TOP

 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

Odbrana gluposti i posljednji dani razuma

UDJEVANJE REPA

Piše: Nihad Filipović

---

1.

U poznatom i svojevremeno vrlo kontraverznom filmu "Decameron", jednako tako kontraverznog Piera Paola Pazzolinija, ima jedna zgodna pričica o bračnom paru, siromašcima, gdje supruzi naum padne "genijalna" ideja kako se izvući iz siromaštva; Kaže ona mužu:


"Hajde mužiću neka me naš popa pretvori u magaricu, jer se o njemu priča da on to to može, pa ću ja onda raditi još i više. Po danu magarica, a navečer me ponovo vrati u ženu."

Muž pristane te odu do popa da ga zamole da im učini tu uslugu. Popa kao nevoljko pristane, ali ih upozori kako je najdelikatniji posao u toj čudesnoj transformaciji udjenuti magarici rep. Helem, kada su supružnici ponovo došli da se obavi posao , razgoliti popa suprugu, da prostite naguzi je četveronoške, pa joj pođe bajati: te neka ova kosa bude griva magarice, te neka ove grudi budi prsa magarice, itd. itd, a onda kaže:

"Neka ovaj rep bude rep magarice", te joj pođe udjevati "rep."

Nato prestravljeni suprug koji je to sve posmatrao sa strane zavapi:

"Stani pope, stani, neću rep, neću magaricu."

I tako čitav čudesni posao pretvaranja žene u magaricu propadne.

"Genijalne" referendumske priče premijera manjeg BH entiteta čine se skicirane upravo po "šnitu" prednje čudesne Pasolinijeve transformacije žene u magaricu; Sistem je isti i zove se u našem narodu "j. lud zbunjenog". Tim sistemom Milorad Dodik hoće transformirati BiH u nekakvu "političku" magaricu koju će valjda "handriti i musti" na oči svih nas ostalih Bosanaca.

Referendumske prijetnje premijera RS su izmijenjena, novom vremenu prilagođena politika "dešavanja naroda". Ne može se više nošenjem moštiju davno upokojenih stvarnih ili folklornih srpskih političkih ikona, masovnim mitinzima i frljacanjem jogurta ljuljati BH brod; To više ni u Srbiji ne prolazi. "Gedžovština" je u međuvremenu sazrela. Čarapansko/
opančarski /radikalski srpski politički genij izvukao je pouke iz devedesetih godina. Raškovićevska teza o "ludom narodu", sa kojim se nije zajebavati, potrošena je formula političke manipulacije Srbima. Sada je na djelu, "a sada pametno" politika. Nema više "dešavanja naroda", kojega je zmija već jednom iz te rupe ujela, ali ima, makar u BiH, što'no moj privatni Srbin Macan reče, "blago si ga nama ludima", ima referenduma, te spasonosne novootkrivene proceduralno/demokratske formule "dešavanja naroda".

Međutim, vratimo se Pazoliniju. Sav vic referendumske priče je u "udjevanju repa." Onog trenutka kada se dođe u tu fazu, slijedi ono što je hrvatski predsjednik Mesić tako ogoljeno najavio u "neformalnom" razgovoru sa novinarima. A onda, bio ili ne Dodik toga svjestan, a i oni "scenaristi" što stoje iza Dodika, slijedi ono: "Stani, pope, stani; Neću rep, naću magaricu."

2.
"Kada se vrši genocid, onda se neselektivno ubijaju svi pripadnici neke zajednice, a ne ostavljaju u životu reproduktivno sposobne osobe (žene i djeca."

Ovako piše profesor Emil Vlajki u svom uradku "Mentalni genocid nad Srbima", objavljenom u Banjalučkim "Nezavisnim novinama", 13. Januara 2010 g, demonstrirajući transparentno, da ga i posljednja narodnjačka budala može razumjeti, kako kurvarluk i vještina "udjevanja repova" nije samo popovska metafizika nego pokadšto i gimnastika etički upitnih i duhovno onemoćalih profesora.

