ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



Urednik:
Salih ČAVKIĆ








BANJALUČKO LICEMJERJE

Zijad Bećirević



-BOSNA I SVIJET ŽELE VJEROVATI DA JE BANJALUČKO “BOGASTVO RAZLIČITOSTI” NOVA PLATFORMA ZAJEDNIČKOG ŽIVOTA NARODA BOSNE I HERCEGOVINE, A NE JEZIK MRŽNJE, OBMANA I LICEMJERJA, SUVIŠE INDIKATIVNIH U PONAŠANJU SRPSKOG VRHA REPUBLIKE SRPSKE SVIH PORATNIH GODINA

-REPUBLIKA SRPSKA NEMA MORALNO PRAVO ZAHTJEVATI RAZUMJEVANJE, OTVORENOST I TOLERANCIJU DOK NE IZIĐE IZ SEPARATIZMA I ODBACI JEDNOUMLJE

Od 22. do 24. maja ove godine u Banja Luci je pod pokroviteljstvom Narodne Skupštine Republike Srpske održano šesto “tradicionalno” okupljanje zvaničnika jugoistočne Evrope na manifestaciji nazvanoj “Bogastvo različitosti”, sa  kojeg se  (kakve li ironije), iz sredine u kojoj se već dugo tolerancija i razumjevanje ne prepoznaju ni kao teoretski pojmovi
šalju u svijet, svim ljudima (bez obzira odakle dolaze) poruke tolerancije i razumjevanja, saradnje i otvorenosti.

Balkan bi bio poželjan prostor za život, a Evropa i svijet bi bili sretniji, kada bi pozivi iz Banja Luke drugim narodima i različitim mišljenjima i ponašanjima odbacili jezik mržnje i istinski vodili suživotu, ljubavi, međusobnom povjerenju i toleranciji, sve prepoznatljivijim širom miroljubivog svijeta. Nažalost suviše je sile, kontradiktornih i  suprotnih ponašanja, suviše mržnje i jednoumlja u modalitetu srpskog vrha Republike Srpske, koji neprikosnoveno gospodari ponašanjima ljudi i samovoljno vlada Banjalukom i Republikom Srpskom.

Tražiti i naći razumjevanje i toleranciju u Banja Luci, još uvijek duboko ogrezloj u srpski nacionalizam i šovinizam, je više nego apsurdno. Prema Bošnjacima-Muslimanima i Hrvatima nema tolerancije, nema razumjevanja, osim u teoretskom licemjerju, koje se preko ovakvih skupova i njegovih učesnika lansira u svijet  po starom oprobanom modelu “ jedno govorim, drugo mislim, a treće radim”. Gdje je Banja Luka danas a gdje je bila jučer saznaćete ako pročitate najnovije komentare banjalučkih autora i knjigu proze, intervjua, političkih komentara “IZ SEHARE” banjalučkog autora g. Bedrudina Gušića, koji živi kao prognanik u Americi.

U Banja Luci, kao i drugim okupiranim gradovima Republike Srpske, još uvijek nema ni grama tolerancije prema neSrbima (koja nije iznuđena), već na tone negiranja, netrpeljivosti, odbojnosti. Različitosti, dakako ima, ali ne one poželjne koja svijet oplemenjuje i obogaćuje, već različitosti u nejednakosti, vjerske, kulturne i jezične netolerantnosti.

Svako ko nije danas Srbin u Banja Luci je različit i drugačiji, manje prihvatljiv ili prihvatljiv s više podozrenja a manje prava, a ako je Bošnjak-Musliman, onda ne samo da nije prihvatljiv, već je nepoželjan i predstavlja nešto što je nesnošljivo, ali se trpi i (ne)strpljivo čisti kao ostatak “etničkog smeća” iz banjalučkih mahala. Ovakvo stanje sada internacionalno “tolerantni” predsjednik predsjedništva BiH g. Nebojša Radmanović identifikuje kao  “negiranje naših različitosti,  koje još postoji u BiH i širem regionu” u “jeziku, nacionalnoj istoriji, kroz izmišljanje tradicije i u nasilnim kulturnim homogenizacijama.”

