ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ







TRAGOVI FAŠIZMA POD RUDNIČKOM JALOVINOM OMARSKE


Zijad Bećirević



- MEMORIJALNI SKUPOVI PRIJEDORČANA NA PROSTORIMA BIVŠEG LOGORA OMARSKA I VLAŠIĆKIM KORIĆANSKIM STIJENAMA NAKON 17 GODINA SU NOVO PODSJEĆANJE SVIJETU DA SE U PRIJEDORU DEVEDESETDRUGE DOGODIO NEKAŽNJEN GENOCID

- MEĐUNARODNOM SUDU, JOŠ PRITISNUTOM SRPSKIM LOBISTIMA, NIJE BILO DOVOLJNO ARGUMENTOVANO ETNIČKO ČIŠĆENJE PRIJEDORSKE OPŠTINE OD BOŠNJAKA I HRVATA, OD KOJIH JE 3.300 UBIJENO, A ZA NJIH 900 SE JOŠ TRAGA

- MOŽDA ĆE MEMORIJALNI CENTAR OMARSKA (KADA SE FORMIRA) NAĆI DODATNE ARGUMENTE ZA HAŠKI SUD I PRIVOLITI GA NA OBNOVU PROCESA, KOJIM ĆE SE ARGUMENTOVANO UTVRDITI GENOCID NA ŠIREM PODRUČJU BOSNE, JASNO IMENOVATI AGRESOR NA BiH I ODREDITI ODGOVARAJUĆE SANKCIJE

- PRIJEDOR SE NE SMIJE VIŠE NIKAD DOGODITI NI PRIJEDORU NITI NEKOME DRUGOM 

Zijad BećirevićProšla je jos jedna godina u dugom neizvjesnom iščekivanju pravde, koja tako uporno zaobilazi prijedorski region. U njoj su brojni prijedorski prognanici i jos malobrojni povratnici obnovili tužna sjećanja na krvave dane s proljeća na ljeto devedesetdruge, kada su gorjela prijedorska brda, punjeni prijedorski logori, a gradske ulice pokrivene srpskim zastavama s četiri “S” tonule u agoniju smrti. Sedamnaest godina od zatvaranja zloglasnog prijedorskog logora Omarska i četrnaest godina od masakra prijedorskih prognanika na Korićanskim stijenama Vlašić planine, tajne prijedorskih logora smrti ostaju skrivene a tragovi fašizma duboko zakopani pod rudničkom jalovinom Omarske, možda zajedno s tijelima bošnjačkih žrtava,  za kojima se još bezuspješno traga. Savremeno društvo, u kojem fašistički srpski lobi još ima jak uticaj, još nije spremno uz srebrenički genocid nad Bošnjacima dodati i prijedorski, u kojem je stradalo 3.300, a bez traga nestalo 900 Prijedorčana. Da je svjetska pravda na vrijeme prepoznala i sankcionisala ono što se dogodilo u Prijedoru, mogao se izbjeći masakar Bošnjaka u gradovima na Drini i stravičan srebrenički genocid.


Tokom četničke invazije na BiH 92-95. u  Prijedoru i nad Prijedorčanima je primjenjen klasičan fašistički metod genocidnog zatiranja torturom u logorima Omarska, Keraterm, Trnopolje i bespoštednom likvidacijom. Otpor koji su pružili srpskom agresoru najveći rodoljubi Prijedora, nije bio dovoljan. Pomoć braniocima Prijedora nije stigla od centralne državne vlasti niti iz susjednih, tada već okupiranih opština. Agonija Prijedora počela je 23.maja 92. napadom srpskih tenkova i pješadije na selo Hambarine, a  nastavljena terorom, koji je kulminirao 24.maja četničkom havarijom u prijedorskom gradiću Kozarcu, gdje su tenkovi i pješadija palili i razarali kuću po kuću, a narod ubijali i odvodili u logore. Dana 27.maja general-pukovnik M. Talić izjavio je za javnost”da je prilikom napada na Kozarac 800 ljudi ubijeno a 1.200 zarobljeno”, a srpski mediji su saopštili da je “uništeno 50% “  600 godina starog Kozarca. Punu istinu o agoniji Prijedora, koja se događala od majskih dana 92, Bosna i svijet su mogli saznati tek kasnije, kada se genocid već dogodio.


