ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



Urednik:
Salih ČAVKIĆ








AGRESIJA (SRBIJE) NA BiH SE NASTAVLJA !!!???

Zijad Bećirević



Htjeli mi to priznati ili ne, htjeli mi to vidjeti ili ne, agresija srpskih nacionalističkih struktura Republike Srpske i Srbije na BiH se nastavlja, ranije oružano a sada prljavom diplomatijom, s manje ili više intenziteta. Arsenali se ponovno ispaljuju sa svih strana, horski, s usredsređenom vatrom, ne više iz artiljerijskih oruđa, ali iz ne manje pogubnih, političkih arsenala, uz podršku i sponzorstvo jakih uticajnih svjetskih sila.

Srbi Srbije žele po svaku cijenu osnažiti srpski entitet u BiH, dati mu državne ingerencije, podići ga na razinu države, uspostaviti jednosmjernu interakciju, a u datim okolnostima b-h entitet priključiti Velikoj Srbiji. Ono što se nije moglo postići agresijom, što nije zatrto genocidom, nastoji se okončati pritiskom, produženim “etničkim čišćenjem” i zastrašivanjem, a sve indikativnije raznim vidovima odmazde. Otvoreno se zagovara otcjepljenje i separatizam, gaze simboli b-h države i po svaku cijenu nastoji suzbiti obnova i razvijanje bosanskog patriotizma.

Lansiranje političkih poruka iz Srbije, koje Bošnjaci i Hrvati doživljavaju kao ponovljene sve otvorenije prijetnje, a bosanski Srbi kao ohrabrenje i podsticaj za nove “nestašluke”

( kojima se uvijek iznova podrivaju temelji jedinstva, osujećuje i slabi homogenizacija triju b-h naroda), postaju modalitet prepoznatljivog političkog pritiska. Nisu bosanski Srbi nimalo naivni niti maloljetni da im je potrebno tutorstvo, sufleraj i skrbništvo “starijeg, moćnijeg i izraslijeg brata”, ali im ipak imponira i godi jaka zaleđina, bez koje bi ( uz više samosvijesti) sigurno bili mnogo sretniji.

Ovih dana Bosna i Hercegovina i njeni građani u svijetu skromno i radosno prigodnim manifestacijama obilježavaju važan sedamnaestogodišnji jubilej – 1.Mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Obilježavaju ga svugdje samo ga u Republici Srpskoj i R Srbiji bojkotuju, negiraju, napadaju. Mnogi susjedi i prijatelji Bosne prilaze, čestitaju, šalju riječi podrške i ohrabrenja. Dok osvjedočeni prijatelj nezavisne Bosne i Hercegovine, hrvatski predsjednik g. Stipe Mesić, uz čestitanja i pozdravnu poruku Sarajlijama i Bosni potvrđuje i verifikuje čvrsto opredjeljenje za slobodnu i nezavisnu BiH riječima ” Svatko ko misli da može izdvojiti dio BiH, živi u velikoj zabludi i ima veliku iluziju”, dotle Srbi Republike Srpske i Srbi preko Drine (s malim izuzecima) omalovažavaju, bojkotuju i negiraju najveće tekovine bosanske države, njenu nezavisnost.

Umjesto da se na proslavu Dana nezavisnosti BiH iz srpskog komšiluka u Bosnu i Hercegovinu upućuju delegacije državnih struktura i partija, iz kapitola i komšijskih gradova, da ponude dužno izvinjenje, podrže i ohrabre uspostavljeni dijalog i multi-etničke procese ujedinjenja, nastavlja se sa peckanjem, “zapaljivom retorikom”, sa sve više upravnog govora i diktata. Kao po planskom zadatku, sa različitih mjesta i instanci, ali sa istim podozrivim ciljem, upućuju se različite poruke, od zakukuljenih do prijetećih, koje i ne pomišljaju da Bosnu puste na miru, da liječi ratne rane koje su joj nanijeli. Može li se pretpostaviti šta bi ostalo od drugih više-nacionalnih država, kao što je Švicarska, da su njihovi narodi dopustili i prihvatili otvoreno mješanje svojih sunarodnika u njihove unutarnje odnose?

