ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ







MOJA MERIMA U MAGLAJSKOJ MAGLI


Piše: Zijad Bećirević


-          DESETINE HILJADA BOŠNJAČKIH / BOSANSKIH MAJKI VENE U ČEŽNJI ZA NJIHOVOM DJECOM, NESTALOM U RATNOM VIHORU
-          DUBIČANKA AIDA MAŠIĆ, NASTANJENA U SANSKOM MOSTU, JE JEDNA OD NJIH. 
-          VEĆ DVADESET GODINA AIDA ŽIVI U NADI DA ĆE JOJ SE VRATITI NJENA KĆERKA MERIMA


Bosansko ratno predvečerje, ratna i poratna agonija, koje su Bosnu i Hercegovinu zavile u crno, ostavili su uplakane i neutješne desetine hiljada bosanskih majki, koje su ostale bez svojih sinova i muževa. Grč na usnama okamenio je osmjeh na njihovim licima, a srce utihnulo u smjeni nade i beznađa. Mnoge od njih i danas čekaju svoje najdraže, koji su sa pobješnjelim četničkim urlicima nestali iz njihovih života, ostavljajući im samo tračak nade na granicama iluzije.

Jednu od tužnih bošnjačkih majki, pedesetogodišnju Dubičanku AIDU MAŠIĆ rođenu ĆEHAJIĆ, susreo sam u Sanskom Mostu, gdje živi kao izbjeglica sa staricom majkom, koja je već u osamdesetim. Do rata su živjele u svojoj kući u centru Bosanske Dubice, gdje Ćehajići žive vjekovima i imaju vlastite posjede i polja u prigradskim  naseljima uz rijeku Unu prema Bosanskoj Gradišci. Aida je radila u dubičkoj apoteci kao farmaceutski tehničar. Sugrađani su je voljeli i cijenili, jer je za svakog imala blag osmjeh, ohrabrenje i utješnu riječ, koji često više pomažu od uzetih lijekova.

Sa ratom je uništena sreća svih dubičkih Ćehajića: Smajla Ćehajića ( Aidina oca), Omera Ćehajića, Edhema Ćehajića, Ferida Ćehajića, Kadire Hatipović  r. Ćehajić. Na Trgu koji se nekad zvao Trg Fadila Šerića ( po dubičkom narodnom heroju – prosvjetitelju Fadilu), na mjestu gdje je do rata  bila kuća sa dvorišnim objektima Aidinih roditelja,  sada su srpski doseljenici izgradili veliki stambeno-poslovni objekat koji spaja Trg sa ulicom Puhalo. Na dubičkoj pijaci, smještenoj na obali Une, tokom rata porušene su sve Ćehajića kuće: više kuća r. Omera Ćehajića, kuća  r. Safeta Ćehajića i brojni prateći dvorišni objekti. Minirana je i zapaljena kuća Kadire Hatipović r. Ćehajić u ulici koja se nekad zvala ulica Bahre Šerića ( po heroju Bahri Šerić, obješenoj 1944. na Trgu Fadila Šerića). Svi  Ćehajići su, kao većina njihovih sugrađana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, protjerani i nitko se od njih još nije mogao vratiti na svoje, je im srpske vlasti Bosanske Dubice ( koju zovu Kozarska) i danas osporavaju njihova imovinska prava.
 

Životna drama Aide Mašić počela je u ratno predvečerje, nesretnom udajom. Udala se za Mašić Masu, ugostitelja  iz Maglaja, a 1989. godine je rođena kćerka Merima. Živjeli su u porodičnoj kući Mašića u centru Maglaja zajedno s Mašinim roditeljima. Kratak period bračne sreće uskoro je zamijenjen nesnošljivo torturom, nametnutom od strane Mašine majke. U nastojanju da očuva brak Aida je trpjela, prihvatala nepovoljne kompromise i nametnuta rješenja. Osporavan joj je obilazak majke koja je, nakon smrti Aidina oca ostala živjeti sama u Dubici. Jedan od iznuđenih posjeta, na koji je povela kćerku Merimu, završio se tragično i posljedično. Za njima je u Dubicu došao i Mase i nakon jedne od planiranih gradskih šetnji sa kćerkom Merimom, bez majke Aide, nestali su bez traga. Svi Aidini pokušaji da uđe bjeguncima u trag bili su bezuspješni. Otišla je u Maglaj, nisu joj dali ući u kuću. Satima je stajala na cesti i plakala, a oni je gledali iza prozorskih zavjesa. Nije bilo pomoći ni od policije, sa kojom su Mašići bili dobro povezani. Ni sva kasnija nastojanja majke Aide da se vrati u Maglaj ili dobije ponovno u zagrljaj svoju kćerku Merimu  nisu uspjela. Ostala joj je jedina alternativa da se obrati sudu i kroz sudski postupak ostvari svoje majčinsko pravo na svoje jedino dijete.