Profesor Vlajki, zadrti ex Jugoslaven po sopstvenom "priznanju", još od ranije je poznat kao nekritički sklon srpskim nacionalnim "istinama." To je kod njega još i više eskaliralo otkako je 2005 g. našao profesorsko uhljebljenje na tamo nekom nezavisnom Banjalučkom fakultetu. Tako 2006 g., nezavisno od pameti, izjavljuje Banjalučkom "Novom reporteru":

Sud u Hagu morao je osloboditi Nasera Orića. Ne ulazim u to koliko je on kriv, ali, da je Haški tribunal osudio Orića za zločine jedinica Armije BiH pod njegovom komandom nad Srbima u selima u okolini Srebrenice, onda bi svjetsko javno mnjenje, na koncu, čak i da su Srbi napravili masakar, shvatilo da je to prethodilo onome što se kasnije dešavalo ili nije dešavalo u Srebrenici. Oni nisu mogli osuditi Orića za zločine koji su urađeni prije nego što je došlo do pada Srebrenice. Orić je morao biti oslobođen da se ne bi stvorilo negativno mišljenje u odnosu na Bošnjake, odnosno, muslimane, zbog zločina koji su urađeni prije pada Srebrenice."

Ovim je Vlajki oborio svjetski rekord u laganju i petljanju na malom prostoru.

Razumljivo je da srpskoj nacionalnoj sujeti paše ovakvo pisanje. Još profesor, "hej čovječe profesor, nije šala., jesi čit'o šta profesor piše.," a to palanačkim automatizmom znači ono- moja TV, moja štampa, moji političari, moja crkva, pa evo i moj profesor mi kaže., pa to onda poprima u očima politički, a dobrim dijelom i temeljno nepismenog "stada", status ikone, moralne vertikale vrijedne divljenja. Tako i Vlajkog internet čitatelji "Nove srpske misli", koja prenosi njegov tekst iz Banjalučkih "Nezavisnih novina," zasuše pohvalama od kojih poštenu čovjeku obrazi zarumene, jer zna, da je u čovjeka, koji u bilo čemu pretjeruje, vrlina samo druga strana nekog grijeha.

Istina bog, Vlajki nije "naš", ali mu to još i pojačava rejting kod nacionalističke publike kojoj se obraća.

Vlajki je Dubrovčanin rođenjem. Dubrovčani su oduvijek poznati kao dobri trgovci. Dobri trgovci nikada ne lažu. Dobri trgovci samo preuveličavaju kvalitet robe koju prodaju ili prešućuju ono što se prešutjeti mora ne bi li se roba što bolje prodala. Ako trgovac petlja i laže, nije više "dobar", nego je prevarant i lažov. Tako i Vlajki, koji nije badava profesor, pa tako uglavnom ne laže, ali petlja, prevrće, prešućuje i zadatoj tezi prilagođava fakta. Profesorski pljujući sve okolo redom, Vlajki je zapravo citiranim prilogom hraknuo sebi u lice što je nova disciplina za koju mu ja osobno, ispred napaćenih Srebreničana, koji mi to neće zamjeriti, dodjeljujem počasnu titulu doktora hrakanja.

Napisati, na početku ovoga osvrta citiranu rečenicu, mogu samo beskrupulozni tipovi koji su svojim moralnim habitusom bliži mafijaškom nego znanstvenom profesorskom miljeu. Tip poput moralne uši zvane Emil Vlajki, koji u svojoj bljutavoj kolumni, zločin dokazan pred najvišom svjetskom sudskom instancom, genocid u Srebrenici, ispisuje pod navodnim znacima. Tip koji (polu)laže svoje čitatelje kako je Naser Orić oslobođen u Hagu. Tip koji se poigrava definicijom genocida, onako kako je data u "Konvenciji o prevenciji i kažnjavanju genocida", okrećući je naglavice ne bi li dokazao nedokazivo tj. nekakav mentalni genocid nad Srbima koji se provodi "čitavo jedno stoljeće."

Sve u sve, kao završna misao ovoga teksta, neodoljivo mi se nameće zaključak:može Vlajki
biti tisuću, a i hiljadu puta profesor, pa i značajan i veliki kao što nije, a da opet ostane mali čovjek, kao što jeste.



29.01.2010.

---

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 29.01.2010. - Last modified: 24.05.2010.