ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



Urednik:
Salih ČAVKIĆ








REFORMA AMERIČKOG ZDRAVSTVENOG SISTEMA

Zijad Bećirević



Mada se tokom predizborne američke predsjedničke kampanje i u početnoj fazi predsjedničkog mandata G. Baracka Obame govorilo o potrebi unapređenja zdravstvene zaštite, malo je ko mogao vjerovati da će reforma zdravstva nadvisiti goruće privredne probleme i postati dominirajuća američka tema.

Mnogi Amerikanci još uvijek vjeruju da Amerika ima sistem zdravstvene zaštite s najvišim standardima u svijetu i nadređuju ga kanadskim ili evropskim standardima, koji se u mnogim segmentima prezentiraju kao prihvatljiviji i jeftiniji. U anketi “Harvard School of Public Health” na pitanje da li je američki sistem zdravstvene zaštite bolji nego u drugim razvijenim zemljama, 45% anketiranih je odgovorilo sa “DA” a 39% je izjavilo da druge zemlje imaju bolje sisteme. Posljednjih godina sve veći broj Amerikanaca zastupa mišljenje da Amerika treba imati pristupačniju, obuhvatniju i kvalitetniju zdravstvenu zaštitu, što se može zaključiti iz sve brojnijih zahtjeva za radikalnim promjenama zdravstvenog sistema. Zahtjevi za promjenom proizilaze i iz činjenice što se većina osiguranika teško snalazi u veoma komplikovanom sistemu, slabo poznaje svoja prava, koja su im zbog borbe za profit sve češće ograničena ili uskraćena. U nastojanju da obezbijede pokriće neočekivanih enormnih izdataka za liječenje ili staračke domove, mnogi su prisiljeni raditi puno radno vrijeme ili” part-time” duboko u starost. S druge strane, dok neke zdravstvene institucije SAD pružaju vrhunske usluge, druge još egzistiraju po modelu zdravstva iz pedesetih godina, bez adekvatnog smještaja i medicinske opreme.

Sjedinjene države su vodeća zemlja u zdravstvenim inovacijama i jedina bogata i moćna industrijska zemlja OECD-a ( Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) koja nema osiguranu zdravstvenu zaštitu za sve svoje građane. SAD imaju najviše cijene zdravstvenih usluga i za zdravstvenu zaštitu troše mnogo više nego druge zemlje OECD-a, što predstavlja ogroman teret američkoj privredi. Troškovi zdravstva u 2007. godini iznosili su $2.26 triliona, što čini 15,2% od GDP ili $7.439 po osobi, od čega se $1.000 odnosi na administrativne troškove zdravstva. Po ocjenama analitičara troškovi zdravstvene zaštite rapidno rastu i već iznose po porodici preko 11.000 dolara godišnje, a pokrivaju se : iz federalnog budžeta 34%, kroz privatno osiguranje 36%, iz vlastitih džepova građana 15% i 4% iz drugih privatnih fondova. Građanima koji ne mogu platiti liječenje ili participaciju pomažu lokalni fondovi, neprofitne fondacije, vjerske ustanove i privatni donatori. Samo 27% stanovništva SAD ima besplatnu zdravstvenu zaštitu. S druge strane, građani troše veliki dio svojih zarada za ljekove i medicinski tretman u slobodnoj prodaji, koji nije pod direktnim liječničkim nadzorom.

Najveći broj zaposlenih ljudi (oko 60%) ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu preko poslodavaca, koji iz godine u godinu plaćaju za osiguranike manje nego ih liječenje košta. Takvo smanjenje zdravstvenih troškova na teret svojih radnika-osiguranika i njihovih porodica, poslodavci postižu poskupljenjem, svođenjem i ograničavanjem nivoa zdravstvenih usluga, kroz odgovarajuće planove, koje skoro svake godine mijenjaju, povećanjem participacije od radnika. Najpoznatiji od tih planova su: HMO ( Health Maintenance Organization), koji osigurava ljekare i bolnice u vlastitoj mreži i PPO (Preferred Provider Organizations), koja osigurava jeftinije zdravstvene usluge u svojoj mreži ili skuplje van mreže. Naravno, liječenje u “vlastitoj mreži” podrazumjeva ograničen izbor i limitiran nivo usluga. Reduciranjem ili odstranjivanjem pojedinih vrsta zdravstvenih korisničkih usluga američka “industrija zdravlja” ostvaruje ogroman profit, a participacijom kroz “Medicaid” prisvaja i dio državnog profita.

