ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ
















MLAKE PORUKE SARAJEVSKOG SIMPOZIJA

Piše: Zijad Bećirević


Zijad BećirevićDana 18 i 19. januara održan je u Sarajevu Međunarodni simpozij na temu "BiH-15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma". Prije desetinu godina takav događaj bi uzbudio i uzburkao kompletnu bosansku javnost, a posebno Bošnjake u BiH i dijaspori, ali danas nije više tako. Godinama Bosna i njen narod očekuju i s gorkim razočarenjem ispraćaju brojna zasjedanja, konferencije, pa i one na najvišem nivou u okviru UN, na kojima se žučno raspravlja i donose zaključci, koji se sprovode nedosljedno ili nikako i koji skoro nikog ne obavezuju. Tome unekoliko liči i ovaj sarajevski simpozij, za koji se Univerzitet u Sarajevu izuzetno založio, na čemu mu pripada dužna zahvalnost svih nas koji svoj i naš zajednički pesimizam još potiskujemo optimističkim nadama i iščekivanjima. U obilju ponuđenog materijala, dobrih referata i aktuelnih tema, od strane uglednih profesora, sa plodnom diskusijom eminentnih stranih i domaćih učesnika, u mnogima od nas, naročito u dijaspori, ostaje težak dojam da će sve opet biti po onoj staroj isprobanoj poslovici "Tresla se gora, rodio se miš".

Sa simpozija su poslane samo mlake, neobavezujuće poruke: " Uočljivo je da se ciljevi, principi i vrijednosti Aneksa 4 (Ustava BiH), koji su trebali dovesti do snaženja BiH države, nisu ostvareni u najvećoj mjeri." Te poruke su samo dobre konstatacije koje svi mi u BiH i oko nje znamo i potvrđujemo ih iznova svake godine. Svi mi znamo da ciljevi nisu ostvareni, ali zašto nisu, ko je kriv, šta se predlaže da se stanje izmjeni i ne ponovi dogodine, kako i kada propušteno namiriti? Možda učesnici i organizator simpozija misle da će se svako kriv i odgovoran naći u nekoj tačci zaključaka, te iskupiti i popraviti. Ili možda misle da je dovoljno samo konstatirati, dati dijagnozu, to jest potvrditi je, a na pacijentu je hoće li se liječiti ili neće.

I ne samo da projekat iz Dejtona nije ostvaren, već je ostvaren potpuno nakaradno. Umjesto da napravimo jaku BiH državu, napravili smo patuljka koji ne raste, jak srpski entitet i jalovu Federaciju, koja na svakoj novoj sjednici manje ili više škripi. Sijaset je pitanja, na koje simpozij nije ni pokušao odgovoriti ili se plašio ući dublje u tu bosansku močvaru? Kad će agresor nadoknaditi štetu državi BiH? Tko će i kada obeštetiti oštećene građane BiH? Zašto se izbjegava identifikovati genocid u Prijedoru? A na dijasporu se skoro zaboravilo, kako da je i nema. Možda se svi ovi, po mnogima ozbiljni propusti, mogu pravdati argumentima organizatora, koji je naglasio da rasprava nije imala cilj davati ocjenu sporazuma i ulaziti u specifična razmatranja, iako je po očekivanju mnogih od nas( zbog stanja kakvo vlada u zemlji i s nama) upravo to mogao biti prvi i glavni cilj simpozija.

Centralna tema simpozija bio je Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, koji se odnosi na izmjenu Ustava BiH. Tokom dvodnevnog rada na simpoziju su razmotrene mnoge teme značajne za sadašnjost i budućnost BiH, kao što su: Političko-pravni aspekt razvoja BiH u postdejtonskom periodu, Implikacija teritorijalnog ustrojstva BiH na njen regionalni razvoj, Tranzicija b-h društva i njene posljedice u sferi socijalne i zdravstvene zaštite građana, Demokratska konsolidacija, mogućnost uspostave konsenzusa o ustavnoj reformi u Parlamentarnoj skupštini BiH, Kreiranje političkog sistema i Ustava BiH ( vanjska analiza prof. F. Richarda iz Chicaga), Društveno- ekonomski aspekt razvoja BiH, Položaj i status visokog obrazovanja u postdejtonskom periodu, Uloga nauke i tehnologije u sferi privrednog razvoja, Optimalizacija upravljanja resursima u BiH, te Aspekti razvoja kulture i sporta u BiH.

