ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ




 




BENIFICIRANJE ZLOČINA

Piše: Zijad Bećirević



- Primjerno kažnjavanje zločina postaje suvišan luksuz, a njihovo benificiranje profitabilan put za buduću sudsku praksu
- Dogovaranje kazni za počinioce masovnih zločina i genocida nad Bošnjacima BiH otvara vrata zločincima da, po odsluženju minimalnih kazni, ponovno ugrožavaju i maltretiraju svoje žrtve,
- Zahvaljujući benificiranju zločina, srpski nacionalistički lobi iz devedesetih godina ponovno ima priliku, sa mlađim naraštajem, u nova osvajanja bosanskih/bošnjačkih prostora
- Da li je to put kojim treba da ide Bosna, da li to put na kojem će stasati napredna Evropa i prosperirati svijet?

Sjećamo se, ne tako davno, dvadesetak godina po okončanju Drugog svjetskog rata, uz veliku pažnju svjetske javnosti i medija, za zlodjela počinjena nad Židovima u Jeruzalemu je obješen nacista Adolf Eichmann, a samo nekoliko godina pred bošnjačku agoniju devedesetih zagrebački sud je za zločine počinjene u Hrvatskoj nad Židovima, Srbima, Ciganima i komunistima osudio na smrt “balkanskog Himmlera” Andriju Artukovića, starog 88 godina, koji se sve do 1980-te uspješno skrivao u Americi. Još 1946. Ninberški sud je vodio proces protiv 24 nacistička zločinca, od kojih je većina osuđena na smrt ili doživotnu robiju. Britanci predvođeni Čerčilom tada su se zalagali za”egzekucije po kratkom postupku” a Rusi sa Staljinom na čelu predlagali “neselektivno streljanje 50.000 do 100.000 njemačkih oficira. Pod uticajem SAD, a uz saglasnost saveznika, avgusta 1945. formiran je Međunarodni vojni tribunal, koji je omogućio da pravedna kazna, prije ili kasnije, stigne većinu nacističkih zločinaca, malih i velikih. Nije bilo velikih, ni nedostižnih, niti dileme ko će suditi i kome će se suditi. Žrtve zločina, od kojih najveći Jevreji, dobili su makar djelimičnu satisfakciju.

Pedeset godina kasnije u BiH su počinjeni neviđeni zločini i genocid nad Bošnjacima, zvanično priznat samo za područje Srebrenice. Bio je to “Bošnjački Holokaust“. Za počinjene zločine do sada je odgovarao samo manji broj počinilaca, pretežno s područja gdje su zlodjela bila više nego vidljiva, a izrečene kazne više puta bile su za “smijuriju”. Zločinci na sudu, uz časne izuzetke, ne samo da se ne kaju za ono što su počinili, već se sve otvorenije podsmijavaju žrtvama, napadaju ih umjesto da ih mole za oprost, pljuju u lice pravde i izigravaju heroje. Na jednom od prvih takvih suđenja, koje se još 1989. odvijalo u Banja Luci, trojica prvo-vjenčanih četnika su za surovo nacionalističko ubistvo suđena samo na uslovne kazne (koje ni dana nisu odležali), a na izricanje kazni moralo se čekati dok ubice pojedu ćevape. Nakon banjalučkog lakrdijskog suđenja ubice su postale srpski uzorni borci, po modelu “kapetana Dragana”.

U drugom svjetskom ratu bilo je jasno prepoznatljivo tko je napadao a tko se branio; tko je bio agresor a tko žrtva. Analogno tome nije ni bilo podmuklih nastojanja da se krivice za počinjeno izjednače, da zločinac ponovno likuje nad žrtvom, čak i onda kada bi umjesto u sudnici već ranije trebao biti na stratištu. U agresiji na BiH i poratnom vremenu, nazvanom implementacija mira, sve je bilo drugačije. Suđenja su počela kasno, traju neopravdano dugo, najveći zločinci ostaju nedodirljivi i izmiču pravdi, a njihova mjesta na optuženičkoj klupi zauzima sve veći broj branilaca Bosne, kojima se sudi i određuju krivice samo zato što su spasavali goli život i svoj narod od “avara”.

