ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



Urednik:
Salih ČAVKIĆ








KAD KASNI PRAVDA – VLADAJU APSURDI

Zijad Bećirević



UMJESTO DA LEŽE U ZATVORU, BROJNI AGRESORSKI VOJNICI, BOŠNJAČKE UBICE IZ REPUBLIKE SRPSKE, SLOBODNO ŠETAJU BOSANSKIM GRADOVIMA, PRIJETE BOŠNJAČKIM POVRATNICIMA, A OD DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE PRIMAJU NAJVEĆE BORAČKE PENZIJE

SUPROTNO SVAKOJ LOGICI, DRŽAVA BIH IZ SVOJIH FONDOVA ISPLAĆUJE VISOKE PENZIJE S BROJNIM BENEFICIJAMA OSOBAMA KOJE SU JE OD 1990-1995. RAZARALE, UBILE 220.000 BOSANACA - PRETEŽNO BOŠNJAKA I NAD NJIMA POČINILE GENOCID

ZAŠTO JE TO TAKO? ZATO ŠTO NE POSTOJI JEDINSTVEN PENZIONO-INVALIDSKI FOND NA NIVOU DRŽAVE ; ZATO ŠTO TUŽILAŠTVA JOŠ NISU PODNIJELA PRIJAVE NITI SUDOVI OSUDILI NA DESETINE, STOTINE I HILJADE DOKAZANIH UBICA IZ PRIJEDORA, BOSANSKE GRADIŠKE, BOSANSKOG NOVOG, BOSANSKE DUBICE, SARAJEVA, VIŠEGRADA, FOČE, ZVORNIKA, SREBRENICE… O KOJIMA POSTOJE ZABILJEŠKE, FORMIRANA DOSIJEA, IZJAVE SVJEDOKA, I O KOJIMA SU ISPISANE BROJNE ISPOVIJESTI I KNJIGE.

Teški usud navalio se na leđa Bosne i Hercegovine i pritišće je još od onog posljednjeg rata. Braneći sebe i svijet od fašističke opasnosti, Bosna i Hercegovina je dočekala 9. Maj 1945- Dan pobjede nad fašizmom potpuno razorena, sa enormno visokim brojem boraca i transformisanih četnika, od kojih su mnogi na osnovu zločina nad Bošnjacima ili na osnovu učešća u ratu ostvarili najviše boračke ili invalidske penzije i uživali ih doživotno, iako nikad nigdje nisu radili ili su odradili samo kraći uvjetni period. Ako su ranije umrli na osnovu” njihovih zasluga” beneficije su uživale njihove porodice.

Znatan broj tih boračkih penzionera ni na kraju II svjetskog rata nije bio stariji od 7-8 godina. Dovoljno je tada bilo povesti dva svjedoka, dokazati učešće u ratu i steći doživotnu mjesečnu rentu s još dvadesetak drugih raznih pogodnosti, kao što su najbolji stanovi, besplatni kućni placevi, beskamatni stambeni krediti, posebni dodaci na platu, nepovratne stipendije, privilegovana radna mjesta, itd. Ali borac protiv fašizma bio je visoko zaštićena kategorija sve do 1990.godine, pa su visoki izdaci penzionih i boračkih fondova bili neupitni. U gradovima Bosanske Krajine, ali i nekim drugim dijelovima Bosne, rijetko je bilo sresti pripadnika srpske nacionalnosti, koji nije primao neki vid boračkih primanja, jer za one koji nisu mogli dokazati da su bili borci, otvorena je rezervna kategorija –

Civilne žrtve rata. Naravno, među borcima je bio i veliki broj istinskih branilaca, pravih heroja, ali većina njih je izginula u borbama. Među preživjelima je bilo bezbroj onih koji su se skrivali iza međa i na neprijatelja nisu ni metak ispalili. Punih pedeset godina primali su najviše penzije, besposličarili, kiselili se u banjama, ljetovali na moru, svima držali pridiku i uz prvomajske logorske vatre i partizanske večeri pričali mladima laži i izmišljotine o svojim doživljenim ratnim strahotama i vlastitom herojstvu.

