TOP

 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

PISMO OBAMI
(Nj. E. Barack Obama, Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država)

---

Gospodine predsjedniče SAD, Barack Obama!

Pogled dječaka na slici ne pita Vas da li se stidite. Ne optužuje Vas. Možda ima sličan smisao i težinu kao pitanje: „Bože, Bože, zašto si me ostavio?“ Mnogim dušama, zanemarenim i odbačenim, bili ste veliki, kao Bog. Zašto ih sada ostavljate? I kod tako malog djeteta izgrađena je svijest o dobročinstvu, ali i iznevjerenosti i prevari. Duša je duša i njena vrijednost ne izražava se trajanjem palosti u prolaznu tjelesnu manifestaciju, već stepenom humanog intelektualnog zrenja. Zar ne vidite u tom malom tijelu sebe samog, zarobljenog u okove neimaštine i nepravde? Iako je to pogled trogodišnjeg djeteta, u njemu je sadržana sva nauka o opijatskom utjecaju vlasti.

Sve ovo piše Vam neko ko se ne plaši da bi sutra mogao i sam po karmičkom principu ponovo se roditi, ali u tijelu crnog izgladnjelog dječaka (ili djevojčice koju je s lešinarom što čeka njenu smrt u Sudanu 1993. godine fotografirao Kevin Carter). Kao autor ovog teksta bojim se samo jednog: ljudske bezosjećajnosti. Time što se u tekstu pojavljujete kao kritikovana osoba, nikako ne znači da sam iz tabora rasista koji Vas osporavaju, ne cijene Vas, ili Vam čak i prijete. Naprotiv! Ne volim rasiste, jer su neprosvijećeni, opsesivno nasilni, opsjednuti, bezumni. Samo iz dubokog poštovanja prema Vama nikao je motiv ovog načina obraćanja, iako je vjerovatnoća da ćete ovo pročitati ravna nuli. Slaba je nada da će Vam se dopustiti da do Vas dopre ovaj vapaj za milost i humanost. Onima koji odlučuju o Vašem predsjedničkom mandatu, gospodarima obilja i gladi, ne ide u prilog da ih zastupate kao revolucionar-vizionar, neko ko ispoljava saosjećanje. I pored toga što čak i Vatikan rehabilitira Karla Marxa, Vašim poslodavcima se ne može svidjeti da US postanu UASS (Savez Američkih Socijalističkih Država). Oni Vas jako vezuju k sebi da bi Vas mogli jače odgurnuti nakon što za njih odigrate ulogu milosrdnika. Dodijeliće oni Vama i Nobelovu nagradu da bi sebe, Vas i cijeli svijet doveli do plitkog uvjerenja da se brinu za budućnost Planete, jer oni su Vas izabrali da ispunite veliku obavezu time što ćete u njihovo ime tu i tamo, ipak, udijeliti neku milostinju. Potrebni ste im sada, ali Vas prihvaćaju načinom kojim su bili prihvaćeni Bob Bimon, Muhammad Ali, ili, legendarni Pele. Ne više. Ako pokušate biti svoj, subjekat slobodnog odlučivanja, pokazaće Vam sto prepreka koje uprkos atletičarskim sposobnostima nećete moći savladati. Višak Vašeg slobodoumlja i Vaše lične inteligencije pripisaće slučaju. Budete li istrajavali, dodijeliće Vam kartone opomene, a potom će Vas isključiti iz igre. Vi to sve dobro znate i zato pristajete na tu igru. U protivnom, zastali biste kod informacije da će u vrijeme ozbiljne recesije svaki od 31.500 uposlenih službenika banke Goldman Sachs samo za Božić dobiti bonus po 700.000 $, što bi bilo dovoljno da se od gladi spasi 10.000.000 ljudi. Dnevno u svijetu umre 30.000 djece, starosti ispod pet godina.

