BALKAN AREA
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
 |
aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten
Hodnici moći
Višnar: Kako je Miloševićev režim izgubio i zadnji rat u koji se upustio
"Naši istočni susjedi, razumljivo, svemu prilaze s puno emocija koje zapravo ne razjašnjavaju zašto je došlo do bombardiranja. Nama je jasno da je za to kriv Slobodan Milošević. Srbija u 78 dana zračnog djelovanja NATO-a nije imala niti jednog saveznika. Čak je i Borisu Jeljcinu i samo rukovanje s Miloševićem bilo neugodno", komentira vojni analitičar Fran Višnar u povodu obljetnice početka NATO-ovog bombardiranja Srbije. "Naposljetku je čovjek, koji se zaklinjao u Kosovo i zbog njega započeo velikosrpski mitingaški stampedo širom nekadašnje države, oprao ruke i svoje ponižene generale poslao u pregovarački šator u Kumanovo gdje je praktički potpisana kapitulacija."
24.03.2009, utorak - Dok jednom ne smrkne
Obljetnica NATO-ovih napada obilježena i na Kosovu
Kosovske vlasti i većinski albanski narod na Kosovu proslavili su u utorak desetu obljetnicu početka zračnih udara NATO-a na tadašnju SR Jugoslaviju, opisujući taj datum kao povijesni, dok su istodobno Srbi na Kosovu obljetnicu napada obilježili prosvjedima.
Kosovski predsjednik Fatmir Sejdiu izjavio je da je važnost NATO-ovih napada na srpske ciljeve prije deset godina u tome što su zaustavili zločine Srbije na Kosovu.
"Napadi koji su trajali 78 dana spasili su narod Kosova od uništenja, čiji je scenarij hladnokrvno izrađen u najvišim državnim i akademskim krugovima u Srbiji", rekao je Sejdiu.
Za Sejdiua su napadi bili "akt humanizma bez presedana", jer im je cilj bio obrana ljudi kojima je prijetila smrt.
Predsjednik Kosovske vlade Hashim Thaci u povodu te obljetnice otkrio je u mjestu Blace na granici između Kosova i Makedonije spomen ploču u znak sjećanja na sve progonjene od strane srbijanskog režima.
"Osjećam se dobro kad se sjetim da je tada ovdje bila srpska vojska, policija, paravojne snage i srpske ubojice, dok danas ovdje imamo državne simbole Republike Kosova", izjavio je tom prigodom Thaci.
U mjestu Gllogjane kod Dečana na zapadu Kosova, više tisuća ljudi okupilo se na priredbi u čast Oslobodilačke vojske Kosova.
Srbi u Gračanici kraj Prištine obljetnicu su obilježili uz zvuke sirene za uzbunu i snimke zvuka zrakoplova što su puštane s razglasa.
Ispred spomenika srpskim borcima iz proteklih ratova, predstavnici Srpske pravoslavne crkve molili su se za žrtve bombardiranja i sukoba iz 1999.
U sjevernom dijelu Mitrovice Srbi su organizirali "marš mira", a glavni most na rijeci Ibar koji dijeli grad na sjeverni srpski i južni albanski dio nekoliko je sati bio zatvoren zbog najave okupljanja u njegovoj blizini.
Zračni udari NATO započeli su 24. ožujka 1999. godine oko osam sati navečer, a odluku o napadu dan ranije donio je tadašnji glavni tajnik NATO-a Javier Solana nakon što su propali pregovori u Rambouilletu i Parizu o rješavanju kosovske krize bez vojne intervencije i nakon što su jugoslavenske snage na Kosovu počinile brojne zločine nad kosovskim Albancima, od kojih je većina bila prisiljena izbjeći s Kosova.
Intervencija je nakon mnogih diplomatskih nastojanja završena 9. lipnja 1999., potpisivanjem Kumanovskog sporazuma, prema kojemu su se policijske i vojne snage tadašnje Jugoslavije povukle s Kosova na kojemu se rasporedilo 37.200 vojnika KFOR-a iz 36 zemalja. Njihova zadaća, prema Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, usvojenoj dan kasnije, bila je očuvati mir i osigurati povratak izbjeglica dok se ne postigne trajno rješenje. (H)
Hodnici moći
U Srbiji obilježavaju desetu godišnjicu bombardiranja koje je nad njima punih 11 tjedana provodio NATO
Fran Višnar
Ponekad je korisno zaviriti »preko plota« prvih susjeda i vidjeti kako se oni nose sa svojim problemima. Zanemarimo li Slovence, logično je da nas zanima što se zbiva u Srbiji. Tamo obilježavaju desetu godišnjicu bombardiranja koje je nad njima punih 11 tjedana provodio NATO.
