DA LI SE NAORUŽAVA REPUBLIKA SRPSKA?
Bakhtyar Aljaf
LOKALNI IZBORI - 5. OKTOBAR NA BOSANSKI NAČIN
Na četvrtim poslijeratnim lokalnim izborima u BiH pravo glasa imaće 3.024.127 birača, koji će moći glasati za 280 političkih subjekata među kojima su 72 političke partije, 41 koalicija, 147 nezavisnih kandidata i 20 listi nezavisnih kandidata. Ukupno je ovjereno 29.043 kandidata, od kojih su 64,72 % muškarci i 35,28 % žene. Čak 24 % kandidata mlađih je od 30 godina. Lokalni izbori bit će održani za: općinska vijeća odnosno skupštine općina, načelnike općina, Skupštinu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Gradsko vijeće Grada Mostara, Skupštinu Grada Banja Luka i gradonačelnika Grada Banja Luka. Troškovi organizacije izbora iznose nešto više od 5,5 miliona €........
28.09.2008.

Sociopatološke pojave u našem slučaju
Ševko Kadrić
Balkan, baš kao po sinhronizovanom scenariju, potresaju afere korupcije, primanja mita, prostitucije, zloupotrebe položaja. Ovog puta je pažnja skrenuta na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, i to na univerzitet. Nije teško pretpostaviti da se sa istom bolešću suočavaju i ostale republike nekad nam zajedničke države. Da je ovo znak vrlo ozbiljnog društvenog problema ne treba dokazivati, ali kad društvo na ovom nivou (univerzitet – akademska zajednica) koji bi trebalo biti uzor poželjnog i očekivanog društvenog ponašanja, ovako skandalozno demonstrira neželjeno, neuzorno ponašanje, onda je to više od problema, to je ruševina sistema društvenih vrijednosti i društvenih odnosa........
 

Ekonomska politika
Prije tačno godinu dana, na sajmu knjige u Geteborgu (Švedska), prisustvovao sam promociji knjige istaknutog švedskog ekonomiste. Istakao je da je prosječni Amerikanac zadužen od 10 - 20 000 dolara. U opservacijama je išao i dalje predviđajući mogući rasplet u kom danas prepoznajem scenario za tekst Džejmsa Surovjeckog u prilogu. Isti ekonomista je prije dvadesetak godina izašao sa tezom da je ekonomska kriza u svijetu (poslije pada Berlinskog zida) najveća u zadnjih 100 godina? Hoće reći veća i od onih kriza koje su dovele do I i II svjetskog rata? Za nas sa Balkana je ovo važno, jer se upravo u tom kontekstu desio i "raspad" Varšavskog pakta ali i SSSR-a, ali nama najvažnije "raspad" odnosno agresija i genocid na prostoru sad već bivše Jugoslavije. Svakako oni su maskirani klero-nacionalizmima ali nije o tome riječ.........
 

O FOLK I OSTALIM PARADAMA
Marjan Hajnal
Trenutno stanje morala u svijetu podsjeća me na bizaran prizor u telavivskom delfinarijumu prije nego će skupa s nedužnim (ironije li) tinejdžerima-pacifistima odletjeti u vazduh. Ne znam zašto se to mjesto zvalo tako, nije bilo nikakvih delfina, noću je to bio disko-klub. Uglavnom, mračno mjesto s neprijatnim mirisima. U jednom dijelu bilo je nekoliko akvarijuma, bez riba, u njima su bile zmije. Tada sam ugledao scenu sa dva stvorenja suprotna po tjelesnom sklopu. Mali bijeli miš se sasvim naivno kretao pored velikog pitona, povremeno čak penjući se preko zmije koja nije nikojim načinom davala do znanja da je zainteresovana za prisustvo malog ljubopitljivog glodara. Ili je zmija bila sita, ili je namjerno trpjela nespretnog trapavka da bi joj bar kratkotrajno ublažio osjećaj usamljenosti i sputanosti, sigurna da joj plijen nema kuda pobjeći. Činilo se da su se čak sprijateljili i da su solidarno spremni da podnose nepravdu nanesenu od strane čovjeka. Koliko poniženja za zmiju je bilo u tome da je čovjek hrani. I koliko za miša, da nema ni minimuma prirodnog prava da se zaštiti jedinim načinom – bijegom iz prostora grozne smrti u prostranstvo slobode.........
 

