ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



Urednik:
Salih ČAVKIĆ








UNIŠTENJE BOSNE I HERCEGOVINE

Zijad Bećirević



UNIŠTAVA SE VJEKOVNA BOSANSKA DRŽAVA. SCENARIJ UNIŠTENJA PRIVODI SE KRAJU. POKREĆE SE NOVI ZLOČIN “DIPLOMATSKOG GENOCIDA”  NAD BOSNOM, NAD NJENIM NARODOM! BOŠNJAČKA UDRUŽENJA, BOŠNJACI I BOSANCI U BiH I SVIJETU STRAHUJU, NEGODUJU, ŠUTE I ČEKAJU! DOKLE???

Na sramotu nas Bosanaca i Hercegovaca i naših parlamentarnih struktura, na sramotu Bošnjaka, Srba i Hrvata koji vole Bosnu i osjećaju je kao svoju jedinu domovinu,na  na sramotu Ujedinjenih nacija, Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i njihovih moćnih saveznika, na dušu i sramotu parlamentarnih struktura BiH,  na sramotu ideala ljudske pravde, Republika Bosna i Hercegovina se ponovno diplomatski napada, ruši i razara pogubnije nego 1992-1995, kada su je sa svih strana napali srpski i hrvatski agresori, s ciljem da je rasture i pripoje “Velikoj Srbiji” i “ne manjoj Hrvatskoj”. Gvozdeni obruč se oko Bosne steže, priprema mrtvački sanduk, a mi Bosanci/Bošnjaci, mi rodoljubi, šutimo, osluškujemo, strahujemo, jadikujemo, nemoćno s nevjericom i negodovanjem širimo ruke i čekamo da se ono najstrašnije dogodi.

Ko to razara Bosnu? Isti oni koji su je pokušali dokrajčiti devedesetih. Iz vana Srbija sa tzv. Republikom Srpskom iznutra, aktivno pomagana Rusima, V. Britanijom, a sada i nekima iz Evropske unije; Hrvatska vješto skrivena iza alternativnih vladajućih struktura hrvatskog naroda Bosne, i kao uvijek do sada izdajnici Bosne i svoga naroda, prodane duše, srpske i hrvatske  ulizice i poltroni. Ali ne samo oni. Bosnu rušimo i mi koji još uvijek šutimo i čekamo da drugi za nas urade ono što smo dužni sami učiniti. Bosna ne traži od nas da ponovno uzmemo puške u ruke i idemo na njene bedeme, ali očekuje od nas da pišemo protestna pisma, organizujemo predavanja i simpozije, delegacijske razmjene mišljenja, da mirnim protestima u svim gradovima svijeta, ispred parlamenata i palata pravde, transparentno stojimo, sjedimo i s razlogom plačemo, pozivamo na solidarnost, dok nas slijepi ne vidi, a gluhi ne čuje.

KASAPI KASAPE BOSNU

Kao u klaonici , kao u mesnici, od Bosne se siječe komad po komad. Kada su Srbi i Rusi pregazili Drinu, kao vjekovnu granicu Istoka i Zapada,  Dejtonom je Bosna vješto iskasapita na dvije polutke. Sad je na redu ova druga. Kasapima će sada biti mnogo lakše, kad su odsječeni prsti u Srebrenici, a lijeva ruka na Drini. Još kad joj sada amputiraju Brčko na Savi lahko će biti rasporiti je po trbuhu i doći do srca, do Sarajeva. U Istočnom Sarajevu, iz Pala,  joj već zabadaju nož ravno u srce. U Neumu, kao da je nikad nije ni bilo…Možda će prije toga raskomadati onu drugu polovicu, a onda dopustiti divljim zvjerima da trgaju i raznose komade bosanskog mesa…Naravno, prije svega pustiće je da dobro iskrvari… Neka se agonijom Bosne separatisti nadahnjuju i napajaju, a indolentni svijet uživa uz slatke donutse i coca-colu, kao devedesetih.