Na simpoziju su podnesena 33 referata, a u diskusiji učestvovala 32 diskutanta. Jedan od diskutanata, bivši ambasador SAD u BiH g. Clifford Bond, smatra da su propusti učinjeni odbacivanjem "Aprilskog" i "Butmirskog" paketa, da se u cilju brže integracije u EU mora više raditi na popravci grešaka, a za nazadovanje BiH krivi domaće političke stranke. Prof. Charles Tucker s Univerziteta DePaul iz Chicaga smatra da je Dejtonski sporazum bio jedini način zaustavljanja rata, ali da on nije konačno rješenje za BiH. Smatra da je velika greška to, što MZ nije ostvarila ono što je 1995. zacrtala, a što je narod BiH očekivao. Jedan od diskutanata, prof. Boris Tihi rekao je da je u ovih 15 godina Dejtonski sporazum nanio više štete BiH nego što su ratne štete, a sarajevski profesor Salih Fočo je predložio da se redefiniše funkcija visokog predstavnika, jer po sadašnjem načinu rada usporava promjene. Svi učesnici simpozija se slažu da je Dejtonski sporazum zaustavio rat, a najveći broj njih misli da je to bio jedini pozitivan aspekt, u kontestu ukupnih posljedica za B-H državu i njeno stanovništvo. Sporazum, očigledno, nije bio pravedan, a nije ni odgovorio na brojna pitanja, kao što su pitanja o karakteru i načinu vođenja rata u BiH.

Značajna konstatacija simpozija je, da je "Sporazum bio izraz moći nametanja rješenja najslabijoj strani - žrtvi agresije i genocida", a generalni zaključak simpozija je da "ciljevi, principi i vrijednosti Aneksa 4 nisu u najvećoj mjeri ostvareni, zbog čega postoji velika razlika između dejtonskog i izvedbenog projekta BiH države. U BiH je teško stanje i ne može se prevazići dok se ne izvrši obimna revizija svih aspekata Dejtonskog sporazuma i izgradi jedan potpuno novi ustav, utemeljen na historijskim osobenostima, bez dominacije stranih interesa.

Ono što posebno teško pada nama u dijaspori, je činjenica da su aktuelni problemi izbjeglih i prognanih, čak i na ovom visokom simpoziju, ostali skoro zaboravljeni, jer nisu ušli u okosnicu razmatranja niti u zaključke simpozija, kao da se ne radi o trećini B-H populacije.

Simpozij je obiljem studijskog materijala značajno povećao spoznajni kvantitet, ali je vrlo malo ili nimalo uticao na poboljšanje spoznajnog kvaliteta, tj. promjenu kvantiteta u kvalitet, sa kojim bi svi akteri dobili svoje pripadajuće mjesto i ulogu u implementaciji mira na teritoriju BiH. Ipak, bez obzira na to što simpozij više nudi nego što daje, on je značajan prilog argumentaciji koja šire otvara jasniju sliku Bosne i Hercegovine u devedesetim godinama prošlog vijeka, od 1990. do 1995, petnaest godina kasnije i daje jasnije nagovještaje što bi se još moglo dogoditi ako se ne pristupi energičnije i angažovanije rješavanju problema BiH u svim sferama i na svim nivoima egzistencije. Materijali simpozija su i novi neoborivi dokazi istine i kao takvi dobra osnova za dalje usmjerenije zajedničko nastupanje i djelovanje b-h vlasti i međunarodne zajednice.
Upravo zbog toga, još jedno dužno hvala od sviju nas pripada organizatoru, Univerzitetu Sarajevo.




21.01.2011.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 21.01.2011. - Last modified: 14.08.2015.