Dok ministar vanjskih poslova Srbije g. Vuk Jeremić najavljuje da će se Srbija zalagati za prosperitetnu RS u stabilnoj i naprednoj BiH (nedaj Bože reći nezavisnoj, slobodnoj i suverenoj) i “biti garant Dejtonskog sporazuma” i dok predsjednik Skupštine Srbije identično najavljuje da će Srbija”u okviru prioriteta svoje vanjske politike” imati pogled prema Bosni i Hercegovini” (samo nije rekao da će biti prijeteći i zloban), informativna glasila i političke tribine prosipaju “drvlje i kamenje” na političke institucije, institute i lidere države BiH, a ovih dana s posebnom žestinom se napada “samostalno” sudstvo i SIPA ( Državna agencija za istrage i zaštitu), jer se “drznula” čačkati po brdu kriminala i korupcije, u kojem još uvijek nesmetano haraju kriminalci i neprijatelji bosanske države. Po sistemu “napad je najbolja odbrana” banjalučki novinar D. Jerinić i ne pokušava utvrditi o kakvom i kolikom se kriminalu radi, već agresivno istupa protiv B-H politike s tvrdnjom da “sarajevska politička čaršija vrši silovanje pravne države”, jer SIPA i Tužilaštvo BiH pokreću krivične prijave protiv predsjednika RS i njegovih ministara zbog milionskih pronevjera, o kojima se već mjesecima javno priča i polemiše.

Ovih dana oglasio se lično i predsjednik R Srbije g. Boris Tadić, oštro se suprotstavljajući “hajci protiv Dodika”. Očigledno, posljedice za RS bi bile fatalne, ako bi se dokazala kriminalna djelatnost predsjednika vlade RS. Zbog toga takav proces na svaki način treba spriječiti. Iz njegovih ranijih tvrdnji se može jasno zaključiti odlučnost Srbije da ostane “jamac Dejtonskog sporazuma”( da se i dalje slobodno miješa u unutarnje stvari B-H države), uz napomenu ”da su ustavne promjene ( u BiH, op. ZB) moguće samo dogovorom demokratski izabranih legitimnih predstavnika triju konstitutivnih naroda-Srba, Bošnjaka i Hrvata”. Da je ostao dosljedan tako demokratski modeliranim principima mogao je redosljed naroda u svom navodu i pravilnije odrediti, ali mu nije dala sujeta.

Koliko sarkazma i ironije u takvim horskim dušebrižničkim porukama iz Srbije, kojim se neobavezujuće daju jamstva i garantna obećanja. Da se Srbije pita i pitalo od Bosne ne bi ostalo ni pedlja zemlje Bošnjacima. Očistili bi je tako čestito i temeljito od Muslimana-Bošnjaka, kao svojevremeno beogradske i druge nahije, da im ni u mezarima ne ostane tragova. Sa istim ciljem i po istom scenariju iz Vlade Republike Srpske se prijeti povlačenjem srpskih predstavnika iz državnih institucija B-H vlasti, a Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija( mimo znanja državnih institucija BiH), dostavlja “Izvještaj o situaciji u BiH”, koji nije bio predmet razmatranja ni na jednom odgovornom državnom nivou, što bi u svakom demokratskom državnom ustrojstvu bilo logično. Sve to je smišljeno podrivanje državnog sistema BiH, koje tako agilno već niz godina provodi predsjednik vlade RS Milorad Dodik sa svojom svitom, otvoreno blateći državu u kojoj živi i egzistira, što u svakom drugom sistemu predstavlja čin veleizdaje, za koji se ide na dugogodišnju robiju. Umjesto da ga zaustave i suspenduju predstavnici Međunarodne zajednice u BiH mu to tolerišu i time ohrabruju i građane RS da ga slijede. Uskoro će se vidjeti kako će UN reagirati na Izvještaj iz RS. Logično bi bilo da im bude vraćen uz sugestiju da ga dostave preko legalnih državnih institucija, uobičajenih za takav vid komuniciranja.

S druge strane, imali bi Srbi iz Srbije mnogo više razloga okrenuti se prema sebi, realnije i objektivnije sagledati svoje relacije i učiniti više na razvijanju zdravog unutarnjeg dijaloga, iz kojeg bi se mogao razviti pravilniji odnos prema okruženju, posebno Bosni, kojoj duguju izvinjenje,obeštećenje i još mnogo toga. Ne treba zaboraviti da su bosanski Srbi, Hrvati i Muslimani imali zadnjih 50 godina zavidan stepen međusobnog uvažavanja i tolerancije i da im nije bilo udaraca s boka, iz Srbije i Hrvatske, bili bi možda i danas Srbin, Hrvat i Musliman u BiH kao braća. A danas su “ko rogovi u vreći”.