Kako po svemu izgleda, komadanje Bosne po modelu iz Karađorđeva se konstantno nastavlja, sa istim protagonistima, uz prošireni broj asistenata. Umjesto da se kroz ustavne promjene dograde postojeća i instaliraju nova ustavna rješenja kojima se učvršćuje poratna država, nastavlja se segmentski od BiH otkidati teritorij i slabiti državno ustrojstvo. Nakon amputiranja 49% teritorija za instaliranje genocidne Republike Srpske (1995), uz “uzdržano” podržavanje njenih apetita za osamostaljenje, sada se (nakon nepunih 15 godina) nastoji imobilisati i možda otcijepiti Distrikt Brčko, a naredni korak bilo bi izdvajanje projektovanog dijela teritorija u tzv. Herceg-Bosnu. Po takvoj režiji, Bošnjaci-Muslimani, koji su do 1991. bili većinsko stanovništvo rasprostranjeno na cijelom području BiH, bili bi svedeni na neku četvrtinu teritorija (koju rado vide kao palestiniziranu “fildžan” enklavu), sa populacijom umanjenom za trećinu raseljenih i prognanih, na izoliranom ostrvu podesnom za kasniju aneksiju, bez obzira zvali ga federalna jedinica, entitet ili regija.

Svi koji Bosnu vole i osjećaju svojom domovinom sa strahom se pitaju da li su bosanski dželati, po predviđanju  g. Francisa Boyla ( prijatelja Bosne i ranijeg zastupnika tužbe BiH protiv Srbije i C. Gore za agresiju i genocid), pristupili izvršenju posljednje faze Washingtonskog sporazuma iz 1995, kojim je predviđeno da će se Bosna nakon 15 godina raspasti ( to jest biti raščejrečita i iskasapita), što kalendarski pada u kijametske dane 2010-te.

Već punih 15 godina očekujemo od međunarodnih predstavnika da arbitriraju pošteno i pravedno, da nas pomognu u procesima sjedinjenja, a oni po diktatu svojih vlada uporno pomažu separatizam. Njihova dužnost je bila uvjeriti Sjedinjene države da su neodržive nepravedne odredbe Dejtonskog sporazuma kojima je Srbima kao agresoru data država i to “Republika”,  i to još “Srpska” i to još na 49%  teritorija s kojeg su većinski Bošnjaci-Muslimani protjerani, i dati prijedlog da se Dejtonski sporazum (koji još nikad nije viđen u orginalu) izmjeni i nepravde nanesene Bošnjacima isprave.

Njihova je dužnost bila pomoći Tužbu R BiH za agresiju i genocid protiv Srbije i C. Gore (Jugoslavije), jer su boravkom u BiH imali prilike provjeriti argumente tužitelja i uvjeriti se u opravdanost tužbenog zahtjeva. Njihova je obaveza bila pratiti provođenje Odluke o konstitutivnosti naroda BiH, kako se ne bi desilo da od 3.798 službenika u organima RS samo 38 ( ili 1%) budu Bošnjaci. Umjesto toga iznuđivali su štetne i ponižavajuće kompromise, pomagali agresorima u nastojanju da izjednače krivice, sakriju zločince i dopuštali separatistima da pozleđuju rane i nanose nove uvrede pozljeđenom narodu.

Dopustili su Republici Srpskoj da se izdigne iznad Države, gradi zgradu Vlade, otvara svoja predstavništva u svijetu, zaključuje međudržavne ugovore, privatizira i ujedinjuje državne sisteme, a njenim liderima dozvolili da pljuju po svetinjama Bosne, gaze njenu zastavu i ruše vjekovne simbole postojanosti, pristupajući sankcionisanju ekscesa samo onda kada su postajali za njih kontra-produktivni.  Prijetnje genocidnog entiteta sa izdvajanjem (sa uvijek spremnim referendumom) postale su ne samo prepreka povratku prognanih ( koji je bio jedna od glavnih odredbi Dejtonskog sporazuma, vješto maknuta na sporedni kolosjek ) već dnevna mora svima na Balkanu, a posebno posljedično prognanima koji su se uspjeli vratiti ili su pripremali povratak.

