BIRN – JUSTICE REPORT – 13-14.12.2007
1. Ratko Bundalo i ostali: Negiranje
krivice
2. Božić i ostali: Svjedočenja
haških optuženika
3. Kurtović: Običan vojnik
4. Kravica: Iskustvene metode
vještaka Odbrana
5. Ljubičić: Javnost isključena
sa suđenja
6. Gasal i ostali: Početak suđenja
7. Vuković Ranko i Rajko: Zajednički
advokat za optužene
1. Ratko Bundalo i ostali: Negiranje krivice
Trojica optuženih za zločine počinjene u Kalinoviku tokom 1992. i 1993. godine
izjasnila se da se ne osjećaju krivim
BIRN – JUSTICE REPORT – 13.12.2007 - Ratko Bundalo, Neđo Zeljaja i
Đorđislav
Aškraba izjasnili su se da se ne osjećaju krivim prema navodima optužnice
Tužilaštva BiH.
Državno tužilaštvo svu trojicu smatra odgovornim za zločine protiv čovječnosti
počinjene nad civilima na području Kalinovika. U četiri tačke, Bundalo,
Aškraba
i Zeljaja terete se za zločine koji su počinjeni od aprila 1992. do marta 1993.
godine.
Bundalo je bio komandant Taktičke grupe Kalinovik, Zeljaja komandir Stanice
javne bezbjednosti Kalinovik, a Aškraba nadzornik logora “Barutni magacin”. U
optužnici stoji da su sva trojica bili “svjesni učesnici udruženog zločinačkog
poduhvata”, zajedno sa članovima Kriznog i Ratnog štaba, te drugim pripadnicima
policije i vojske na ovom području.
Optužnica opisuje zločine počinjene nad civilima iz Jeleča, općina Foča, iz sela
Mjehovina, Jelašica, Vihovići i Jezero, općina Kalinovik, i iz sela sa područja
općine Gacko.
Pri izjašnjenju o krivnji, sva trojica su rekla da su pročitala optužnicu, ali
da ne prihvataju njene navode.

2. Božić i ostali: Svjedočenja haških optuženika
BIRN – JUSTICE REPORT – 13.12.2007 – Odbrane četvorice optuženih za zločine u
Bratuncu u julu 1995. godine, negirat će da su njihovi branjenici bili dio
udruženog zločinačkog poduhvata
Odbrane četvorice bivših pripadnika Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS)
najavile su da žele u toku dokaznog postupka saslušati zajedničke svjedoke, među
kojima su i osobe što se nalaze na odsluženju zatvorske kazne nakon presuda koje
su im izrečene u Haagu za zločine počinjene na području Srebrenice tokom jula
1995. godine.
Odbrane žele saslušati Radislava Krstića, bivšeg komandanta Drinskog korpusa
VRS-a, koji je osuđen na 35 godina zatvora; Vidoja Blagojevića, bivšeg
komandanta Bratunačke brigade VRS-a, osuđenog na 15 godina zatvora; te Momira
Nikolića, bivšeg načelnika za obavještajne poslove i bezbjednost Bratunačke
brigade VRS-a, koji je osuđen na 20 godina zatvora.
Odbrane očekuju da bi haški osuđenici, kako je kazao advokat Stanko Petrović,
mogli reći kako “Zdravko Božić, Mladen Blagojević, Željko Zarić i Zoran
Živanović nisu bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata”, što im se
optužnicom Državnog tužilaštva stavlja na teret.
Državno tužilaštvo tereti Božića, Blagojevića, Zarića i Živanovića da su, kao
pripadnici Vojne policije Bratunačke brigade VRS-a, 13. i 14. jula 1995. godine,
dok su stražarili oko škole u Bratuncu, maltretirali zatočenike, pucali po školi
i ubili nekoliko osoba. U školi je, prema navodima optužnice, bilo zatvoreno
između 2.000 i 3.000 Bošnjaka.
Kao zajedničkog svjedoka Odbrane će pozvati i Alexandera Roberta Frankena,
nekadašnjeg zamjenika komandanta Holandskog bataljona koji je u julu 1995.
godine bio u zaštićenoj enklavi Srebrenica.
