BALKAN AREA
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
 |
aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten
UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ
AMERIČKO DRUŠTVO PRED HISTORIJSKIM IZAZOVOM
Zijad Bećirević
- IMA LI SAVREMENO AMERIČKO DRUŠTVO DOVOLJNO SVIJESTI I SNAGE DA U OBLASTI ZDRAVSTVA IZVRŠI REFORMSKI ZAOKRET, ADEKVATAN SADAŠNJEM STEPENU RAZVOJA?
- POLOVIČNOM REFORMOM SE NE MOŽE OBEZBJEDITI PUNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA AMERIČKIH GRAĐANA, KAKVU BI TREBALI IMATI STARIJI OD 65 GODINA, PENZIONERI SA VIŠE OD 40 GODINA RADA, VETERANI, SIROMAŠNI I HENDIKEPIRANI…
- REFORMA ZDRAVSTVA JE NE SAMO VAŽAN I NEOPHODAN KORAK, VEĆ I KORAK PRESTIŽA, SA KOJIM SE ČUVA I BRANI STVORENI IMIDŽ AMERIČKE DEMOKRATIJE
Reforma američkog zdravstvenog sistema je možda najveći posljeratni izazov s kojim se susreće savremeno američko društvo. Nije to samo pitanje da li će plan američkog predsjednika g. Baracka Obame biti prihvaćen, već u kakvoj formi i sadržini. U vrijeme kada siromašne afričke zemlje uvode besplatnu zdravstvenu zaštitu za svoje građane bogato američko društvo ili nema para za takav luksuz ili ih ne želi dati ili je još nedovoljno razvijena svijest i nedovoljno sazrelo shvatanje američkih građana za još jedan historijski korak naprijed, koji je prije svega u interesu američkog društva. Ako Sjedinjene države takav korak sada učine ostaće vodeća nacija na putu napretka i progresa, dovoljno stimulativna, idejno zrela i podsticanja za druge, a ako to ne učine pogoršaće položaj velikog broja svojih građana, oštetiti i ugroziti svoj stvoreni imidž i možda zauvjek ili na duže vrijeme ostati na nižoj poziciji, omeđenoj skupim i prevaziđenim rješenjima, koja pogoduju samo bogatoj monopolskoj društvenoj strukturi. Upravo u tome treba tražiti glavne razloge zbog kojih je predsjednik Obama prije par mjeseci od američkog Kongresa zatražio suglasnost za neodložnu i sveobuhvatnu reformu zdravstvenog sistema.
Američki sistem zdravstvene zaštite, jedan od najskupljih na svijetu, je u ozbiljnoj krizi i zahtjeva hitnu reformu. To shvataju mnogi, jer u zadnjih 8 godina troškovi zdravstvene zaštite rastu 1,5 put brže od rasta zarada i iznose oko 11.000 dolara godišnje po porodici. Na osnovu takvih saznanja stvorena je ideja da se u zdravstvenu zaštitu uvede“ single payer” sistem, u kojem bi bio jedan platac za sve zdravstvene usluge, što bi iz oblasti zdravstva eliminisalo profitni motiv, a doktore i medicinsko osoblje stavilo pod kontrolu zdravstva umjesto pod kontrolu osiguravajućih kompanija. Teško je shvatiti poraznu činjenicu da osobe starije od 65 godina ili radnici koji su proveli na radu preko 40 godina na sadašnjem stepenu razvoja američkog društva nemaju punu zdravstvenu zaštitu, već moraju i dalje raditi i strahovati od svakog liječničkog pregleda, ne zbog liječničke dijagnoze, već paprenog računa koji ne mogu platiti.
Po sadašnjem sistemu zdravstvene zaštite samo 27% američkih građana ima besplatnu zdravstvenu zaštitu, a 16% ( ili 46,7 miliona) nema nikakvo zdravstveno osiguranje. Oko 60% Amerikanaca je osigurano preko poslodavaca, po planovima koji se svake godine mijenjaju na štetu radnika, uz njihovu sve veću participaciju. Starijim od 65. godina i hendikepiranim osobama, kojih je oko 43 miliona, federalni program zdravstvene zaštite “Medicare” pokriva 80% medicinskih troškova, a troškovi zdravstvene zaštite siromašnih podmiruju se po federalnom programu “Medicaid” . Medicare se finansira iz “payroll taksa” (takse na plate), koje po stopi 1,45% plaćaju i radnici i njihovi poslodavci. Oba federalna programa, “Medicare” i “Medicaid” postoje tek od jula 1965.godine.
