BALKAN AREA
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ
 |
aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten
Fra LUKA MARKEŠIĆ, profesor na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i predsjednik HNV-a (Hrvatsko narodno vijeće) BiH:
BOSNA, ZAJEDNO S HERCEGOVINOM, OPSTAT ĆE USPRKOS SVOJIM NEPRIJATELJIMA...
Odnos i privrženost našoj Domovini bh. franjevaca su stoljećima poznati i ponavljati tako nešto bilo bi isto što i otkrivati toplu vodu. Nemam vremena za to niti potrebe. Ali danas, kada nam je BiH ugrožena sa svih strana, posebno iznutra i naročito od tandema Dodik - Čović, važno je da ima i onih iz reda hrvatskog naroda u zemlji koji misle i djeluju potpuno drugačije i koji se snagom svoga autoriteta te argumenata bore za jedinstvenu BiH. Njegova javna gledišta imaju posebnu specifičnu težinu i u kontekstu neprincipijelne podrške vodstva Crkve u Hrvata Milanu Bandiću u povodu izbora za predsjednika RH. Stoga, bilo mi je istinsko zadovoljstvo razgovarati sa gospodinom - fra Lukom Markešićem.
Stvaranje trećeg entiteta ne bi bilo u interesu Hrvata BiH, kao ni drugih naroda, to bilo još gore rješenje od sadašnjeg dvo-entitetske podjele...*Ali, pogrešno je kazati kolektivno Katolička crkva, nego samo neki dijelovi te Crkve, jer su upravo katolici većinski izabrali ne Bandića, nego upravo Josipovića za svoga predsjednika...*Za ocjenu bi uzeo biblijski iskaz - čovjek Božje providnosti. Tim riječima želim izraziti priznanje i zahvalnost gospodinu Stjepanu Mesiću, predsjedniku Hrvatske, na kraju njegova uspješnog desetogodišnjeg mandata...*Bosna, zajedno s Hercegovinom, opstat će usprkos svojim neprijateljima, jer s njom je slično kao s istinom: ona nikad ne pobjeđuje, ali neprijatelji njezini izumiru...
Gospodine Markešiću! Koja (ili čija) politika je dovela bh. Hrvate u poziciju u kojoj se danas nalaze?
DR. MARKEŠIĆ: To je politika Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana sa svojim zločinačkim projektom o podjeli BiH, koja je započela u Karađorđevu, završila u Daytonu, te provođena od njihovih vjernih sljedbenika kao što su bili Radovan Karadžić i Mate Boban, sve do današnjih Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Ko su, po Vama, istinski zaštitnici hrvatskih nacionalnih interesa u BiH?
DR. MARKEŠIĆ: Nema ih. Hrvatska država, koja se u svom ustavu obvezuje da bude zaštitnica Hrvata u BiH, gleda uglavnom ostvarivati svoje interese preko leđa Hrvata u BiH. Ili, još tačnije rečeno, Hrvatska vodi brigu o Hrvatima u BiH, kako stoji u njezinom ustavu, tako kao da su Hrvati BiH pod njezinim skrbništvom kao maloljetni ili nesposobni sami o sebi voditi brigu. Politika pak hrvatskoga naroda u BiH je u rukama trgovaca i provodadžija nacionalnih interesa za svoje sebične individualne interese, a ne rade za opće dobro Hrvata BiH. Nažalost, velikim dijelom je sam taj narod kriv za svoju takvu sadašnju povijesnu nedoraslost i zlokobnost. Ali, kod svih naroda u BiH i nemoguće je raditi samo za svoje interese bez uzajamnog rada na zajedničkim interesima svih ljudi i naroda u BiH. Zato je slična ili ista situacija i s drugim konstitutivnim narodima, Bošnjacima i Srbima, kao i brojnim nacionalnim manjinama (oko dvadeset).
Dragan Čović i neki njegovi sateliti se uporno bore za III entitet u BiH, navodno, u interesu bh. Hrvata? Da li bi to bilo rješenje za narod kojem pripadate i šta bi takva ustavna kompozicija značila za samu BiH?
