ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






PIŠE:
Zijsd BEĆIREVIĆ




BOSNA KOJU (NE) POZNAJEMO :


ZABORAVLJENI BOSANSKI RAJ NA MARGINAMA


PIŠE: ZIJAD BEĆIREVIĆ


Dolina rijeke Une sa selima,  naseljima i gradovima, koji se kao na gerdanu nižu od Martin Broda do Bosanske Dubice (gdje se Una ulijeva u Savu), sve do današnjih dana ostala je jedinstven prirodni dragulj, koji su još davni obožavatelji nazvali “Emerald Valley” – Smaragdna dolina.



Dolinom Une

Trideset godina unazad, vođen željom da vidim izvor bosanske ljepotice, jedne od najljepših rijeka Evrope, koja svojim čarobnim žuborom umiruje i blaži a ljekovitom vodom napaja desetine hiljada bosanskih žitelja nastanjenih na njenim obalama, uputio sam se unskom dolinom od Bihaća preko gradića Kulen Vakufa do Martin Broda. Kao i mnogi drugi, koji su tih i kasnijih godina posjetili ovo područje, bio sam opijen i začaran ljepotom a šokiran ljudskim nemarom, koji je od svega što je mogao učiniti da takve Božije blagodati pruži ljudima za užitak, uspio samo vodu zagaditi tvorničkim otpadima i ljudskim izmetom, a zrak zatrovati fabričkim dimom.

Ove godine, zaputio sam se ponovno iz Amerike u Bosnu, pa preko Bihaća i Kulen Vakufa na Slapove Une u Martin Brod. I danas ih, s pravom,  zovu Plitvička jezera u malom. Šokantne spoznaje od trideset godina unazad bile su još šokantnije. Jedno od najljepših područja Bosne i dalje je spavalo pod debelom prašinom zaborava, na periferiji svih bosanskih periferija, zaboravljeno od ljudi i Boga. Manje je fabričkih dimnjaka i manje smoga, a voda se očistila od tanina i industrijskih otpada (tokom rata ugašenih fabrika), i sada se u njenoj bistrini može vidjeti svaki kamičak. Ipak sve drugo je ostalo  i dalje na marginama zaborava. Nema uređenih pristupnih staza niti turističkih oznaka do najatraktivnijih mjesta, nema uređenih travnjaka, zaštitnih ograda, niti mokrih čvorova. Sve je zaraslo u travu i korov. Debela mahovina pokriva krovove napuštenih objekata. Svuda oko vas sumorna, tužna i zaboravljena ljepota.  Nevjerovatno da ništa nismo naučili od naših susjeda, Hrvata i Slovenaca, koji su od svega što im je stvorila i darovala priroda znali napraviti pravi turistički bum. Iz godine u godinu posjećivali smo prirodne znamenitosti susjednih jugo-republika, Bledsko i Ohridsko jezero, Postojnsku jamu, Plitvička jezera, brojne historijske spomenike i znali svaki kutak u Istri i na obalama Jadrana, a nismo našli dovoljno interesa i želje, ni jednom zakoračili u prirodne rezervate bosanskih planina i rijeka, nanizane kao biseri gerdana na domak naših koraka, na domak naših pogleda. U toj činjenici je jedan od važnih razloga zašto su ti dragulji prirode  sve do danas ostali zaboravljeni i postali bliži i poznatiji jednom broju Italijana, Njemaca, Čeha, nego nama samima.

Možda uskoro svjetlijim putevima budućnosti krene i ovo Unsko područje, jer je od l. novembra 2008.godine sliv Une od Martin Broda preko Kulen Vakufa do Bihaća proglašen  “Nacionalnim parkom”. To bi za ljude ovog područja moglo značiti novi život sa punim procvatom ili produžavanje samrtničke agonije, u kojoj već stoljećima tavore, životare i zamiru unska naselja i gradovi.  Jedan od njih je Kulen Vakuf, opušten u riječnoj dolini, ali ukotvljen obroncima Osječenice i Plješevice, još začahuren u vlastitoj nemoći i  izdancima prošlosti, teško vidljiv slabo prepoznatljiv čak i na geografskim kartama. Lahko ga pronalaze samo pravi ljubitelji nedirnute prirode.


KULEN VAKUF


Dolinom Une od Bihaća prema njenom izvoru,  preko krajiških planina pokrivenih gustom crnogoričnom šumom vodi magistralni put Sarajevo-Bihać. S njim se nakon pređenih 46 km, uz skretanje u mjestu Dubovsko, stiže u mali bosanski gradić – Kulen Vakuf. Pored vijugave ceste, na domak Kulen Vakufa, nižu se od sviju zaboravljena sela, sa malim kućama i dvorištima, a ponegdje se mogu susresti stada ovaca i vidjeti pčelinjaci zavučeni u obližnje šumarke. Na padinama i proplancima tih oaza mira niču velelijepne građevine građene devizama zarađenim širom Evrope i svijeta, u kojima će u skoroj budućnosti biti trgovine, restorani, radionice proizvodnog zanatstva i uslužni servisi raznih namjena.