Treba se podsjetiti da su osnovni motivi s kojima je američki predsjednik g. Barack Obama pokrenuo kampanju za zdravstvenu reformu bili da se smanje troškovi zdravstvene zaštite građana, poboljša kvalitet usluga i obezbjedi osiguranje za neosigurane Amerikance. Pri tome treba imati u vidu da skoro ni jedan američki osiguranik, koji nije pokriven s više vrsta osiguranja, nema punu zdravstvenu zaštitu, koju su imali građani bivše Jugoslavije, a koju i danas uživaju stanovnici mnogih evropskih država.
Kako stvari izgledaju, problem Amerike nije u novcu, jer sistem zdravstvene zaštite koji se sada primjenjuje je među najskupljim u svijetu. Suština problema je što monopolizirani instituti sistema ne žele oslabiti ili izgubiti trenutne pozicije, koje im donose veliku dobit, a oštećeni građani nemaju dovoljno saznanja o njihovim pravima i mogućnostima, pa se zadovoljavaju s onim što imaju. To je razlog što reforma zdravstvenog sistema nije uspjela ni ranijim predsjednicima, 1971. predsjedniku Nixonu, ni 16 godina unazad predsjedniku Clintonu, a i ovaj put su joj se ( naročito u početnoj fazi) suprotstavili ne samo Republikanci, već i dio Demokrata, u strahu da ne “uzdrmaju” ili izgube i ono što imaju. Samo time se može objasniti činjenica da nakon više istupa predsjednika Obame i njegovih iscrpnih objašnjenja i dalje sedam od deset Amerikanaca, anketiranih preko USA Today-gallup, i dalje vjeruje da će sistem zdravstvene zaštite koji zagovara predsjednik, ako prođe u Kongresu, biti isti ili još lošiji i skuplji, jer pored postojećih troškova treba obezbjediti dodatni novac za neosigurane američke građane.
Američka zdravstvena industrija, kako je neki zovu, pravi i troši ogroman novac i čvrsto drži pozicije koje joj obezbjeđuju dobru profitabilnost. U njoj se godišnje akumulira 2,6 bilijuna dolara, što čini 17% od američkog BPD. Nemoguće je izvršiti reformu sistema a sve njegove komponente zadržati na istom mjestu i istoj poziciji. Potpuno je jasno da reforma sistema, ako se provede, mora neke od nosioca sistema dovesti u lošiju poziciju. U suprotnom to nije reforma već improvizacija. Protivnici reforme tvrde da će osiguranici, posebno stariji, izgubiti dobru medicinsku zaštitu i pravo na odabranog liječnika, a plaćati više. Zbog toga predstojeće moguće izmjene mnoge korisnike sistema čine nervoznim, a izgleda najmanje one koji najmanje imaju. To je razlog što su Amerikanci oko zdravstvene reforme još uvijek podjeljeni. Prema nedavno provedenoj Gallupovoj anketi 37% ih je bilo za predložena rješenja, 39% protiv, a 24% bez određenog stava. S pravom se očekuje da će reforma dobiti daleko veći broj pristalica nakon Obaminog objašnjenja da će reforma smanjiti izdatke za “Medicaid” i “Medicare”, a neće uticati na rast deficita države, što potvrđuju i zdravstveni eksperti AARP tvrdnjom da promjene neće oslabiti već ojačati “Medicare”, jer novac koji cirkulira kroz taj dio sistema neće biti utrošen negdje drugdje, samo će se promjeniti način plaćanja usluga, što će novac učiniti vrednijim, a “Medicare” boljim.
U narednim sedmicama rasprava o reformi zdravstvenog sistema dobiće na značaju i intenzitetu, jer ona u ovom trenutku predstavlja prioritet Obamine administracije. U tom kontestu predsjednik Obama je tokom nedavnog nastupa u Kongresu rekao članovima Kongresa i poručio američkoj javnosti “Nismo došli u Washington da bi se bojali budućnosti, već da bi je promjenili”. Prema njegovim riječima Republikanci i Demokrati su već usaglasili oko 80% reformskog paketa, kojim će se obezbjediti stabilnost i sigurnost onih koji već imaju osiguranje, a osiguravajuće kuće neće smjeti kao do sada ograničavati i otkazivati osiguranje, dok za samostalne djelatnosti i male preduzetnike predstoje pregovori o dostupnijim tržišnim cijenama osiguranja.