 


Aida Mašić uz svoju majku Zuhru

Vješto odlagani sudski procesi, vezom koju su Mašići imali u Maglaju, uzeli su više mjeseci, a onda i godina. Maglajska magla, u kojoj je nestala Aidina kćerka Merima, bila je sve gušća i trajala sve duže. Kako su pokazale sudske presude, pravda se mogla raspoznati, ali ne uspješno provesti. Ostala je daleko i nedostižno. Pravomoćnim presudama Opštinskog suda Maglaj, regionalnog Doboj i vrhovnog Sarajevo (končanim tek 1992.godine)  određeno je i potvrđeno da je Mase Mašić dužan otetu kćerku Merimu vratiti njenoj majci. Naravno, ohrabren podrškom majke, uz koju je Merima odrastala, Mase se oglušio o sve izvrsne zahtjeve suda. Uzalud su bili svi Aidini pokušaji da s pravomoćnim sudskim  papirima dobije nazad svoje dijete.

Srpski teror na području dubičke opštine počeo je već u ljeto 1991. a eskalirao 1992.godine. Na gradskim izlazima postavljeni su bunkeri sa stražom. Izlaz iz grada dozvoljavan je samo uz posebno odobrenje vojnih vlasti. Putovanje je bilo više nego opasno. Pa ipak, Aida se nije predavala. U junu 1991. ponovno je uzaludno otišla s nadom u Maglaj, a vratila se u beznađu. Pod pritiskom i uz asistenciju Centra za socijalni rad dozvoljeno joj je da vidi i kratko zagrli svoje jedino dijete i da ode. Njena Merima je bila još čvršće okovana odlučnošću Mašića da joj nikad ne dozvole vratiti njeno dijete, što je postalo još uvjerljivije kada je Mase postao pripadnik Armije BiH.

Jačanjem srpskog terora iz Bosanske Dubice su tokom 1992 i do polovine 1993. protjerani skoro svi Bošnjaci i Hrvati. Majka Aida je nakon kraćeg boravka u Hrvatskoj našla utočiste u Njemačkoj, u kojoj je provela pune četiri godine. U tom periodu nastojala je preko humanitarnih organizacija stupiti u kontakt s Mašićima i saznati nešto više o sudbini svoje Merime. To joj je par puta i uspjelo. Slala im je hranu, odjeću, novac. Nakon nekoliko poslanih paketa veza se opet prekinula, jer su se Mašići pribojavali da će Aida privoliti kćerku da ih napusti i dođe u Njemačku.

Po zaključenju Dejtonskog mira, Aida se s proljeća 1998.godine s prvim povratnicima vratila u zavicaj. Nadala se da će rat promjeniti Mašiće, omekšati ih i dozvoliti joj kontakt s njenom Merimom. Ponovno se prevarila; ponovno doživjela razočarenje. U Dubicu se nije moglo, jer je srpski nacionalizam bio i dalje opasan za povratnike, a razoreno Aidino imanje nije ni bilo uslovno za smještaj. Zbog toga se Aida nastanila u Sanskom Mostu, gdje je s ušteđevinom iz Njemačke i uz finansijsku pomoć majke kupila jednosoban stan u kojem sada živi s majkom Zuhrom.  Kratko vrijeme po dolasku dobila je svoj posao  u bolničkoj apoteci, gdje i sada radi. Svih proteklih godina, od raskida braka s Masom, Aida nikad nije ni pomislila na drugog čovjeka. Živjela je tiho i osamljeno, okovana svojom opredijeljenošću, vjernošću i tugom. Po dolasku u Sanski Most Aida je preuzela brigu nad svojom starom majkom, koja je do tada bila privremeno smještena u Zagrebu kod svoje starije, teško oboljele kćerke. Sada svo svoje vrijeme Aida provodi uz majčin krevet, u nastojanju da joj bolesničku postelju i pozne post-osamdesete godine učini što podnošljivijim.

Tako, igrom gorke sudbine, osionom sebičnošću maglajske porodice Mašić i posljedičnom ratnom tragikom, još jedna Bošnjačka majka već skoro dvadeset godina nastoji vratiti u topli majčinski zagrljaj svoje dijete, svoju kćerku Merimu, koja je u predvečerje ovog prokletog rata nestala u maglajskoj magli. Uzalud papiri bosanskih sudova: Maglaj, Doboj, Sarajevo, uzalud očajničko nastojanje majke, koja je sav svoj život podredila samo jednom jedinom cilju: svojoj kćerki Merimi. U nju gleda kao sunce, koje joj stalno promiče iza oblaka; nada joj se i čeka, a okamenjene suze talože se već godinama na njenom ranjenom srcu. A Aida je samo jedna od desetine hiljada Bošnjačkih / Bosanskih majki, koje je rat gurnuo u beznađe da u njem pate dok ne skončaju.

Aidina kćerka Merima sada ima 19. godina. Raste kao nježna biljka u maglajskoj magli, koja joj skriva puteve do majčinske ljubavi, a njenoj majci Aidi zatvara vidike i prekriva tragove koji je vode njenom jedinom djetetu. U toj uzajamnoj čežnji raste kao plima jecaj iz majčinih grudi i otima se kao vječni zov širom Bosne, sve do Maglaja… 

O Boze!!! Zašto je sudbina prema meni tako okrutna??? - sa uzdahom ponavlja majka Aida, dok popravlja uzglavlje na krevetu svoje stare majke Zuhre, a pogled joj nestaje negdje daleko preko krovova obližnjih kuća Sanskog Mosta, u kome će i ove sparne ljetne noći zanoćiti desetina hiljada bošnjačkih izbjeglica, koji su ovdje našli svoje spasonosno poratno utočiste …  



02.09.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 02.09.2009. - Last modified: 14.08.2015.