Tokom 1991.godine na području zajednice opština Prijedor živjelo je 112.470 stanovnika, od čega 49.454 Bošnjaka-Muslimana, (49,45%), 47.745 Srba (42,55%), 6.300 Hrvata (5,60%), 6.371 Jugoslavena (5,66%), te 2.600 ostalih (2,32%). Prema nepotpunim podacima u Prijedoru je tokom proljeća i ljeta 1992.g. ubijeno 3.300 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Do sada je otkriveno 57 pojedinačnih i zajedničkih grobnica sa 2.200 žrtava, a za 900 se još uvijek traga. Etnički potpuno očišćeno od Bošnjaka i Hrvata, a naseljeno Srbima, područje prijedorske opštine je ogromnom većinom pretvoreno u etničko srpsko područje. Povratak prognanih je još otežan, nedovoljno stimulisan i nezadovoljavajući. Zajedno s drugim gradovima Bosanske Krajine, Prijedor stenje pod okovima okupatorskog režima, koji perfidno nastavlja s etničkim čišćenjem, a pred svijetom glumi kooperativnost i spremnost na saradnju.


ZLOGLASNI PRIJEDORSKI LOGORI


Najzloglasniji prijedorski logori, u kojima su zatvarani, mučeni i ubijani Bošnjaci-Muslimani i Hrvati, su Omarska, Keraterm i Trnopolje. U njima su korištene metode često surovije od metoda najzloglasnijih nacističkih logora iz Drugog svjetskog rata. Ti logori su planirani, otvoreni po zvaničnim odobrenjima okupatorskih srpskih vlasti i korišteni za etničko čišćenje prijedorskog područja od ne-Srba i njihovu likvidaciju. Pored ovih logora postojalo je još 57 identifikovanih mjesta u kojima su Prijedorčani zatvarani, mučeni i ubijani.

Najzloglasniji prijedorski logor, jedan od najzloglasnijih u BiH, bio je logor Omarska. Nalazio se na mjestu bivšeg rudnika željezne rude Ljubija, oko 2 km južno od mjesta Omarska. Logor je postojao od 25. maja 1992. do kraja avgusta 1992, kada je logor zatvoren a zatvorenici logora prebačeni u logor Trnopolje i druge logore. Za tri mjeseca postojanja  u logoru je terorisano 3.334 Bošnjaka i Hrvata, a oko 700 je ubijeno. Upravnici logora bili su milicioneri Željko Meakić i Miroslav Kvočka. Logor se sastojao od dvije velike zgrade, hangara, upravne zgrade i dvije manje zgrade poznate kao “bijela kuća” i “crvena kuća”. Bijela kuća je bila kuća grozota i služila je za surovo postupanje s odabranim zatvorenicima. Crvena kuća je služila za premlaćivanje i iz nje se obično zatvorenici nisu vraćali živi. Zatvorenici su odvođeni noću i premlaćivani, a žene su rutinski odvođene i silovane, a neke i po pet puta. U ljeto  1992. u logor Omarska prvi je ušao engleski književnik i novinar Ed Vellliamy, koji je prenio svijetu istinu o agresiji na BiH i napravio historijski snimak logoraša, koji je obišao svijet.

Ne manje poguban je bio prijedorski logor Keraterm, koji se nalazio na istočnom kraju grada, gdje je ranije bila tvornica keramičkih pločica. Logor je otvoren 25.maja 1992. i u njemu je bilo zatvoreno i do 1.500 osoba, a s početka do 3.000 ljudi (uglavnom muškaraca od 14 do 70 godina) s područja sela Hambarine i Kozarca. Komandant logora bio je radnik drvnog stovarište prijedorske Celuloze- Duško Sikirica. Za samo jednu noć u ovom logoru je na najsvirepiji način ubijeno skoro 200 ljudi.

