ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ







JULSKI SUSRETI PROGNANIH DUBIČANA


Piše: Zijad Bećirević


Iz svih gradova Bosanske Krajine (koja obuhvata preko 20 gradova i naseljenih mjesta u slivovima rijeka Une, Save, Sane) tokom agresije na BiH protjerani su skoro svi Muslimani i većina Hrvata. Jedan od tih gradova, smješten na desnoj obali rijeke Une, samo 15 km od njenog ušća u rijeku Savu- kod hrvatskog grada Jasenovca, je grad Bosanska Dubica. Iz Dubice su tokom 92. i 93. protjerani svi Muslimani i Hrvati, od kojih se do danas trajno vratilo njih svega 1.000 do 1.500. Dubičani se nisu mogli vratiti u svoj grad, kao ni većina njihovih susjeda Prijedorčana, Kostajničana, Novljana, Gradišćana, Banjalučana... jer srpske vlasti na razne načine onemogućuju povratak, a oni koji su se do sada vratili žive izolirano kao u Getima. Prognani Dubičani nastanjeni su u svim državama svijeta, a najviše ih je u Čikagu, St. Luisu, Džeksonvilu (SAD), te Njemačkoj, Kanadi i Australiji.

U nastojanju da svojim Dubičanima približi njihov oteti nezaboravni rodni grad i osnaži želju za povratkom, Udruženje Dubičana Čikaga je prošle godine pokrenulo akciju za prvi veliki masovni susret u Bosanskoj Dubici pod nazivom "SUSRET DUBIČANA U JULU 2010". Takva inicijativa je poziv i izazov ne samo Dubičanima, već svim prognanim Bošnjacima, svim prognanim Bosancima, da ruše barijere koje ih dijele od njihovog kućnog praga, da mu se makar nakratko vrate i daju do znanja zagovornicima samostalne Republike Srpske da su na krivom putu, u dubokoj zabludi, jer prognani NIKAD NEĆE ZABORAVITI SVOJ ZAVIČAJ i Spremni su da mu se čim prije vrate.


Bosanska Dubica

Upravo zbog toga predstojeći "Susreti Dubičana u Bosanskoj Dubici" u trajanju od pet dana, od 21. do 25. jula 2010-te, su još jedna prilika za prognane Dubičane, Prijedorčane, Novljane, Gradišćane, Kostajničane, Banjalučane, da vrate sjećanja i osnaže uvjerenje o potrebi i mogućnosti trajnog povratka. Demonstriranjem naše odlučnosti da se vratimo razbićemo sve iluzije Dodikovom timu Karadžićevih sljedbenika da će im uspjeti na našoj otetoj zemlji, na kojoj su i danas naše kuće fabrike, škole bolnice i mezari, izgraditi etničku srpsku državu - Republiku Srpsku.

Kao Bošnjački prognanik, Dubičanac, duboko sam uvjeren da bi ova Čikaška inicijativa mogla biti zanimljiva i za druge Bosanske prognanike, pa je javno prezentiram i u cilju bolje pripreme i realizacije susreta dajem neka svoja mišljenja.


MOJE MIŠLJENJE O PREDSTOJEĆEM SUSRETU DUBIČANA


Dubička dijaspora Čikaga

Čikaška inicijativa za Susret Dubičana Dijaspore u Bosanskoj Dubici tokom jula ove godine je prihvatljiva i dobro bi bilo da je osmišljena i pokrenuta još ranije. Iza težnje da se makar "kraćim druženjem" vratimo zavičaju stoji više od 6.000 Dubičana, koji žive širom svijeta. Petnaest godina nakon Dejtona oni se ne mogu trajno vratiti svojoj kući, jer Bosanska Dubica još nije politički sigurna ni ekonomski spremna. Dubičke vlasti uporno slijede Miloševićevsko-Karadžićevu nacionalističko/separatističku politiku iz devedesetih godina, a Bosanskom Dubicom i danas vladaju oni koji su nas proganjali, maltretirali, pljačkali i ubijali dubičke Muslimane i Hrvate. Svi dosadašnji pokušaji da se uspostavi trajan dijalog s aktuelnim vlastima Bosanske Dubice do sada su ignorisani, uključujući i zahtjeve istaknute u Peticiji za povrat imena gradu Bosanska Dubica, koju je potpisalo preko 2.500 prognanih. Iz toga se da zaključiti da dubičke vlasti još nisu shvatile da je vrijeme nacionalističke euforije zauvjek prošlo i da će im se svako dalje negiranje Bošnjačkih prava (uključujući pravo na dostojanstven povratak i dužno obeštećenje) vratiti kao bumerang. Logično bi bilo da su se dubičke vlasti javno izvinile za ono što se u Dubici dogodilo i pozvale prognane da se vrate, jer je to u krajnjoj konsekvenci i želja mnogih srpskih starosjedilaca Bosanske Dubice, ali za takvu logiku se još nije smoglo ni dovoljno razuma, ni osjećaja, ni snage.

