ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



Urednik:
Salih ČAVKIĆ








STARAČKA KRIZA

Zijad Bećirević



- FINANSIJSKA I PRIVREDNA KRIZA RAĐAJU JEDAN NOVI DEMOGRAFSKO-SOCIJALNI TIP KRIZE - “STARAČKU KRIZU”, SVE PREPOZNATLJIVIJU U SAD, ALI I DRUGIM DIJELOVIMA SVIJETA
- LJUDI STARIJI OD 65 GODINA MORAJU RADITI DO SMRTI, JER NEMAJU RJEŠENA OSNOVNA EGZISTENCIJALNA PITANJA
- RJEŠAVANJEM EGZISTENCIJALNIH PITANJA STARIJIH OSLOBODILO BI SE DOVOLJNO RADNIH MJESTA ZA NOVE GENERACIJE MLADIH

Mnogi analitičari u svijetu, koji aktivno prate privredna i politička kretanja, nakon izražene finansijske i privredne krize, koje su zadnjih 18 mjeseci zahvatile pretežni dio svijeta, pa prerasle u krizu nezaposlenosti sa vidljivim socijalnim posljedicama, najavljuju jedan potpuno novi tip svjetske krize, nazvane “staračka kriza”. Osnova takvih očekivanja su u demografskim podacima, koji nam pokazuju da se životni ljudski vijek sve više produžava, a svijet sve više stari, odnosno povećava se strukturni sastav starijih na račun mlađih starosnih dobi.


Trenutno imamo u svijetu nulti rast stanovništva, pa čak i pad, a nekad su stope nataliteta i mortaliteta bile čak 40%, da bi se u većini razvijenih zemalja donekle ustabilile na razini od 10%, što nam ukazuje na naglašene disproporcije između nataliteta i mortaliteta. Ovakva zapažanja su naročito uočljiva u Sjedinjenim državama, gdje prosječna starosna dob već prelazi 67 godina, pa se starosna granica pune starosne dobi, za ostvarivanje pune starosne penzije, u toj srazmjeri povećava i sada doseže razinu 66 godina, s tendencijom da plansku granicu premaši brže nego se predviđalo.

Brže starenje uz recesiju je razlog što se američki zdravstveni i penzioni fondovi mnogo brže prazne i postaju nesolventni (ne mogu podmirivati obaveze). Prema nedavnom saopštenju američke Vlade “Medicare” Američki zdravstveni fond (koji obezbjeđuje zdravstvenu zaštitu za 43 miliona Amerikanaca, a 2030-te treba pokrivati troškove zdravstvene zaštite 77 miliona građana) već ima veće izdatke od primanja, a penzioni fond se crpi mnogo brže od predviđanja (pozitivnih do 2037. godine). Recesija je ne samo ugrozila oba ova fonda već dobro nagrizla takse za zapošljavanje (koje po stopi 6,2% plaćaju poslodavci i radnici), iz kojih se plaćaju naknade za nezaposlene, kojima se od početka krize (makar nakratko) priključilo novih 5,7 miliona Amerikanaca, koji su izgubili zaposlenje.

Opasnost od “staračke krize” skreće nam pažnju na jedno drugo, za budućnost svijeta strateško pitanje. Naime, jedan od imperativa razvoja je u kreiranju novih poslova i otvaranju novih radnih mjesta za zapošljavanje mladih. Prema opštim procjenama još uvijek je oko 30% ljudi u svijetu bez posla. U tom pravcu i nova američka administracija predvođena Obamom vidi jedan od najvažnijih pravaca za izlaz iz krize, pa ulaže ogromna sredstva u građevinarstvo, pomaže solventnost banaka i autoindustrije, da preko njih očuva stepen zaposlenosti i podstakne nova investiciona ulaganja, na osnovu kojih će se u SAD do 2010. godine otvoriti preko 3,5 miliona novih radnih mjesta.

