ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Autor:
Zijad BEĆIREVIĆ





KANTONALNO TUŽILAŠTVO BIHAĆ:

PROCESIRANJE RATNIH ZLOČINA

Zijad Bećirević



 Međusobno pomirenje naroda na područjima bivše Jugoslavije zahvaćenim nedavnim ratom (koji je eskalirao agresijom i genocidom u BiH) je sve aktualnija tema, ali uz spoznaju (za agresore i počinioce zločina teško prihvatljivu), da željenog pomirenja nema niti će biti dok agresori ne priznaju grešku, zatraže izvinjenje, a počinioci zločina ne budu adekvatno kažnjeni.

Uporna nastojanja agresora da negiraju zlodjela počinjena tokom agresije na BiH 92-95. i Bosni i Hercegovini naruše dugo isticani ugled i dodatno je diskredituju lažnim dobro osmišljenim optužbama, sve su manje uspješna. Svjetsko javno mnijenje je (uz asistenciju SAD) definitivno oformilo skoro jedinstven politički koncept o zbivanjima na Balkanu nakon raspada Jugoslavije, po kojem međunarodne institucije pravde (mada sporo i u uz poneka neugodna iznenađenja) ostaju odlučne da istraju u pokretanju i provođenju krivičnih procesa za ratne zločine koji su se u Bosni dogodili, kako pred najvišim sudskim instancama Haaga, tako i pred domaćim sudovima, koji su naknadno uključeni  u procesiranje ratnih zločina.

Istina o ratnim događajima u BiH od 92-95. je samo jedna i bit će dokazana. Glavna prepreka utvrđivanju pune istine su još uvijek vladajuće strukture koje političkim pritiskom, korupcijom i pod motom odbrane nacionalnog interesa obezbjeđuju za svoje ekstremne težnje jaku podršku na unutarnjem planu i kredibilitet iz vana. To uvjerljivo potvrđuje konstantno opstruktivno ponašanje Republike Srpske vođene Dodikom, praćeno upornim odbijanjem vlada Srbije i vladajućih grupa Republike Srpske da priznaju greške nedavne prošlosti i od porodica žrtava,  države BiH i bosanskog naroda zatraže dužno izvinjenje.

Svih poslijeratnih godina prisutno je konstantno nastojanje , naročito u etnički očišćenim regionima RS, da se događaji relativiziraju, prikrije istina, a budućim generacijama ponovno poturi falsifikovani historijski koncept događaja. U okupiranim područjima se i dalje narod gura u krdo, da bi se u blažoj formi “događanja naroda” obezbjedila podrška ekstremizmu, a po potrebi jednoglasje u referendumskom glasanju i odlučivanju o najvažnijim pitanjima. Zbog toga se u etnički očišćenim područjima još ne smije ni glasno misliti a kamoli govoriti istina. Policijski i sudski organi su i dalje u sprezi s ekstremnom vlasti, pa se ni sudske institucije ne usuđuju intenzivnije uključiti u istraživanje i procesiranje zločina. Radi se samo onoliko koliko mora, da se službama međunarodnog nadzora dobro osmišljene improvizacije predstave kao kooperativno djelovanje u službi utvrđivanja istine.

Naravno, život na Balkanu, a posebno u njegovom srcu Bosni i Hercegovini, nema budućnosti bez pomirenja. To je razlog što sve strane pomirenje pominju kao poželjnu opciju, ali pri tome ne žele priznati da takva opcija nema dvojnih modaliteta, jer vaga na kojoj se važe dobro ili zlo, djela i nedjela, ima samo dvije terazije, pa neka svatko svojim postupcima odluči na kojoj će strani završiti. Za proces pomirenja i vladavinu prava u BiH, od ključnog značaja je utvrđivanje zločina genocida (na prostorima gdje je to propušteno, odnosno na cijelom  području BiH), te privođenje i kažnjavanje i onih počinilaca ratnih zločina, koji su odgovornost do sada izbjegli.