DR. MARKEŠIĆ: Stvaranje trećeg entiteta ne bi bilo u interesu Hrvata BiH, kao ni drugih naroda, to bilo još gore rješenje od sadašnjeg dvo-entitetske podjele, jer bi se na taj način: a) legaliziralo već izvedeno moralno i politički nedopustivo etničko čišćenje Hrvata u RS; b) provodilo bi se novo takvo etničko čišćenje Hrvata, Bošnjaka i Srba iz onih entiteta BiH koji bi pripadali drugim narodima; c) pripremio bi se nestanak Hrvata iz novoformiranog hrvatskog entiteta novim tzv. „humanim preseljavanjem“ u Hrvatsku ili diljem svijeta. Formiranjem toga entiteta u raznim dijelovima BiH takozvanim diskontinuitetom teritorija samo je još jedno lažno obećanje bez ikakvog stvarnog pokrića, ako nije opet političko lukavstvo manipuliranja narodom. To bi bilo, zapravo, ponovno provođenje podjele, opasnost nemira i novih ratnih sukoba koji bi vodili uništenju ljudi, naroda i države BiH. Daytonski sporazum, pak, ne znači samo prestanak rata nego i izgradnja BiH s evropskim profilom pravne države kao jedinstva u raznovrsnosti političkog, nacionalnog, kulturnog i vjerskog uređenja.
Za kakvo ustavno uređenje naše zemlje se Vi zalažete?
DR. MARKEŠIĆ: Za novo regionalno ili kantonalno uređenje društva i države Uvjeren sam da bi regionalizacija ili kantonizacija cijele BiH, a ne samo jednog dijela, kao što je sada u Federaciji BiH, kako je predlagao još u jeku rata Sabor Hrvata u Sarajevu, 6. veljače 1994, mogla jedino ukloniti neprijateljstvo i ratove među ljudima i narodima ove zemlje i stvoriti pravedni mir kao temelj i cilj države BiH. Tako se jedino uklanja i osjećaj postojeće ugroženosti, zbog opasanosti asimilacije ili dominacije, i to ne samo pojedinaca i nacionalnih manjina nego i samih konstitutivnih naroda – Srba u FBiH, a Bošnjaka i Hrvata u RS – kao i diskriminacije unutar njihovih nacionalnih korpusa. Regije ili kantoni ne bi bili kao sadašnji kantoni u Federaciji, pogotovo ne kao sadašnji entiteti, neke vrste države u državi, nego društveno-političke jedinice podređene državi i njezinim demokratskim parlamentarnim, izvršnim i sudskim organima vlasti. Po tom uređenju Bosanska Posavina, kao i druga područja zemlje, npr. Istočna Bosna, kojima je nanesena nepravda i izvršen zločin, kao što je u Srebrenici i drugdje, mogu biti posebne regionalne jedinice unutar BiH. Tada bi bilo moguće ispraviti učinjenu im tešku nepravdu, ukloniti veliko zlo podjele zemlje na sadašnje entitete i kantone, te stvoriti novo uređenje države na temelju pravde ravnopravnosti ljudi i naroda, bez čega je nemoguć mir i neodrživa sama država. Dao Bog da i mi jednom mognemo doživjeti državu BiH utemeljenu na pravdi te radost mira kao plod pravde (pax opus justitiae)! Treba, dakle, izgrađivati istodobno državu BiH i unutarnje uređenje te države po svim kriterijima međunarodnog državnog prava, kojim se postiže pravda i ravnopravnost, odnosno ljudska prava svih građana i naroda BiH.
Kako vidite ulogu vjerskih zajednica u bh. javnom i političkom životu?
DR. MARKEŠIĆ: Vjerske zajednice su najsrodnije kulturnim zajednicama ili specifičnim udrugama civilnog društva («sui generis»); one su autonomne u svom životu i djelovanju, te imaju posebno ulogu izgradnje odnosa Boga i čovjeka, odnosno duhovne dimenzije čovjeka i ljudskog društva u cjelini. Iako su država i Crkva različite po svom porijeklu i cilju, te je Crkva odvojena od države, njihovi međusobni odnosi ne smiju biti neprijateljski, nego partnerski i prijateljski, posebno u zajedničkom radu za mir kao djelo pravde i solidarnosti u svijetu. Na žalost, vjerske zajednice u BiH još nisu svjesne svoje uloge u društvu i državi, pozitivne i negativne, u prošlosti i sadašnjosti, bez čega ne mogu vršiti svoju vjersku ulogu ni u budućnosti BiH. Zato je potrebno da se one same preispitaju i obnove u sebi, kako bi mogli pozitivno sudjelovati s drugim društvenim zajednicama i pojedincima u izgradnji nove demokratske i slobodne BiH. Stručnjaci za vjerska pitanja, prije svega poglavari vjerskih zajednica - kardinal i reis, biskupi i svećenici, muftije i imami – nisu stručnjaci i za svjetovna pitanja kao što je politika niti su kompetentni za rješavanje problema iz tog područja stvarnosti, Zato je razumljivo što pogriješe kada se miješaju u područja stvarnosti koja ne poznaju, ali je neshvatljivo što to ne znaju i ustrajavaju u poslovima za koje nisu stručnjaci i kompetentni suradnici, kao što pokazuje sadašnji slučaj pogrešne propagande crkvenih poglavara za Bandića u Hrvatskoj, gdje su se vjernici-svjetovnjaci pokazali mnogo stručniji, kompetentniji i odgovorniji od njih za svjetovna i politička pitanja. I pogrešno je teološki kazati da je Katolička crkva glasala za Bandića, jer je većina te Crkve, to jest vjernici-laici, glasala za Josipovića, makar po savjesti i političkoj odgovornosti protivno otvorenoj sugestiji i nagovoru crkvenih poglavara. Sigurno poučljiv primjer za ovu i za sve druge
vjerske zajednice.