Podsticanje samostalnosti Republike Srpske je najobičnija besmislica. Većini u BiH i svijetu je poznato i veoma jasno da je Republika Srpska zasnovana na počinjenom zločinu genocida i da takva nema opstanka ni budućnosti. Vrijeme bi bilo da Srbi iz Srbije to shvate, sazriju, priznaju grešku i pomognu subraći u BiH da i oni brže zriju i dođu do istih spoznaja. Upravo zbog toga nitko u BiH, nijedan zakleti funkcioner ili političar B-H, bez obzira kojem narodu pripada, koju političku ili izvršnu funkciju vrši, nema pravo ni u svoje ime, ni u ime svoje strukture podržavati vjeru srpskom ili drugom narodu u opstanak Republike Srpske ili slične tvorevine na bilo kojoj strani. Svatko ko to neovlašteno čini, daje garancije i obećanja, distancira se od svoje zemlje i njenog naroda, postaje prodana duša, ulizica i poltron, za račun tuđih interesa, pri tome zaboravljajući da je ovo što je sačuvano od naše historijske postojbine Bosne i Hercegovine, odbranjeno krvlju 220.000 bosanskih sinova i kćeri i progonom trećine b-h stanovništva u tuđinu. To mora biti jasno svakom Bošnjaku, ali i svakom drugom Bosancu, i svima drugima koji u Bosni žive. Moralo je to biti mnogo jasnije i g. S. Tihiću, kada je suprotno volji naroda iz kojeg potiče, ali i suprotno volji svih rodoljuba Bosne, u Skupštini Banjaluke neovlašteno, neodgovorno i politički nezrelo ili pod pritiskom izjavio “ da je RS neupitna”. Naprotiv, ona je od samih početaka ne samo upitna, već teret koji se što prije mora stresti s leđa države, kako bi mogla početi normalno disati.

Nezavisna Bosna i Hercegovina ne može egzistirati i sačuvati svoju nezavisnost u okovima Republike Srpske, koje su postavili i još održavaju uticajne međunarodne sile, zakleti prijatelji Velike Srbije. RS ne može biti država nad državom, kako je još uvijek pokušavaju modelirati. Svi državni prerogativi RS, stvoreni tokom agresije i tokom poratnih 15 godina, s ciljem da se RS ustabili i transformiše u samostalnu državu ili pripoji Srbiji, moraju se ukinuti i brisati predstojećim novim ili izmijenjenim Ustavom BiH, uz neodložnu izmjenu i dopunu Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji u državnom ustrojstvu BiH betonira i neka ustavna rješenja, za koja nema osnova. Dejton je prekidom 3,5 godišnjeg rata razdvojio zaraćene strane i u srpski entitet (nepravedno, protupravno) izdvojio 49 % b-h teritorija, ali nije dao niti mogao dati pravo Srbima na samostalnu državu (mimo BiH ustava, koji je bio na snazi), već im je dao određeni stepen samostalnosti samo toliko dugo dok se ne stvore i ojačaju državne institucije BiH, sposobne da obezbjeđuju, štite i brane jednaka prava svih građana b-h države.

Uzalud su sva nastojanja Srbije i njenih pomagača da se RS dadne legalitet i legitimitet. Ona ne može biti država niti integralna cjelina u novom ustavnom ustrojstvu BiH, što joj mentori pokušavaju već sada obezbjediti. Dati legalitet RS značilo bi prihvatiti etničko čišćenje, otimačinu bošnjačke zemlje i postati su-odgovoran u krivici za brojne zločine i genocid počinjene u BiH 92-95, a istovremeno odbaciti i zauvjek eliminisati više stotina hiljada Bošnjaka protjeranih iz desetine gradova Bosanske Krajine, gradova uz Drinu, ali i širom BiH, koji su sve do 1990. bili s naglašenim brojem Bošnjaka ili većinski bošnjački.

Pri tome treba znati i uvijek imati u vidu da država BiH nije nastala tek sa Dejtonom, već mnogo godina ranije (od 6-og do 9-og vijeka, još 960-te), čak 12 godina prije Srbije, što uvjerljivo potvrđuje “Povelja Kulina Bana”(svjedočanstvo bosanske državnosti), ispisana bosančicom 29.8.1189, do danas sačuvana u Dubrovačkom muzeju. Upravo zbog toga nitko nema pravo negirati i gušiti nezavisnost, kontinuitet i teritorijalni integritet BiH, a još manje takva nastojanja podsticati i podržavati sa strane.