I ne samo to. U nemogućnosti da dokaže postojanje islamskog ekstremizma u BiH i djelovanje ekstremista tipa Al Kaide, srpski lobi RS ide van granica BiH i traži islamske radikale i fundamentaliste u bošnjačkoj dijaspori, među onima koje su oni prognali sa njihovih ognjišta. To su za njih rukovodioci i članovi bošnjačkih organizacija, prije svega KBSA, Patriotske lige BiH, za koju besmisleno tvrde da ima 70.000 naoružanih, jer se usudila izdati proglas upozorenja narodu BiH o “ubijanjnu Bosne i Hercegovine”. 

Sve je to doprinijelo da Republika Srpska ojača, osnaži se, proširi, poveća apetite, a uz pomoć kapitala iz Srbije, EU i Rusije snažnije krene u procese razgradnje BiH države i potpunog osamostaljenja, podstičući istovremeno i hrvatsku stranu da isto učini, jer zajednički postavljeni zahtjevi Srba i Hrvata za istupanje iz BiH djeluju svijetu mnogo argumentovanije i uvjerljivije. Kada se uz to, ionako indolentnom svijetu, servira priča o “bosanskoj Al Kaidi, Bin Ladenu”, nedjelotvornosti i blokadi u funkcionisanju organa i institucija BiH, model uništenja Bosne postaje im bolja varijanta za sigurnost Balkana od njenog opstanka.

Šta se radilo u Bosni za ovih 15 poratnih godina ne vidi samo onaj ko neće da vidi. Dok su Srbi učinili sve da Republiku Srpsku cementiraju od temelja do krova kao državu Srba samo Srbe, a Hrvati to isto nastavili od Neuma do Mostara, kroz srednju Bosnu, sve do Save, dotle  Bošnjaci-Muslimani nadalje nastoje s drugim domoljubivim građanima Bosne  na 49% zajedničkog teritorija  stvoriti, obnoviti i osnažiti multietničku zajednicu Bošnjaka, Srba i Hrvata, mada svjesni da će im je kroz nekoliko desetina godina ekstremni Srbi ili Hrvati ponovno pokušati razoriti, a njen teritorij međusobno podijeliti i pripojiti Srbiji odnosno Hrvatskoj. I pored takvih nastojanja, uporno se bez ikakva objektivna osnova Bošnjake optužuju da žele samo za sebe instalirati neku “muslimansku državu”.   Po takvom slijedu događaja ova faza razgradnje BiH bila bi pretposljednja.

Ovih dana, Bošnjaci u BiH, Sjedinjenim državama i svijetu sa zaprepašćenjem su primili vijest da su delegacije Sjedinjenih država, Evropske unije, V. Britanije, Rusije, Izraela u odvojenim sastavima bile gost Alternativne vlade Herceg-Bosne, ispitivali njenu ekonomsko-političku samoodrživost, kako bi mogli pripomoći u razgradnji Republike BiH, umjesto da joj pomognu da nadvlada srpski i hrvatski separatizam, proširi vlast na čitavom svom teritoriju i ojača njenu centralnu funkciju, što su i bili dužni po Dejtonu.

 Čak šta viš, delegacijama su asistirale državne TV Rusije i V. Britanije. Logično bi bilo da su takvi eminentni sastavi otišli u Sarajevo, inicirali javni skup najodgovornijih političkih i javnih struktura BiH i dali im do znanja da svijet podržava cjelovitost BiH, njen suverenitet i teritorijalni integritet, te da nikakvo komadanje ne dolazi u obzir. Logično bi bilo da je vlada SAD (ako želi pomoći) pozvala Lea Pločkinića i njegovu alternativnu vladajuću svitu u Washinton, zatvorila ih u neku od američkih vojnih baza (kao 1995. rah.