Naši istočni susjedi, razumljivo, svemu prilaze s puno emocija koje zapravo ne razjašnjavaju zašto je došlo do bombardiranja. Nama je jasno da je za to kriv Slobodan Milošević. Srbija u 78 dana zračnog djelovanja NATO-a nije imala niti jednog saveznika. Čak je i Borisu Jeljcinu i samo rukovanje s Miloševićem bilo neugodno. Srbija s takvim autoritarnim vođom, arogantnim suradnicima i do srži glupim režimom nije imala šanse izdržati dulje od tri mjeseca.
Naposljetku je čovjek, koji se zaklinjao u Kosovo i zbog njega započeo velikosrpski mitingaški stampedo širom nekadašnje države, oprao ruke i svoje ponižene generale poslao u pregovarački šator u Kumanovo gdje je praktički potpisana kapitulacija (odredbe tog sporazuma kojim je Srbija de facto izgubila, odnosno predala Kosovo dogovarane su u pravoj balkanskoj krčmi - lokalnom restoranu »Evropa 93«). Time je Miloševićev režim izgubio i zadnji rat u koji se upustio na ovim prostorima. A u njega je ušao bez jakog ratnog zrakoplovstva i sa zastarjelom protuzračnom odbranom.
Albanska strana potpuno je podcijenjena. Čitavo vrijeme Albanci s Kosova bili su bolje organizirani. Imali su saveznike, široku političku podršku te veći dio svjetskih medija uz sebe. I uporno su išli prema samo jednom cilju: neovisnosti Kosova. Sa srpske strane mjesecima uoči pokretanja NATO-a, čak i nekoliko dana prije početka bombardiranja, prevladavao je tradicionalni stav: »Samo polako«.
Sve to iskusio je i gutao Zdravko Ponoš, nekoliko godina kasnije i načelnik Generalštaba Vojske Srbije. Taj general-potpukovnik od samog je početka bio šaka u oko aktualnim ministrima obrane s malo znanja o vojnoj problematici.
Ministru obrane njegov svakodnevni kolegij bio je prije svega mjesto za razmjenu komplimenata. Ministar je uživao u pohvalama na vlastiti račun ignorirajući stvarne potrebe odbrane i vojske. Nije ga zabrinjavala činjenica da je više zrakoplova u remontnim zavodima nego na svim stajankama.
Administracija u ministarstvu odbrane u međuvremenu se povećala na 10.000 plaćenih ljudi. Vojska je imala 19.500 osoba na plaći, od toga 28 generala i 192 pukovnika. U ministarstvu obrane »uhljebilo« se 15 generala i 476 pukovnika.
U tim »hodnicima moći« kao da se ništa nije promijenilo u odnosu na 1999. godinu. Nekompetentnost, neodgovornost, nesposobnost i arogancija guše svaku inicijativu. Zdravku Ponošu kolege su zamjerale i njegov senzibilitet u odnosu na glazbu. On nikada nije bio niti na jednom koncertu nacionalnih ikona Miroslava Ilića ili Cece Ražnatović. Gledao je samo Stinga i Rolling Stonese te tvrdio da voli Džonija Štulića. Kad je uvidio da mu država ne omogućuje rad u struci, Ponoš je podnio ostavku.
Vlada i predsjednik države radije su podržali ministra Šutanovca nego da im »obrazovani general« na svoju ruku u vojsku uvodi zapadne standarde.
Službeno, vojska Srbije temelji se na tradicijama Prvog srpskog ustanka i oružane sile stvarane za vrijeme kraljevskih dinastija Obrenovića i Karađorđevića. Pa kamo onda danas može otići Srbija? U NATO sigurno ne!
27.03.2009.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.bePage Construction: 27.03.2009. - Last modified: 24.05.2010.