Upravo zbog toga, julski susreti Dubičana će biti ne samo podsticaj prognanima da se brže vraćaju svojoj kući, već upozorenje i poziv srpskim vlastima da se otrijezne, oslobode nacionalističkih zabluda i shvate da se prognani Dubičani nisu odrekli svoga zavičaja, već istrajno žele da mu se vrate, kada zato budu stvoreni potrebni uslovi.

Organizator susreta se još nije javno oglasio sa detaljnijim saopštenjem, osim što je preko internet magazina, uključujući Bosdubica.com i Dubickaraja.com, objavio petodnevni program boravka, koji počinje sa 21. jula (Srijeda), a završava s 25. jula (Nedjelja). Još nije predstavljen kompletan Inicijativni odbor, koji sačinjavaju predstavnici dubičkih udruženja iz Bosanske Dubice, Australije, Evrope i SAD. Obzirom na značaj susreta i uslove u kojima se susreti održavaju (nacionalistička euforija podstaknuta zagovaranjem referenduma RS o izdvajanju, i sl. ) trebalo je obaviti zvanične razgovore s vlastima Bosanske Dubice, a neposredno pred susrete trebaće se zvanično uvjeriti u sigurnost i spremnost. U tom cilju biće od velike koristi stalna koordinacija sa bošnjačkim i drugim strukturama Bosanske Dubice. Bilo bi potrebno i korisno da se u okviru prethodnih priprema organizuje delegacija, koja bi posjetila predsjednika opštine i s njim o svemu obavila razgovor. Možda bi bilo uputno (ako već nije kasno) zatražiti (su)pokroviteljstvo dubičke opštine odnosno predsjednika za ove susrete, čime bi se povećao stepen sigurnosti i razbile dileme kod onih koji se iz razloga lične nesigurnosti još nisu odlučili za dolazak.

Bez obzira na to što čikaški inicijator " Julskih Susreta Dubičana" nije u petodnevnom programu druženja predvidio nikakve političke razgovore, niti pripremio platformu za uspostavljanje dijaloga s vlastima, logičkim uzročno-posljedičnim slijedom događaja u proteklih 20 godina, samo po sebi, nametnut će se - neminovnost rješavanje otvorenih pitanja koja stoje između dubičkih vlasti i dubičke dijaspore. U svakom slučaju možemo zamjeriti inicijatorima susreta što nisu u prvi plan susreta stavili zahtjev za uspostavljanje političkog dijaloga, u kojem ne mogu ostati zaobiđena pitanja kao što su: javni poziv za povrat prognanih, stvaranje veće sigurnosti za stimulisani povratak, pokretanje postupaka protiv odgovornih i njihovo ultimativno odstranjivanje iz upravnih struktura i javnih službi, povrat imovine uz dužno obeštećenje, te stvaranje osnove za zajedničke razvojne programe, itd.

