ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



Urednik:
Salih ČAVKIĆ







Povodom 1. Marta - Dana nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine:

APEL OŠTEĆENOJ DRŽAVI I NARODU BOSNE I HERCEGOVINE

Zijad Bećirević



Osvijesti se Bosno, osvijesti se narode bosanski! Ustanite odlučnije u odbranu svojih prava! Zaustavite novu otimačinu i prekrajanje naše jedine domovine – Bosne i Hercegovine! Pokrenite sudske procese pred neutralnim sudovima za moralnu satisfakciju i materijalno obeštećenje! Predugo ste čekali pravdu, koja vas zaobilazi!

Prošlo je već preko petnaest godina od posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu, u kojoj je ubijeno 220.000 nevinih ljudi, 20.000 je nestalo, silovano 30.000 naših sestara i majki, 50.000 su postali trajni invalidi, a 60.000 siročadi je ostalo bez jednog ili oba roditelja. Trećina b-h stanovništva ( 1,300.000 Bosanaca, pretežno Bošnjaka ) je protjerano u više od 100 zemalja svijeta, a 1.000.000 raseljeno širom domovine, i nad Bošnjacima BiH ( u srcu civilizovane Evrope, na pragu 21. vijeka) počinjen genocid. Uništeno je 500.000 naših domova, porušeno 832 a ozbiljno oštećeno 348 džamija i mesddžida (skoro 80%) i preko 500 vakufskih objekata ; 65% preduzeća je opljačkano i razoreno, 680.000 porodica je ostalo bez ijednog zaposlenog ( nezaposlenost je do rata iznosila 30%, a iza rata ( 1995.) čak 75%. ; prije rata je radilo 1,100.000 ljudi, a danas radi svega 775.000, a 500.000 još traži zaposlenje; 60% stanovnika b-h još živi ispod egzistencijalnog minimuma i ovisi od( humanitarne) pomoći ili pomoći iz vana. Nitko od oštećenih nije pravedno obeštećen, niti su prognani vraćeni svojim kućama, a proklamovani dostojanstveni povratak po Anexu 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma zamijenjen je sa tzv. “Održivim povratkom”, što je povratnički angažman preusmjerilo sa glavnog na sporedni kolosjek.

Otimanje bošnjačke zemlje, započeto još 1919.g. u Kraljevini SHS, kada je u ruke srpskih kmetova i beglučara prešlo 1,175.000 ha zemlje (23% ukupne površine BiH, odnosno 38% poljoprivrednog zemljišta, od čega 755.233 ha kmetskih selišta – trećinarstvo i 419.767 ha begluka-napoličarstvo), nastavlja se i danas. Ono što nije stigla oteti Kraljevina SHS dovršavano je u Titovoj Jugoslaviji novom agrarnom reformom, mjerama eksproprijacije, uzurpacije, nacionalizacije, a privodi se danas kraju još neviđenim rasističko-nacionalističkim metodama etničkog čišćenja još getoizirane Republike Srpske. Bošnjačka zemlja, natopljena bošnjačkim znojem i krvlju, nastoji se po svaku cijenu gruntovno registrirati i predstaviti svijetu kao srpsko vlasništvo od davnina.

 


Uzalud čekamo na limitiranu i ponekad sumnji podložnu pravdu Haaga i lokalnih sudova, uzalud čekamo da međunarodni, evropski i svjetski posrednici čuju naše vapaje i pomognu nas u ostvarivanju naših otuđenih prava. Postalo je potpuno jasno i očigledno da svoja prava, uključujući pravo na obeštećenje, možemo ostvariti samo tužbom, u sudskim procesima, pred sudovima za koje vjerujemo da će biti pravedni i neutralni. Sve kontroverze u tom pravcu otpadaju. Dokaz da je to jedini ispravan put je nedavna presuda Osnovnog suda Banja Luka, donesena pod pritiskom međunarodne zajednice po tužbi Islamske Vjerske Zajednice, kojom su Republika Srpska i grad Banja Luka dužni isplatiti 64,7 miliona KM za rušenje 16 vjerskih objekata u Banja Luci tokom rata. I to je simbolično, ali nam vraća optimizam.
 

