ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ







UBICE JOŠ MIRNO SPAVAJU A ŽRTVE ČEKAJU NA HAG


Zijad Bećirević



- ZAKAŠNJELO HAPŠENJE DVOJICE PRIPADNIKA PRIJEDORSKE POLICIJE, KOJA JE U JULU 1992. IZVRŠILA MASAKR NA KORIĆANSKIM STIJENAMA, NIJE DOKAZ SARADNJE REPUBLIKE SRPSKE S MEĐUNARODNOM ZAJEDNICOM, VEĆ DOKAZ NESARADNJE I OPSTRUKCIJE


- DOK ZLOČINCI MIRNO SPAVAJU U SVOJIM KREVETIMA, BOŠNJACI PRONALAZE I UKOPAVAJU MRTVE I ČEKAJU  PRAVDU IZ HAGA.

-MEĐUNARODNA ZAJEDNICA UMJESTO DA BEZREZERVNO PODRŽI OŠTEĆENE BOŠNJAKE I PRUŽI IM  PUNU  POMOĆ, UPORNO NASTOJI OGRANIČITI SANKCIJE I UMANJITI  KRIVICU AGRESORA

Zijad BećirevićHapšenje dvojice pripadnika Interventnog voda prijedorske policije – Petra Civčića (39) i Branka Topole (41) u njihovim krevetima u prijedorskim prigradskim naseljima Pećani i Tukovi, izvršeno 26. avgusta ove godine uz asistenciju Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA)  još jednom uvjerljivo pokazuje koliko su počinioci zločina slobodni, osioni i nadmoćni nad svojim žrtvama, jer mirno i bezbrižno spavaju u našim ulicama i kućama, našim selima i gradovima, a mi i dalje (15 godina po uspostavi mira) oplakujemo, pronalazimo i ukopavamo naše mrtve i čekamo zakašnjelu pravdu iz Haga.

Vlasti Republike Srpske uporno bacaju “lug u oči”, nama i svijetu obećavaju saradnju i kooperativnost, a istovremeno kriju i bezrezervno podržavaju organizacije, institucije i pojedince, odgovorne za agresiju, počinjene zločine i genocid nad bošnjačkim stanovništvom. Istoga dana  kada su u Prijedoru uhapšeni Civčić i Topola (od kojih je prvi bio komandir odjeljenja a drugi učesnik u Interventnom vodu koji je 21.8.1992. počinio masakr nad 200 Prijedorčana i bacio ih u provaliju na travničkim Korićanskim stijenama), predsjednik vlade RS g. Milorad Dodik  se “lijaški sračunato” susreo s visokim komesarom UN g. Antonion Guterresom  i izrazio spremnost Vlade RS na NASTAVI ( a morao je reći POČNE) “rješavati pitanja izbjeglica kako na nivou RS tako i na nivou BiH”, jer se u RS učinilo i čini sve da se etničko čišćenje dovrši i spriječi povratak prognanih. To uvjerljivo apostrofiraju markantne anti-državne izjave čelnika RS, četnička orgijanja u Srebrenici uz marsovske poruke “Ovo je Srbija!!!”, kao i najnoviji napad na Zvorničanina Rašida Čikarića. Zaista je krajnje vrijeme da se odgovorni odgovornije zapitaju mogu li se prognani Prijedorčani vraćati u prijedorska naselja Pećani i Tukovi, da ponovno grade komšijske odnose s Čivćićem i Topolom, koji su im masakrirali najrođenije? …ili s njihovim saborcima: Draganom Kneževićem, Sašom Zečevićem, Zoranom Babićem, Željkom Predojevićem i mnogim drugima.

I dok razno razni predstavnici međunarodne zajednice dolaze u Republiku Srpsku, a navraćaju u Sarajevo, ćijukaju, razgovaraju, dogovaraju, zaključuju, na Korićanskim stijenama ( kao i diljem Bosne) vrše se ekshumacije. U tek okončanoj ekshumaciji u jami Korićanskih stijena izvađeno je 59 tijela i neodređen broj zapaljenih, iz grupe od preko dvjesta streljanih i pobijenih bombama, koje su izvršili Čavćić, Topola i njihova družina iz Interventnog voda prijedorske milicije onog kobnog avgusta devedesetdruge .

Po nekim projektantima i projekcijama možda u BiH i treba sve da bude, kako je bilo do sada. Da žrtve “čame čekajući” a zločinci uživaju blagodati onog i ovog vremena; žive u našim kućama, rade u našim firmama – koje nisu preselili u Srbiju, školuju se u našim školama, liječe u našim bolnicama, igraju na našim stadionima, pecaju ribu u našim rijekama i šetaju našim parkovima… ukoliko se pokaže tačnom konstatacija profesora zagrebačkog filozofskog  sveučilišta g. Žarka Puhovskog (nekadašnjeg predsjednika Hrvatskog Helsinškog odbora), koji tvrdi da je “BiH svjetska laboratorija”, u kojoj se kroje i razrađuju projekti različitih namjena. Možda B-H projekti trebaju pokazati “Kako i koliko dugo može egzistirati u budućnosti jedna etnički očišćena država, u kojoj se preostali dio stanovništva “ugoni u suru”, asimilira ili izumire, dok ne postane “nova Španjolska”.

