Ili je to nova potvrda evropskog i svjetskog licemjerja prema BiH sa kojom se nastoji održati neodrživo Dejtonsko ustrojstvo BiH i spriječiti vraćanje njenog legalnog Ustava

- Ili je to sve skupa i još nešto novo, gore i posljedičnije što se pakuje Bosni i Hercegovini i njenim marginaliziranim Bošnjacima

Pritisnut nešto većim pritiskom međunarodne zajednice, a zahvaćen vlastitim lažima, političkim vulgarizmom i primitivizmom, u izmijenjenim paritetima ultimativnih Briselskih nagovještaja, Milorad Dodik pravi politički zaokret, mjenja strateški pravac, ali sigurno ne i strategiju. Čega se toliko uplašio ili šta mu je toliko vrijedno obećano da odustane od svog glavnog strateškog cilja? Sada mu ne treba ni Skupština RS, ni referendum, osim malo više snage i podrške da dobije manevarski prostor, vrati brod u mirnije vode i sačeka na oseku. Već smo se desetinu i stotinu puta imali priliku uvjeriti, da vuk dlaku mjenja, ali nikad ćud. U ovoj prilici, u spletu okolnosti u kojima se zapaža upitna ali energičnija uloga EU uz intenzivnu ulogu SAD, čelnik RS se odlučio konzervirati postojaće stanje, osigurano i zaštićeno dejtonskim odrednicama, koje bi im i dalje obezbjeđivale ne samo državotvorne administrativne duplicitete uz višu razinu jednakosti, već u mnogo čemu i nadređenost nad strukturama države Bosne i Hercegovine.

Dodik biva odustaje od secesije, za koju je skoro sve spremno, čak ucrtane i granice, dok ne prođe oluja koja se sprema u Briselu, a koja bi se lako mogla obrušiti ne samo na RS već i na njega lično . Zna Dodik dobro i mudro važe, da će njegovo odustajanje od secesije kod mnogih evropskih i svjetskih uticajnih sila ublažiti negodovanje i eliminisati njihove negativne reakcije, koje bi bezuslovno trebale rezultirati sankcijama, a onima koji ga podržavaju dati nove opipljive argumente. Sa taktikom dva-tri koraka naprijed, kraći zastoj i jedan korak nazad (kad baš mora) Dodik je do sada uvijek postizao sve što su On i Beograd dogovorili, čime je potvrđivao liderski ugled i valorizirao svoj populitet kod naroda RS. Šta košta njega i RS još jedno varljivo obećanje, koje ga ne obavezuje da bezuvjetno i bez odlaganja vrati Republiku Srpsku u okvire određene Dejtonskim sporazum, s kojima RS može biti samo entitet u sastavu države BiH, bez prava na vanjsku politiku i politikantstvo u unutarnjim relacijama.

Na mjestu je pitanje, koje neki postavljaju, zašto uopšte slušati Dodika šta kaže danas, kad se zna da je još jučer naredio Geodetskoj upravi RS da završi posao na ucrtavanju granica, a od NATO zatražio priznanje granica i dobio obećanje da je proces u toku provođenja. A ucrtane granice nisu samo markiranje svoje (čitaj: otete) teritorije, kao kod opština i regija, već otvorena prijetnja i najavljen zahtjev za novu preraspodjelu teritorija za više od 20 opština, po američkim vojnim mapama, što bi 49% okupiranog teritorija uvećalo za još nekoliko dodatnih procenata. Naravno, sve što govori i radi Dodik, uključujući i odustajanje od secesije (što ponovno potvrđuje da je namjera secesije postojala) treba gledati u kontestu licemjerne politike državnog vrha Srbije, sada predvođenog B. Tadićem, koji za BiH uvijek ima lijepe riječi, a djela opasna, zla i naopaka.