Aliju Izetbegovića i njegove čelne ljude) i argumentovano im razbila iluzije o stvaranju Hrvatske države u Bosni. U istom kontestu bili su dužni odbiti da slušaju izmišljotine i laži o tome kako u “Bosni već ima 300.000 do 400.000 ekstremnih “Vehabija” koji ne rade a primaju plaće (za koje ne kažu ni gdje su smješteni, ni ko ih i odakle plaća). Čak šta više, iz gnijezda Herceg-Bosne su u svijet poslane poruke da su  njihovi uvaženi gosti saglasni s njihovim konceptom podjele BiH. A u cijeloj toj priči oko Herceg-Bosne ostaje i pitanje- zašto ćute bosanski mediji, zašto ne reaguju državni organi BiH, zašto šuti zvanični Zagreb na čelu s Mesićem, ne nalazeći za shodno izdati javno saopštenje i u skladu s ranije isticanim opredjeljenjem ograditi se od takvih besmislica. Jer ovo je bio pravi trenutak dati svima u svijetu do znanja da Hrvatska bezrezervno podržava cjelovitu i nezavisnu BiH.

U isto vrijeme, dok se naveliko kroje planovi o uništenju Bosne i otvoreno prijeti otcjepljenjem i odvajanjem, iz Brisela se tek ovih dana nimalo  uvjerljivom diplomatskom izjavom oglasio i međunarodni predstavnik u BiH g. Lajčak, u kojoj kaže da “Pričama o otcjepljenju ili ukidanju entiteta pojedini političari u BiH obmanjuju građane i skreću pažnju sa suštinskih pitanja, kao što su ekonomska kriza i rješavanje socijalne situacije”.  Očigledno, G. Lajčak još ne želi priznati da to nisu samo prijetnje, već dobro pripremljene radnje mirnodopske “diplomatske agresije” na BiH s brojnim pomagačima i asistentima, za koju se samo čeka povoljan trenutak.

Mi Bošnjaci u Sjedinjenim državama ne smijemo i nećemo da vjerujemo da će vlada predsjednika Obame biti grobar Bosne, da će ona višestoljetnu Bosansku državu spustiti u grob, i kako reče jedan od Bošnjaka “zabiti posljednji ekser u mrtvački sanduk koji se zove BiH”, ignorišući principe pravde, slobode i demokratije, za koje se stoljećima i sama borila. U kontestu takvih događanja, mogu li vlade Sjedinjenih država, V. Britanije, Rusije, Izraela dalje očekivati da im narod BiH vjeruje i u njima i dalje prepoznaje prijatelja? To što čine nije prijateljski gest i neka im bude na na dušu. Dobro bi bilo da nas uvjere u svoje bolje namjere.

Ono što posebno teško pada svim rodoljubima Bosne je sve manje posredničkih prijedloga i zagovornika očuvanja cjelovitosti BiH, a sve više varijanti teritorijalne podjele i razgraničenja između Bošnjaka-Muslimana, Srba i Hrvata, koje samo produbljuju razdor i ugrožavaju stečene i potencijalne osnove zajedničkog života.


VJEKOVI MULTIETIČNOSTI SU IZA NAS

Već na stotine godina u Bosni i Hercegovini izmiješano žive Bosanci-Bošnjani (danas-Bošnjaci-muslimani), Bosanci-pravoslavci (danas-Srbi), Bosanci-katolici (danas-Hrvati), Jevreji i ostali.(op.ur.) Sva etnička pomjeranja, uključujući i ovo posljednje devedesetih, izvršena su nasilno, uz pomoć i po diktatu iz vana. Nitko u BiH niti van BiH nema pravo tražiti formiranje etničkih entiteta ili državica, niti itko u BiH ima pravo da ih prizna i verifikuje, ni po Dejtonskom ustavu (koji nije nikad prihvaćen od Parlamenta BiH), niti po izmijenjenom Ustavu BiH.