Kako ocjenjujete rad Međureligijskog vijeća BiH?
DR. MARKEŠIĆ: Sada je to uglavnom samo institucija bez ozbiljnog programa rada. Naravno, dobro je da i tako postoji, jer ostavlja nadu u svoje aktiviranje na opće dobro svih vjerskih zajednica, naroda i države BiH.
Da li je, po Vama, dobro za RH (pa i BiH) sto je gospodin Ivo Josipović izabran za trećeg hrvatskog predsjednika?
DR. MARKEŠIĆ: Dakako! Prilikom njegova izbora za predsjednika Hrvatske, u Oslobođenju je objavljena moja izjava ovako: Izbor Ive Josipovića za novog predsjednika Hrvatske pravo je rješenje za tu državu, ali i za izgradnju i učvršćivanje dobrih odnosa između BiH i Hrvatske. Istakao sam posebno značajnim činjenicu da je Josipović jasno naglasio u izbornoj kampanji da je protiv ideja i prakse razgradnje BiH, koja je još prisutna, te podsjetio na njegov stav o regionalnom uređenju BiH bez entiteta, što mogu i trebaju odlučiti samo narodi i građani BiH.
Prema nekim informacijama, njegovog protukandidata je prećutno podržala Katolička crkva u Hrvata. Komentar?
DR. MARKEŠIĆ: Da, ne samo prešutno nego i javno. Ali, pogrešno je kazati kolektivno Katolička crkva, nego samo neki dijelovi te Crkve, jer su upravo katolici većinski izabrali ne Bandića, nego upravo Josipovića za svoga predsjednika. Što to znači, trebalo bi da se vodstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj dobro preispita o sebi i članovima svoje Crkve. No, sumnjam da postoji volja i zrelost za takvo preispitivanje niti sposobnost za promjenu svog djelovanja u političkom životu hrvatskoga naroda, posebno u BiH.
U BiH je gospodin Josipović doživio pravi debakl, otprilike isto onako kako je Bandić prošao u Zagrebu. Kako to tumačite?
DR. MARKEŠIĆ: Bandićeva pobjeda u BiH zapravo je Pirova, lažna pobjeda, koja donosi više štete nego koristi pobjedniku i onima koji su za njega glasovali. Ona naime pokazuje očito političku, moralnu i vjersku manipulativnost Hrvata BiH, njihovu nezrelost, neodgovornost i opću dezorijentaciju, kao uostalom i svi drugi narodi u BiH. Štoviše, oni se na taj način i getoiziraju u sebi, izoliraju od drugih, odvajajući se i od većine Hrvata u Hrvatskoj. Lažnost te pobjede vidi se također iz toga što je za Bandića glasalo samo oko trećina potencijalnih glasača. Dvije trećine, pak, nije uopće glasalo, i oni bi vjerojatno glasali prije za Josipovića negoli za Bandića, čija je izborna propaganda okupila uglavnom sve njegove vjer(e)nike, pa i nacionalističke dijelove Katoličke crkve, posebno kod ekstremnih nacionalista u Hercegovini.
Kako biste ocijenili predsjednikovanje gospodina Stjepana Mesića u proteklih 10 godina - kako sa aspekta RH, tako i BiH?
DR. MARKEŠIĆ: Za ocjenu bi uzeo biblijski iskaz - čovjek Božje providnosti. Tim riječima želim izraziti priznanje i zahvalnost gospodinu Stjepanu Mesiću, predsjedniku Hrvatske, na kraju njegova uspješnog desetogodišnjeg mandata, te istodobno pokazati njegovo značenje za nas u vremenu balkanskih ratova 1990-1995. i poslijeratnog razdoblja izgradnje pomirenja i mira među ljudima i narodima u novonastalim državama na našem južnoslavenskom prostoru sve do danas. Da je Stjepan Mesić bio i ostao čovjek Božje providnosti može se jasno vidjeti iz onoga što je on kroz to vrijeme radio u pravljenju otpora pojedinačnim i udruženim zločinačkim projektima, te stvaranju pomirenja i mira među zavađenim ljudima i narodima. Kao potvrdu za to dovoljno je navesti samo neke činjenica njegova prošlog otpora Slobodanu Miloševiću i Franji Tuđmanu, zatim izvršiteljima njihovih projekata Radovanu Karadžiću i Mati Bobanu, sve do sadašnjeg otpora njihovim ne bez opasnosti vjernim sljedbenicima - Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću.