Pogledaj sliku u punoj veličini

   Segmenti zakašnjele pravde u Karadžićevoj poeziji   

I dok Bosna i dalje traži 27.700 sinova i kćeri, od kojih su mnogi zauvjek nestali na stratištima ili u nekom od 600 koncentracionih logora,  eksperimenti se nad njom i u njoj nesmetano nastavljaju. U takve eksperimentalne metode mogao bi se svrstati i najnoviji biser međunarodnog predstavnika u BiH g. Valentina Inzka “ da je Karadžić bio najveći prijatelj islama” (hoće reći volio muslimane, pa ih zbog svoje sebične ljubavi tako nesebično tamanio). Ako zaista tako i misli, kao što tvrdi najkompetentnija ličnost međunarodne zajednice za BiH (u dolasku najavljen kao dokazani prijatelj Bosne) onda za Bosnu ( bolje reći Bošnjake iz Bosne) ne preostaje ništa nego da “Dr. Radovanu Karadžiću” još za života podignu spomenik a sebi navuku “luđačku košulju”, jer po toj analogiji ili ništa ne znaju, ili su izluđeni, ili su i bili ludi. Pa sve i ako je svojom pojavom gospodina Inzka začarao i zadivio bioenergičar-iscjelitelj Dragan David Dabić ili ga opio svojom poezijom doktor Karadžić, tako iskusan političar u poziciji u kojoj se nalazi nešto tako nije ni trebao ni smio kazati, jer to je vatra na otvorene rane bošnjačkog naroda u Bosni.

U takvim okolnostima između nade i beznađa Bošnjacima Bosne, da “ne polude”, ostaje još jedino vjera i uzdanje u pomoć Sjedinjenih država. Iz SAD stalno javljaju da neće ostaviti na cjedilu Bosnu i da će zemlje Balkana i dalje biti u njihovom prioritetu. Ovih dana je to ponovno potvrdio zamjenik Ambasadora SAD  g. Jonatthan Moore, koji je nekako u isto vrijeme kada su uhapšeni Čavćić i Topola posjetio Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) ili da im čestita ili da ih “posavjetuje” kako će dalje činiti.

Hapšenje Čavćića i Topole, dvojice lokalnih moćnika,( koji su samo jedinke među hiljadama)  je nastavak procesa “prizemljivanja  lopte” po kojem se uspješno smiruje uznemireno javno mnijenje. Tako je bilo i svih prethodnih godina. Kada već iznurena čekanjem pravde “bošnjačka žrtva” počne gubiti strpljenje, padati u krajnji očaj, tada se iz rezervnog fonda zaštićenih zločinaca izvede pred neki sud i osudi (obično) nekoliko “sitnijih riba”. Tribunal u Hagu je znao za Branka Topolu još 2003. godine da je bio učesnik događaja na Korićanskim stijenama, pa sve do sada mu se puštalo da plaši povratnike i uživa u “svom” Prijedoru. Upravo zbog toga  u Udruženju Prijedorčanki “Izvor”  hapšenjem Čavćića i Topole su “više razočarani činjenicom da se tako dugo čekalo”.

Iz svih navedenih razloga hapšenje Čavćića i Topole nije dokaz niti potvrda saradnje i kooperativnosti Republike Srpske s međunarodnom zajednicom, već naprotiv uvjerljiv argument da te saradnje i koordinacije nema, jer da je ima, i ova dvojica i hiljade kao što su oni, već bi davno bili tamo gdje im je doista mjesto.

Pogledaj sliku u punoj veličini

        Tragovi zločina na Korićanskim stijenama

Na osnovu svega što je u BiH do sada učinjeno, da se zaključiti da je implementacija mira, uz kažnjavanje krivih i obeštećenje žrtava, još i danas na nivou improvizacije, jer krivci nisu kažnjeni, žrtve nisu obeštećene, prognani nisu vraćeni, ratne štete nisu sanirane, a s prijetnjama državnom integritetu i suverenitetu se nesmetano-nekažnjeno nastavlja. Međunarodna zajednica, umjesto da bezrezervno podrži oštećene Bošnjake i pruži im punu pomoć, uporno nastoji ograničiti sankcije i umanjiti krivicu agresora. Do sada se njena uloga svodila na smirivanje agresora povlađivanjem i popuštanjem, uz prisilu Bošnjaka na punu kooperativnost i po njih štetne kompromise. Sa srpskim liderima se i ranije i sada postižu brzi i lahki dogovori, kada su na štetu Bošnjaka, a Bošnjacima se daju zamjerke, određuje način vladanja i ponašanja i dijele kritike zbog neprovođenja dogovorenih mjera, koje druge strane otvoreno opstruiraju.

Narod BiH želi vjerovati i uvjeriti se da međunarodna zajednica, uz angažovaniju ulogu Sjedinjenih država, zaista želi obnoviti Bosnu i pomoći joj da sanira rane i vrati izgubljene vrijednosti. Bošnjačkim žrtvama, koje već preko 15 godina očekuju pravdu, do tada ostaje za utjehu ona u narodu često ponavljana uzdanica “ Pravda je spora, ali dostižna”. 




05.09.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 05.09.2009. - Last modified: 14.08.2015.