Neshvatljivo je kako se može vjerovati licemjernim i lažnim porukama tolerancije, razumjevanja i otvorenosti lansiranim u svijet iz najzatrovanijeg nacionalističkog i šovinističkog centra moderne Evrope, kada se u svijetu veoma dobro zna za štetna i neprihvatljiva ponašanja liderskog vrha Republike Srpske : kada se zna  da Republika Srpska egzistira na genocidu, ne sarađuje sa svjetskim institucijama pravde, pomaže optuženima za ratne zločine i otvoreno negira prava države i građana BiH na suverenitet i teritorijalni integritet.  Još je neshvatljivije da svijet nasjeda takvim licemjernim porukama i dalje vjeruje i podržava na njima zasnovane lažne teorije banjalučkog modela tolerancije u bogatstvu bosanske različitosti.

Prema izjavi organizatora, ovogodišnjem banjalučkom skupu prisustvovalo je 150 uzvanika iz 17 zemalja. Svi koji su došli u Banja Luku da u njoj nađu toleranciju, razumjevanje i saradnju ili su naivni ili se takvim prave, ili ne znaju i neće da znaju da u Banjaluci i dalje caruje i vlada srpski nacionalizam sa punim imenom i prezimenom. Naravno, mnogi od njih vjeruju da će ovakvo uključivanje svijeta u separatističko gnijezdo RS omekšati krutosti i postepeno unijeti više tolerantnosti, za račun suživota i opšte dobrobiti.

U okviru skupa “Bogastvo različitosti” za političke zvaničnike i predstavnike religijskih zajednica BiH, po uzoru na Washingtonski Nacionalni molitveni doručak (koji se već 57 godina održava u Washingtonu, ranije poznat kao religijska manifestacija vezana za mir i toleranciju) upriličen je “Balkanski molitveni doručak”, o kojem se pohvalno izrazio skupu prisutni američki kongresmen – g. Robert Aderholt. U nedavnoj prošlosti slični, zajedno pojedeni doručci, prisjeli su mnogima u BiH, pa je istinska nada će ovaj novokomponovani svima bolje prijati i poboljšati apetite.

I na ovom skupu se pokazalo da prihvatljivog razumjevanja još nema dovoljno kada je u pitanju etiketiranje ratnih događaja i počinjenih zločina, jer rane su još duboke i sporo zacjeljuju.

“ Treba smirivati strasti a ne raspirivati ih”, poručio je skupu prisutni Ministar unutrašnjih poslova Srbije g. Ivica Dačić, uz konstataciju “ Izgleda da neki nisu ništa naučili iz prošlosti”, što se može protumačiti kao poduka neukih ili kao novo upozorenje još neobuzdanim. “Imamo mnogo različitosti-vjerskih, nacionalnih, političkih i drugih na ovim prostorima, ali je na nama da izaberemo put saradnje, a ne put konflikta” riječi su predsjednika Narodne Skupštine RS Igora Radojičića.

U ovakve poruke bi se moglo i vjerovati u BiH, kada se ne bi znala historija i kada bi se već sada zaboravilo da je 92-95. ubijeno 220.000 Bosanaca-pretežno Bošnjaka, a skoro 2 miliona protjerano u svijet i raseljeno. Srpski nacionalisti vjeruju da su postigli određeni optimum s kojim se moraju zadovoljiti i sada im je potrebno razumjevanje i tolerancija da bi u miru mogli ostvariti ono što nisu uspjeli u ratu. Naravno, s ovim se ne želi negirati potreba za novim pokušajima ozdravljenja odnosa uz spoznaju da je “bolja budućnost za BiH samo u poštivanju različitosti” (što mnogi učesnici skupa deklamuju kao pjesmicu), ali se mora i dalje znati da se od teorijskih obmana ne živi, posebno ako se zna da  “vuk dlaku mjenja, a nikada ćud”.

Šta je u tim okolnostima objektivna  današnja vrijednost postignutog separatističkog optimuma? To je niz rezultatskih činjenica: Republika Srpska se stabilizira, pokriva i neprikosnoveno kontroliše 50% teritorija BiH,  ubrzano stiče komponente i elemente državnosti, etnički je skoro čista, preko milion prognanih Bošnjaka i Hrvata se neće nikad vratiti, a ako se i vrate biće podvrgnuti uhodanoj asimilatorskoj proceduri, itd. Sa takvim preduslovima i okolnostima mnogi u vrhu RS vjeruju da nemaju šta izgubiti, već mogu samo dobiti, što znači da se vrijedi zalagati za stanje u kojem ćemo istovremeno “biti različiti i jednaki “ kroz modalitet u kojem je “Pravo na različitost temeljna postavka savremenog demokratskog društva”, što će vrhu RS dodatno ojačati pozicije i popraviti imidž.