Državno ( javno) zdravstveno osiguranje koristi 27,8% populacije ( oko 83 miliona stanovnika), što federalni budžet košta oko 150 biliona godišnje. Ono obuhvata nekoliko specifičnih programa: “Medicare” ( program za osobe starije od 65 godina i mlađe nesposobne za rad), “Medicaid” ( za djecu, trudnice i nesposobne s niskim dohotkom), Državni zdravstveni program osiguranja ( obuhvata zdravstvenu zaštitu djece, koja se ne mogu kvalifikovati za “Medicaid”), te programe za uposlenike u Federaciji i Ratne veterane. Kroz federalni program “Medicare” ( koji pokriva oko 80% troškova) zdravstveno osiguranje koristi 41,4 miliona starijih i radno nesposobnih. “Medicare” obuhvata plan A ( bolničko liječenje), plan B (medicinske usluge), plan D (samo određene vrste lijekova) i plan C ( samo određene “adventage” usluge). Sredstva za “medicare” obezbjeđuju se sa 2,9 % takse koju plaćaju radnici po stopi 1,45% i njihovi poslodavci 1,45%. “Medicaid” programi postoje na državnom i lokalnim nivoima. Preko njih zdravstveno osiguranje koristi 39,6 miliona Amerikanaca s niskim dohotkom i ostvaruje pomoć za liječenje 6 miliona porodica s niskim primanjima ( koje nemaju pravo na “Medicaid”). Oko 9% Amerikanaca je prisiljeno kupovati individualno zdravstveno osiguranje.

U toku 2007.godine 45.7 miliona Amerikanaca (15,3%) nije imalo nikakvu zdravstvenu zaštitu. U tom broju je 37 miliona starosne dobi između 18 i 64 godine starosti. Broj Amerikanaca bez osiguranja je u stalnom porastu i već 2008. je obuhvatao 16% populacije.

Američkom sistemu zdravstvene zaštite je potrebna radikalna promjena. To se osjeća i zaobilazi duže vrijeme, jer zahtjeva značajne promjene i nove finansijske izdatke. Ocjena predsjednika Baracka Obame je da ovakav “sistem zdravstvene zaštite predstavlja teret za ekonomiju SAD”. Po planu za zdravu Ameriku , koji su pod imenom “Plan for a healthy America” pokrenuli predsjednik Barack Obama i potpredsjednik Joe Biden poslodavci će moći osigurati efikasnije osiguranje za svoje osiguranike (bez povećanja taksa), a osiguravajuće kompanije će moći osigurati osiguranicima izbor ljekara i zaštitu bez uticaja i nadzora Vlade, što znači da njihov izbor sa njihovim doktorima neće biti blokiran i ograničavan. Malim poslodavcima će se obezbjediti povoljan Tax kredit za zdravstvenu zaštitu njihovih radnika. Ovaj reformski plan se zasniva na 8 temeljnih principa: garantiran izbor ljekara i zdravstvenog plana, dostupnost zdravstvenog osiguranja, osiguranje sigurne kvalitetne zdravstvene zaštite za pacijente, zaštita porodičnog finansijskog zdravlja, ulaganje za prevenciju i zaštitu, osiguranje prenosivosti zaštite, održavanje trajne budžetske podrške i težnja ka univerzalnosti.

U nastojanju da sagleda sve moguće pristupe problematici zdravstvene reforme predsjednik Obama je nedavno okupio u Bijeloj kući 120 stručnjaka iz svih oblasti koje gravitiraju zdravstvu. Obama se zalaže za osnivanje univerzalnog državnog fonda zdravstvene zaštite, u okviru postojećeg sistema . On želi da svaki Amerikanac bude osiguran; da zdravstveno osiguranje bude dostupno i pristupačno za sve američke građane. U tom kontestu njegov cilj je da se do kraja 2009.godine usvoje kompleksne sveobuhvatne mjere za unapređenje i promjenu zdravstvenog sistema. Njegova vjera u uspjeh zasniva se na opštim zahtjevima za zdravstvenom reformom, koji potiču ne samo od pacijenata i osiguranika, već sve glasnije od zdravstvenih institucija i njihovih prezentenata. Obama vjeruje da će ulaganjem u zdravstvenu informacijsku tehnologiju, prevenciju i bolju koordinaciju smanjiti troškove zdravstvene zaštite po porodici za $2.500. U tom cilju Obama želi dobiti saglasnost američkog kongresa za povećanje takse i smanjenje koštanja “ Medicare”, s kojim bi se obezbjedio dio sredstava za zdravstveno osiguranje neosiguranih Amerikanaca. Uz to Obama nastoji u saveznom budžetu, kroz narednih 10 godina, obezbjediti $634 biliona i smanjiti povrat taksa (deduction) sa 40 na 28 centi po dolaru, za dobrotvorne svrhe, kreditne rate i kroz lokalne takse. Obama namjerava izdvojiti $155 miliona iz $787 biliona stimulansa da pomogne aktivnosti novih 126 servisnih centara, koji bi se formirali da poboljšaju preventivnu i primarnu zdravstvenu zaštitu.