Osvajanje novih sloboda ili njihovo ograničavanje
Ševko Kadrić
24 septembra 2008. godine u Sarajevu se desio skandal ne primjeren renomeu ovog grada, naime dugo najavljivani gaj Festival, kao način osvajanja novih sloboda ove (homoseksualne) socijalne grupe, bio je popraćen vandalskim nemirima ispred Likovne akademije u kojima je 8 osoba zadobilo teže ili lakše povrede. Među povrijeđenima je nekoliko policajaca i novinara. Nosioci izgreda su (po pisanju štampe) huligani i vehabije, pripadnici ekstremne islamske vjerske grupe koja se takođe bori za osvajanje novih sloboda. Razlike se u metodu, dok homoseksualci traže zagarantovane građanske slobode, ne uskraćujući iste takve i drugima, to vehabije svoje slobode šire silom uskraćujući slobode drugima, ovog puta homoseksualcima. To je ono što je opasan i nedopustiv presedan za društvo koje je deklarativno demokratsko........
 

Rasime, (ne) spasi se!
Piše: Sejo OMERAGIĆ
Hrvatska je strana već više od desetljeća pravila harangu protiv dva komandanta Armije BiH Sefera Halilovića i Rasima Delića. Halilovića upravo po pitanjima krivice za zločine Armije BiH u Grabovici i Uzdolu. On se, odmah nakon ovih zločina, počeo satanizirati u hrvatskim medijima. I to je trajalo više od desetljeća, dok Sefer nije dobio oslobađajuću presudu u Tribunalu. Nakon toga teret krivice za navodnu komandnu odgovornost u počinjenim zločinima Armije BiH prebačen je na Delića. Nevolja je u tome što se i u zagrebačkim i u sarajevskim medijima forsirala i tražila komandna odgovornost za pojedinačne zločine. I to ne od žrtava, nego i od hrvatske politike u Zagrebu i u Mostaru koja je tražila pandan za zločinački poduhvat podjele ove države, kakvom se još sudi u slučaju Jadranka Prlića i njegove grupe.......
 

Mržnja prema Emiru Kusturici
Autor: Tanja Nježić Foto:Z. Lončarević
Zbog snimanja sam proteklih dana bio „van sveta“, a već prvi pogled na novine me je naljutio i zabrinuo. Između ostalog, i zbog priče o Kusturici i njegovom sukobu s meštanima užičkog kraja.
Ma nije reč o sukobu! Radi se o ozbiljnoj mržnji dela seljaka užičkog kraja prema svemu što uvodi red i lepotu u život. Napredak i ugled koji je Emir doneo tom delu užičkog kraja svojim životom i skladom sa prirodom ne narušavajući je, što, priznaćete, nije lako, nikako nije mali. Park prirode u tom delu Srbije bi danas bio krivolovno carstvo obogaćeno poznatim balkanskim ukusom gastarbajterskih neokrečenih kuća na tri ili više nivoa, zbijenih jedna uz drugu u kojima slabo ko obitava, ili engleski površinski kop rudnika nikla koji bi svojim isparenjima satirao sve što živi u tom delu Srbije........
 

Uvreda za žrtve
Šeki RADONČIĆ
Nosilac Karadžićevog Ordena Nemanjić, premijer Republike Srpske Milorad Dodik i nosilac najznačajnijeg odličja za doprinos odbrani BiH, Zlatnog ljiljana, član Predsjedništva BiH Željko Komšić, opet su se našli na suprotnim stranama: Dodik predvodi bitku za pomilovanje ratne zločinke Biljane Plavšić, čemu se oštro suprotstavlja Komšić. Porodica bivše predsjednice Republike Srpske, koju žrtve pamte i po tome kako je širom raširenih ruku dočekivala Arkana i njegove horde u Bosni, podnijela je novi zahtjev za pomilovanje švedskim pravosudnim organima. U široku akciju oslobađanja uključio se i premijer RS Milorad Dodik: krajem avgusta zapucao je pravo u Švedsku kako bi u tamošnjem zatvoru Hinsenberg posjetio svoju ljubimicu. Mogućnost da bi se prva žena – osuđeni ratni zločinac u novijoj istoriji Evrope, uskoro mogla naći na slobodi ponukala je člana Predsjedništva BiH Željka Komšića da zatraži od predsjednika švedske vlade i parlamenta da to ne dozvole........
 