Predstojeća izmjena Ustava BiH je za njene narode dobra prilika da se oslobode tutorstva. Novi Ustav, kada bude donesen, treba da akceptira sve pozitivno iz ranijeg, još važećeg Ustava, ali i da odbaci sve negativno što je BiH nametnuto ratom ili silom Dejtonskog sporazuma, sve ono što je teritorijalno i politički razgrađuje. I Srbija i Hrvatska su promijenile svoje ustavne odredbe, bez nametanja sa strane; moraju pustiti i Bosni da to sama učini. Svako buduće ustrojstvo Bosne i Hercegovine, koje ne obezbjeđuje puni integritet, neće moći proći niti opstati.

U BiH je još Međunarodna zajednica, kao garant mira, zadužena za sprovođenje Dejtonskih odredbi i implementaciju mirovnog procesa, ali i za predlaganje izmjena određenih Dejtonskih odredbi, ako se dođe do spoznaje da su kontraproduktivne i da se ne mogu pozitivno implementirati. Srbija, kao agresor na BiH ili susjed koji nije učinio ništa da spriječi agresiju, ne može biti garant Dejtonskog mira i njen potpis na mirovnom sporazumu iz 1995. u tom kontestu ne može značiti ništa.

Kako po svemu izgleda, Srbi još ne žele shvatiti da je konačno i definitivno došlo vrijeme pravnog realizma, koji će u novoj jedinstvenoj Evropi ( sa Bosnom u njoj), ali i svijetu, biti osnova i pokretačka snaga svih pozitivnih procesa. Upravo zbog toga, separatistička nastojanja uz agresivne poruke, prijetnje i poglede s pakošću i podozrenjem, trebali su biti ovog 1. Marta zamjenjeni komšijskim pozdravima, čestitanjima i ohrabrujućim porukama, sa kojima bi se mostovi koji se grade na Drini mogli nazvati “mostovi povezivanja”, ako ne već “Bratstva-Jedinstva”, kako je bilo nekad. Dobru pouku i primjer za sazrijevanje i iskorak u bosanski komšiluk Srbi iz Srbije i Srbi RS mogu već sada naći i pročitati na Spomeniku žrtvama zločina nad 18 Bošnjaka i jednim Hrvatom, otvorenom ovih dana u Štrpcima.

ZA JEDNU “SRPSKU GLAVU” DVADESET “TURSKIH GLAVA”

Fašističko-nacistička metoda odmazde, koja je za nacističke Njemačke odnijela stotine hiljada anti-fašističkih glava, a u toku agresije na bih 92-95. na desetine hiljada muslimanskih-bošnjačkih, koristi se mirnodopski modelirana efikasno i danas, s ciljem da se Bošnjaci zaplaše, a bošnjački nacionalni identitet do kraja zgazi i potčini srpskom nacionalizmu, prije svega u Bosni i Hercegovini, ali i na drugim prostorima bivše Jugoslavije, na koje još može zagaziti četnička čizma. I danas se beskrupulozno, drsko, bezosjećajno za jednu osumnjačenu “srpsku glavu” tereti, sumnjiči i želi uzeti dvadeset bošnjačkih tj. “turskih glava”. U agresivnom ratu se to vršilo postrojavanjem i likvidacijom ljudi a danas formiranjem i sortiranjem dosijea za odmazdu. I kad se u već upakovanim i pripremljenim optužnicama ”modela za izjednačavanje krivice” ne nađe prihvatljiv standard po omjeru 1 : 20 ( kojim su 92-95. iz bošnjačke gomile nasumice izdvajane žrtve za odmazdu), tada se može i devalvirano prihvatiti manje “turskih” i njima bliskih glava.

Upravo tako je ovih dana postupilo Tužilaštvo R Srbije, kada je kao odgovor na pokretanje optužnice protiv predsjednika vlade RS Milorada Dodika, lansiralo ko zna kada pripremljenu optužnicu protiv g. Ejuba Ganića i još 18 b-h građana.