Za povećanje svjetske proizvodnje hrane i borbu protiv gladi bilo bi potrebno ne više od 15 do 20 milijardi dolara godišnje. Toliko košta omanja flota borbenih aviona, limenih kanti za sijanje smrti. Umjesto da pomognete djeci koja umiru od gladi, radije pretvarate kukuruz, soju, šećernu repu, uljanu palmu, u automobilsko biogorivo. Fantastičnim povlasticama motivirate farmere da šire oranice u tu svrhu, ne brinući o deficitu žita potrebnog za ljudsku ishranu. Nedostatak žitarica povećava njihovu cijenu. U pojedinim siromašnim zemljama cijena pšenice je porasla za čak 95 %. Kazahstan i Argentina već su zabranile izvoz svojih viškova. Cijena riže gotovo se utrostručila. U Tajlandu se tona riže prodaje za više od 1000 US $.  Na Planeti je 40% obradivog kopna iskorišćeno za poljoprivrednu proizvodnju, ali se uzurpiraju ogromne površine obradivog zemljišta neophodnog za proizvodnju bioenergetskih usjeva i zato nema dovoljno hrane. Stvaranje novih površina za proizvodnju biogoriva (biofuels) dovodi do drastičnog uništavanja šuma, što povećava količinu ugljičnog dioksida i utiče na globalno zagrijavanje. U Brazilu, Indoneziji i Maleziji milioni hektara šuma se sijeku da bi se obezbijedile površine za gajenje uljane palme za biodizel. Uništavanje šuma i uzastopno bio-kemijsko-genetičko degradiranje tla uzrokuje da izumiru brojne životinjske i biljne vrste. Onima kojima to ništa ne znači nije bitno da li će izumrijeti slon, pčele, ili neka voćka. Od nekadašnjih 70 vrsta riže broj se alarmantno sveo na svega 7. Bioenergetski usjevi ubrzano osiromašuju tlo i čine ga neplodnim. Za očuvanje genetski modificiranih biljaka koriste se najjači pesticidi, te sam biodizel djeluje kancerogeno, uzrokuje mutacije. Učestale poplave u Indoneziji i Bangladešu, neuobičajeno jaki uragani na Filipinima, u Vijetnamu i Kini utjecali su da se zalihe riže značajno smanje. Vaše SAD namjeravaju čak 33 % uroda kukuruza pretvoriti u benzin, dok u Kanadi i Brazilu vlada slična euforija uništavanja hrane. Za samo jedan pun rezervoar džipa potrebna je količina žita dovoljna da hrani čovjeka godinu dana. SAD i EU potražuju 500.000.000 tona žitarica za biogorivo, a od gladi godišnje umre 10.000.000 djece, dok petina svjetske populacije gladuje. Licemjerje izvoznica GMO, genetski modificiranog žita, ogleda se u tome što su ga kao spasonosno rješenje ponudile afričkim zemljama, ali im nisu saopštili da ako jednom posiju sjeme takvih žitarica, moraće svaki put iznova kupiti sjeme, specijalna đubriva, herbicide, aditive, kao i platiti licencu. Nisu im rekli ni to da na kraju, na upropašćenoj zemlji, neće rasti ništa. 
 

Novinar Cevin Carter je pred svoj kraj ostavio poruku: “... Molim se da budemo osjetljiviji na svijet oko nas i da ne budemo zaslijepljeni našom sebičnom prirodom i interesima. Nadam se da će nam ova slika biti podsjetnik koliko smo sretni i da nikad nećemo uzimati stvari olako... Pomolimo se za svu braću i sestre koji pate bilo gdje na svijetu…” Slika koja nije ganula odgovorne za glad. Umiruća djevojčica, Sudan, 1993. (foto: Kevin Carter)

Gospodine predsjedniče SAD, sigurno znate da je nedugo poslije objavljivanja ove fotografije, Carter, dobitnik prestižne Pulitzerove nagrade, zbog lične krize savjesti i napada javnosti, oduzeo sebi život. Govori li Vam ovo što?

Morate li imati po tri-četiri automobila-krstarice u jednoj porodici? Jesu li basnoslovne sume namijenjene za konstruiranje, proizvodnju i probe super-bolida i financiranje skupih timova tehničara za njihovo održavanje važniji od desetina hiljada djece koja će umrijeti od gladi? Motori jedne mega-jahte (uglavnom neprekidno danonoćno rade i u toku mirovanja broda u luci) u toku jednog sata troše više goriva od stotinjak prosječnih automobila. Povlađujete niskim ukusima službenika i njihovih pratilja koji trebaju zaviriti u svaki kutak svijeta. Znate li s koliko života su plaćena ta putovanja i poklonjeni dijamanti, porijeklom uglavnom iz Vaše Afrike? Udovoljavajući svojim biznismenima planirate za njih već i privatne letove u kosmos.