Dok se danas u Americi i svijetu za krađu, utaju poreza ili ubistvo dosuđuju desetine godina robije, za masovne zločine počinjene 92-95. u Bosni kazne sve više liče na nagrade, jer se ionako niska udarna doza za kratko vrijeme odleži, a onda po raznim osnovama smanjuje, pa isluženom zločincu ostane dovoljno vremena za dodatno maltretiranje i ugrožavanje njegovih žrtava. U zbilji Bosne takvi primjeri postaju uobičajena norma zločinačkog ponašanja i bolna spoznaja svakodnevnice. Nakon izigranog, profanisanog i zagonetno okončanog suđenja “Balkanskom kasapinu” Slobodanu Miloševiću (koje je i dalje predmet čuđenja i nevjerice), danas se u sudnicama Haaga odvija “lutkarska kozerija” u kojoj još jedan najviše rangirani zločinac današnjice - Dr. Radovan Karadžić, umjesto da sjedi na električnoj stolici i čeka egzekuciju, pravi smijuriju i sprdnju od sudskog procesa, koja nas i široki svjetski pravednički auditorijum sili da se smijemo i plačemo istovremeno, od muke, nemoći i bijesa. Umjesto da se kaje i traži milost, on napada, ignoriše, podsmijava se, i da oprostite na izrazu - čitav svijet zajebava. Nastavljajući komediju u stilu bioenergičara Dragana Davida Dabića, ponaša se kao psihijatar koji nas liječi, pa dolazi u sudnicu, kao u svoju ordinaciju kad hoće, ako hoće i kad mu se ćejfne.

Po njegovoj zapovjedi ili želji sudski proces se razvlači, proteže i neopravdano odlaže, i to ne na dane ili sedmice, već na mjesece, a možda i godine. Najnovije odlaganje suđenja R. Karadžiću do marta 2010. godine, zbog pripreme odbrane, je zaprepastilo kompletnu svjetsku javnost, jer se nije htjelo imati u vidu da je najveći ubica novog vremena imao punih 13 godina za pripremu odbrane, a i danas ima na raspolaganju punu podršku srpskih i ruskih advokatskih timova i političkih sponzora, kakvu do danas nitko nije imao. Odlukom suda o odlaganju suđenja žrtve zločina su ponovno gurnute u očajanje, a revolt mnogih od njih u haškoj sudnici je za upozorenje i na sramotu suda. Naravno, za mentore i tvorce Velike Srbije, bilo bi pogubno da se njihov odabrani vođa, tvorac genocidne tvorevine RS, osudi za počinjene zločine, a time i njegova genocidna tvorevina sruši, prije nego se post-Dejtonski verifikuje iznuđenim potpisima kroz prudske i butmirske dogovore, koje više nego revnosno vode ambasadori SAD i Švedske, pomognuti srpskim plaćenicima u EU.

Umjesto da se po hitnom postupku izvrši rebalans Dejtona i izmjene B-H ustavna rješenja, sa kojima se prije svega moraju ukinuti entiteti i dati šansa narodima b-h za zbližavanje, uporno se teži lakirkama, koje izazivaju sukobe, nezadovoljstva i donose nove nesporazume. U nepotrebnom lutanju se ide toliko daleko da se pritišću ne samo stranački lideri, već i načelnici opština, ali ne da podrže potrebne poželjne zaokrete, već da prihvate nametnute improvizacije.

I dok se u Hagu odigrava lutkarska predstava, haški rekonvalescent i druga najuticajnija ličnost srpskog nacionalističkog podzemlja, Karadžićev pandem i prvi predsjednik “zemlje sazdane od bošnjačkih kostura” - Mrs. Biljana Plavšić (još topla od srdačnih Šešeljevih zavjereničkih zagrljaja), nakon nekoliko dana odmaranja u Beogradu, došetala se u svoju bivšu (a rado bi rekla buduću) prijestonicu, da uz pratnju najelitnije srpske svite, pred Banjalučanima gospodske ponovno, nakon 20 godina, demonstrira svoje zločinačke nakane. U svojim intervjuima, koje obilato dijeli, Plavšićka se žali “što nije bilo pravde“, a neće da kaže da je nije bilo jer ju je ona sa istomišljenicima uskraćivala. Kada bi se istorija ponovila “ sve bi ponovila u svom životu” rekla je u jednom od intervjua. Sreća za Bošnjake što se to ne može dogoditi, jer bi ih potpuno nestalo sa zemlje. Hipnotisana srpskim nacističkim jednoumljem, banjalučka publika je s istim aplauzom, poklicima i oduševljenjem pozdravljala svoju bivšu predsjednicu i njenu svitu , kao prije 20 godina kada su ona i Karadžić na tijelima i grobovima ubijenih Bošnjaka instalirali svoju etnički čistu genocidnu tvorevinu - Republiku Srpsku Bosne i Hercegovine, kasnije preimenovanu u “Republiku Srpsku”.