Ekstremne nacionalističke struje i brojni nosioci aktivne vlasti Republike Srpske i Srbije aktivno nastoje da Bosnu i Hercegovinu predstave kao državu u kojoj se rađa i jača svjetski terorizam i kao državu koja nije u stanju na svom cijelom teritoriju uspostaviti vladavinu zakona i prava, pa joj zbog toga treba tutor iz vana, a ne suverenitet i teritorijalni integritet.

Zbog svega toga ključnu ulogu u otkrivanju zločina i kažnjavanju zločinaca i dalje ima Haški Tribunal.  Na osnovu Konvencije o prevenciji i kažnjavanju za kriminal genocida iz 1948. godine Intenactional Criminal tribunal za bivšu Jugoslaviju ( ICTY)) je zbog teškog kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. pokrenuo postupak protiv 161 osobe (uključujući i najveće zločince Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Gorana Hadžića), a do kraja 2007. postupak je okončan protiv 111 osoba (a za prvih 6 godina rada Tribunala svega 17 presuda). Upravo ovih dana u sudnicama haškog suda nastavljena su suđenja bivšem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću, lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju, bivšem načelniku MUP-a Srbije Vlastimiru Đorđeviću, načelniku generalštaba vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću, te visokim zvaničnicima tzv. Hrvatske Republike Herceg Bosne – Jadranku Prliću i drugima.  Posljednjih nekoliko godina su prisutna nastojanja da se Haški sud “ugasi” a nezavršeni predmeti prenesu na lokalne sudove, što bi agresoru pomoglo da “ublaži krivice”, smanji odgovornosti, a možda čak ostvari svoj krajnji cilj “izjednačavanje odgovornosti”.

Hapšenje dvojice pripadnika Interventnog voda prijedorske milicije (koji je 21.8.1992. pobio i masakrirao preko 200 Prijedorčana na Korićanskim stijenama) je dodatni dokaz o sporosti ali dostižnosti pravde ( i na ovo hapšenje se čekalo još od 2003.godine).

Iako je zadnjih par godina rad Međunarodnog suda u Hagu znatno intenziviran i pomognut domaćim sudovima, procesiranje ratnih zločina se ne može uspješno okončati, dok se sudu pravde, pored najodgovornijih,  ne privedu i svi lokalni moćnici  koji su tokom agresije na BiH počinili zločine, a sada zaštićeni nacionalnim i partijskim jednoumljem i kriminalnom spregom ( koja često datira iz vremena rata) još dominiraju.  Osnaženi liderskim pozicijama u partiji i vlasti oni i danas predstavljaju moć i snagu jednoumlja, strah i trepet za manjinske povratnike, a upozorenje i ozbiljnu prijetnju svim liberalnijim ponašanjima u okvirima vlastitih nacionalnih struktura.  Zbog toga je uticaj na lokalne sredine, za uspješno okončanje sudskih procesa, od presudnog značaja.


PROCESIRANJE RATNIH ZLOČINA U UNSKO-SANSKOM KANTONU

O procesiranju ratnih zločina na području Unsko-Sanskog kantona, razgovarali smo s kantonalnim tužiocem, g. Jasminom Mesićem, koji se na dužnosti kantonalnog tužioca nalazi od 2006.godine.
 


Kantonalni tužilac g.  Jasmin Mesić

Jasmin je rođen u Bihaću, a Pravni fakultet je završio u Sarajevu.  Prije ove dužnosti bio je Načelnik za urbanizam u Opštini Bihać, Šef opšte uprave bihaćke opštine, te Stručni savjetnik za organizaciju i funkcionisanje opštinskih vijeća, radnih tijela opštinskih vijeća i načelnika opštine. Akter je i učesnik važnih regionalnih savjetovanja i konsultacija o procesiranju zločina, a više puta je odlazio u Hag na studijske posjete, radi razmjene informacija i usklađivanja stavova. Mesić je učesnik nedavne Regionalne konferencije glavnih tužilaca i tužilaca angažovanih na ratnim zločinima: Hrvatske, BiH, Srbije, C. Gore i Makedonije, kojem su prisustvovali američki i norveški ambasador, Ministar pravde R Hrvatske, glavni haški tužilac Serž Bramerc, a kraće vrijeme i Jasminov dvojnik po prezimenu, hrvatski predsjednik g. Stjepan Mesić. Sve to je bilo povod da mu se obratimo s pitanjem:

Dokle se došlo s procesiranjem ratnih zločina u Unsko-sanskom kantonu, kakvi su problemi i koliki izgledi da se proces uspješno okonča?

