ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ













 



PROCES KOJI VIŠE UBIJA NAS NEGO NJEGA

Zijad Bećirević


Nakon razočaravajućeg sudskog procesa Miloševiću, koji je nakon četiri godine neslavno i bez presude okončan smrću optuženog, nastavlja se maratonsko suđenje vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, koje već traje skoro tri godine i ničim ne pokazuje da će uskoro biti okončano, a pravda zadovoljena.

Sporim, isprekidanim, umrtvljenim i provokativnim vođenjem procesa Bosna i njen narod su toliko izmoreni, da neki već postaju ravnodušni, polu-zainteresirani ili nezainteresirani, (kako to pomagači Karadžića upravo žele), a što porodice žrtava doživljavaju kao ponovno ubijanje njihovih najdražih, a sada i njih samih. Suđenje se, očigledno, obavlja po strateškom planu Karadžićeve "samo- odbrane", koja ima za cilj odugovlačiti proces, zamoriti auditorijum, izolirati se od javnosti, a počinjene zločine relativizirati i staviti u kontest ratnih zbivanja. Time tok procesa postaje matrički identičan suđenju Slobodanu Miloševiću, koje nam je uzelo pune 4 godine, a završilo se smrću Miloševića u zatvorskoj ćeliji, bez izricanja presude. Karadžić je uhapšen 21. juna 2008, a prvi put se pojavio na optuženičkoj klupi 31. jula 2008. g. Po prvoj optužnici iz jula 1995. terećen je za genocid i ratne zločine počinjene u BiH od 92. do 95. godine, koja je u maju 2000-te zamjenjena novom Dopunjenom optužnicom od 11 tačaka, koja ga tereti za ratne zločine protiv neSrba (streljanje, istrebljivanje, ubistva, progone, deportacije, terorisanje, nečovječno postupanje i uzimanje talaca), te za genocid zbog 44-mjesečne opsade Sarajeva i masakr u Srebrenici 1995. godine (najtežih zločina u Evropi od Drugog svjetskog rata). Tokom procesa promjenilo se više sudaca, a glavnog tužitelja haškog suda, Švicarku Karlu del Ponte zamjenio je Belgijanac Serž Bramerc.

Svjetska javnost, a posebno javnost BiH, očekivala je da će se sudski proces osvjedočenom zločincu i uvjerljivom zločinu , (u ime pravde, koja mora biti ne samo pravedna već i pravovremena), voditi efikasno, racionalno i okončati pravednom presudom, bez propusta načinjenih u prethodnom procesu Miloševiću. Nažalost, nije tako. Na način kako se vodi haški proces protiv Karadžića, optuženik je do sada nagrađivan a žrtve kažnjavane. Svjedoci optužbe, koji su ostali istrajni i smogli hrabrosti da dođu svjedočiti, i pored pritisaka, prijetnji i ucjena, su maltretirani, provocirani, a nekad se stekne uvjerenje da se njima sudi, a ne optuženom. Mnogi svjedoci zločina u nestrpljivom iščekivanju sve brže stare, neki umiru, razočarano se povlače u sebe i gube u uvjerenju da su samo oni ti koji trebaju i žele pravdu, da su samo oni ti koji žele da zločin bude osuđen a počinioci kažnjeni.

Na jedan specifičan način, odugovlačenje procesa sve više zamara i slabi sviju nas koji očekujemo pravdu i vjerujemo u nju, a njega oživljava, snaži i jača, pa čak mu na momente dozvoljava da likuje. Time on postaje još jači oslonac svojoj genocidnoj tvorevini Republici Srpskoj, a istovremeno moralna podrška njegovom aktuelnom nasljedniku Miloradu Dodiku. Uz to, suđenje drži optuženog bliskim sa brojnim istomišljenicima u RS, koji ga još smatraju herojem, što daje neku vrstu legitimiteta Republici Srpskoj, a kroz tu nezdravu uzajamnu vezu, kroz njihovo pakosno prožimanje i sažimanje, zla krv RS miješa se sa njegovom; nju nadahnjuje, a njega napaja bolesnim uvjerenjima. S druge strane, takvo maratonsko suđenje čvrsto drži sviju nas u zagrljaju prošlosti, a posebno žrtve i porodice žrtava, i ne da nam da se otegnemo i okrenemo životu. Naravno, na kraju najviše gube oni koji vjeruju u zločin i daju podršku njegovim izvršiocima, ali neizmjerno mnogo gubimo svi mi.

