ORBUS Belgium

TOP
 Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ







U ZNAKU DANA DRŽAVNOSTI (DEJTONSKE) BOSNE I HERCEGOVINE

Piše: Zijad Bećirević



RAZORNA MOĆ DEJTONA: BIH - DRŽAVA BEZ DRŽAVLJANA

Razornu moć Dejtona Bosna i Hercegovina i njen narod osjećaju od prvog potpisa stavljenog na dejtonski ugovor, tokom nakaradne jednosmjerne mirovne implementacije, kroz prijetnje i ultimativne pritiske od Pruda do Butmira, i ko zna kako i dokle dalje…
Dejton je postao ključ za “bosansku bravu“, koji strancima otvara sva bosanska vrata, a pred bosanskim žrtvama agresije ih drži zatvorenim, sve dotle dok ih do smrti ne izgladni i prisili na nove pos-Dejtonske pristanke i potpise… To je dio tužnih spoznaja još jednog u nizu poratnih Dana državnosti Bosne i Hercegovine…

Dan državnosti BiH, pored svih svečanosti upriličenih tim povodom u zemlji i inostranstvu, djelovao je tužno, simptomatično, upozoravajuće, optužujuće… I petnaesti put nakon Dejtonskog pre-ustrojstva Država Bosna i Hercegovina obilježila je svoj najveći jubilej kao “država bez državljana”, a mnogi od njenih državljana petnaesti put su dočekali Dan državnosti kao “državljani bez države“. Svatko razuman će se odmah upitati kako država može biti bez državljana (gdje su joj državljani, ako ih je već imala?), a državljani će se i dalje pitati šta se to sa njihovom državom dešava, koje ih sile od nje udaljavaju i dijele? Najjednostavniji, najtačniji i najpotpuniji odgovor je : sile Dejtona!
A imala je ta država, prije nego je postala dejtonskom, svoje narode, svoj teritorij, historiju, multietničku kulturu, običaje, a isto tako svoj grb, zastavu, himnu, zakone i sve drugo što jednu državu čini voljenom i postojanom državom. A šta se to tako porazno i posljedično dogodilo s Dejtonom?

Dejton je u Bosni zaustavio krvoproliće, nasilje s genocidom nad Bošnjacima-Muslimanima, ali im je to skupo, preskupo naplatio.
Bolesniku je pružena “prva pomoć”, ali je zadržan “na aparatima”, jer “ljekari” nisu željeli ozdraviti pacijenta, a nisu imali pravo na eutanaziju. Dejton je razorio genetsko tkivo BiH države, u njemu instalirao genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku, koju postdejtonski podržava i pomaže joj da opstane, zanemarujući osnove na kojima je zasnovana. U takvom strateškom pristupu, koji interese B-H države i njenih naroda podređuje nekim sumnjivim ciljevima (gurajući ih u separatizam), krajnji dobitnik je nepoznat, za dogledno vrijeme skriven. Ali je gubitnik itekako prepoznatljiv. Višestruki gubitnik je Država Bosna i Hercegovina, i u njoj svi oni od 4,4 miliona njenih predratnih i poratnih stanovnika koji su je voljeli, nosili u srcu, koji je i danas vole i u njoj vide svoju jedinu domovinu. Oni su minulih dana u zemlji i svijetu slavili i prigodno obilježili svoj veliki jubilej i njen najveći praznik - Dan državnosti.

Razorna moć Dejtona, začeta je 22. novembra 95. u Dejtonu i 14. decembra u Parizu, pristankom Međunarodne zajednice da najveći zločinci 21. vijeka u svoje ime, u ime i za račun agresora - počinioca genocida nad Bošnjacima diktiraju uslove mira i svojim potpisima verifikuju početak obnove razorene i raseljene BiH države. Dejton je od BiH države napravio invalida, “državu bez državljana”, a njene državljane osakatio, “ostavio bez države”. Razorne posljedice Dejtona su umjesto ublažene još više produbljene post-dejtonskim procesima i neće se moći prevazići ni narednih dvadeset godina, što sadržajno dokumentuje i najnoviji paket za ustavne promjene, ponuđen od strane EU i SAD. Da je to tako potvrđuju sljedeće činjenice:

1. Dejtonom je dato srpskom agresoru, počiniocu genocida nad
Bošnjacima, pravo na entitet, a neprimjernom primjenom Dejtona i više od entiteta, sa 49% državnog teritorija (proširenog kontrolom u zoni distrikta Brčko), u kojem je na etnički očišćenom separatnom teritoriju (24.811 km2) uspostavljena srpska država sa 1,5 milion stanovnika. Srbi su je naselili sa preko 90%. Sada ih je znatno više, pa žele biti popisani. Prvi predsjednik vlade u takvoj genocidnoj državi postala je ratna zločinka Biljana Plavšić, suđena za počinjene zločine od strane ICTY na 11 godina zatvora, a nedavno puštena na slobodu da ponovno promoviše zločinačke uspjehe RS-e.
Država BiH se ne može zakleti da su državljani RS njeni državljani, jer većina njih pod pritiskom separatističkih vlasti - negira njenu postojanost, ne poštuje njene zakone, javno se deklarišu kao separate i egzistiraju kao “država u državi”. Zid izolacije između tog entiteta - RS i Federacije BiH je sve deblji i deblji, viši od bivšeg Berlinskog, a osnove separatizma su sve jače podržavane iz vana- od strane Srbije i Rusije, koje se javno očituju (ako treba i oružano) kao garant postojanja, što potvrđuju instaliranjem novih zaštitnih mehanizama (vojne baze u Nišu i drugdje).

2. Dejtonom je obećano (Anex 7) da će se u BiH vratiti raseljeno B-H stanovništvo ( 866.000) i prognani stanovnici B-H (pretežno Bošnjaci) 1,360.000. Dejtonska obmana je bila očigledna već po zaključenju Dejtona, kada je iz Njemačke (u kojoj je bilo 300.000 prognanih ) individualno ili uz asistenciju “Raphaels -Werka” i IOM-a skoro 200.000 raseljeno u treće zemlje (umjesto u BiH, koju nisu pokušali napraviti uslovnom). Danas je Dejtonska obmana mnogo vidljivija. Preko milion prognanih se ni danas, a možda nikad, neće vratiti, jer bi se pretežno morali vratiti u RS ( koja im to konstantno onemogućuje), a posrednici međunarodne zajednice to ne uzimaju ozbiljno i preko toga prelaze. Zato se može argumentovano tvrditi da je taj milion i kusur b-h građana za državu BiH nepovratno izgubljen. Ako se neki od njih nekad i vrate, biće to zanemarljivo mali procenti, koji neće izmjeniti poraznu etničku sliku, niti ozbiljnije uticati na krajnji ishod, a krajnji ishod je bolna spoznaja “ da oni nisu građani BiH”, što će biti još očiglednije kada uskoro izgube B-H državljanstvo. Time se potvrđuje teza o dejtonskoj Bosni, kao “državi bez državljana” i “državljanima BiH koji ostaju bez svoje države“. U tom kontestu posmatranja postaje diskutabilan i status dijela državljana BiH u RS. Veliki broj njih, pod pritiskom, zbog interesa, po vlastitoj želji, inerciji ili nagovoru, razmišlja o uzimanju srpskog državljanstva. Oni u RS, očigledno, ne mogu naći svoju državu, niti će je imati, bez obzira na naglašene separatističke težnje. U Srbiju nisu dobro došli, jer je i tamo prenapučeno, a u federalnoj BiH bi ih gledali kao strance, pomagače agresora i od njih zazirali. Ali su zato svi oni veoma upotrebljivi kao državljani Srbije s boravištem u RS ili drugim dijelovima BiH. Oni opet mogu biti nova potencijalna snaga za neku buduću “balvan revoluciju”. Kako u takvom kontestu stvari BiH može zasigurno na njih računati kao na svoje državljane? Kako da oni, pod takvim pritiskom iznutra ( iz RS) i izvana (Srbije), mogu državu BiH izabrati za svoju jedinu državu. U nekoj krajnjoj sekvenci pesimističkih razmatranja, ni stanovnici federalne BiH nemaju svoju sigurnu državu. Imaju nametnutu federaciju s Hrvatima, kao sapunicu, u kojoj se ni Hrvati ni Bošnjaci ne osjećaju zadovoljni. U Republiku Srpsku ni Bošnjaci, ni Hrvati ne mogu i da hoće, jer u njoj još uvijek nema mjesta ni za milion prognanih. Hrvate iz BiH više ne žele primiti u Hrvatskoj, koja sve više treba i onima u njoj.