                  Most u Kulen Vakufu jedina veza s budućnošću

Prema poznatim historijskim izvorima Kulen Vakuf je nastao za vrijeme Turske uprave u Bosni. Do tada je to područje pripadalo Hrvatskoj.  Grad je sagrađen na otoku, a bio je opasan bedemima, sa dvije tabije i četiri kapije. Zvao se Džisrikebir, što u prevodu znači Veliki most. Oko grada su podignute granične utvrde, od kojih se 1791. spominju: Ostrovica, Havala, Orašac, Ćukovi i Džuriskebir. Do sadašnjeg vremena sačuvani su samo ostaci kule Ostrovice. Po ukidanju turske uprave grad je dobio današnje ime.

Kulen Vakuf je još i danas mali gradić smješten južno od Bihaća, na samoj granici prema Hrvatskoj, osuđen da živi a možda i umre kao bosanska kasaba. Stanovnici, kojih je 1991. bilo svega 1.063 ( pretežno Muslimana), zovu ga “slijepo crijevo Krajine”, a oni koji su ga imali prilike posjetiti doživljavaju ga kao “zaboravljeni bosanski raj”. Iako mještani Kulen Vakufa žive skoro isključivo od poljoprivrede, poljoprivredne površine iskorištene su svega 20%. Prosto je nevjerovatno da je takva ljepota, sa nezamjenjivim turističkim potencijalima i prirodnim rezervatima ostala daleka i zaboravljena. Mještani kažu – “Kriva je politika.”



Kulen Vakuf – danas

Zašto je Kulen Vakuf gurnut i ostavljen na marginama vremena i događaja možete zaključiti kada stanete na vidikovac, na staničnu postaju zapuštene željeznice, pa pogledate panoramu grada nad kojim još uvijek dominira gradska džamija. Očigledno da su političari uticajni u ovoj sredini, procijenili efektnijim konzervirati tursko islamsko nasljeđe u praznoj džamiji, nego ga transformisati kroz razvojne privredne potencijale, životno potrebne ovom narodu od davnina. To je mogući razlog što je svih ovih godina glavni privredni i politički centar naselja bila i ostala Hakanova gostionica, smještena uz most na samoj obali Une, na mjestu gdje je već decenijama ako ne i stoljećima trebao svojim položajem dominirati veliki hotel sa svim potrebnim turističkim sadržajima. Nažalost, još i danas, malobrojni mještani, od kojih smo neke i mi zapazili zamišljene nad pivskom flašom tek izvađenom iz unskog rashlađivača ili uz porciju bosanskih ćevapa, kada sastave stolove na terasi ove kafane i dalje neumorno raspravljaju o “gradnji hidroelektrane na Uncu, nekoliko kilometara uzvodno”, iako više nego svjesni da od njihovih očekivanja neće biti ništa. Sa takvom nadom i iluzijom mnogi su već ostarili i žive od plodova sa zemlje ili malih penzija zarađenih na gradnji mostova, u beogradskoj “Mostogradnji”.



Hakanova kafana

Ipak, tračak nade u bolje dane ovog područja najavljuju nova obećanja kantonalnih bihaćkih vlasti, da će se ove godine proširiti i asfaltirati makadamski put od Kulen Vakufa do Martin Broda, dug svega 8 kilometara. Za to već postoje argumenti, započeti zemljani radovi na nekim dijelovima ove “zlata vrijedne” dionice, koja za mještane Kulen Vakufa i Martin Broda predstavlja osnov prosperiteta i realan turistički izazov.

Poratno vrijeme Kulen Vakufa i njegovu posljednju ratnu agoniju svojim rukotvorinama od kamena, uvjerljivije i slikovitije od pisaca, pjesnika i žurnalista, predstavio je kulenvakufski kamenorezac g. Hašim Abdić. U samom centru Kulen Vakufa, koji su srpski okupatori za vrijeme okupacije preimenovali u Srbobran, je Hazimova izvedba Spomenika palim borcima i žrtvama zadnjeg rata, ukomponovanog u izvedene konture starog grada na Ostrovici. Na originalnoj i jedinstvenoj spomen-platformi izrađenoj u obliku i gabaritima karte Bosne i Hercegovine ugrađeni su portreti više desetina kulenvakufskih mladića, žrtava posljednjeg rata. To su Handžići, Derviševići, Demirovići, Ćemanovići, Mehadžići, Zulići… Većina njih nije bila starija od 20 godina. Na otvorenoj knjizi spomenika ispisani su znakoviti kuranski ajeti: “Nikad ne smatraj mrtvima one koji su na Alahovu putu izginuli. Ne, oni su živi i u obilju su kod gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote svoje dao i veseli zbog onih koji ni za čim neće tugovati, radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.”