Osnovni problem BiH i dalje ostaje, htjeli to ili ne vidjeti i priznati svjetski moćnici, EU i SAD, je nakaradno Dejtonsko uređenje koje se ne može trpjeti, niti se ne može popraviti lažnim obećanjima, ustupcima agresoru i lakirkama, već vraćanjem postojećeg državnog Ustava, uz poboljšanja koja bi onemogućila etnička preglasavanja i majorizaciju.

Ako se zaista želi u Briselu voditi konstruktivna rasprava o političkom stanju BiH, mora se bez obzira na nove Dodikove izjave, ući u suštinu Dejtonskog mirovnog ugovora i pokrenuti proces njegove izmjene ili dopune, s kojim bi se RS spustila na zemlju, a BiH stekla uslove za povrat na svoj legalni Ustav, onaj iza kojeg stoje građani i narodi BiH. Za studiozniji kritički pristup Dejtonskom papiru postoji niz razloga i argumenta, koje je do sada pokrenulo na stotine pojedinaca i institucija u zemlji i svijetu, a koje su i sami isticali američki zvaničnici. Dovoljno je pročitati par intervjua novinara Bedrudina Gušića, ili najnoviji sa “ženom u crnom”, da se shvati sva pogubnost i nepravednost strategije koju primjenjuje MZ prema BiH, rukovodeći se Dejtonskim ugovorom. Pa čak i ako se pođe od različitosti u mišljenjima, uz pristrasnosti i naklonjenosti, svi se slažu u jednom: da se po Dejtonskom ugovoru ne može graditi BiH kao pravna država.

Svi su se složili u mišljenju da je Dejton zaustavio krvoproliće, ali se mora znati da je nagradio agresora, priznao pravo na zločin i genocid, omogućio i ohrabrio separatističke težnje RS. Autori Dejtona nisu ni znali niti htjeli znati da na teritoriju kojem su dali status entiteta nikad do sada nije postojala srpska političko-teritorijalna jedinica ni najnižeg oblika. Sve ovo govori da u BiH ne može ići više onako kako je išlo. Potreban je korjenit zakret, koji će sankcionisati oportunizam a benificirati nosioce integriteta. Bez toga je svaki san o jedinstvenoj Evropi samo varka i iluzija, jer bez jedinstvene BiH nema jedinstvene Evrope. U takvom kontestu od Brisela se želi ne samo argumentovano utvrđivanje stanja, zaključci na osnovu argumentovanih činjenica, već se zahtjeva i očekuje pokretanje postupka za uvođenje sankcija protiv RS i sankcionisanje lidera RS-e, prije svega M. Dodika.
Paralelno sa Briselom u Budvi se na visokom nivou, uz prisustvo gospode Mesića i Kučana, i aktivnu ulogu bivšeg predsjednika SAD g. Billa Clintona, pokreće američka “Balkanska inicijativa” s kojom se žele ojačati i bolje povezati društva jugoistočne Evrope. Željeli bi vjerovati da je novi koncept dobro izučen i sa poštenim namjerama. Da li SAD pomažu ili nanose novi grijeh narodu BiH i prave novu grešku? Ako istinski žele pomoći mora se krenuti od popravke Dejtona. Nije li njihov novi koncept obnova Jugoslavije, u kojoj će Srbi preko ekonomske baze ponovno uspostaviti političku dominaciju u regionu. Postoji argumentovano uvjerenje da Srbija sada preko Turske (koristeći lukavo njen interes sa Balkan), pokušava stvoriti Balkansku „ekonomsku“ uniju u koju bi ušle : Srbija, C. Gora, Hrvatska, Makedonija, Kosovo i Albanija (ne i Slovenija). Po njima bi to bila ekonomska, a ustvari, vremenom-politička unija, sa kojom bi Srbija spriječila autonomiju Sandžaka i Vojvodine, vratila Kosovo i C. Goru, a u svoj smrtni zagrljaj dobila još Makedoniju.