3. Priznanjem Republike Srpske međunarodna zajednica je već u startu ostavila otvorenom dvojnu separatnu mogućnost za Hrvate iz BiH: da se mogu iseliti u Hrvatsku i zaboraviti želju za vlastitim entitetom, ili formirati entitet sa preostalim brojem od 800 hiljada hrvatskih žitelja, pa ga u datom momentu, kao miraz, unijeti u Hrvatsku, prije ili nakon što Srbi pokušaju pripojiti svoj entitet Velikoj Srbiji. Za to vrijeme Federacija, kao teško održiva vještačka tvorevina, služila bi im kao prelazno privremeno utočiste, iz kojega se od početka rata pa do sada već iselilo u Hrvatsku par stotina hiljada (područje Zagreba, Siska, Karlovca), što je procenat učešća Hrvata u BiH već svelo sa 18% prije rata na svega l0% danas. U takvim okolnostima je teško reći koliko bi Hrvata iz B-H federacije, u alternativi s Hrvatskom, za svoju jedinu domovinu izabralo Bosnu i Hercegovinu. Za razliku od Hrvata, Bošnjaci iz federacije imaju sasvim drugačije alternative, ali ni u jednoj ne mogu ostati sigurno svoji na svome, u uvjerenju da kroz par desetina godina neće opet biti tjerani sa svojih ognjišta, ili prisiljavani da se odreknu svojih korijenskih vrijednosti i prihvate, kao svoje vlastito ime - Srbin ili Hrvat, ili ostanu za dogledno vrijeme neopredijeljeni, kao u Titovoj Jugoslaviji. Neka muslimanska država, kakvu neki poturaju pod nos, nikom razumnom ni na um ne pada, jer ne bi ni noć zanoćila , a već bi je vuci rastrgali. Upravo zbog toga, država BiH na Bošnjake može uvijek računati kao na svoje državljane, jer oni samo u njoj mogu imati svoju jedinu domovinu.

4. Na razočarenje mnogih ključnih država, koje u svojstvu MZ post-dejtonski mešetare kroz BiH, u strukturi predratnih 2,5 miliona Bošnjaka, njih preko 1,5 milion (koliko je ostalo u BiH do danas) se priljubio čvrsto uz svoj grunt i nikud ne mrda. Uspjelo se nakon rata ekonomskom krizom, glađu i nezaposlenošću, ispratiti iz Bosne oko 268.000 tzv. “ekonomskih emigranata”, ali je takvo iseljavanje postalo previše indikativno, pa se moralo zaustaviti. Pretežan broj tih Bošnjaka, koji su ostali u Bosni, nisu ni Srbi, ni Hrvati, ni Turci, ni neopredijeljeni, već privrženi građani BiH - Bošnjaci-Muslimani. Šta im vrijedi što su ostali privrženi svojoj djedovini i očevini, što 15-ti put nakon Dejtona slave Dan državnosti svoje voljene domovine, kad to mogu samo u Sarajevu, Bihaću, Sanskom Mostu… a ne mogu u Prijedoru, Banja Luci, Foči, Višegradu, Bijeljini, ni u Neumu, ni u Trebinju. Jedino se u Sarajevu (mada pod oštrom kritičkom prismotrom) mogu grijati pored vječne vatre i manifestirati sami sebi “Jedna jedina BiH”. Istina mogu to u Berlinu, New Yorku, Chicagu, mogu širom Evrope, ali ne mogu u Banja Luci, Prijedoru, Foči, Bijeljini, Višegradu, pa čak ni u Srebrenici.

Tako, Dejton započe a post-Dejton dovrši ono što je agresor smislio, počeo i naumio; Dejton napravi Bosnu i Hercegovinu “državom bez državljana“. I umjesto da se promašena dejtonska rješenja energičnije zamjenjuju zakonima Bosne i Hercegovine, da se podstakne razvoj države, istraje na povratku prognanih, da se stuku rogovi rogonjama RS i primire uzbuniti i uskomešani hrvatski separatisti, evropske i svjetske velemože popiju čokanj srpske prepečenice pa istresaju huju na i onako isprepadane bošnjačke prvačiće, koje svako slatko obećanje prevede “žedne preko vode”.

Način vođenja mirovnog procesa, koji vode međunarodni predstavnici, uključujući pored već pomenutih: Carla Bildta, Olli Rehna, Jamesa Steinberga, Stuarta Jonesa, Charles Englisha, Zoltana Martinuszoma, i dalje ostaje u istim, Dejtonskim okvirima. Formalno se zalažu za multietničku BiH, sa jakom centralnom vlašću, a podržavaju separatna rješenja, što u osnovi predstavlja prihvatanje rezultata agresije, podržavanje i ohrabrivanje agresora, uz negiranje prava žrtve na pravdu i obeštećenje.

Bošnjačke stranke, organi vlasti i političari u svim nivoima odlučivanja, prije bilo kakvih razgovora i dogovora o preustrojstvu BiH i predstojećim ustavnim promjenama, morali bi, kao polazni minimum ultimativno zahtjevati: da se blokira provođenje Dejtonskog sporazuma u segmentima koji oštećuju žrtvu agresije, dok se sporazum ne izmjeni ili ukine, a iz pregovora isključi M. Dodik, potvrđeni neprijatelj BiH, kao i svi slični njemu koji podržavaju strategiju i slijede ciljeve počinilaca genocida.