U predizbornoj kampanji izjavili ste da ste iz ateističke porodice. Nije bitno kome će Bush polagati račune, on svakodnevno čita Bibliju, ali Vi ćete odgovarati poglavito crnoj djeci Afrike. Neko kaže da ni đavo nije tako crn. Odraslije dijete iz kenijske porodice čiji mlađi brat umre danas, vjerovatno će pomisliti da ni novoizabrani američki predsjednik nije dovoljno crn, da razmišlja suviše američki. Vi sigurno dobivate i njihova pisma, ali ih ne čitate, a oni koji ih čitaju umjesto Vas, ako ih čitaju, sigurno se još i izruguju.

Izabrani ste, sada razmišljajte da li ćete se oglušiti o sve molbe i očekivanja.

U Vašu privatnu moralnost niko ne sumnja, ali Vi morate uskladiti tu moralnost s političkim obavezama i odgovornošću koje imate pred čovječanstvom. Od Vas to očekuju u Vašoj porodici, Vaši prijatelji... i niko ne misli da je to jednostavno. Ali je moguće i dužni ste. Mnogi bi željeli da uspijete u reformama, ali razloga za pesimizam je više. Kao njen predsjednik, Vi ste sama Amerika, a ona je obnovljeni Babilon i Vaš je napor osuđen na beznađe. S američkim paklenim arsenalima oružja Vi vladate životom i smrću, odlučujete, kao Bog, ali ne umišljajte da ste Bog. Amerika nije stvorila svijet, ni Rusija, ni Kina, pa nemate pravo ni da ga uništite. I bez globalnog uništenja, svi zajedno, dovoljno ste uništili. Kako mislite popraviti ono što je još uvijek moguće? Bilo bi dobro da ne vjerujete jezuitima i kabalistima koji tvrde da ovu Planetu treba skršiti da bi se ispunio biblijski nametnut mit o dobu Kraja, bez kog nema Spasenja. Ludosti su to megalomana i opsjenara.

I bez spektakularnog Velikog Kraja, velegradovi se već naslućuju u skorom vremenu kao okamenjene kosturnice. Kriza je natjerala i Njujorčane srednje klase da se pridruže Pokretu “Freegans”, organizaciji koja traži hranu po kontejnerima za smeće pored restorana brze hrane. Šta bi se dogodio da New York samo jedan dan ostane bez vode? Ili da se prekine dopremanje hrane? Tamo gdje su žitelji gradova doživjeli glad i žeđ prouzrokovane ratom, znaju u kakvu zamku je civilizacija uhvatila svog vlastitog izumitelja.

Prema studiji harvardskog univerziteta, Amerika prolazi kroz tešku krizu. Sve su gori uslovi kreditiranja i sve viši troškovi zdravstvenog osiguranja. U takvim okolnostima krajnje je nezahvalno prihvatiti se dužnosti predsjednika najveće oružane sile. S galopirajućom nezaposlenošću Amerika se ipak ne odriče ratnih opcija. Neshvatljivo je da Vi, gospodine predsjedniče, odobravate bombardovanje Mjeseca. Možete li pojmiti razmjere apsurda: pored ovako divne Planete vode, NASA traži vodu na Mjesecu, Marsu... sutra ko zna gdje. Da poželite znati više, shvatili biste da je svakoj duši prema zaslugama namijenjena neka planeta. Ali do njih se ne stiže pomoću vasionskih brodova. Giordano Bruno, Nikola Tesla, George Harrison, i brojni drugi su to shvatili, jer su prihvatili da im se otvore sasvim drugi horizonti spoznaje.  

Istovremeno primate obavijest o dodijeljenoj Vam Nobelovoj nagradi za mir i potpisujete slanje dodatnih 14 divizija na Afganistan gdje se već nalazi 66.000 američkih vojnika. Taj strašni rat ima svoja dva aspekta. Prvi se ne svodi na to da se unište sve plantaže maka, već da njima zagospodari zapadna mafija. Drugi aspekt je kontrola nad naftnim i gasovodnim koridorima. Bez tih faktora, ko ima pravo da „precivilizira“ Afganistan? Zbog iste politike u Iraku je poginulo skoro 1.000.000 ljudi. Zbog koga? Radi kojih ciljeva? Šta će se dobiti kada talibanska radikalizacija preraste u opšti simbol otpora svemu što nije u skladu sa standardima „kulture“ Zapada? I dok primate odličje po imenu pronalazača TNT-a, šaljete nove trupe u Afganistan, a pri tome ne shvatate da nikada ne možete poslati toliko vojnika koliko ih mogu mobilizirati za gerilsko-partizanski oslobodilački način ratovanja narodi koji se brane. Jedina je njihova nesreća što u svojoj naivnosti izvode nekontrolisane napade i na nedužne sugrađane. Igraju igru kojoj ne sagledavaju korijene. Kao nesuđeni mirotvorac, protivnik nuklearnog naoružanja, ali očigledni američki zaljubljenik u bljesak TNT-a (na hebrejskom barak znači munja), odobravate  finalizaciju 15 tona teških super-bombi za razbijanje bunkera i tajnih nuklearnih postrojenja. Nije bitno gdje bi njihova ubojitost mogla biti provjerena, u Iranu, ili Sjevernoj Koreji.
 