Karadžiću sada hronično fali rezervno vrijeme. Kad je davao naredbe za paljenje, progone, zatvaranje u logore i ubijanje Karadžiću nije trebalo dodatno vrijeme, a sada kada se brani potrebni su mu mjeseci i godine. I to mu dopuštaju i tolerišu. Daju mu pravo na "time out" kad god to poželi. I ne samo to. Dopuštaju mu da provocira svjedoke, stavlja se u ulogu tužioca, tako da se dobiva dojam da on sudi nama a ne oni njemu. Njegov najnoviji zahtjev, u nizu prethodnih, je usmena rasprava po pitanju dokaznih dokumenata Venecuele. Uz to, sudnica Haga često postaje javna tribina sa koje se Karadžić obraća svojim sljedbenicima, uliva im optimizam, a međunarodnoj zajednici dijeli lekcije i drži pridike.

Prema saopštenju predsjednika Haškog tribunala Patrich Robinsona, datog oktobra prošle godine pred Generalnom skupštinom UN, prvostepeno suđenje Karadžiću sa neizbježnim odlaganjima, potrajat će do kraja 2013-te, odnosno 2014- te, kada se završi žalbeni postupak. Zar je moguće da suđenje za tako očigledne zločine, javna smaknuća počinjena pred očima čitava svijeta, traje preko 6 godina, a tom istom zločincu i njegovoj zločinačkoj družini nije trebalo ni pola tog vremena da razore stotine gradova, na hiljade sela, protjeraju preko 2 miliona Bosanaca, počine nebrojene zločine i na otetoj zemlji osnuju svoju zločinačku državu, genocidnu Republiku Srpsku. Zar zaista svjetsko sudstvo ima toliko novaca i vremena da ga traći na jednog osvjedočenog zločinca, koji mu se uz to drsko podruguje i podriva kompletan svjetski pravni sistem. A za sve to cijeli ceh plaća i platit će narod BiH.

Četiri godine suđenja Miloševiću, uz šest do sedam Karadžiću, sa sve popustljivijim pravosuđem prema do sada optuženim i osuđenim, (kojima se uz sve veće negodovanje javnosti smanjuju i opraštaju kazne), je prevelika tortura nad javnošću i narodom Bosne i Hercegovine. Zbog toga mnogi vjeruju da presuda Karadžiću neće biti izrečena dok se ustavno i pravno, kroz ustavne promjene u BiH, ne potvrdi i verifikuje status Republike Srpske i odobri dovoljno "prostora i vremena" da svoje genocidno tkivo oplodi i osnaži u višem stepenu samostalnosti. Pri tome ne treba zaboraviti da se na hapšenje Karadžića čekalo preko 12 godina, što uz 6-7 godina suđenja, predstavlja zapanjujuću spoznaju: pune dvije decenije čekanja na neku izvjesnu pravdu (ali još znatno duže ako se računa na budući proces Mladiću).

S druge strane, u sjeni sve većih političkih i ekonomskih kriza, ratnih žarišta Bliskog istoka, velikih ratova u Iraku, Afganistanu, iščekivanja u Somaliji i Sudanu, nemira u Tunisu, Egiptu, svijet sve manje ima vremena da misli o BiH, a još manje haje za nekog Karadžića, bez obzira koliko ovakva suđenja imaju značaja za pravdu i pravosudni sistem. Da je tako potvrđuje sve manje interesovanje svjetskih medija, sve kraći medijski izvještaji. Zbog toga je u interesu sviju, posebno svjetskog pravnog sistema, što prije okončati ovaj proces pravednom presudom, koja će još jednom dokazati da je pravda uvijek dostižna i da se zločin nikad i nigdje ne isplati.

Zijad Bećirević


01.02.2011.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 01.02.2011. - Last modified: 14.08.2015.