Takvim svojim djelovanjem S. Mesić je bio i ostao znakom nade u pobjedu mira nad ratom, dobra nad zlom, svjetla u mraku naše prošle balkanske ratne i poratne povijesti. Zato je doista zaslužio kod nas ovaj biblijski naziv - čovjeka Božje providnosti. I treba mu odati iskreno priznanje i zahvalnost, a njegovo djelo prihvatiti kao moralni i politički testament u našem sadašnjem i budućem životu i radu.
Nedavna izjava još uvijek aktuelnog predsjednika RH da bi, u slučaju da RS referendumom izglasa otcjepljenje od BiH, poslao Hrvatsku vojsku u Posavinu, je izazvala burne reakcije, posebno od strane predsjednika Tadića. Kako biste je Vi komentirali?
DR. MARKEŠIĆ: Izjava predsjednika Stjepana Mesića je odgovor na opasno djelovanje Milorada Dodika već dulje vrijeme u RS, koji je sasvim opravdan i većina ljudi ga u BiH i Hrvatskoj odobrava i prihvaća kao ozbiljno upozorenje na opasnost izbijanja novog rata na našim prostorima, poput onoga kojeg je izazvao i vodio Slobodan Milošević. Gospodin Mesić to dobro zna i pamti, te želi na vrijeme spriječiti ratnu avanturu novoga ratnika kao što je Dodik, koji djeluje tako kao da vodi specijalni i psihološki rat prije otpočinjanja oružanog rata, kako je to činio Slobodan Milošević prije njega u otpočinjanju rata u bivšoj Jugoslaviji, Reakcija, pak, sa strane zaštitnika Milorada Dodika i njegovih ratom opasnih parola, djeluju kao hajka lopova iz one priče koji, da bi sebe sakrili, viču na nevinoga čovjeka – drž’te lopova! No, sadašnja hajka na Mesića pokazao još jasnije ozbiljnost zločinačkog projekta Dodika i njegovih zaštitnika. Mesić je, dakako, kriv zato što ovdje otkriva prikrivene zle projekte hajkača.
Dokle, po Vašem mišljenju, može ići destruktivna i antiustavna retorika Milorada Dodika i ima li on podršku izvana (ne samo iz Srbije) za takvo djelovanje? Kome on takav, zapravo, odgovara?
DR. MARKEŠIĆ: Ta destruktivna i antiustavna retorika Milorada Dodika ima podršku svih onih kojima je zaustavljanje oružanog rata Daytonskim sporazumom samo privremeno i nastavljaju svim drugim sredstvima, taj rat, dok im se pokaže prilika za ponovni oružani rat. Daytonski sporazum je doduše zaustavio oružani rat, ali nije zaustavio politiku koja je dovela do toga rata i vodi novom oružanom sukobu ako se ne izmjeni ta ratna politika i ne isključe iz te politike barem glavni ideolozi i akteri rata. Tko bi to mogao učiniti, ako ne oni isti koji su zaustavili legitimnom silom teror nasilja voždova i korifeja prošlog rata kod nas, to jest Međunarodna zajednica – UN sa SAD-om!?
Hoće li nam Bosna, onda, zaista ostati tamni vilajet ili ipak ima nade? Ako ima, na čemu je eventualno temeljite?
DR. MARKEŠIĆ: Bosna, zajedno s Hercegovinom, opstat će usprkos svojim neprijateljima, jer s njom je slično kao s istinom: ona nikad ne pobjeđuje, ali neprijatelji njezini izumiru! Ali, da ne bude tamni vilajet, BiH traži i poziva svoje građane i narode da više vole i rade na izgradnji ove svoje majke-zemlje, od koje nemaju ni bolje ni ljepše u svijetu. Naša je zajednička nada i solidarnost drugih ljudi i naroda u cijelom svijetu koji su spremni pomoći i nadvladati njezine neprijatelje izvana i unutra BiH. Konačno, BiH je djelo Božje, postoji po Božjoj providnosti u povijesti svijeta, koju uzdržava i vodi po svom nama dokraja skrivenom planu sam Bog. Konačno, ovakav moj stav je utemeljen dakle na vjeri i nadi u Boga koji se brine za nas, ljubi nas i oslobađa od zala u našim povijesnim stradanjima! Zato, kad me pitaju, ponekad s prigovorom, kako i zašto se tako bavim politikom, odgovaram s iskrenim uvjerenjem: bavim se tako politikom iz vjere u Boga!
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (188)
28.01.2010.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.bePage Construction: 28.01.2010. - Last modified: 24.05.2010.