Tako diljem naše Bosne, sve beskrupuloznije paradiraju osvjedočeni neprijatelji B-H države predvođeni Dodikom, isluženi zločinci koji na svojoj duši nose na stotine i hiljade bošnjačkih života, dočekivani aplauzom zaludjele, srpskim nacionalizmom hipnotizirane svjetine, isti oni koji su pred tim istim građanima paradirali prije dvadeset godina, širili mržnju i huškali na ubijanja. Mnogi od njih vjeruju da neće proći dugo vremena, a srpskoj eliti iz devedesetih ponovno će se pridružiti i njihova desna ruka u parlamentarnoj demokratiji, njihov Momčilo Krajišnik, jer kako sudovi rade ne bi bilo čudno da i on i Karadžić budu oslobođeni.

A i ako budu suđeni skoro je izvjesno da ni jedan od njih neće dosuđenu kaznu odužiti, već će im, kao Biljani, kazne biti smanjene ako ne i amnestirane. Time bi se stvorili uslovi da ponovno zasjedne skoro kompletan stari sastav, koji je prije 30 godina krojio kartu Balkana, da sa svojim mlađim naraštajem, podobro zadojenim njihovim produhovljenim nacionalizmom, prekraja kartu Balkana, pa osokoljeni povoljnim bilansima još uspješnije krenu naprijed, ako treba i u nova osvajanja. Za ono što su učinili , imaju razloga biti “ponosni”. U

Bosni su ubili ono i onoliko koliko se moralo ubiti, protjerali iz nje polovinu “Turaka” i “Poturica“, pa sada mogu otetim kapitalom i izdašnom pomoći iz Srbije, EU i Rusije mirnije trasirati i graditi svoja nova zdanja na “turskim” imanjima, kao Srbi prije stotinu godina po nahijama Srbije. Tako se indolentnošću Evrope, pomirljivim ponašanjem svijeta, masovni zločini, ubojstva i genocid počinjeni u BiH tretiraju po potpuno drugim, do sada nepoznatim sudskim kriterijima. Umjesto adekvatne pravedne kazne, od doživotne robije do smaknuća, u haškim sudnicama i širom Evrope vrši se benificiranje srpskih zločina.

Za svirepa ubojstva desetine i stotine bošnjačkih glava, za progon, deportacije, teror, uzimanje talaca i zločine protiv čovječanstva, odleži se par godina i visoko podignute glave dođe tancati na “bal vampira”. Po takvoj analogiji, rehabilitovani srpski zločinci mogu uskoro očekivati, da po legalnim zakonima RS (koja je već sada država u državi) dobiju puno obeštećenje za godine robije, ordene sa odlikovanjima i nagradama, visoke doživotne penzije, a njihove porodice, uz čast i privilegije, nove kuće i stanove, trajno izdržavanje, besplatno školovanje djece, pravo na ljetovanje na crnogorskom primorju, i još mnogo toga.

Kako po svemu izgleda, kažnjavanje zločina postaje suvišan luksuz, a njihovo benificiranje profitabilan put za buduću sudsku praksu. Dogovaranje kazni za počinioce masovnih zločina i genocide nad Bošnjacima BiH otvara vrata zločincima da, po odsluženju minimalnih kazni, ponovno ugrožavaju i maltretiraju svoje žrtve. Zahvaljujući benificiranju zločina, srpski nacionalistički lobi iz devedesetih godina ponovno ima priliku, sa mlađim naraštajem, u nova osvajanja bosanskih/bošnjačkih prostora.
Da li je to put kojim treba da ide Bosna, da li to put na kojem će stasati napredna Evropa i prosperirati svijet?


24.11.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 24.11.2009. - Last modified: 14.08.2015.