Ponuda koja se (ne) odbija
Andrej NIKOLAIDIS
Marko Vešović je odbio nagradu Risto Ratković, zato što je svojevremeno dodijeljena Radovanu Karadžiću. To je vijest nedjelje u Crnoj Gori. S pravom: jer najmanje je tu riječ o nagradi, to je Vešović uočio. Prije svega, u pitanju je odnos crnogorskog društva prema onim godinama kada je Bosna gorjela, a građani Crne Gore, kao ni Srbije, „nisu znali“.O programiranom zaboravu ovdje se radi. Ne pristajući da primi nagradu, Vešović je saopštio: ne pristajem da zaboravim, da glumim kako sam zaboravio, šta se ono u Crnoj Gori, onda, zbivalo. U sredini u kojoj je zaborav manir, a danas ovako-sutra onako zvanična narodna filozofija, Vešovićevo odbijanje nagrade desilo se kao prvorazredni incident. Ali, je li Crna Gora po tome jedinstvena? Kako stvari sa književnim nagradama, dobitnicima i onima koji ih odbijaju primiti stoji u okruženju? Stvari su u tom pogledu, čini se, najmirnije u Hrvatskoj. Tamo su, izgleda gledano odavde, književne nagrade relativno autonomne od političkih centara moći........
 

SIROMAŠTVO - POSLJEDNJI HROPAC IZ BIJEDE
Piše: Salih ČAVKIĆ
U Bosni i Hercegovini - haraju GLAD i SIROMAŠTVO - mnogi se stide da javno iznesu svoje stanje, samo oni najhrabriji kojima je dogorilo do nokata usuđuju se prebroditi stid i javno zatražiti komad kruha odn. hljeba. Dok istovremeno političari 30-struko podižu plate u odnosu na penzije ili radničke plate - hodže i popovi voze mercedese - tajkuni sve bogatiji - socijalne pravde nema - sirotinja nema ni kruha svaki dan - njihovi vapaji odzvanjaju u dijaspori.
Siromaštvo je najveći problem s kojim se svijet suočava. Ako izuzmemo prirodne faktore kojima se teško možemo suprotstaviti: tsunami, tornada, orkani, zemljotresi, vulkani, odronjavanja, erozije zemljišta, itd... preostaju ljudski faktori koji su glavni uzroci siromaštvu: ratovi, kolonijalizam, diktature, političke manipulacije, nepotizam, korupcija, mafija, slabo zakonodavstvo, edukacija (slab stručni kadar), širi razmjer nepismenosti, nesposobni ekonomski kadrovi, nehumana i nekontrolisana socijalna skrb i niz drugih sporednih faktora........
 

REIS I SPAHO
 Bedrudin GUŠIĆ
Ne, veznik "I" u naslovu nije nikakva greška jer ne radi se o nekadašnjem reisu Fehimu Spahi, dakle o jednoj ličnosti, nego o dvije koje svojim aktuelnim djelovanjem na bh. (i okolnoj) vjersko-političkoj sceni samo potvrđuju neka nepisana a neoboriva pravila kao što su da "iver ne pada daleko od klade", ili "kakav otac, takav sin...", a posebno potvrđuju tezu o kontinuitetu poteza znamenitih Bošnjaka ili njihovih potomaka kojima nanose neprocjenjivu i dalekosežnu štetu narodu iz kojeg su potekli, te državi Bosni i Hercegovini.
   Krenimo prvo sa skandaloznom, munafičkom izjavom godine reisa Cerića koju je dao ovih dana "Dnevnom avazu", a u povodu vandalskog nasrtaja na banjalučku Seferbegovu džamiju što se desio u noći između 6. i 7. septembra, odnosno ramazana. Džamiji, čija je prethodnica, inače, prva stradala u pravom stampedu uništavanja svih 16 banjalučkih džamija (9. aprila 1993.) i koja je u mojoj mahali, posljednjim kamenovanjem je nanesena poprilična materijalna šteta. Džematlije su opravdano zabrinute za vlastitu sigurnost u vrijeme klanjanja teravih namaza, te inače, a neimar obnove iste, Fadil Mešinović - Saćo, je zbog stresa završio u bolnici.........
 