Nastojanje Obame da reformiše zdravstvo nije ništa novo, ali je delikatno vrijeme u kojem se reforma pokreće. Još prije 100 godina vođene su šire rasprave o reformi američkog sistema zdravstva, a jedan od posljednjih pokušaja pokrenuo je 1993.g. predsjednik Bill Klinton, ali prijedlozi za reformu nisu prihvaćeni u parlamentu, jer ih nisu podržale osiguravajuće i farmaceutske kompanije.

Podrška Obaminom opredjeljenju za reformu zdravstva stiže sa svih strana, mada u krugovima republikanaca ima i skepticizma. Riječi podrške su jasne i indikativne: “Medicare for Alle”( Zdravstvena zaštita za sviju), ili“Amerika needs to have national, single-payer national health insurance like every other civilized nation in the world” (Amerika treba imati samostalan nacionalni sistem zdravstvene zaštite kao svaki druga civilizovana nacija) ili “ Private health insurance is making us sick!”( Bolesni smo od privatnog zdravstvenog osiguranja).

Danas, više nego ikad, Amerika treba univerzalan sistem zdravstvene zaštite, modeliran kao “Singl payer healthcare”, po kojem bi za sve vrste zdravstvenih usluga bio jedan platac, što bi iz oblasti zdravstva eliminisalo profitni motiv, odstranilo nadzor osiguravajućih kompanija, a ljekare i druge izvršioce usluga stavilo pod kontrolu zdravstva, kojem služe i pripadaju. Prihvatljiv model zdravstvene zaštite egzistira od 2006.godine u američkoj državi Massachusett, po kojem je tokom 2008. godine od 6,4 miliona stanovnika bilo osigurano 97,4%, što je državu koštalo 1.1 bilion. Po tom modelu 68% stanovnika je imalo osiguranje preko poslodavaca, 15% kroz “Medicare”, a 17% kroz javno osiguranje (sa ili bez državne participacije).

U procesu reforme američkog zdravstva ostaje veliko pitanje da li će glomazan aparat zdravstvene zaštite Amerikanaca, opterećen velikom administracijom, sa velikim brojem participijenata biti uspješno racionaliziran i stavljen pod demokratsku javnu kontrolu. Sada je potpuno sigurno da korisnici zdravstvenog osiguranja ne dobivaju adekvatne usluge koje im moćna država i njen sistem trebaju i mogu obezbjediti. Skupe zdravstvene usluge i visoka participacija, koje ne mogu podnijeti građani sa srednjim i niskim dohotkom, mnoge Amerikance iz pograničnih dijelova sili na korištenje jeftinijih zdravstvenih usluga van granica SAD, u Kanadi. Ono što je posebno simptomatično malo koji osiguranik zna koja mu osiguranička prava po osnovu osiguranja pripadaju. Posebno smeta činjenica što nitko, pa ni najstariji, čak ni nakon pune starosne dobi i radnog staža, nemaju obezbjeđene sigurne i dovoljne izvore za zdravstvenu zaštitu u starosti.

Amerika nešto može i mora naučiti i od drugih, malih naroda. Jedan od primjera je zdravstvena zaštita u bivšoj Jugoslaviji, a kasnije u BiH, gdje su svi bili osigurani preko jedinstvene Zajednice zdravstvenog i penzionog osiguranja, što je ne samo reduciralo administrativne troškove, već sistem učinilo efikasnim, racionalnim i donekle podložnim javnom nadzoru. Troškovi zdravstvene zaštite su finansirani iz poreza - doprinosa (taksa), koje su plaćali poslodavci, samostalni obrtnici i poljoprivredni proizvođači, a određeni vidovi su sufinansirani sredstvima lokalnog, republičkog i saveznog budžeta. I u tom sistemu je bilo brojnih manjkavosti, jer su ga privilegovane strukture društva dijelom privatizirale, zloupotrebile, korumpirale, ali je u osnovi sistem zadovoljavao potrebe ukupnog stanovništva i pružio mu zadovoljavajući nivo zdravstvenih usluga.

Ako je još tada nedovoljno razvijena Jugoslavija mogla priuštiti kompletnu zdravstvenu zaštitu za svo stanovništvo ( koje joj nije stvorilo niti povećalo državni dug), tada ga sasvim sigurno mogu daleko bezbolnije ( 50 godina kasnije) obezbjediti moćne i bogate Sjedinjene američke države za svoju populaciju od 300 miliona.

Možemo se nadati da će reforma zdravstva po planu nove američke administracije predvođene predsjednikom Obamom Ameriku učiniti zdravijom, američki narod rasteretiti brige za zdravlje i njegu u poznim godinama budućnosti i učiniti ga zadovoljnijim i sretnijim.




11.03.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu


OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 11.03.2009. - Last modified: 14.08.2015.