Po istoj ili sličnoj matrici u Republici Srpskoj, nakon agresije na BiH od 1990 do 1995. godine, boračke ili invalidske penzije dobili su svi oni koji su ovaj put, ne branili, već napadali svoju državu – Bosnu i Hercegovinu, u njoj počinili neviđene torture i zločine, pobili 220.000 Bosanaca, pretežno Bošnjaka, i nad njima počinili genocid. Sve to bi steklo sasvim drugu konotaciju da su javna tužilaštva sa bosanskim ili međunarodnim sudovima, odmah po zaključenju Dejtonskog mira, izdvojili zločince iz agresorskih redova, protiv njih podigli osnovane optužnice, adekvatno ih kaznili i poslali u zatvor, što nije bilo teško provesti, jer je svaki okupirani bosanski grad jasno identificirao počinioce zločina na svom području i naznačio njihova imena.

Ključni značaj u sankcionisanju zločina prepoznao je i međunarodni predstavnik u BiH g. Miroslav Lajčak, što nedvosmisleno potvrđuje njegova izjava data u maju 2008.godine: “Rješavanje slučajeva ratnih zločina je ključni element moga mandata, ali i fundamentalno pitanje za BiH”. Ali to je, kao i mnogo puta ranije, bilo samo diplomatsko obmanjivanje žrtava agresije. Nažalost, petnaest godina nakon agresije, tužilaštva i sudovi ( nesposobni, prezaposleni ili korumpirani) još drže i skrivaju u svojim fijokama debela dosijea s imenima i prezimenima, čekajući da na njih padne prašina zaborava, a lica iz dosijea i dalje neprikosnoveno vladaju, zauzimajući najvažnije partijske i političke funkcije RS.

Do danas je suđeno samo šačici najokorjelijih zločinaca ( jer nisu mogli ostati skriveni), a na hiljade je onih koji su naređivali, rukovodili akcijama i ubijali, a danas normalno žive, primaju solidne boračke penzije i uživaju sve beneficije kao privilegovani građani u gradovima iz kojih su protjerali Bošnjake, i to (da bi apsurd bio očitiji), s leđa naroda i države koju su razorili i u crno zavili. Tako se u Bosni paradoksalno dogodilo da inertnost i šutnja sudova proizvedu u svijetu još neviđene paradokse ; da država plaća ubicama “kompenzaciju “ u vidu penzije, nagrađuje ih - jer su je ne samo ubijali, već je ni sada ne priznaju, smrtno je mrze i prijete joj iznova novim razaranjem i uništenjem.

Iz takvog paradoksa nastaje novi paradoks, po kojem se dio Bosne i Hercegovine - RS-a (ozvaničena kao agresor i počinilac genocida u BiH), po broju uživalaca penzija sve više primiče broju zaposlenih, ali ne samo zbog toga što je broj zaposlenih tokom ekonomske krize opao, već što pravo na boračke prinadležnosti stiče sve veći broj rezervnih milicionera, špijuna i“ Karadžićevih pionira”, kao što su ih (samo za odbranu zemlje ) imali i “Titovi pioniri”.

Proširenje prava na civilne žrtve rata i porast broja korisnika boračko-invalidskih penzija u Republici Srpskoj indikativno potvrđuje g. Boška Tomića, ministar rada i boračko-invalidske zašite RS, izjavom po kojoj je tokom 2008.godine prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja u RS uživalo 205.144 korisnika (od čega 75.232 iz oblasti boračko-invalidske zaštite) ili 47.118 korisnika više nego prije 10 godina. U istom periodu boračko-invalidske penzije na području B-H Federacije koristile se 103.344 osobe, uključujući RVI, porodice šehida i demobilisane borce. Naravno, broj korisnika penzija će, po Tomiću, i dalje rasti, jer izmjenjeni zakon omogućuje dokup staža i pojedinačne uplate, što po uhodanoj strategiji pruža šansu za ostvarivanje boračke penzije i onim Karadžićevim pionirima koji se još nisu snašli ili su vjerovali da su premladi za penziju.

 Kao i ranije, manje je važno da li su ti “zaslužni borci” radili, jer kako navodi g. Zarif Sarić, potparol Federalnog zavoda za penzijsko osiguranje, ni sada “nema preciznih podataka u kojim firmama ili institucijama su penzije zarađene”, mada je očigledno da su mnoge zarađene u borbi protiv države i naroda Bosne i Hercegovine. Možda više usmjerenja i reda u tom pravcu uvede novi Pravilnik o jedinstvenom registru pripadnika oružanih snaga i korisnika prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, ako bude obuhvatniji. Sva nastojanja da se ukinu odvojeni penziono-invalidski fondovi: Fond PIO RS i Fond PIO/MIO FBiH i uspostavi jedinstven fond na nivou države, nisu pozitivno rezultirala, jer ih ne prihvata separatistički režim RS.

