ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



Urednik:
Salih ČAVKIĆ








KO ĆE SUDITI HAGU???

Zijad Bećirević



- AKO JE HAŠKI SUD ZAISTA ODGOVORAN ZA UNIŠTAVANJE SREBRENIČKIH DOSIJEA DA LI ĆE GA, KAO I UJEDINJENE NACIJE ZA ULOGU U GENOCIDU NAD SREBRENIČANIMA, ŠTITITI IMUNITET?
- MOŽE LI SUD DONOSITI PRAVEDNE SUDSKE ODLUKE, AKO SKRIVA ISTINU OD JAVNOSTI?
- DA LI NAGOVJEŠTAJI O SKOROM PRESTANKU RADA HAŠKOG SUDA IDU U PRILOG OSUDI ZLOČINA ILI AMNESTIJI?

Dužnost Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ( ICTY) bila je da u ratnim događajima devedesetih, koji su doveli do raspada Jugoslavije i svom razornom silinom se obrušili na Republiku Bosnu i Hercegovinu, prepozna i razdvoji zločince i žrtvu; zločince pravedno osudi i uputi na izdržavanje kazne, a žrtvama dadne obeštećenje i moralnu satisfakciju. U početku je izgledalo da će Haški tribunal tako i raditi. Kako je vrijeme odmicalo, pokazalo se ( kroz izmjenu sudaca, rukovodnih organa i sudske procese ) da sud nastoji izjednačiti krivice za ubijstvo 220.000 Bosanaca i progon polovine b-h stanovništva, a agresiju na BiH i počinjeni genocid nad Bošnjacima predstaviti kao rezultat građanskog rata.

U nizu presuda zločincima, procesuirano je sve više onih koje minimaliziraju krivice, krivce blago kažnjavaju pa i rehabilituju, a svjedoke zločina kroz dokazni postupak ponizuju, diskredituju i nadređuju im počinioce zločina kao isljednike. Na svaki način se nastojalo u sudnice Haškog suda dovesti što veći broj Bošnjaka, kako bi barem u omjeru “1:4” participirali u zločinu. Mnogi čelnici suda dolazili su u posjetu Sarajevu a dogovarali se s Beogradom.
Bošnjaci bi željeli vjerovati da će put novog haškog tužioca Brammertza biti ispravniji i usmjereniji.

S posebnim čuđenjem, iznenađenjem i razočaranjem Bosanci i Bošnjaci su primili saopštenje o presudi izrečenoj po osnovu Tužbe BiH protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), na koju se čekalo preko deset godina, a sa kojom je BiH vješto izigrana, jer agresor nije identifikovan niti osuđen na plaćanje obeštećenja (osim izdvajanja limitirane krivice separatistima RS), mada je sav svijet vidio, i ptice na grani znaju, odakle su dolazile vojne kolone, naoružanje i oprema.


Tokom tog dugogodišnjeg procesa, ne samo da nisu uzeti u obzir svi prikupljeni dokazi optužbe, već su najvažniji od njih (koji jasno ukazuju na počinioca agresije i genocida) ostali skriveni, pa čak ni danas nisu dostupni javnosti, mada se zna da postoje. Razlog za to je, što bi takav dokazni materijal otkrio skrivane istine i neminovno uslovio obnovu procesa protiv Jugoslavije, doveo do izricanja pravednije kazne, a time bi se srušila kompletna koncepcija “o izjednačavanju krivice”, još prepoznatljiva u strategiji implementacije mira u BiH.

Krivični postupak protiv Karadžića, kao i prethodno suđenje Miloševiću, umjesto efikasnog procesuiranja (sa punim učešćem svjetske javnosti), se odugovlači, zamagljuje, fetišizira i traži način da se podvede pod okvire neke polovične presude, (kojom bi se krivica srpskog agresora minimalizirala), jer bi jasna pravedna kazna Karadžiću (kao i ranije Miloševiću) imala kao direktnu posljedicu ukidanje njihove genocidne tvorevine, Republike Srpske.


Na sličan način, omogućeno je četničkom vođi Vojislavu Šešelju da iz haške ćelije upravlja četničkim pokretom, usmjerava ga i nadzire . Sve to daje osnova secesionistima Republike Srpske da podržavaju, veličaju i slave kao najveće srpske heroje svjetske zločince, Karadžića, Mladića, Miloševića… i sa namještenih javnih skupova- banjalučkog stadiona ili višegradske “draževine” odašiljaju u svijet prijeteće parole tipa “Nož-Žica-Srebrenica” i traže novi inspirativan osnov za snaženje nezdrava osvetničkog duha.

Može se sa sigurnošću vjerovati, da se nije dogodilo ono što se dogodilo u Srebrenici, Bošnjaci ne samo da ne bi bili identifikovani kao žrtva, već bi se moglo desiti da budu označeni glavnim krivcem za raspad Jugoslavije i rat u BiH. Ipak, najviše upornošću srebreničkih majki, koje već 14 godina traže tijela svojih sinova i muževa, u zavjeri protiv Bosne su otkrivene pukotine i onemogućena strategija po kojoj je agresoru trebalo biti skoro sve oprošteno i gurnuto u zaborav.