Na određeni način takva radna mjesta već postoje, u još većem broju, ali ih zauzimaju starci, jer radom do 65 godina nisu stekli dovoljno sigurnu osnovu da mogu bez rada, uz svoje porodice bezbrižno provesti zadnjih nekoliko godina života. Naime, veliki broj starih ljudi, koje susrećemo na kasama trgovina, kao čistače ili fabričke radnike, nema osiguranu zdravstvenu zaštitu, pa mora još raditi (mnogi do smrti), jer iz male penzije se ne može pokriti stanarina, režije, hrana, liječenje i ljekovi. Pored ove grupacije starijih, postoje i kategorije onih koji imaju nepotpunu zdravstvenu zaštitu ( jer je zaštita podijeljena na zdravstvene planove), pa u troškovima liječenja moraju sami participirati ili ih pokrivati skupim dodatnim osiguranjem, za koje moraju dok su živi izdvajati sredstva iz svojih ograničenih mjesečnih primanja. Ipak, u najtežem položaju su oni koji nemaju nikakvo zdravstveno osiguranje ( oko 16% Amerikanaca), a njih je trenutno u SAD oko 50 miliona.

Kada bi Sjedinjene države riješile pitanje zdravstvene zaštite za stanovništvo, ili makar za starije kategorije stanovništva, većina starijih bi rado išla u zasluženu mirovinu, a mladi ljudi bi mogli zauzeti njihova radna mjesta, što bi istovremeno stvorilo osnov za brže kreiranje novih poslova i radnih mjesta. Prema statističkim podacima stariji od 65 godina u SAD čine 12,6% stanovništva, što od 306 miliona stanovnika iznosi 38,5 miliona. Ako pretpostavimo da od tih starijih svaki treći radi, to znači da bi njihovim odlaskom u penziju automatski bilo oslobođeno oko 12,7 miliona radnih mjesta. Tako bi se jednim potezom riješila dva goruća pitanja: zdravstveno zbrinjavanje starih i aktivno uključivanje mladih u radni proces.

Prema predviđanjima demografa, stariji od 65 godina će već 2020. godine sačinjavati preko 16% američke populacije, što znači da će svaki peti Amerikanac biti u toj starosnoj grupaciji. Sve to skupa čini rješavanje zdravstvene zaštite ne samo u Americi, već svugdje u svijetu mnogo kompleksnijim. Ipak, s pravom se može vjerovati i nadati da će nova američka demokratska vlast naći načina da svojim građanima obezbjedi njihovo osnovno pravo, koje prije svega proizilazi iz osnova rada, pravo na liječenje i ljekove.

Nisu uvjerljivi stavovi po kojima Sjedinjene države ne mogu podnijeti visoke troškove zdravstvene zaštite. Ako je kompletnu zdravstvenu zaštitu mogla skoro punih 50 godina obezbjeđivati tada još siromašna Jugoslavija i ako to mogu druge zapadne i mnogo siromašnije istočne zemlje, sa daleko slabijom privrednom osnovom, kako to ne može ostvariti bogata Amerika. Upravo zbog toga može se vjerovati da će prijedlog za uvođenje pune zdravstvene zaštite za neosigurane građane SAD, koji će se već tokom juna naći na raspravi u američkom Senatu, dobiti širu podršku (nego u nekoliko ranijih pokušaja) i biti prihvaćen, što će biti podsticajno za vlade drugih država, da i one učine napor i obezbijede zdravstvenu zaštitu svojim neosiguranim građanima.

Rješavanje takvih sistemskih pitanja, u koje svakako spada i penzijsko osiguranje, omogućuje društvu da spremnije dočeka “starosnu krizu”, koja je po svojim srodnim karakteristikama sve prepoznatljivija u mnogim, naročito razvijenijim zemljama svijeta.
Ovako modelirana “starosna kriza” je jasan indikator i oličenje ljudskog progresa i napredaka u svim sferama života, ali ako se stari ljudi isluženi radom budu i dalje gurali da rade do smrti da bi mogli egzistirati, tada će starosna kriza izgubiti svoj dobar imidž i postati “kamen spoticanja” i globalni problem kompletnog svjetskog društva.



20.05.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 20.05.2009. - Last modified: 14.08.2015.