Analogno tome genocidni entitet Republika Srpska mora se ukinuti, Hrvatima dati do znanja da ne mogu računati na dio BiH kao kao vlastiti separatni dio, a po istoj analogiji moraju se razuvjeriti svi fundamentalistički zahtjevi bošnjačkih struktura za neku vlastitu državu na BiH teritoriji. BiH teritorija mora i može egzistirati jedinstveno, pružiti dom i utočište  s jednakim pravima svim B-H narodima, koji na njemu žive i koji su na njemu rođeni i živjeli.

Multietnička Bosna, kao zajednica triju naroda, se potvrdila kao imperativ jedinstva u heterogenoj Jugoslaviji, bila homogeno tkivo Jugoslavije i ima i danas sve uslove i predispozicije za jedinstven opstanak, s jednakim pravima za sve njene građane. Nitko nema pravo ni jednom b-h narodu dati prioritet, nadrediti ga drugima, niti mu priznati vlasništvo ni na 10% a još manje na 49% zajedničkog državnog teritorija.

To što je urađeno u Dejtonu, to je protuzakonito i neprihvatljivo. Svi podignuti gradovi, izgrađeni putevi, podignuti mostovi, komunalna i privredna infrastruktura, sve fabrike, škole i bolnice, svi privatni i društveni objekti, produkt su zajedničkog rada, angažovanja i ulaganja. Upravo zbog toga, odlučivati o  Bosni mogu i imaju pravo samo svi njeni građani, koji danas žive na teritoriju BiH ili drugdje. Jednaka politička prava i slobode  podrazumjevaju jednaka kulturna, vjerska i sva druga prava i slobode. 

Prihvatiti federalno ustrojstvo BiH, sa tri federalne jedinice,” tri velike države u jednoj maloj državi”, kako žele njeni rušitelji, značilo bi Srbe nagraditi za agresiju, genocid i etničko čišćenje Bosne i trajno im dati etnički očišćena područja koja im nikad nisu cjelovito pripadala, te nagraditi Hrvate za pokušaj agresije i dati im ono što nisu dobili u Karađorđevu, niti uspjeli ostvariti agresijom, pa su kao polazno rješenje po zavjereničkom planu prihvatili federalni savez s Bošnjacima, iz kojeg bi se ( po zlim planerima)  2010.g. trebali razdružiti. U istom kontestu, svaka regionalizacija BiH, po kojoj bi regije ostale u entitetskim granicama, predstavlja nastavak procesa cijepanja i separacije. Država BiH je moguća i perspektivna samo cjelovita, sa postojećim vanjskim granicama, bez unutarnjih etničkih podjela.

Upravo zbog toga zbunjujuće djeluju i prave veliku smutnju nastojanja da se prije ustavnih promjena reguliše status Brčko Distrikta, koji po dosadašnjem administrativnom ustrojstvu BiH (ustanovljen 1999, a proglašen marta 2.000-te) nije pripadao ni jednom od entiteta, već predstavljao posebnu upravnu jedinicu pod suverenitetom institucija BiH.  Po ustavnom amandmanu o Brčkom, koji su prihvatila oba Parlamenta skupštine BiH, a podržala veleposlanstva EU i SAD, Brčko se uređuje kao jedinica lokalne samouprave pod suverenitetom BiH, s tim što teritorija Brčkog ostaje u zajedničkoj svojini entiteta. Za ovo rješenje se kaže da je u skladu s Odlukom o Brčkom koju je donijelo Arbitražno vijeće Tribunala,  koje je marta 1999. formiralo Brčko Distrikt.