Rezultat toga su ne samo različiti nivoi penzija, različiti procenti godišnjeg povećanja penzija, mućke i privilegije, već i prijetnja RS da će iz svog fonda izbaciti 20.000 penzionera s područja Federacije. S druge strane, MMF (Međunarodni Monetarni Fond) i dalje uslovljava potpis kreditnih “stand-by” aranžmana s državom BiH smanjenjem broja korisnika boračko-invalidske zaštite za 50%.

Sigurno je da se u jedinstvenom penziono-invalidskom fondu BiH ne bi moglo manipulisati na takav način i neshvatljivo je da ga međunarodni posrednici ( u skladu sa svojim ovlaštenjima) nisu do sada nametnuli entitetskim vlastima. Pri svemu tome treba imati u vidu da je 2008. godine u BiH radilo svega 775.000 radnika (od čega 259.000 u RS), sa prosječnom platom oko 750 KM, a na posao čekalo skoro pola miliona ljudi ( od čega 136.000 u RS). Taj broj zaposlenih nosio je na svojoj grbači preko 550.000 penzionera, od kojih je veliki broj primao samo minimalnu penziju od 160 KM ili još manje. Za javnost i narod BiH i dalje je nepoznanica i tajna ko pokriva visoke troškove srpskih zločinaca u bijegu i odakle se plaćaju tajne službe i ogroman rezervni sastav milicije RS, koji očigledno još egzistira. Dok god su fondovi odvojeni takve i slične tajne neće biti razjašnjene.

Ali u Bosni i Hercegovini je, kako mnogi konstatuju, sve moguće i ništa nije iznenađenje. Kad Međunarodna zajednica, koja svugdje u svijetu propagira jednakost i pravdu, može od BiH preko RS načiniti taoca Srbije, a agresora i počinioca genocida u BiH nagraditi sa 49% b-h teritorija, zašto da penzioni fondovi BiH za zaista “veliki posao” ne nagrade par hiljada agresorskih vojnika sa “zasluženim doživotnim penzijama”. Neka svijet vidi da zločin u Bosni itekako dobro kotira i ima svoju standardno dobru prođu. Možda u tome i leži dio razloga što se od kraja rata do danas u BiH ubilo 17.000 bivših pripadnika oslobodilačke Armije BiH, koji nisu mogli sažvakati da se od njih i dalje uskraćuje i otima, a počiniocima zločina daje.

Tako se sudbina ponovno, najsurovije stropoštava na Bosnu i jadni bosanski narod, koji će i narednih pedeset godina, kao što je morao nakon Drugog svjetskog rata, plaćati boračko-invalidske penzije borcima koji su ga ubijali, prognali, zauzeli njegova imanja, fabrike, škole, bolnice i kulturna zdanja, i to samo zbog toga što su tužilaštva i sudovi zanemarili ili zaboravili svoju dužnost i pustili ubice Bošnjaka da slobodno žive u Prijedoru, Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Gradišci, Bosanskom Novom, Laktašima, Prnjavoru, Derventi, Kotor-Varošu, Tesliću… Bijeljini, Zvorniku, Bratuncu, Srebrenici, Višegradu, Foči…, umjesto da leže u zatvoru i okajavaju svoje teške grijehe. Sa osudom šačice najokorjelijih zločinaca neće se u Bosni iskorijeniti zločin, već osnažiti uvjerenje da se s beneficijama od zločina može mnogo bolje živjeti i na motivima zločina, uz majske logorske vatre i četničke kulturne večeri vaspitavati nove generacije mladih, usmjeravati namjenskim stipendijama i snažiti duhom “isplativa zločina”.

Kad izostane ili kasni Pravda, zavladaju apsurdi. Tako će biti i ovoga 9. Maja, kada još u crno zavijena Bosna, bude obilježavala svoj – Dan pobjede nad fašizmom. Apsurd nad apsurdima. Ako ovaj bosanski nije dovoljno monstruozan, možda ga neki naredni, na “brdovitom Balkanu” ili nekom drugom dijelu svijeta “moralno” nadjača i nadvisi. Samo uz daleko višu, materijalnu i moralnu cijenu za cijeli svijet.



06.05.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 06.05.2009. - Last modified: 14.08.2015.