„Majka“ svih bombi    (montiranje na strateški B-2)

Vi se hrabro borite da uvedete obaveznu socijalnu zaštitu za sve građane SAD, što je krajnje pozitivno nastojanje, a posebno ste stekli blagonaklonost onih kojima garantirate legitimnost homoseksualne orijentacije. Ipak, gubite popularnost, čak i među onima koji su Vam najviše vjerovali. Tome je znatno doprinijela Nobelova nagrada koju ste prigrlili kao nešto za što ste i sami rekli da nemate dojam da Vam pripada, ali ćete je uzeti kao „izazov za akciju“. Koju akciju, ako ne dokažete da ste obuzdali američke militantne kapitaliste? Nobelova nagrada je davno kompromitirana, još u vrijeme kada su je dodijeli Henryu Kissingeru 1973. za pokazanu „dobru volju“ da se okonča rat u Vijetnamu. S Kissingerom je nagradu trebao dobiti i Vijetnamac Le Duc Tho, ali, razumljivo, Vijetnamac je odbio takvo “priznanje”. Da li ste malo razmišljali o tim ljudima kojima se ukazuje ista čast da podijele zaslugu za mir, sa agresorskom imperijom koja je u Laosu, Kambodži, Burmi i Vijetnamu ostavila pustoš i milione mrtvih?

Planeti prijeti 27.000 različitih nuklearnih bombi. Lijepo je što se zalažete za denuklearizaciju svijeta (mnogi čine isto to, a ne očekuju zauzvrat nikakvo priznanje), no, nakon isteka Vašeg predsjedničkog mandata biće zanimljivo pogledati da li su SAD uništile bar jedan od svojih nuklearnih projektila. Bilo bi epohalno da Amerika prizna svoje katastrofalne greške u Japanu počinjene 6. i 9. augusta 1945. Uostalom, ne treba uzdizati očekivanja toliko visoko, atomska bomba je preozbiljna tema. Opravdaćete svoju nagradu i reputaciju mirotvorca čak i ako uspijete izdejstvovati mnogo manju zaslugu: da se SAD pojave kao potpisnik Konvencije o zabrani upotrebe mina.

Amerika je svojom vanjskom politikom i tempom naoružavanja najveći balast kog nose siromašni.

SAD predvode NATO. A ja sam rođen kao Jugoslaven. Ako Vi volite Ameriku, ja sam mnogo više volio Jugoslaviju i sve njene narode jer pripadam svima. Zašto ste to učinili mojoj zemlji? Zašto se rat u Jugoslaviji nije prekinuo u njegovom začetku? Zašto su se dopustili Vukovar, Sarajevo, Srebrenica? Već 1991. godine sa par naleta NATO aviona moglo se za početak samo upozoriti političko i vojno rukovodstvo u Beogradu, a potom i upotrebom vojne sile, sukladno drskoj bezobzirnosti destruktivnih srbijanskih generala, onesposobiti sve važnije izvore naoružavanja paramilitarnih formacija. Sama teroristička vrhuška se mogla pohapsiti i eliminirati, ali, kakav bi bio teatar bez glumaca? Izostanak jasne poruke značio je da su postojale skrivene forme podrške agresiji na vlastiti narod, jer to je i bio osnovni cilj tog prljavog rata. Tek nakon četiri godine pustošenja odlučili ste da dovršite zabavu za zapadne vojne psihologe. Bio vam je potreban moćan i uvjerljiv makro-psiho-eksperiment, kao preludij za neki „ozbiljniji“ predstojeći rat. I sada ne činite ništa da onemogućite podjelu Bosne, dopuštate imbecilnim kreaturama da nacionalno mješovite brakove nazivaju homoseksualnim. To je posljednji i najniži udarac jednog kvazi-političara. Niste li i Vi, gospodine predsjedniče, kao čovjek iz nacionalno i čak rasno miješanog braka, pogođeni takvim izjavama? Ima li kraja tim barbarskim iživljavanjima? Ili, zatvarate oči pred moćnicima, kojima tragedije naroda služe za zabavu?

