ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ







Dubičanac, Bihaćki novinar RUSMIR KARAT nam prezentira zanimljivu priču o Dubičkom bračnom paru Kemalu i Tazimi Delić, koji su nedavno proslavili svoj zlatni bračni jubilej, pedeset godina sretnog braka. 50 godina braka Kemala i Tazime Delić iz Bosanske Dubice

ZLATNI PIR KEMALA I TAZIME DELIĆ

Piše: Zijad Bećirević



Kemal i Tazima s kćerkom Maidom


Za dug i sretan brak prijeko je potrebno zajedničko razumijevanje i iskrena ljubav.

Rijetki su građani Bosanske Dubice koji se neće sjetiti bračnog para Delić. Sretni supružnici, Kemal i Tazima, su rođeni u Bosanskoj Dubici, u istoj mahali zvanoj Puhalo, koja je tada odisala komšijskom ljubavi i slogom. Kemal 76 i Tazima 75, ovih dana su u krugu svoje porodice i uzvanika svečano obilježili „Zlatni pir" - 50 godina braka. Kažu kako se i nakon pedeset godina zajedničkog života uvijek rado sjećaju svojih prvih izlazaka i skrivene ljubavi po dubičkim sokacima i na dubičkoj Adi (riječnom sprudu na sredini rijeke Une, na domak Bosanske i Hrvatske Dubice) koja je svim zaljubljenima i svakom mladom bračnom paru bila sinonim sretne ljubavi. Unska ada je bila i ostala mjesto sastajanja, čežnje i uzdisaja.

Često u šali, Kemal i Tazima uđu u priču o tome tko se kome više udvarao, te tko je zaslužniji što je njihova mladenačka veza prerasla u brak. "Najsretnije i iskrene ljubavi su recept za sretan brak, a prije svega iskrena ljubav i sloga supružnika" ističe Tazima, koju svi oduvijek zovu skraćenicom- Taza.

Upoznali su se u Puhalu kada je Tazima svakog dana prolazila pored Kemalove kuće noseći ocu Sulejmanu (kojeg su zvali Kljako) doručak. Počelo je sa simpatijama. A tajna ljubav u Kemalu se rodila u još u srednjoj školi, u kojoj je i Tazima pohađala trgovačku akademiju . "U početku su naši susreti bili slučajni, a kasnije vođen ljubavlju, Kemal je često dolazio u moj razred ili me je susretao u mahali, udvarao se i tako malo po malo Kemal me je osvojio, pa smo našu ljubav krunisali brakom, u kojem su rođene dvije divne kćerke".

A najsretniji su bili kada su rođene njihove kćerke Meliha i Maida, koje danas imaju svoje obitelji. Meliha živi u Austriji a Maida u Bihaću i obje imaju po dvoje prekrasne djece, koja sada studiraju.

Čitav svoj životni vijek Kemal je proveo radeći u vlastitoj radioni kao modni obućar. Nešto kasnije je zajedno sa svojom Tazimom krenuo u mali biznis, pa su u to vrijeme imali i svoj štand na tržnici, a obilazili su i ostale sajmove u okruženju, gdje su prodavali svoje obućarske proizvode. I dok je Kemal u radnji kao vrsni majstor izrađivao raznu obuću, Tazima je bila ta koja je vodila posao i veoma uspješno trgovala. Sa svojim radom su sretno živjeli i školovali djecu, a potom doživjeli da im se kćerke udaju, što je Tazimi i Kemalu nametnulo novu porodičnu obavezu, da se brinu o odgoju unučadi.

"Naš brak kao i svaki brak, kako kažu Delići (koji su trenutno nastanjeni u Sarajevu), imao je i svoja previranja, dobre i loše strane."

Tazima ističe kako joj je jako žao što danas mladi bračni parovi, čim zapnu na prvom problemu, raziđu se svako na svoju stranu. A nisu svjesni da se mnogo toga u braku mora progutati , što je slatko nekada mora biti i gorko. "Brak je čudesna zajednica, posebno u današnja vremena, kad su nam mladi pravi Kokuzi, s puno obaveza, a mnogi bez uposlenja i sigurne egzistencije."

"U našem braku uvijek je jedno vatra, a drugo voda, ali uz obostrano poštovanje, ljubav, praštanje i toleranciju, dočeka se, ne samo Srebreni, nego eto dočekasmo i Zlatni pir", kaže Tazima. Kemalu i Tazimi je posebno žao što za svoj veliki jubilej, zbog radnih obaveza svoje djece, nisu mogli okupiti i porodice svojih kćeri, i svu svoju unučad, da zajednički proslave njihov "Zlatni pir". Dodatnu radost pružila im je fakultetska diploma najstarije unuke Alme; a uskoro očekuju da im unuk Edin diplomira na bihaćkom Ekonomskom fakultetu, kao i ostale dvije unuke koje studiraju.

Za pedeset godina zajedničkog života najteže im je palo razdvajanje obitelji u ratu. Ratni vihor Deliće je razdvojio od djece, i njih odveo u izbjeglištvo u Austriju, gdje su proveli više od deset godina. Jedan od najsretnijih trenutaka njihova života bio je kada su nedavno, tokom boravka u Beču, prisustvovali promociji unuke Alme, koja je na Bečkom univerzitetu završila medicinu i sada već radi kao liječnica u jednoj bolnici u austrijskom gradu Linzu.

Posebno im je teško, kažu, kada svatko ode na svoju stranu, a godine pristižu, a njih dvoje ostanu u svom stanu među četiri zida, pa najviše razmišljaju o svojim kćerkama i unucima, i neizvjesnoj budućnosti onih koje još nisu izveli na pravi put. Kemal se u posljednje vrijeme, zbog malo narušenog zdravlja i oštre sarajevske zime, povukao u stan, pa uglavnom vrijeme provodi u svojoj fotelji, pored prozora i TV.

Liječnici su mu preporučili da se više kreće, što povremeno čini izlazeći na sarajevsku Baš- čaršiju, koja je uvijek puna života i mirisa omiljene sarajevske hrane. I u ove zimske dane, kaže Kemal, rado sa svog prozora gleda sarajevsku panoramu, preko drveća i neba promatra ljude koji se kreću, pa se često u mislima šeta dubičkim mahalama, pored obala Une, u kojima su on i njegova Taza rođeni, stvorili i ovjekovječili svoju ljubav i ostavili joj tragove u sjeni ljepotice Une, da svojim zlatnim oreolom podsjećaju nove generacije Dubičana na vječnu i neponovljivu ljubav Kemala i Taze, o kojoj se pričalo i pričaće se.

Želja bračnog para Delić je da se vrate u svoj zavičaj, svojoj Bosanskoj Krajini, u njihovu voljenu Dubicu, ili lijepi krajiški grad Bihać, u kojem su nastanjeni njihovi voljeni unuci i kćerka Maida. Oni duboko vjeruju da će im se ove njihove želje uskoro ostvariti. U Bihaću bi ponovno imali svoju rijeku Unu, koja bi im, makar uzvodno, donosila miris života s kućnog praga.

Na pitanje bihaćkog novinara Karata, šta sa svog velikog jubileja poručuju mladima, Kemal i Tazima su spremno odgovorili : "Recite im : Ne dozvolite da vas sitne stvari vode u bračnu vratolomiju, pređite preko svega, da bi imali dug i sretan brak".

Rusmir Karat


09.02.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 09.02.2010. - Last modified: 14.08.2015.