Emir Kusturica se odrekao statusa počasnog građanina Užica
UŽICE - Režiser Emir Kusturica odrekao se statusa počasnog građanina Užica, jer lokalne vlasti nisu reagovale na nedavne napade i prijetnje koje su mu uputili mještani Kremana zbog proširenja Parka prirode Mokra Gora. U pismu upućenom gradonačelniku Užica Jovanu Markoviću, Kusturica navodi da je gradonačelnik "propustio priliku da javno osudi šovinistički ispad koji se desio na skupu održanom u Kremnima, gdje je grubo napadnut".
- A kako su prijetnje mitraljezima i zoljama kulminirale izjavama koje ugrožavaju moju bezbjednost, obavještavam vas da se više ne osjećam počasnim građaninom Užica - navodi se u Kursturičinom pismu. Kusturica zamjera gradonačelniku Užica što je propustio priliku da bude "na strani države i zakona" i što je pristupio inicijativi za opoziv Uredbe o proširenju zaštite na teritoriji parka...........
 

Intervju - Safet ISOVIĆ:
"S PJESMOM, PUŠKU U RUKE, PA U BOSNU"
IZ ARHIVE, S RAZLOGOM...
Kada se nekog javno sjećamo pa kao nadnaslov napišemo ono famozno In memoriam, moglo bi se pomisliti da evociramo svoje uspomene na tu ličnost samo na taj dan, odnosno na godišnjicu odlaska u vječnost iste. Međutim, ljudi koji su nas na bilo koji način zadužili zaslužuju da sjećanje na njih traje i nakon godišnjica njihovog napuštanja ovoga svijeta. Jedan od njih je, naravno, i rahmetli Safet Isović koji bi trebao da bude s nama i u nama, ne samo kada slušamo njegove neponovljive interpretacije sevdalinki, nego i u povodu drugih njegovih nastupa. S tim u vezi mi je naš Ibrahim podario iz vlastite arhive izvađen intervju sa legendom sevdaha i Bosne, načinjen prije 15 godina, dok nam je domovina itekako krvarila, a Safet se liječio nakon ranjavanja..........
 

Ko je Husaga Čišić?
Avdo Metjahić
Odavno me muči dojam da što više saznam o Husagi Čišiću Mostarcu, nekadašnjem poslaniku Narodnog Fronta Bosne i Hercegovine. Ono što mi je poznato nije dovoljno da bi nešto više rekao o ovom Bošnjaku, koji je na prvoj Ustavotvornoj skupštini Demokratske Federativne Jugoslavije 1946. godine, zatražio objašnjenje, zašto u grbu Jugoslavije nedostaje šesta baklja, jer svakako postoje šest republika. Naravno da je ućutkan od tadašnjih ustavotvoraca, Moše Pijade i Milovana Đilasa. Šta je ustvari rahmetli Husaga rekao i tražio na toj prvoj Ustavotvornoj skupštini, malo, ili pak nimalo se nije pisalo i pričalo do današnjih dana. Rahmetli Husaga im je rekao, da postoji šesti narod, a to je Bošnjaci muslimanske vjere, našto je bio ućutkan za sva vremena, ne samo od Moše, i Đilasa nego mu se od tada gubi svaki trag. Kako se to desilo da su ga njegovi Mostarci zaboravili, i samo se pominje u nekim spisima  i to od Ota Bihalji-Merin kojeg je interesovala poznata balada o Hasanaginici. Sve što se zna o njemu je da je potomak Hasan-age i da je u razgovoru sa O tom propustio da otkrije jedno od brojnih tajni vezanu za ovu baladu, u kojoj je opjevana lokalna porodična zgoda na području Imotske krajine sredinom osamnaestog vijeka..........
 