Logor Trnopolje se nalazio nedaleko od Prijedora, samo 5 km udaljen od Kozarca. U logoru je bilo smješteno oko 10.000 žena, djece i staraca, koji su (u većini) živjeli pod nepodnošljivim uslovima na otvorenom prostoru ograđenom bodljikavom žicom. Komandant logora je bio Slobodan Kuruzović, bivši direktor prijedorske Osnovne škole. Danas ovaj logor, nipočemu drugačiji  od Omarske i Keraterma, žele predstaviti kao sabirni centar blažeg oblika.


MEMORIJAL ZA ŽRTVE PRIJEDORSKOG GENOCIDA


Polaganjem cvijeća i odavanjem pošte postradalim logorašima Omarske ispred zloglasne “bijele kuće“, u prisustvu 2.000 Prijedorčana i gostiju, porodice i prijatelji postradalih i bivši logoraši logora Omarska, 6. avgusta ove godine  obilježili su 17-tu godišnjicu od zatvaranja logora Omarska. O stradanjima logoraša, ubijenim i nestalim, pred prisutnim (među kojima nije bilo onih koji bi se morali pokajati i izviniti), govorila je predsjednica prijedorskog Udruženja “Izvor” G-đa. Fatima Fazlić, koja je posebno naglasila da su neki od najodgovornijih za te zločine i dalje na važnim direktorskim i političkim pozicijama RS, te pozvala Tužilaštvo BiH da procesira sve odgovorne za formiranje logora i počinjene zločine. Posebno je zapažen prijedlog Prijedorčanki da se logorske hale Omarske pretvore u Memorijalni centar, što je u svom  obraćanju podržao i prisutni član Predsjedništva BiH g. Haris Silajdžić uz konstataciju” Mi znamo da je u Prijedoru bio genocid, što će potvrditi (aktuelno) suđenje R. Karadžiću.”

Na isti način, učenjem Fatihe i minutom šutnje porodice i prijatelji ubijenih Prijedorčana na vlašićkim Korićanskim stijenama odali su poštu i prisjetili se imena i likova više od 200 nevinih, koji su  prije 14 godina izdvojeni iz konvoja koji se kretao prema Travniku, sa 1000 prognanika. Tog nezaboravnog 21.avgusta  pripadnici Interventnog voda CJB Prijedora izdvojili su u dva autobusa sve muške i strijeljali ih nad 200-300 metarskim ponorom Korićanskih stijena. U znak sjećanja članice Udruženja Prijedorčanki “Izvor”, predvođene predsjednicom Fatimom Fazlić, zasule su litice sa 250 bijelih ruža i u ime porodica ubijenih zatražile odgovornost za pripadnike interventnog voda prijedorske milicije : Dragana Kneževića, Sašu Zečevića, Zorana Babića, Željka Predojevića, Branka Topolu, te za: braću Igora i Zorana Ćurguza i njihova oca Peru, Gorana Medića, Miću Juričića, Darka Avramovića, Milutina Čađu i Dulu Jankovića. Za ovaj zločin tek 2008. godine optuženi su: Milorad Škrbić, Milorad Radaković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić, a Darko Mrđa osuđen na 17 godina zatvora. “Odgovornost za zločin na Korićanskim stijenama ostaje na policiji RS sve dok se ne utvrde pojedinačne odgovornosti”, naglasila je predsjednica Fazlić. Među prisutnima su bili i članovi tima za ekshumacije : Amor Mašović, Fikret Ćuskić , Jasmin Odobašić …

Do sada su iz provalije Korićanskih stijena izvađeni posmrtni ostaci vise osoba koji su pohranjeni u 66 vreća. Otkopavanje ostalih označenih lokaliteta će se nastaviti. Pravda mora odgovoriti zahtjevima porodica žrtava za otkrivanje istine. Da li je istina pod jalovinom rudnika željezne rude ili u dubinama nekog drugog tajnog bezdana ? Vapaj Prijedora i Prijedorčana nije usamljen.

