BALKAN AREA
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ
 |
aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten
Uz Dan nezavisnosti Jedne nam i Jedine
KAKO DA IM OBJASNIM?
Petak je, 26. februara 2010. Mislio sam da će posljednji radni dan u sedmici biti kao i ostali, ali nije bilo baš tako. Čim sam kročio unutra ugledao sam radnog kolegu Hozea Rodrigeza (Jose Rodrigez) umotanog u zastavu. Približavam mu se i prvo čitam na zastavi slijedeće: "Dios, Patria, Libertad - Republica Dominicana" ("Bog, Domovina, Sloboda - Dominikanska Republika). Onda sam neobično odjevenog radnog kolegu pitao o čemu se radi. Odgovorio je da je sutradan nacionalni praznik njegove domovine - Dan nezavisnosti, ali se umotao u zastavu dan ranije jer se subotom ne radi. Htio je, dakle, da podijeli radost, nacionalni ponos i sjećanje na dan od prije 166 godina, kada je Dominikanska Republika postala nezavisna (a bila je do tada pod haićanskom okupacijom), sa nama - radnim kolegama.
Naravno, čestitao sam mu praznik, ali sam svjesno propustio priliku da mu kažem da je samo dva dana nakon toga Dan nezavisnosti moje domovine. Stislo mi se u tim trenucima nešto u grlu i u prsima pa je šutnja bila najprimjerenija situaciji u kojoj sam se našao. Jer, kako tom čovjeku ili bilo kome drugome da objasnim, ne koliku smo cijenu mi platili za svoju nezavisnost, jer svaka ima svoju cijenu, nego da je i nakon 18 godina još uvijek plaćamo? I, što je najgore, ne zna se koliko dugo ćemo je još plaćati?
Kako da mu objasnim da moja domovina nije više republika, nego je republika onaj njen dio koji je nastao metodom krvi i tla? Kako da mu objasnim da su zločin i njegovi programeri te krvavi izvršioci radova nagrađeni i da su na tako nešto pristali predstavnici najvećih žrtava na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata?
Kako da Hozeu ili bilo kome drugome objasnim da će u ponedjeljak, 1. marta u zgradi Predsjedništva moje domovine biti organiziran prijem u tu čast, okupit će se ambasadori stranih zemalja, diplomate i drugi visoki zvaničnici, da će domaćini biti dvojica od trojice članova kolektivnog šefa države, a onaj treći da neće biti prisutan jer on ne prizna praznik zemlje kojoj je sa još dvojicom na čelu?
I nije samo riječ o tom bijednom Nebojši Radmanoviću, nego i njegovim prethodnicima iz reda srpskog naroda? Kako da čovjeku objasnim da u mojoj domovini nemaju pasivno biračko pravo Bošnjaci i Hrvati u mome gradu - Banja Luci, Srbi u Sarajevu, a Romi i Židovi nigdje u BiH?
Kako da priznam da je u mojoj zemlji na snazi Ustav iz najmračnijih vremena i obrazaca aparthejda? I mogao bih ovakvih i sličnih pitanja postavljati do u nedogled, ali nijedan razuman odgovor ne bih imao na njih. Barem ne za normalne ljude. Zato je bilo bolje šutjeti i uzdisati. Diviti se i pozitivno zavidjeti ljudima koji dolaze iz zemalja gdje se na svakom pedlju istih obilježava njihov nacionalni praznik i koje, ako su već jednom platile tu svoju nezavisnost, ne plaćaju ih više.
Ali, ako sam odšutio tom Hozeu sa početka ove priče, ne moram samome sebi i našoj javnosti pa svim građanima Bosne i Hercegovine ČESTITAM DAN NEZAVISNOSTI!
Bedrudin GUŠIĆ
28.02.2010.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.bePage Construction: 28.02.2010. - Last modified: 24.05.2010.