Ali kako stvari danas izgledaju, kad se gledaju pro-dejtonski, ili post-dejtonski može se dogoditi da takva država ne treba više svoje građane niti građani svoju državu, jer oni koji su u njoj biće potpuno potčinjeni unutarnjim i vanjskim rovatorima (koji im zemlju mjere, parcelišu, raseljavaju, naseljavaju, po poznatim Tuđmansko-Miloševićevim ili novo iscrtanim evropskim mapama), a građani koji su vani već su se navikli musti simentalke i teško bi se ponovno mogli naviknuti na bosansku bušu. Ali ako ta nesretna država zaista želi nazad vratiti svoje građane, koji su iz nje istjerani ili se na nju izopačili, sigurno bi one druge- izopačene, makar sankcijski urazumila (ako ne može majčinskim milovanjem), a one rašćerane po svijetu bi sakupila pod svoje okrilje; ako ne kao svoju siročad, onda makar kao svoju pastorčad. Naravno, najlakše je takvo stanje odnosa dijagnosticirati kao krivicu drugih, koji se nameću, miješaju i mešetare. Tada je sva vlastita krivica saprana, pa se čista obraza može nastaviti vladati sa onim šta se ime i koliko ima, pa dokle-dotle.

Ali ruku na srce, mnogi od tih stranih nisu baš toliki pravednici, kako smo ih zamišljali. Kad prvi put dolaze u svoju odgovornu i svetu misiju s pijetetom se klanjaju žrtvi, polažu cvijeće na grobove žrtava, zaklinju se da je to za njih suverena, nezavisna zemlja, kojoj ni dlaka ne smije na glavi faliti (samo da ih se sluša i slijepo izvršava njihove zapovjedi), a onda ko naljućen staratelj ili podgovoren i potplaćen učitelj, počnu kuditi (najčešće onu dobru, poslušnu stranu) a hvaliti i podržavati (sve češće onu lošu, izopačenu) stranu. I tako ti strani, umjesto da isprave “krivu Drinu” oni je još više iskriviše, pa nit je više voda voda niti su obale obale. A mostovi preko te Drine, preko vode, nikom više i ne trebaju kao nekad, jer je sve to po njima (ako ne već danas) a onda sigurno sutra, jedna zemlja. I jeste jedna, samo po nama Bosna i Hercegovina, a po njima svaka druga, samo ne Bosna.

Neka znade licemjerna Evropa, koja nam prekraja državu i raseljava državljane, građanima uskraćuje vize a državi ravnopravno članstvo u evropskim integracijama, da neće ići onako kako neki u njoj misle ili planiraju. Braniće se Bosna i iznutra i izvana, kao što se znala braniti kroz vjekove. Ako je Dejton od Bosne napravio “državu bez državljana”, sa podijeljenim teritorijem i opsjednutim granicama, nije je uspio istisnuti iz gudura Balkana niti izbrisati s karte Evrope. Bosna i Hercegovina je srce Balkana, nedjeljivi segment Evrope, pa koliko je Evropa bude držala dalje od sebe, to će i sama biti manje ono što želi. Jer ako samo pedalj Evrope leži u okovima prošlosti Evropa ne može biti ni slobodna ni jedinstvena. Upravo zbog toga, prevashodan interes Evrope morao bi biti učvršćivanje državotvornih osnova Bosne i Hercegovine, kao multietničke zajednice, što će je u svemu učiniti integralnim evropskim teritorijem. Samo tako se može pomoći Bosni da u svoju državu vrati svoje državljane, da im vrati vjeru u poljuljano povjerenje u njenu snagu, njene vrijednosti i tekovine.

Poželjna inicijativa u tom smjeru krenula je upravio na Dan B-H državnosti iz susjedne Slovenije i Italije, koje tandemski zahtijevaju od članica EU da neodložno ukinu vize građanima BiH. S pravom se nadamo da će se uskoro i neke druge uticajne članice EU i svjetskog foruma založiti za hitnu izmjenu ili ukidanje Dejtona, za razvlašćenje RS i skidanje nepodnošljivih dejtonskih okova sa B-H države. Dan državnosti je bio pravo vrijeme da se takva inicijativa rodi, osnaži i pokrene. Možda sljedeće godine. To bi omogućilo državi BiH da ponovno na svom jedinstvenom teritoriju ima u jednoj državnoj zajednici svoja tri naroda: Bošnjake, Srbe i Hrvate i sigurne mostove sa B-H dijasporom, koja će sve manje biti Srpska, Hrvatska, Bošnjačka, a sve više Bosanska.

I šta sada, nakon još jednog tužnog 25. Novembra - Dana državnosti BiH poželjeti svojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini: poželjeti joj da njeni narodi stanu pod jednu zastavu, sa jednim grbom i zajedno zapjevaju zajedničku himnu, pored vječnog sarajevskog plamena, u kojem će sagorjeti sva mržnja a sjediniti se ljubav, oplemenjena u bosanskoj mladosti za vijeke vjekova.



09.12.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 09.12.2009. - Last modified: 14.08.2015.