Najnovija saznanja o skrivanju dokaznog materijala o zločinima u Srebrenici i uništenju hiljadu dosijea o žrtvama Srebrenice, koji su se nalazili u uredu haških tužilaca, a koje je objelodanio američki novinar Majkl Montgomeri, potkrepljuju pravo na sumnju da se u najvišoj sudskoj instanci svijeta događa nešto što je nespojivo sa zakonitim radom sudskih institucija.

Odgovor haškog tužioca Sergeja Brammertza prilikom posjete Sarajevu, na pitanje predsjednice udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa” g. Munire Subašić, o “uništenju 1000 dokaza” bio je da su “uništeni dokazi koji su korišteni za procesiranje ratnih zločinaca (lične karte, odjeća, fotografije), koji propadaju i nemaju se gdje arhivirati”, što je izazvalo različite reakcije javnosti, jer djeluje naivno i neuvjerljivo. Po tom pitanju nema naknadnih razjašnjenja iz haškog suda, ali ako postoji i trunka istine u tome da su važni dokazi o počinjenim zločinima u Srebrenici u sudu uništeni ili sklonjeni od očiju pravde, onda Bošnjacima ne predstoji drugo nego razmisliti o povlačenju svih tuženih predmeta iz haškog suda, koji kao takav nije u stanju pravedno odlučivati.

Takva zapažanja nas navode i na razmišljanje da su brojni dokazni materijali o zločinima počinjenim 92-95 širom Bosne, koji su Haškom sudu ili drugim nadležnim instancama dostavljeni od strane organizacija ili pojedinaca, završili na istom mjestu ili na isti način kao srebrenička dosijea. Možda je u tome razlog što je tek nedavno, nakon desetak godina, nedovoljno pripremljenom tužilaštvu i sudu BiH dostavljeno 8.000 predmeta, po kojima se za počinjene zločine u BiH zločincima nije još sudilo (valjda se čekalo da se svjedoci zločina zamore, zaplaše i ušutkaju).

Zašto ne reći, da u tome leži bitan razlog što je na hiljade zločinaca jos slobodno i zauzimaju položaje i pozicije nas koji još uvijek tražimo svoje mjesto pod suncem, u nekom dijelu svijeta, dalekom od našeg zavičaja. Sve to upućuje na zaključak da se, kada je u pitanju Bosna, i rad najviših sudova s razlogom može dovesti u sumnju. Ako ima zaista i trunke istine u tome da je Haški sud na bilo koji način upleten u skrivanje istine o Srebrenici, onda sva naša nada u hašku pravdu “pada u vodu”. U takvom kontestu i sudski proces, koji Haški sud vodi protiv bivše glavne tužiteljice i glasnogovornice Florence Hartman, zbog javnog iznošenja i publikovanja činjenica, potkrepljuje slične sumnje i ne ide u prilog “sudskom imidžu”.

U takvom kontestu se može shvatiti i najnovija osuda, koju je na osnovu takvih saznanja Haškom Tribunalu uputio član pred. BiH g. H. Silajdžić. To je ujedno jasan indikator, da će se, ako ne danas, a ono sigurno uskoro, i Haški sud, njegove sudije i protagonisti pitati za njihov rad i odgovarati za greške i propuste ako su ih napravili.

U svakom slučaju, Bošnjaci u BiH i Dijaspori, posebno Srebreničani, su dugo i predugo zarobljenici međunarodne sporosti, pasivnosti i nedosljednosti u rješavanju najvažnijih pitanja mirovne implementacije. Prisiljavanje manjinskih povratnika u Republici Srpskoj da prihvate diktat genocidnog agresora i asimilativno pognu glave je posebno težak i porazan za Srebreničane, prepuštene nadzoru, brizi i zaštiti onih koji su pobili 8.000 njihovih najmilijih.

Možda u ovom trenutku djeluje besmisleno, ako se zapitamo “Ko će suditi Haagu”, ako se ispostavi da su Haški sud ili njegovi vodeći ljudi odgovorni za skrivanje ili nestanak dokaznog materijala o agresiji na BiH i stradanju Srebreničana u julu 1995? Da li će i u tim okolnostima Haški sud ostati zaštićen imunitetom, kao što su Holandska vlada i Ujedinjene nacije, zbog propusta u zaštiti Srebreničana u zaštićenoj zoni UN. U svakom slučaju, svi moraju znati, a ponajprije oni koji dijele pravdu, da nema nedodirljivih. Svatko mora odgovarati za svoj rad. Ako i ne bi bilo odgovornosti, ostalo bi pitanje da li bilo koji sud može suditi drugima ako i sam nije imun na greške i propuste za koje se sudi.

Najnoviji nagovještaji o mogućnosti skorog prestanka rada Haškog suda, zbog nedostatka sredstava, prije izricanja presuda najvećim zločincima današnjice, Mladiću, Hadžiću, a možda i Karadžiću, su dodatna ohrabrenja počiniocima zločina i nova prijetnja žrtvama agresije, ovaj put sa one strane od koje i dalje očekujemo pravdu, istinu, pomoć i obeštećenje, i pored povremenih neugodnih razočarenja. Ali kada je u pitanju Bosna, kada su u pitanju Bošnjaci, onda je svako finale moguće, čak i nova agresija na preostali dio Bosne s bošnjačkom- muslimanskom većinom.



12.05.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 12.05.2009. - Last modified: 14.08.2015.