STAV KANTONALNOG TUŽIOCA UNSKO-SANSKOG KANTONA g. JASMINA MESIĆA O PROCESIRANJU ZLOČINA

Od l. januara 2009.godine stupila je na snagu državna strategija BiH u procesiranju zločina, usvojena od strane Ministara BiH, koja treba omogućiti BiH efikasnije procesiranje velikog broja predmeta (koji još nisu procesirani). Procjena je da ima oko 16.000 lica prijavljenih (iz svih naroda). Obzirom da u apliciranju učestvuju pored Tužilaštva BiH i entitetska tužilaštva, nametala se potreba za mobilnije i angažovanije djelovanje na tim predmetima. Kantonalno tužilaštvo Bihać ima 86 predmeta s oznakom KT, protiv poimenično poznatih počinilaca, 50 predmeta KTN (protiv nepoznatih počinilaca), 460 predmeta s oznakom KTA, što predstavlja razne istražne radnje, kao što su ekshumacije, obdukcije i slično.

Do 2003.godine na predmetima ratnih zločina radila su isključivo entitetska tužilaštva i sudovi, a donošenjem reformskih zakona u oblasti pravosuđa (Zakon o sudovima, Zakon o krivičnom postupku) isključiva nadležnost prešla je na državno tužilaštvo i državni sud, s tim što su i entiteti nastavili da rade na tim predmetima (nakon pregleda predmeta od državnog tužilaštva i suda BiH). U posljednje vrijeme dobila je na značaju regionalna saradnja između tužilaštava: BiH, Srbije, C. Gore, Hrvatske, kojom se sporazumno  između tih organa nastoji što više pojednostaviti procedura o razmjeni podataka i informacija, a sve u cilju efikasnijeg procesiranja počinilaca ratnih zločina. Pomenuta državna strategija utvrdila je akcioni plan po kojem bi se, uz ispunjavanje svih uvjeta, najsloženiji predmeti trebali okončati u roku od 7 godina, a manje složeni u roku od 15 godina.

Jedan od najvećih problema s kojim se Tužilaštvo susreće je pitanje obezbjeđenja prisustva svjedoka i njihova volja da svjedoče. Tome je doprinijelo što je veliki broj stanovnika izbjegao s područja na kojem je živio, a u kojima su se, po pravilu, i desili najveći zločini.  Svjedoci su rasuti diljem svijeta i često je do njih teško doći (nepoznata adresa). Jedan broj ljudi se vratio na svoja ognjišta, ali ne želi da svjedoči, obzirom da živi na teritoriji koja je pod kontrolom vlasti  iz čijih redova su i počinioci tih dijela. Stoga je vrlo značajno da svi oni koji nešto znaju o događajima  iz rata (gdje su ljudi ubijani, zlostavljani, imovina pljačkana i uništavana, vjerski i kulturni objekti skrnavljeni i rušeni) da ta svoja saznanja i iskustva prijave nadležnim organima u BiH (tužilaštvu, policiji, obavještajnoj službi, CIFA) pa čak i policijskim organima zemalja u kojima žive.

Ratni zločini su krivična djela koja propisuju i sankcionišu sva krivična zakonodavstva civilizovanih zemalja. U suštini oni predstavljaju povredu Međunarodnog humanitarnog prava ( Ženevske konvencije, Haške konvencije i sl). KDRZ su djela koja ne zastarijevaju, a za ista je propisana i univerzalna nadležnost, što znači da bez obzira što je to djelo počinjeno u BiH od 92-95.g. svaka druga zemlja može pokrenuti postupak i osuditi lice koje se nađe pod nadležnosti iste. Tužilaštvo USK u tom smislu ima veoma dobru saradnju sa SAD, Holandijom, Norveškom i drugima. Još uvijek se veliki broj građana s područja Bosanske Krajine vodi nestalim, što dodatno predstavlja obavezu svih institucija ali i naših građana , ma gdje da se nalaze, da učestvuju u otkrivanju istine o tome gdje se počinioci nalaze. Mi iz tužilaštva smo svjedoci i otkrivanja masovnih jama- grobnica koje kriju tijela nedužno ubijenih civila različite životne dobi, pa čak i beba.