Šta to suštinski znači “1:20” dobro i posljedično znaju svi bosanski građani, koji su tokom agresije živjeli na okupiranim područjima. Svatko onaj ko je samo krivo pogledao ili ružnu riječ rekao na račun srpskog vojnika, četnika, platio je glavom ili završio u nekom od logora, a njegova porodica osjetila teške posljedice. Strah kod nedužnog stanovništva, Bošnjaka i Hrvata, dostizao je vrhunac kada je ranjen ili poginuo srpski vojnik. Odmah, nakon sprovoda i prijetećih, huškaških govora sa svježih grobova, slijedila je kiklopska odmazda. A kada su sve učestalije srpski vojnici počeli stizati u mrtvačkim sanducima sa bojišta, na savskom koridoru,od Rače do Gradiške, ili drugdje širom B-H ratišta, kazna za jednog srpskog vojnika dvadeset nedužnih građana, postala je otvorena prijetnja i model agresorskog ponašanja. Bosanski građani u okupiranim gradovima živjeli su u stalnom strahu, plašili se svake vijesti o stradanju srpskih vojnika, jer su mogli s pravom pretpostaviti da će zbog te smrti i sami postati žrtva odmazde.

Danas nije više ratno doba, ali se po mnogo čemu vidi i osjeća da ratne aspiracije još nisu napuštene, niti ratni modeli ponašanja odbačeni, već samo prilagođeni uslovima “mirnodopske okupacije”. To se moglo vidjeti i potvrditi ovih dana, kroz munjevite reakcije iz Republike Srpske i Srbije na saznanje da je protiv srpskog predsjednika vlade Milorada Dodika, zbog opravdanih sumnji o njegovoj kriminalnoj djelatnosti, predana prijava za pokretanje sudskog postupka. Samo nekoliko dana ili bolje reći nekoliko sati kasnije, MUP Srbije je aktivirao još ranije pripremljena tajna dosijea, u kojima se pukim izmišljotinama ili na zrnu istine podižu kule laži, a tužilaštvo Srbije raspisalo je međunarodnu Interpol potjernicu za devetnaest B-H građana na čelu s Ganićem, zbog napada na Kasarnu, Bolnicu i Kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, maja 1992.godine. Srbija i njen predsjednik vjeruju da će prijetnja bošnjačkom devetnaestoričnom odmazdom zaplašiti i zaustaviti sve one koji su srpskog lidera Milorada Dodika dobro proanalizirali i našli uvjerljive osnove za krivično gonjenje njega i njegovih saučesnika.

Član predsjedništva BiH g. Haris Silajdžić je odmah zatražio očitovanje Republike Srbije o optužnici za 19 b-h građana, a g. Željko Komšić zaključio “ da raspisivanjem potjernice Srbija potvrđuje svoju umiješanost u ratu u BiH”.

U cijelom ovom slučaju je indikativno i zbunjujuće, da još aktuelni međunarodni predstavnik g. M. Lajčak nije stao iza optužnice protiv premijera RS Dodika, mada je sam bezbroj puta upozoravao na porast kriminala i korupcije u BiH, već suprotno očekivanju stavio primjedbe na greške u proceduralnom postupku, prilikom pokretanja i podnošenja prijave. Upravo njemu bi trebalo biti najjasnije koliko je mukotrpan put i kakve sve zapreke nastaju kada se za prepoznatljive kriminalne radnje u BiH pokuša bliže naznačiti počinilac ili počinioci.

Po analogiji ovog slučaja, može se vjerovati da će se uskoro pred srpskim ili drugim sudovima, po sistemu odmazde, pojaviti slične optužnice protiv mnogih nedužnih građana Bosne i Hercegovine, koji će odgovarati pred sudom, a možda biti i proglašeni krivim, samo zato što su branili sebe, svoje komšije i svoj narod od agresorskih vojnika, srpskih četnika, ispred svojih kuća ili na linijama odbrane u Sarajevu ili drugdje širom BiH. Dodatnu zabrinutost kod naroda Bosne izaziva ponašanje Međunarodne zajednice, koja dopušta da se takvi procesi pokreću i vode, iako se zna da su neosnovani i vode se sa isključivim ciljem da se za rat u BiH izjednače krivice, što bi potvrdilo tezu da se radilo o građanskom ratu, za koji svaka strana mora sama snositi odgovornost i posljedice. Naravno, u takvom kontestu stvari državi i narodu BiH niko i nikad ne bi morao nadoknaditi štetu nanesenu agresijom i genocidom.

U svakom slučaju model odmazde “1:20” u BiH još nije napušten, već predstavlja prijetnju u miru možda veću i težu nego je predstavljao prijetnju u nedavno završenom ratu. Zbog toga branioci bosanske nezavisnosti ne mogu imati miran san čak ni onda kada njihova zemlja slavi Dan nezavisnosti, jer nije sigurno da neće po sistemu odmazde od nekog za nešto biti prozvani.



02.03.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu


OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 02.03.2009. - Last modified: 14.08.2015.