Za nepunih 15 godina poratnog Dejtonskog mira u Bosni se malo šta izmjenilo. Iako Povelja UN štiti integritet država, u Bosni još nema ni ekonomske ni političke integracije- već dezintegracije do nove podjele, još snažno podsticane i podržavane iz vana. Strana pomoć je sve slabija. Uz sve manji broj povratnika sve veći broj aktivnog stanovništva (naročito mladih) želi iz Bosne otići.! U Bosni nije instaliran “Maršalov plan” ( po ugledu na poratnu Njemačku) već joj pred noge bačene mrvice preostale bogataške milostinje – riža i makaroni. Napravljeno je i popravljeno nešto porušenih bošnjačkih domova, ali su okupatori i uzurpatori u svakom okupiranom gradu parama međunarodne zajednice i svojih pomagača podigli kompletna nova naselja, naselili ih srpskim življem, dok se i dalje na razne načine onemogućava povratak prognanih Bošnjaka i svijet lažno informiše o uspjehu manjinskog povratka. Haškom presudom nisu obeštećeni ni država BiH, ni njeni građani, ni društvene strukture, niti nam je dato pravo na obeštećenje. Nije nam dato, ali nam ga nitko ne može uskratiti. I danas su neobeštećene: porodice poginulih, invalidi rata ( lica sa trajnim tjelesnim oštećenjima), lica s fizičkim i psihičkim povredama i traumama, djeca bez jednog ili oba roditelja, vlasnici dinarske i devizne štednje u bankama, vlasnici dionica u ranijim preduzećima, vlasnici novca, umjetnina i dragocjenosti za otuđene vrijednosti, vlasnici privrednih i gospodarskih objekata- za uništene i oštećene objekte, otetu, uništenu ili oštećenu opremu, osnovna sredstva, inventar, osnovno stado ( u poljoprivredi), uništene i otete žitarice i usjeve, izgubljenu dobit, itd, itd. A kakva su prava silovanih sestara i majki??? Kakva su prava manjinskih povratnika, kakvo je pravo bošnjačke majke Fate Orlović – da ide u zatvor, da bi u njenom dvorištu, pod njenim prozorom srpski četnici mogli neometano nastaviti svojim orgijanjem, uz odobravanje i blagoslov crkvenih dostojanstvenika.

Petnaest godina iza rata agresor i počinilac genocida u BiH još nije jasno identifikovan (osim nepotpuno za područje Srebrenice), niti osuđen da plati dužno obeštećenje, a počinioci zločina u najvećem broju još nisu privedeni sudu, niti odgovarali za počinjena zlodjela. Umjesto osude, sve očiglednije se teži “izjednačenju krivice”, s kojom bi se agresija na BiH konačno mogla okvalifikovati i registrovati kao “građanski rat”.

Uzalud čekamo na limitiranu i ponekad sumnji podložnu pravdu Haaga i lokalnih sudova, uzalud čekamo da međunarodni, evropski i svjetski posrednici čuju naše vapaje i pomognu nas u ostvarivanju naših otuđenih prava. Postalo je potpuno jasno i očigledno da svoja prava, uključujući pravo na obeštećenje, možemo ostvariti samo tužbom, u sudskim procesima, pred sudovima za koje vjerujemo da će biti pravedni i neutralni. Sve kontroverze u tom pravcu otpadaju. Dokaz da je to jedini ispravan put je nedavna presuda Osnovnog suda Banja Luka, donesena pod pritiskom međunarodne zajednice po tužbi Islamske Vjerske Zajednice, kojom su Republika Srpska i grad Banja Luka dužni isplatiti 64,7 miliona KM za rušenje 16 vjerskih objekata u Banja Luci tokom rata. I to je simbolično, ali nam vraća optimizam.

Uputno bi bilo uputiti javni apel Ujedinjenim nacijama da intervenišu u pravcu revizije nepravednog Dejtonskog sporazuma, kojom bi se omogućilo poništavanje rezultata agresije, imenovanje i osuda agresora. Nažalost za takav iskorak se ne može postići jednoglasje u tripartitnoj vlasti BiH, niti će ikad moći. Upravo zbog toga moramo sami uzeti sudbinu u svoje ruke i boriti se za svoja prava. A jedini put koji nam ostaje su sudski procesi objedinjeno ili individualno, uz pomoć jakih pravnih timova i nezavisnih advokata. Da bi takvi procesi mogli biti okončani pravednim presudama, potrebno je da svako ko je pretrpio štetu u toku agresije visinu štete procjeni, argumentira, verifikuje, konsultuje pravne stručnjake i pokrene sudski proces, ukoliko ne želimo da agresor i počinilac genocida i ovaj put umjesto kažnjen, bude nagrađen, a mi ostanemo razbijeni i razbaštinjeni. Na isti način Država BiH mora ustati u odbranu svojih prava, a očekivati je da stane i iza pravednih zahtjeva svojih građana na sve vidove obeštećenja, uključujući i moralno.

SAMO POKRETANJEM TUŽBI PRED REDOVNIM NEUTRALNIM SUDOVIMA MOŽEMO OČEKIVATI OBEŠTEĆENJE I NADOKNADU ZA MORALNU I MATERIJALNU ŠTETU KOJA NAM JE NANESENA OD STRANE AGRESORA.

TO SMO DUŽNI U IME ŽRTAVA RATA, U IME SVOJIH PRETHODNIH I BUDUĆIH GENERACIJA, ALI I U SVOJE VLASTITO IME. AKO TO PROPUSTIMO UČINITI SADA, MOŽEMO SA SIGURNOŠĆU RAČUNATI DA ĆE NAM SE ZLO U SKOROJ BUDUĆNOSTI JOŠ DRASTIČNIJE PONOVITI.

Domovino naša Bosno i Hercegovino, budi nam postojana, samostalna, suverena država, majka za sve one koji te vole i osjećaju jedinom svojom domovinom!!!

Neka ovaj mali apel bude dodatni podsticaj tvom nadahnuću i istrajnosti.



25.02.2009.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu


OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 25.02.2009. - Last modified: 14.08.2015.