Ono što me posebno boli, to je spoznaja da inicijator susreta "Susrete Dubičana" zamišlja kao piknik ili izlet sa sadržajnim sportskim i kulturnim programom, gdje će se uz okretanje bika na ražnju igrati, slobodno pjevati, piti i bančiti, kao da je sve tako idealno, da ničeg spornog nema, pa je ostalo samo da se novoj strukturi dubičkih stanovnika predstavi naše novo internacionalno biće, puno para, znanja i novih vrijednosti. Pri tom se zaboravlja da je samo dvadesetak dana unazad ponovno napadnuta Čaršijska dubička džamija, da su poravnati ostaci mezara na Urijama i pretvoreni u parking, da se napadi na ličnosti i kulturne vrijednosti Bošnjaka konstantno nastavljaju s manjim ili većim intenzitetom, a da do danas nije otkriven niti kažnjen ni jedan od počinilaca, kako za zlodjela počinjena tokom agresije, tako ni za zlodjela počinjena u post-dejtonskom periodu. Sve te činjenice u prvi plan stavljaju pitanje obezbjeđenja i sigurnosti. Šta ako zbog površnih i neodgovornih priprema bude doveden u pitanje nečiji život?

Uz sve ovo ne može se ne s pomenuti ekonomski aspekt. Znamo da dolazak u Dubicu, iz bilo kog dijela svijeta, košta mnogo. Oni koji dođu iz udaljenijih krajeva svijeta za put i pet dana boravka platiće hiljadu-dvije dolara, što znači da će samo stotinjak Dubičana koji dođu na susrete potrošiti preko 200 do 300 hiljada dolara. A prema sadašnjim saznanjima, interesovanje sa "Susrete Dubičana" je veliko, što znači da se može očekivati više stotina posjetilaca, koji će potrošiti preko milion/dva dolara. Da li vrijedi toliko platiti da se igra nogomet, partija šaha i popije po koja uz bika na ražnju, a toliko zdravstvenih, socijalnih i drugih problema na ličnom i zajedničkom planu?

Pa i pored toga, ljubav za rodno mjesto za zavičaj, ako i košta, treba platiti. Ali uz ljubav za zavičaj ostaje i naša još uvijek prisutna bol. To je bol za naše izgubljene, za rodno mjesto koje su nam oteli, za radna mjesta, fabrike, škole, bolnice, kuće i zemlje, za zavičaj iz kojeg smo istjerani. Ne možemo sjesti jesti, piti, pjevati i praviti se da smo sve to zaboravili, i ostavili otimačima da to naše zauvjek uživaju. Pa i kad bi mi mogli zaboraviti nešto u svoje ime, nemamo ni vaspitno ni moralno pravo tako postupiti u interesu naših mladih, u interesu našeg potomstva.

Juli je već na pragu. Još ima vremena da se uključi ono što je zaboravljeno i ono što je propušteno. Svi se trebamo založiti da ovaj veliki korak Dubičke dijaspore ne bude "korak u prazno" već da nam makar odškrine ako ne i otvori sve kapije našeg grada, naše opštine, sva ona vrata koja su do sada pred nama bila zaključana.

Posebno apeliram na sve Dubičane da još daju svoje racionalne prijedloge, konstruktivna mišljenja i solucije, kako bi predstojeći susreti bili što korisniji, sadržajno bogatiji, dovoljno sugestivni i podsticajni kako nama u Dijaspori, tako i Dubičanima u Dubici.

Uvjeren sam da će dubička i druga informativna glasila redovno pratiti i izvještavati nas o svim događajima vezanim za predstojeće susrete, posebno naši cijenjeni internet magazini bosdubica.com i dubickaraja.com.

Na kraju želim da kažem da ovo svoje mišljenje o susretima Dubičana dajem kao vatreni pobornik susreta, vatreni pobornik povratka u našu Bosansku Dubicu, bez namjere da kritikujem inicijatore i organizatore. U svoje ime im se zahvaljujem za vrijednu inicijativu i napore koje će na tom planu činiti. Njihov korak je za podržati i pozdraviti. A uz našu podršku njihov korak će dobiti na sigurnosti, odlučnosti i istrajnosti.

Možemo vjerovati da će svi Dubičani Dubice i svi Dubičani Dijaspore biti sretni ako ova njihova inicijativa (koja nas vodi masovnom povratku u zavičaj) uspije i bude podsticaj i pokretač za slične akcije starosjedilaca Prijedora, Bosanskog Novog, Bosanske Kostajnice, Bosanske Gradiške, Banja Luke, Mrkonjić Grada, Kotor Varoši... i drugih ucviljenih gradova Bosanske Krajine, Bosne i Hercegovine.



09.02.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 09.02.2010. - Last modified: 14.08.2015.