 

Kulenvakufske žrtve srpskog terora

U svojoj poratnoj boli nisu Kulenvakufljani zaboravili ni sve one Azemoviće, Tićeviće, Draganoviće,… koji su došli s ključke opštine 1992. u pomoć Ljutočkoj dolini i dali svoje živote za slobodu, koju još i danas mnoga područja B-H još priželjkuju.

Ostavili smo Kulen Vakuf u njegovom stoljetnom miru i krenuli za vodom Une prema srcu prirodne blagodati, Slapovima Une u Martin Brodu, u kojem sve spava u stoljetnom snu, osim starog srpskog manastira Rmanj.

MARTIN BROD


To je malo selo na obalama dviju rijeka: Unac i Una. Unac protiče istočnom stranom sela i pri kraju sela se ulijeva u Unu, a Una protiče kroz cijelo selo, stvarajući bezbroj vodopada, rukavaca, sedrinih kaskada. Sama riječ “brod” označava gaz u vodi preko stepenasti poredanih sedri, preko kojih se rijeka mogla prelaziti s jedne na drugu obalu. Po staroj legendi magični slapovi Martin Broda i samo selo dobili su ime po ljepotici-djevojki Marti, koja se zaljubila u vojnika s druge obale, pa je pokušala preći rijeku da bi došla do njega, ali se okliznula i pala u vodu, a vodena struja je nepovratno odvukla u dubinu. Martin Brod je do rata pripadao opštini Drvar, a sada pripada Bihaću. Do 1991.godine u selu je živjelo svega 187 stanovnika, od kojih su većina bili Srbi.



Slapovi Une – Martin Brod

Na slapovima Une u Martin Brodu, kao i na njenom izvoru u obližnjem Strbačkom Buku, zastaje vam dah ispred čarobne ljepote Unskih slapova i ispod dvadesetpetometarskog vodopada. Svuda oko vas se izdašna unska voda rasprskava i blaži vaše razdragano srce, opija vas svojom čarobnom ljepotom i dodiruje vam lice svojom dopadljivom svježinom.  To je izmišljeni raj za ljubitelje prirode i ribolovce. U selu se dodiruju i isprepliću gorska i dalmatinska klima, pa su ljetni dani ugodno topli, a noći svježe i prijatne za spavanje, nježno zapljusnute zanosnim  šumom slapova i vodopada s Une i Unca. Obje ove rijeke obiluju ribom, koju mještani love i spravljaju na tradicionalan način, a serviraju uz prirodno povrće i domaću šljivovicu. Zbog toga je Martin Brod ( zajedno s Ribnikom, Sanicom i Klokotom) jedan od poznatijih evropskih ribolovnih revira, ali nedovoljno pristupačan zbog loših saobraćajnica, da bi bio adekvatno korišten i valorizovan. Dodatni razlog za to je što u Martin Brodu nema doktora, nema javnog prevoza, niti graničnog prelaza u susjednu Hrvatsku.



Manastir Rmanj

Na ulazu u Martin Brod je srpski manastir Rmanj, star preko 600 godina, koji je tokom posljednjeg rata ostao netaknut. Uz njega je zadnjih godina dograđen Kaluđerski konak.

U neposrednoj blizini manastira susreli smo dvojicu ribara, koji su se upravo pripremali da zabace svoje udice. U kratkom razgovoru doznali smo da su Česi, a po povratku smo ih vidjeli kako blinkeraju, očekujući prvi ulov pastrmki. U srpskim kućama, nedaleko od manastira, mogu se vidjeti  povratnici. Neke su još prazne. Pred jednom auto beogradske registracije i srednjovječan muškarac zavaljen u mrežu za spavanje. Pred restoranom, udaljenom svega desetinu metara od Slapova Une, nekoliko parkiranih automobila, a na terasi gosti zauzeti tek pristiglim jelom.

Otići iz Martin Broda znači ponijeti u sebi nešto drago i ugodno, nešto što se može osjetiti samo osjećajnošću čula, nešto što će obogaćivati vaš život i u budućnosti. Otići iz Martin Broda, iz nedirnute oaze bosanskog mira, istovremeno znači ponijeti u sebi pregršt tuge zbog gorke spoznaje da Bosna i Bosanci i dalje neizmjerno cijene tuđe, a svoje najveće vrijednosti,  pa čak i svoju slobodu,  “ sebi i tuđinima pod noge bacaju”.



14.09.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 14.09.2009. - Last modified: 14.08.2015.