Boljim prosuđivanjem dolazi se do zaključka da mračna internacionala kriminalaca efikasnije i harmoničnije funkcionira od NATO saveza. Kosovo, Crna Gora, Makedonija, Bosna, Srbija, sva ta regija je pretvorena u vaš narkodilerski Albanistan. Trebalo bi biti potpuno neuk pa ne shvatiti koliko je Bob Dol lažni prijatelj Albancima, jer nije ni približno dorastao perfidnosti svog kolege iz podzemlja Vladimira Putina, a on ovih dana otvoreno najavljuje da priča o Kosovu nije dovršena, odnosno, da će Rusija štititi interese Srbije. Ucjenjujući Evropu, Putin je taj koji trenutno diktira odnose i u NATO-u. A Savez je u krizi. Primjeri zemalja koje namjeravaju povući svoje trupe iz Afganistana i Iraka jasno je potvrđuju. Nije slučajno, preventivno, ali i prekasno, tek nakon razornih podjela koje su se mogle izbjeći uz ostvarenje istih strateških ciljeva, kao kula stražara nad glavnom balkanskom raskrsnicom instaliran „Bonstil“, najveća NATO baza u Evropi, radi raketnog anti-ruskog i anti-iranskog štita, i zbog obezbjeđenja transporta oružja i budućeg gasovoda „Južni tok“. Paralelno, smišljeno, uspostavljena je i kontrola nad protokom opojnih sredstava, novca i modernog roblja. U Titovo vrijeme tu ptica nije mogla neopaženo da proleti, a sada se sva ta „roba“ diluje brodovima, vozovima, šleperima, avionima... Kako, pored najsavremenije tehnologije i najsposobnijih stručnjaka za suzbijanje međunarodnog kriminala? Odgovor je jasan. Bio je potreban rat da se omogući vođama svjetske mafije da iz muke nevinih i naivnih neometano crpe svoj prljavi kapital. Vrijeme je već pokazalo da američkim kapitalistima nije ni bitno ko je na Balkanu koje nacije, ko je žrtva, a ko dželat. Moto vaših generala je: „Mi ne biramo ciljeve prema našim prijateljima, već prema našim ciljevima biramo prijatelje“.

Humanitarni obziri kapitalista nisu cilj, njihov glavni i jedini cilj je uvijek samo novac. Da su bili malo vidovitiji, mogli su ostvariti svoju dobit. Iz nekada djevičanski čiste regije mogli su dobivati najkvalitetniji med, a sada, nakon bačenih 11.000 tona osiromašenog uranijuma na Bosnu i Kosovo, poslije ozračenja izvora čiste vode, rapidno izumiru, kao najosjetljivija, pčelinja društva. Prema Einsteinu, izumru li pčele, čovječanstvu će preostati samo još četiri godine.

Nije nikakva tajna u kakvoj su sprezi neki američki kongresmeni i narkokartelski magnati. Jedan od njih je William Jefferson, poznatiji kao Bill Clinton. Navodni balkanski dobrotvor dogurao je čak do pozicije koju Vi danas vršite. Znate li što o tome kako je došao na vlast? Sigurno je da Vas je Vaša administracija upoznala s tim. Ipak, prisustvo i utjecaj tog čovjeka još je vidan u američkom Senatu preko njegove supruge Hillary, a nju ste Vi lično imenovali svojom glavnom tajnicom. Ona (ili, Oni, preko nje) je ta koja Izrael gura u rat protiv Irana. Vaš kompromis s njom najbolje ilustrira koliko Vi ovisite o Onima koji u Vas imaju povjerenja samo pred svjetskom i svojom javnošću, ali ne i u najvažnijem segmentu vlasti: onom nevidljivom, zakulisnom, pred kojim stoji ipak, po njihovom Ku-Klux načinu vrednovanja, samo jedan polu-Crnac. Svi Oni, to Vi dobro predosjećate, omalovažavaju Vas, kao i jedan Berlusconi, jedino zbog boje kože. Njihove uvrede su u rasponu od neumjesnih do vulgarnih, a pokazuju, osim duhovnog nivoa silnika, i sliku surovosti palih duša, karakterističnih za epohu cijele Kali-Yuge.