Mamac za BiH je da bi s tom unijom otpala mogućnost i potreba odvajanja RS od BiH, a i zahtjev Hrvata za entitet bio bi izlišan. Vjeruje se da iza ovog ili sličnog projekta stoji NATO, koji time daje novu ulogu i kompenzira svojoj značajnoj članici Turskoj štetu nanesenu dvadesetogodišnjim sprečavanjem njenog ulaska u EU. Nije li na tome zasnovana nova Dodikova strategija? Kako da BiH vjeruje ovakvim projektima, kad je do sada u svemu iznevjerena od MZ, posebno od dana potpisa nepravednog Dejtona? U svakom slučaju BiH se neće puno ni pitati. Biće dovedena pred svršen čin kao i pri potpisu Dejtonskog ugovora.

Naravno, s novim korakom Milorad Dodik nastoji sačuvati i cementirati postignuto, a postignuto je izuzetno mnogo. Imaju sve potrebne organe i institucije vlasti za samostalno vođenje unutarnje politike i brojne organe i institucije za znatno samostalniju vanjsku politiku. Nudi im se velika finansijska pomoć, kapitalne investicije. Usvojili su skoro sve potrebne zakone, kojima postaju katastarski a uskoro i gruntovi vlasnik zemljišta, infrastrukture i stiču izvore sredstava za infrastrukturnu nadogradnju, koju će im u znatnoj mjeri visokim dažbinama pokrivati bosanski/ bošnjački prognanici dijaspore. Uz katastar i gruntovnicu za 49% BiH teritorija imaju već markirane entitetske granice, koje u nekom novom instaliranom momentu mogu postati državne. Novu iskru napetosti, koja će stvoriti krizu i dati razloge za secesiju, lako je uvijek iznova pokrenuti. Takvo Dodikovo ziheraško stanje je smrtni udarac Bošnjacima u BiH i Dijaspori, smrtni udarac jedinstvu Bosne i Hercegovine.

Svima koji vjeruju u vladavinu prava i pravdu, ostaje pitanje na koje niko od odgovornih još nije spreman da odgovori. Kako se može agresoru koji je prisvojio teritorij i sve što je bilo na njemu, učinio nebrojene zločine, počinio genocid, izvršio etničko čišćenje, dati država??? Ko to ima pravo, u čije ime i po kojim pravnim normama. Da se zaustavi krvoproliće - nije ni potpun ni pravno valjan odgovor. Svi su licemjerni, od EU, Amerike, do…. najviših sudskih instanci. Ne može se nikakvim propisima niti normama, bilo kog prava, na otetom teritoriju BiH na kome je izvršeno etničko čišćenje i počinjen genocid nad Bošnjacima stvoriti odvojena teritorijalna jedinica, ma kako je zvali, jer prihvatanjem takvog statusa se potvrđuje da svatko u svijetu ima pravo pobiti, protjerati, oteti i proglasiti oteto svojim vlasništvom, svojom državom. RS je zasnovana na genocidu i svaki akt, koji je promoviše u državu zvao se dejtonski ili drugi i drugačiji- je ništavan.

Možda će iz Brisela sada poručiti Vladi BiH i Bošnjacima, “Eto, šta hoćete sad! Republika Srpska vam se smilovala, i neće se odvojiti. Prihvatite je takvu kakva je.” Nećemo i ne možemo! Na teritoriju gdje je instalirana RS nije nikad postojala ni najmanja srpska političko-teritorijalna jedinica. Sve dotle dok se ne ukine Republika Srpska neće se stvoriti ni minimalne pretpostavke za mir i jedinstvo u Evropi.

Dodik je morao negdje stati ili pasti. On se zaustavio ili je zaustavljen? Sigurno je samo jedno: ni Dodik ni RS nisu mogli odjednom preko noći sazreti i odustati od svoga glavnog strateškog cilja. Razlozi moraju biti veliki i duboki. Ili mu je zaprijećeno nečim veoma ozbiljnim ili mu je nešto kapitalno vrijedno obećano. Odgovor ne treba tražiti u Banja Luci, možda ni u Briselu, već u Beogradu. A od Beograda do Brisela nije daleko.



23.05.2011.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 23.05.2011. - Last modified: 14.08.2015.