BALKAN AREA
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
 |
aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten
SAGA O “DEMOKRATIJI” NA IZRAELSKI NAČIN
Marjan Hajnal, Izrael
Zaokret u pravcu ekstremne militarizacije, kao posljedica duboke unutarnje političke, kulturne, moralne i ekonomske krize u Izraelu, nalik je hvatanju lakoumnih za varljivu slamku spasa. Na sceni je katastrofalni rasplet, najgore moguće rješenje, paradoks i apsurd svih apsurda: predsjednik države, bivši lider Partije rada, Shimon Peres, pozvao je Benjamina Netanyahua, vođu desničarskog Likuda, da formira vladu. Tzipi Livni najavljuje povlačenje svoje umjerene partije Kadima u oporbu. Potvrdila se stara teza da između komunista i fašista nema nikakve razlike. Peres i Netanyahu su stari znanci, a posebno ih povezuje ubistvo Ytzhaka Rabina 1995.
Uvučen u Peresov mit o arapsko-izraelskom pomirenju, američki predsjednik Bill Clinton vršio je bezrezervni pritisak na Rabina da sa Yasserom Arafatom uspostavi dugo sanjani suživot dva naroda. Kada su prvi koraci učinjeni, Netanyahu je učinio sve, angažirajući do posljednjeg atoma svoj perfidni utjecaj da pokrene orkestriranu hajku ultra-ortodoksnih Židova da bi se domogao vlasti.
Jedini način je bio da se Rabin, popularni general, komandant generalštaba izraelske armije i ministar odbrane, proglasi izdajnikom. Jednom prilikom desničarski ekstremisti su uspjeli napisati grafit na Rabinovom automobilu: “Došli smo do tvog službenog vozila, naredni put doći ćemo i do tebe”. Od crnih slutnji do stvarnosti nije trebalo proći mnogo vremena. Svega tri mjeseca kasnije, 4. 11. 1995., tada 25-godišnji atentator Igal Amir, religiozni desničar, neometen je mogao prići predsjedniku vlade i pucati iz neposredne blizine. Nije zatajilo obezbjeđenje, ono nije ni postojalo, neko se za to pobrinuo. U Izraelu, inače, ni u običnu robnu kuću ne može se ući bez detektorskog pregleda. Za Rabinovu smrt direktnu odgovornost snosi Benjamin Netanyahu.
Nakon nesankcioniranog prikrivenog puča, beskrupulozno se dograbio mjesta šefa vlade, koju će i napustiti kao policijski islijeđivan korumpirani iskompromitirani lovac na ličnu korist. Međutim, daleko veći krivac, Poljak iz porodice Perske (modifikovano u Peres) ostaje vječiti vladar.Izraelski Rishelieu. Njegovo licemjerno, prozirno, napadno-kontroverzno “mirotvorstvo” završilo se fijaskom, ali nikada, ni u jednom trenutku, nije pomislio da abdicira. Lijepa vlast. Preko leševa do zvijezda.
Pitanje: Likud, ili Kadima, i nije toliko sporno, budući da je Ariel Sharon stvorio liberalniju partiju Kadima istupajući iz Likuda, ali je nevjerovatno da se Netanyhuu, kao najneomiljenijem političaru, obraća jedan dobitnik Nobelove nagrade za mir, nakon što se Likudu pridružila stranka krajnje desnice Yisrael Beiteinu pod vođstvom okorjelog fašiste i kriminalca Avigdora Liebermana, onog istog koji je dao izjavu da na Gazu treba baciti atomsku bombu.
S obzirom da je Gaza već toliko porušena, a s njene teritorije se sporadično i dalje ispaljuju rakete i minobacačke granate, izgledno je da će oblast i biti kao nakon nuklearne kataklizme.
Od Peresa, u stvari, ništa novo, stupao je on u nemogući savez i sa Arielom Sharonom. O čemu jedan misli, drugi se prećutno saglašava, treći govori i provodi u djelo. A narod, iako mu se na svakom koraku isprječava teokratska diktatura, vjeruje da ima demokratsku vlast.
Bar što se Izraela tiče, uprkos nerealnoj obamomaniji, na Istoku sva imaginarna čuda postaju realnost.
Pravo čudo bi bilo da se Natanyahu pokaže uistinu boljim i promišljenijim strategom od svih svojih prethodnika i da u kritičnom razdoblju opterećenom mogućnošću regionalnog rata nastavi započeto djelovanje u pravcu mira, na istim političkim koordinatama koje je odbacio i prezreo kod Rabina, ili da pružanjem ruku dojučerašnjoj opoziciji i ultradesnici dokaže da nije vrijeme za unutarnje kavge, što bi značilo da je spreman pred zajedničkom opasnošću po državu povesti sve ujedinjene snage u pravcu borbe za opstanak, pa i rat protiv Irana.
Novoizabranom američkom predsjedniku Obami je ostavljeno da se pokuša probiti kroz najgora i najneprolaznija raskršća: Rusija, Balkan, Izrael, Afganistan, Pakistan, Irak, Iran, Korejski poluotok, Venecuela, Sudan, Somalija, globalna ekonomska recesija, eko-katastrofe…
Izborom Hillary Clinton za američku državnu tajnicu Barack Obama nije samo napravio mudar diplomatski potez, unatoč njenoj ratobornoj prošlogodišnjoj izjavi u intervjuu na tv mreži MSNBC kad je upozorila iranske čelnike da bi “upotreba nuklearnog oružja protiv Izraela isprovocirala nuklearni odgovor Sjedinjenih Država”.
Vlada Irana ponavlja da nema namjeru proizvesti nuklearno oružje, pa je utoliko indikativnije prejudiciranje nečeg što ne postoji, kao modus prividne tolerancije s preventivnom potencijom za casus beli. Pristajući na reaktiviranje provjerenih državnih poslanika, izlazeći u susret Senatu i američkoj javnosti, Obama se preliminarno ogradio od mogućih kritika biračkog lobija Clintonovih, odnosno, onih nepromjenljivih snaga, čije nedodirljivo dirigovano djelovanje iz sjene ne zanima boja predsjednikove puti.
Kao inteligentan i sposoban momak Obama je to jasno sagledao te nije mnogo eksperimentirao niti u pogledu nominacije Leona Panete (bivšeg upravitelja kabineta Billa Clintona) za novog šefa CIA, Jamesa B. Steinberga (bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost) za zamjenika državne tajnice, Vilijamsa Bernsa na mjestu državnog podsekretara, a ponovo su u igru vraćeni Richard Holbruck, Dennis Ross, Curt Campbel…
Nije riječ o Obaminoj ispoljenoj slabosti u odlučivanju već o snazi sive eminencije. Znajući da ona i pored poljuljanih trezora podržava Natanyahua, a on se udružuje sa Liebarmanom, samo oni kojima nisu neophodne iluzije o neizbježnosti ratnih sesija nemaju razlog za zabrinutost.
U Izraelu, epicentru velikih duhovnih potresa, početak je nepreglednog i nepredvidivog vrtloga, u kom su se ispreplele krize religija, krize ekonomija, krize strategija… U tom mutnom metežu, kome može biti dobro? Nije li vrijeme da se svijet otrijezni?
Marjan Hajnal, Izrael
20.02.2009.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.bePage Construction: 20.02.2009. - Last modified: 03.02.2010.