Na osnovu dosadašnjeg toka reformskih aktivnosti može se s pravom očekivati da će reforma proći, ali ostaje bojazan da će biti polovična i sadržavati samo dio od prvobitno postavljenih reformskih ciljeva. Možda će se olakšati život Amerikancima, ali se neće reformom obezbjediti pogodnosti u korištenju zdravstvene zaštite, kakve bogato savremeno američko društvo zaslužuje. Možda još nije došlo vrijeme da se “ zalije drvo slobode” i oživotvore ideje trećeg američkog predsjednika g. Thomasa Jeffersona, na koje je predsjednik Obama nedavno podsjetio Ameriku i Amerikance u New Hampshire.
Jedan od ključnih elemenata reforme “javna opcija” ili “public option” je još uvijek upitna. Kroz nju blizu 50 miliona neosiguranih Amerikanaca treba da dobije osiguranje, kao dio državnog programa zdravstvenog osiguranja, u kojem Republikanci vide uvođenje još jednog programa državnog zdravstvenog osiguranja, koje poskupljuje troškove zdravstva i predstavlja miješanje države u ekonomiju. Vermontski guverner g. Howard Dean u “javnoj opciji” vidi nezamjenjivu komponentu za popravku zdravstvenog sistema, dok je predsjednik Obama ne tretira kao cjelinu već kao “granu” reforme. Po njemu se neće ništa (na gore) promjeniti za korisnike Medicare, Medicaid i Veterane. On i dalje insistira na javnoj opciji, odnosno vladinom fondu zdravstvenog osiguranja, ali ne ultimativno.
U nastupajućem periodu administracija predsjednika Obame nastojaće obezbjediti podršku i prihvat reformskog paketa od 180 miliona Amerikanaca koji imaju osiguranje, od 45 miliona starijih pokrivenih sa “Medicare”, među kojim još ima skeptika, i od blizu 46,7 miliona novih osiguranika, od kojih neki još misle da imaju prečih izdataka od zdravstvene zaštite.
Snažna podrška reformi postoji, što je nedavno potvrdila predsjednica predstavničkog doma Kongresa g-đa Nensi Pelosi i lider senatorske većine g. H. Rid, svojom izjavom da je “za 90% stvari dogovor moguć, a o 10% će se još dogovarati”. Obzirom da Obamini Demokrati imaju većinu u oba doma Kongresa, to im garantuje prihvat reformskih mjera i u slučaju da im se kolektivno suprotstave Republikanci, što u trenutnoj situaciji nije realna opcija, jer je većina oprečnih stavova već usaglašena, uključujući i prijedlog republikanskog senatora McCaina “o posebnoj polici osiguranja u slučaju gubitka posla ili promjene zaposlenja”.
Veći dio američke javnosti, koji u punoj mjeri shvata značaj reforme i daje joj prioritet pred mnogim drugim pitanjima unutarnje i vanjske politike, vjeruje da će reforma biti prihvaćena i uspješno provedena, a time obistinita uvjerljiva optimistička poruka predsjednika Obame “Nisam prvi predsjednik koji se bavi ovim pitanjem, ali sam odlučio da budem posljednji”.
Da li je to što se reformom postiže dovoljno Amerikancima? Sigurno nije? Ako siromašne afričke zemlje mogu svojim građanima dati punu besplatnu zdravstvenu zaštitu, ako to mogu jeftinije i racionalnije obezbjediti mnoge evropske zemlje, zašto ne može bogato demokratsko američko društvo. Američki građani bez osiguranja moraju dobiti osiguranje, a stariji od 65 godina, penzioneri sa preko 40 godina rada, siromašni, hendikepirani, ratni veterani trebaju imati punu zdravstvenu zaštitu, bez obzira iz kojih izvora će se dotirati ili subvencionirati. Ako Obamina reforma ne obezbjedi ovakav kvantum zdravstvene zaštite ostaće zabilježena samo kao aneks pokušaju predsjednika Nixona iz 1971. i predsjednika Clintona od prije šesnaest godina. A to se ne bi smjelo ni trebalo dogoditi!
12.10.2009.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.bePage Construction: 12.10.2009. - Last modified: 24.05.2010.