U procesu traženja nestalih značajnu podršku pruža Međunarodna komisija za traženje nestalih, asistirajući na ekshumacijama, sklapanju tijela, na R- obdukcijama, DNK analizi. Prije par dana, kao  primjer tih aktivnosti, naveo bih izvršenu ekshumaciju na području opštine Drvar, gdje smo u nepristupačnoj prirodnoj jami, na dubini od 35 metara, pronašli posmrtne ostatke 6 lica. Da bi došli do tijela morali smo izvaditi 10 kamiona smeća i sedam različitih minsko-eksplozivnih sredstava, od avio- bombi od 100 kg i sl. Sve to dokazuje da su grobnice nevinih žrtava svjesno prikrivane, u nastojanju da se istina nikada ne dozna. Informacija o toj grobnici dobivena je od svjedoka, kao i druge slične informacije, stoga smatram značajnim da ljudi govore.  Svaka informacija je značajna  i ne mora značiti da lice mora biti svjedok u postupku, ako dadne informaciju u tom kontestu. U BiH postoji Zakon o zaštiti ugroženih svjedoka i svjedoka pod prijetnjom, kojim se predviđa niz mjera kako bi se svjedok zaštitio, a čiji iskaz je značajan za postupak.”

Da li zaista vjerujete, g. Mesiću, da će proširenje saradnje i zajedničko djelovanje tužilaštava i sudskih organa ubrzati i unaprijediti procese, ili će ih dodatno posložiti, usporiti i učiniti minornim?

Smatram da će zajedničko djelovanje svih relevantnih B-H institucija, uz podršku i aktivnu saradnju, dovesti do efikasnijeg procesiranja, jer vrijeme ne radi za nas, obzirom da svjedoci zločina umiru (što je prirodno), obolijevaju, a takva je sudbina i osumnjičenih. Obzirom da ratni zločini ne zastarijevaju, uvijek je moguće otvoriti istragu za događaje koji nisu poznati organima gonjenja protiv poznatih i nepoznatih počinilaca, te stoga apeliram  na sve one koji nešto znaju da o tome obavijeste nadležni organ. U svakom slučaju, od regionalne i vanjske saradnje očekujemo značajnu podršku, i ona je veliki korak dalje u dugom i istrajnom hodu do pravde. Duboko vjerujem da se u takvim uslovima procesiranje ratnih zločina može obaviti u predviđenim rokovima, što će ukloniti i posljednje prepreke na putu zbližavanja teritorijalno i historijski povezanih balkanskih naroda, a Bosni i Hercegovini obezbjediti pun kredibilitet i satisfakciju.”

U svom dosadašnjem radu g. Mesić je imao zapažene uspjehe. Nisu ga zaustavili otpori niti obeshrabrila iznevjerena očekivanja, kojih u ovom poslu nikad ne manjka. U presudnim trenutcima i važnim procesima imao je određenu podršku; nailazio je na  značajno razumjevanje kako kod oštećenih tako i kod svjedoka, koji su mu davali podsticaja i snage da svaki složeni ili manje složeni postupak od istrage, optuženja i suđenja uspješno privrede kraju osuđujućim presudama, koje su potvrđene od strane Vrhovnog suda Federacije BiH.

Procesiranje u kantonalnom području Bihaća je samo jedan segment kompleksnog procesa sastavljenog od više hiljada slučajeva, koji ne trpe čekanje. Od njihovog uspješnog i efikasnog rješavanja ovisi dalji tok implementacije mira i moć pravne države Bosne i Hercegovine, a možda i njena egzistencija. U tom ogromnom konglomeratu optužbi u ime i za račun “istine i pravde” g. Mesić je samo “iskra života” za porodice velikog broja bosanskih žrtava . U naše ime mu veliko hvala što se prihvatio tako teške i odgovorne uloge u jednom teškom vremenu za Bosnu i Hercegovinu i njene narode.



10.09.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 10.09.2009. - Last modified: 14.08.2015.