Suprotno ovom tumačenju, Francis Boyle, profesor međunarodnog prava u Illinoisu, raniji pravni savjetnik za Tužbu BiH protiv Srbije i C. Gore, tvrdi da su “ Amandman za Brčko i “aprilski paket” dio strategije napuštanja Bosne, njene podjele i raspada države, pri čemu će RS biti pripojena Srbiji a Federacija Hrvatskoj, a to je dovršetak plana Tuđman-Milošević o podjeli BiH.” Po njemu amandman za Brčko ide u prilog RS, cementira Republiku Srpsku i s njim  SAD žele natjerati Parlament BiH da ratificira ilegalni i protuustavni Dejtonski ustav, koji je nametnut BiH.

Boyle smatra da amandman za Brčko treba odbaciti i nastaviti pregovore o izmjeni Ustava BiH koji bi zadovoljili sviju i osigurali efikasnu centralnu vlast. Na toj osnovi je zasnovan i stav BiH organizacija Australije koji prenosi bivša predsjednica Svjetskog saveza Dijaspore BiH g. Senada Softić – Telalović” Da se Amandman za Brčko treba usvajati zajedno sa izmjenom Ustava BiH, uključujući i pitanje RS . “Mi nismo protiv Amandmana”, naglašava Telalovićeva, “ mi smo protiv njegovog samostalnog usvajanja i dvoličnosti političara po tom pitanju”.


Apel Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike


Ovih dana su mnoge bošnjačke organizacije u svijetu istupile sa svojim proglasima, kojima upozoravaju na opasnost od uništenja naše domovine- Bosne i Hercegovine, koje usvajanjem Amandmana o Brčkom ulazi u završnu fazu. U nekima od njih, koje prenosi banjalučki književnik i publicista Bedrudin Gušić, se kaže: “Svi koji glasaju za Amandman ubijaju Bosnu”,” smatraju se grobarima Bosne i Hercegovine.” U Apelu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) upućenom narodu i građanima BiH “za spas države Bosne i Hercegovine” se između ostalog navodi:

“U ime 350.000 američkih i kanadskih Bošnjaka, žrtava zločina agresije na BiH i zločina genocida nad Bošnjacima, KBSA vas poziva da dignete svoj glas i spriječite jos jedan pokušaj uništenja države BiH.”

Kao što je KBSA naglasio u svome otvorenom pismu svim bošnjačkim političkim strankama i svim bošnjačkim poslanicima u Parlamentarnoj skupštini BiH,  podnošenje amandmana koji tretira Distrikt Brčko je potpuno nelegitimno i nezakonito. Istim se jedino legalizira RS, koja je ostvarena kroz agresiju i genocid.

KBSA poziva narode i građane BiH kao slobodne i dostojanstvene ljude da ne pristanu da im se sloboda, nezavisnost i suverenitet oduzimaju agresijom i genocidom.

Sve ovo pokazuje da se zakulisane radnje oko Bosne i Hercegovine nastavljaju nesmanjenim intenzitetom, u kojima BiH stagnira i nazaduje a najviše ispašta narod.

Iskustvo iz ranijeg perioda nas upućuje da budemo oprezni, jer stratezi i kreatori Velike Srbije i slične Hrvatske nisu odustali od svojih planova i intenzivno rade na rušenju svih vrijednosti Republike BiH, njenoj razgradnji  i potpunom uništenju.

 Bosanci i Bošnjaci Bosne! Naša sudbina je u našim rukama. Ili ćemo odbraniti svoje pravo da živimo kao slobodni građani u zemlji naših očeva i djedova, u zemlji koju smo i sami natopili znojem i krvlju, ili ćemo postati “balkanski palestinci”. Naša prava ne može i neće nitko odbraniti u ime nas. To moramo sami učiniti. Idimo u naše klubove i udruženja i vidimo šta možemo zajedno a šta moramo sami. Ako i dalje budemo šutjeli i čekali uskoro nećemo imati šta braniti.





23.03.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 23.03.2009. - Last modified: 14.08.2015.