Kako po svemu izgleda, stvarno stanje koje vlada u RS i posebno u Banja Luci malo kome nešto znači, osim najvećim gubitnicima-Bošnjacima. Tokom agresije iz Banjaluke su  protjerani svi Bošnjaci-Muslimani i Hrvati, a na njihovoj baštini instaliran je centar srpskog nacionalizma, iz kojega se neprestano svih 15 godina nakon agresije šalju prijeteće poruke, podržavaju i brane najveći zločinci sadašnjice, odbija saradnja s međunarodnim sudom u Hagu i na svaki način osporava i negira pravo povratnicima drugih nacionalnosti.

To je razlog što u strukturi stanovništva banjalučkog područja Bošnjaci i Hrvati još uvijek učestvuju sa jedva 5%. U posljednjim izvještajima prognanih Banjalučana, koji su se usudili vratiti svojim  kućama ili ih samo posjetiti, prepoznatljivi su očajnički vapaji, zbog agonije koja sve šire zahvata banjalučko područje ( umjesto tolerancije o kojoj se toliko naširoko govori): “Agonija Bošnjaka Banja Luke se nastavlja. Uspješno provedeno etničko čišćenje u toku rata i agresije nastavlja se efikasnim zatiranjem Bošnjaka i bošnjačke tradicije. Bošnjačke mahale umiru a bošnjačke kuće (naročito na 4 vode) nestaju ili čekaju sunce proljeća i žar ljeta da ih umiju toplinom i vedrinom i vrate im nas prognane makar nakratko.”

Suština licemjerja je u pitanju bez odgovora: da li je licemjerniji onaj koji je u licemjerju ogrezao ili onaj koji ga podržava, tapše po ramenu, nalazi u njemu poželjne pogodnosti i  prihvata ga kao “bogastvo različitosti”  sa kojim se obogaćuje i oplemenjuje život, umjesto da ga identifikuje, diskredituje i odbaci kao neprihvatljivu formu ponašanja.

Dobro bi bilo i svi bi mi bili sretni kada bi ova i slična ( banjalučka) okupljanja na evropskom ili svjetskom nivou mogli shvatiti kao pokretanje Republike Srpske iz nacionalističke i separatističke izolacije i uključivanje u multietničku strukturu i multinacionalno biće R BiH, a preko nje u šire evropske i svjetske integracije. Ipak, prije bi se moglo vjerovati da je cilj političara RS uticati na druge (uključujući učesnike ovog i sličnih međunarodnih skupova) u cilju učvršćenja separatne državne forme i njenog većeg osamostaljenja, a radi potencijalnog izdvajanja iz B-H države u nekom podesnijem vremenu.

Prikriti nacionalizam ne znači obuzdati ga, niti eliminisati kao oruđe u ostvarivanju zacrtanih ciljeva . Po modalitetu banjalučkog “Bogatstva različitosti”, koje se već šestu godinu lansira kao “laža i paralaža”  korisno je
licemjerno reći svijetu da se u Republici Srpskoj želi tolerancija i nudi saradnja radi obogaćivanja B-H različitosti.  A šta je stvarna sadržina paketa, koliko je u takvim porukama istine a koliko obmana i laži, jasno ilustruje slika savremenog života Republike Srpske, posebno Banja Luke, u kojoj se i danas  novim ulicama daju nazivi “Ulica Ratka Mladića”  i na fasadama zgrada ispisuju natpisi “Karadžić je heroj”.

Balkan bi zaista bio poželjan prostor za život, a Evropa i svijet bi bili sretniji, kada bi pozivi iz Banja Luke drugim narodima i različitim mišljenjima i ponašanjima odbacili jezik mržnje i istinski vodili suživotu, ljubavi, međusobnom povjerenju i toleranciji, sve najprepoznatljivijim širom miroljubivog svijeta. Nažalost suviše je sile, kontradiktornih i  suprotnih ponašanja, suviše mržnje i jednoumlja u modalitetu srpskog vrha Republike Srpske, koji neprikosnoveno gospodari ponašanjima ljudi i samovoljno vlada Banjalukom i Republikom Srpskom.

Ipak, i pored svega što se u Bosni dogodilo, Bosna i svijet žele vjerovati da je banjalučko “Bogastvo različitosti” dobra platforma zajedničkog života naroda Bosne i Hercegovine, a ne jezik mržnje, obmana i licemjerja, suviše indikativnih u ponašanju srpskog vrha Republike Srpske svih poratnih godina.



28.05.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 28.05.2009. - Last modified: 21.09.2015.