BRAĆA
Ševko Kadrić - (www.sevko.se) (sevko@sevko.se)
Prvo što su me Bosanci pitali kad sam se vratio sa II Kongresa naučne BiH dijaspore, bilo je «Šta ste se dogovorili?». Pitanje iz ove daljinske perspektive ima jedno značenje: «Čine li šta tamo na našem povratku?» Ne samo da ne čine nego su se urotili protiv nas, draži smo im što smo dalje, odgovaram u namjeri da to izgleda kao šala, a nije.
Pored onog pozitivnog što se na kongresima desi, a posebno na ovom gdje se u Sarajevu okupilo oko 400 Bosanaca od nauke po svijetu razasutih, čovjek se ne može oteti utisku da smo mi i u sopstvenoj zemlji samo dekor koji popunjava predizborno ili predramazansko raspoloženje i ništa više. Ili kako to primjeti za Bosansku Poštu, dr Omanović Vedran «Prvi dan mi je bio razočarenje jer su ga lokalni političari iskoristili da se slikaju sa nama i da nam se u monologu obrate.» Nama taj osjećaj političkog dekora u tuđim zemljama nije stran, to nam dođe kao sudbina..........
 

BiH DIJASPORA ZA POTKUSURIVANJE
Ševko Kadrić
Prvo što su me Bosanci pitali kad sam se vratio sa II Kongresa naučne BiH dijaspore, bilo je «Šta ste se dogovorili?». Pitanje iz ove daljinske perspektive ima jedno značenje: «Čine li šta tamo na našem povratku?» Ne samo da ne čine nego su se urotili protiv nas, draži smo im što smo dalje, odgovaram u namjeri da to izgleda kao šala, a nije.
Pored onog pozitivnog što se na kongresima desi, a posebno na ovom gdje se u Sarajevu okupilo oko 400 Bosanaca od nauke po svijetu razasutih, čovjek se ne može oteti utisku da smo mi i u sopstvenoj zemlji samo dekor koji popunjava predizborno ili predramazansko raspoloženje i ništa više. Ili kako to primjeti za Bosansku Poštu, dr Omanović Vedran «Prvi dan mi je bio razočarenje jer su ga lokalni političari iskoristili da se slikaju sa nama i da nam se u monologu obrate.» Nama taj osjećaj političkog dekora u tuđim zemljama nije stran, to nam dođe kao sudbina...........
 

ANATOMIJA "JUNAČKOG" STRAHA
 Esad Bajtal
Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se obrani, ako rat bude ovdje. R. Karadžić, sa govornice Skupštine R BiH, 21.10. 1991. Also sprach Radovan Karadžić.
Govorio je to uzdignute glave i tonom prijeteće epsko-cinične nadmenosti onoga koji se, u svojoj pozerskoj samodopadnosti, eto, nikoga ne boji. No, na šta je stvarno oslanjao svoju "hrabru" prijetnju o sanjanom nestanku čitavog jednog naroda (genocid), najbolje svjedoči njegov nekadašnji saborac (poslije pokajnik koji je smogao snage da se javno izvine) Novak Kilibarda, koji u knjizi Slavoljuba Šćekića: KILIBARDA, ispovijest o deceniji koja je promijenila lice Crne Gore (Izdavač: Vijesti, Daily press d.o.o.; Podgorica, 2001.), na str. 78. govori ovako: Jednom smo imali miting na Ivanjici, između Trebinja i Dubrovnika. Ivanjicom su odjekivali poklici: Hoćemo oružje! Hoćemo oružje! Radovan Karadžić na to je uzvratio:
Braćo Srbi ne treba nam nikakvo oružje. Mi imamo slavnu Jugoslavensku narodnu armiju koja će nas zaštititi ...........
02.09.2008.

 

Pogledajte naše arhivirane stranice na serveru sa dosta interesantnog materijala.