Po ugledu na Srebrenicu, jednoga dana formiraće se memorijalni centri ne samo u Prijedoru, već u svim mjestima gdje se dogodio zločin. Preko memorijalnih obilježja i skupova širiće se glas istine i pravde, kojim će se potvrditi spoznaja, tako indikativno ostavljena u amanet budućim generacijama jezikom žrtava nacističkog logora Jasenovac, nezaboravnom porukom “Mrtvi živima oči otvaraju “.  Da li će oči svijeta ostati i dalje zatvorene pred onim što se 92. dogodilo u Prijedoru???

Postoje očigledni dokazi ( s izjavama brojnih svjedoka) da su Srbi u Prijedoru počinili genocid nad Bošnjacima i Hrvatima, što je Haški sud kroz sudski proces BiH protiv Jugoslavije propustio ustanoviti i sankcionisati. Svih poslijeratnih godina prognani Prijedorčani pokušavaju slikom i riječju predstaviti razmjere genocida počinjenog nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedorske opštine. U tom cilju Udruženje Prijedorčana, pored brojnih ispisanih knjiga, tribina i predavanja,  priredilo je zapaženu izložbu o zločinima nad Prijedorom i Prijedorčanima, koju je otvorio Ed Williamy, onaj isti novinar koji je još 92. prvi ušao u logor Omarska i obavjestio svijet o postojanju logora smrti u Prijedoru.

Memorijalnim skupovima na prostorima logora Omarska i na lokalitetu Korićanskih stijena Udruženje Prijedorčanki “Izvor” predvođeno g-đom Fatimom Fazlić jasno daje do znanja da istina o genocidu koji se dogodio u Prijedoru 92. neće i ne smije biti zaboravljena. Procesiranje ratnih zločina mora se dosljedno provesti, što će nestanak genocidne tvorevine Republike Srpske ( ako i ne dođe do obnove haškog procesa agresorima na BiH) učiniti neupitnim, jer bosanski gradovi s nasljeđem Prijedora i Srebrenice ne mogu živjeti slobodno u okovima genocida, koji za njih danas predstavlja RS. Formiranje memorijalnih centara, po ugledu na srebrenički, a uskoro i prijedorski, je izgradnja staničnih postaja do konačnog odredišta, koje se danas zove Hag. To konačno odredište je kazna za zločine - pravda i satisfakcija za žrtve.  Do konačnog odredišta doći će se obnovom sudskog procesa protiv agresora ili na drugi način. Jedino tako sjeme fašizma neće ostati zakopano kao stalna prijetnja pod jalovinom rudnika Omarska ili na drugim skrivenim deponijama širom BiH.

Obnova sudskog procesa pred Haškim sudom protiv Srbije i C. Gore (Jugoslavije) za agresiju i genocid nad BiH (za koju se zalazu mnogi pobornici pravde) je ujedno dobra prilika za Haški sud da nadomjesti propuste, autoritativno ispravi grešku i makar sa zakašnjenjem utjesi žrtve bosanskog genocida. Samo pravedna presuda Međunarodnog suda može državi Bosni i Hercegovini vratiti njeno neotuđivo pravo da samostalno, bez naslijeđenog tereta i tuđeg uplitanja vodi zajedno svoja tri naroda u bolju i sretniju budućnost.

Moramo i želimo vjerovati da će memorijalni centri Bosne (ako budu djelovali nezavisno) naći dovoljno argumenata za haški sud i privoliti ga na obnovu procesa, kojim će se argumentovano utvrditi genocid na širem području Bosne, jasno imenovati agresor na BiH i odrediti mu adekvatne sankcije. Prijedor se ne smije više nikad dogoditi ni Prijedoru niti nekom drugom!


02.09.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 02.09.2009. - Last modified: 14.08.2015.