Da li se namjeravate suprotstaviti organiziranom kriminalu i da li Vam je poznato ko upravlja narkokartelima? Šef kancelarije UN za narkotike i kriminal Antonio Marija Kosta u jednom od izvještaja tvrdi da je u članicama NATO-a broj ljudi koji umiru od prekomjerne upotrebe heroina pet puta veći od broja vojnika NATO-a koji su tokom posljednjih osam godina poginuli u Afganistanu. Ne treba da Vas brine podatak da se u Afganistanu proizvodi 92% ukupne količine opijuma (osnovna sirovina za pravljenje heroina), već pitanje: zašto se toliko ljudi na Zapadu drogira? Krajnje je licemjerstvo zapadnih zemalja ratovati protiv proizvođača opijuma i istovremeno im tajnim putevima dostavljati kemikalije neophodne za proces njegove proizvodnje. Ne treba mijenjati one koji žive od prodaje narkotika, već je neophodno preispitati sociokulturne uslove u kojima stanje narkotizirane svijesti predstavlja put zaborava surove kapitalizirane i onečovječene stvarnosti. Godišnje, prosječno, samo od narkotika mafija zaradi 320 milijardi dolara. Doimaju li Vas se činjenice da je, pored globalnog otopljavanja i nedostatka vode za piće, organizirani kriminal sa godišnjim prihodom od 2,000.000.000.000 (dvije hiljade milijardi) US $, prijetnja budućnosti Planete?

Umjesto da kultiviraju Planetu, američki naučnici se trude da je učine protuprirodnom. Mengeleovski genetičari nastoje da isključe ženu iz kruga rađanja, rađa muškarac. Financiranje takvih projekata odobravate i potpisujete Vi.

U biti, kao pošten čovjek, dobrih namjera, uprkos briljantnosti Vaših pogleda, morali biste, gospodine Obama, dati ostavku, da biste spasili svoju čast, prije nego postanete odgovornim za posljedice kojima unaprijed proračunato upravljaju, Madeleine Albright, Carl Bildt, Hillary Clinton, Zbigniew Brzezinski, a iznad svih njih kao sjene lebde „bijeli“ jezuitski jastrebovi. Njihov cilj nije nepoznat, zove se Jerusalim, jedino je teško, donekle, odrediti cijenu postignuća tog cilja. Nije sasvim nenaslutivo da su u pitanju milijarde ljudskih života. Koliko vrijedi život američkog predsjednika s kojim se ne slažu Oni, pokazala je prošlost. A prijetnje upućene Vama su veoma ozbiljne (prema zaključku do kog je došao Istraživački centar američkog Kongresa). Istražujući ulogu Tajne službe u zaštiti svih predsjednika, Ronald Kesler je otkrio da su prijetnje Vama za 400 % veće od upućivanih Vašem prethodniku.

Na Vas je pao nesretan izbor sudbine, da vodite američki narod u vremenu znatno gorem od onog pred početak Drugog svjetskog rata. Zato oprostite za skepsu i stav da ni mnogo utjecajniji pojedinac ne bi bio u povoljnijem položaju od Vas. Za razliku od mnogih američkih lidera, Vi ipak zaslužujete pažnju da Vam se sugeriraju pomenuti momenti. Tim prije što ste svojom karizmom pobudili nade i uvjerenja da ste najbolji dosadašnji američki predsjednik. Vas su izabrali, a sada je na Vama da birate. Sigurno je da su Vam poznate sve putanje kojima se možete zaputiti da biste ostali slobodan čovjek. U stvari, da li ste Vi uopće slobodni? Figurirate li kao transcendentalno ovaploćenje Slobode, ili ste gorki privid posljednjeg vremena bez utjehe?

Čekajući neko novo čudo da se desi, svijet tone u drijemež u kom su svi spavači nedužni. Tako će delirijumski drijemati dok im neko u snu ne kaže da vrijeme na atomskom satu apokalipse u Manhattanu čeka još samo njih da se probude. A taj trenutak, to čudo spasenja o kom sanjaju, ne opamete li se kao samosvjesna bića, po njih najvjerovatnije nikada neće ni doći.

Karmički gledano: uzrokovano – zasluženo.


mr. političkih nauka

Marjan Hajnal, Israel


31.10.2009.

---

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 31.10.2009. - Last modified: 24.05.2010.