Odbrana planira pozvati i vještaka Radislava Radinovića iz Beograda, koji je bio
analitičar u predmetu Krstić u Haškom tribunalu, a kako bi utvrdio da optuženi
nisu bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata.
Advokat Miroslav Ristić, koji brani drugooptuženog Mladena Blagojevića, zatražio
je od Sudskog vijeća da “osigura neka finansijska sredstva jer Radinović traži
predujam kako bi uradio nalaz i mišljenje, te došao da ga predstavi”.
Odbrane će pozvati i zasebne svjedoke, od kojih su većina bivši pripadnici Vojne
policije koje je Tužilaštvo BiH u toku istrage saslušalo, ali nije koristilo
njihove iskaze u svom dokaznom postupku. Neki od svjedoka Tužilaštva koji su već
svjedočili, bit će, prema tvrdnjama Odbrane, ponovno pozivani da svjedoče o
okolnostima za koje ih tužilac nije pitao.
U odbranu optuženog Željka Zarića bit će pozvan i Milorad Trbić, kojem se na
Sudu BiH sudi zbog krivičnog djela genocida počinjenog na području Srebrenice.
Nastavak suđenja je 18. decembra 2007. godine, kada će biti saslušan prvi
svjedok Odbrane – Srbislav Davidović.

3. Kurtović: Običan vojnik
BIRN – JUSTICE REPORT – 13.12.2007 - Svjedoci Tužilaštva BiH nisu mogli
potvrditi da je Zijad Kurtović bio komandir voda Vojne policije u drežničkom
bataljonu u jesen 1993. godine
Halil Čučurović i Safet Topić, nekadašnji pripadnici Samostalnog bataljona
Drežnica Armije BiH, govorili su kao svjedoci Tužilaštva BiH o svojim saznanjima
o zarobljenicima u Crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici kod Mostara, kao i o
vojnim dužnostima optuženog Zijada Kurtovića u toku 1993. godine.
Halil Čučurović, koji je u to vrijeme obavljao dužnost pomoćnika za operativne
poslove bataljona, rekao je kako je u sklopu formacije postojala “desetina za
fizičko osiguranje komande koja je narodski nazivana ‘vojna policija’”.
Pripadnik te desetine bio je i Zijad Kurtović, koji je u septembru i oktobru
1993. godine imao položaj “običnog vojnika”. Prema iskazu ovog svjedoka,
komandir desetine u periodu septembar – novembar 1993. godine bio je Senad
Fejzić.
Optužnica tereti
Zijada Kurtovića, kao zapovjednika voda Vojne policije
Samostalnog bataljona Drežnica, za mučenje i zlostavljanje 20 Hrvata, civila i
pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su bili zatvoreni u Crkvi Svih
Svetih u Donjoj Drežnici u jesen 1993. godine.
“Tu večer kad su zarobljenici dovedeni, došao je Sefer Halilović sa svojim sinom
i novinarom Šefkom Hodžićem. Rekli su nam da je Handžar divizija dovela
zarobljenike i smjestila ih u crkvu”, ispričao je Čučurović, dodavši da su
zarobljenici, prema njegovim saznanjima, bili povjereni Civilnoj zaštiti.
Povod dolaska Sefera Halilovića, kako je rekao svjedok, bila je priprema akcije
u Gornjoj Drežnici. U toj akciji je, prema tvrdnjama ovog svjedoka, učestvovao i
Zijad Kurtović, i to od 30. septembra uvečer do 5. oktobra.
Sefer Halilović je bio načelnik Štaba Vrhovne komande Armije BiH. Pred Haškim
tribunalom je odgovarao za zločine počinjene u jesen 1993. godine u Grabovici i
Uzdolu, Hercegovina, ali je oslobođen krivice.
Čučurović je rekao kako je 5. oktobra 1993. godine ranjen, a kada se početkom
decembra vratio sa bolovanja, Kurtovića je zatekao na mjestu komandira desetine
za fizičko osiguranje komande. Prisjetio se da je Kurtović “u oktobru ili
novembru 1994. godine” dobio čin Armije BiH.
Svjedok Safet Topić bio je komandant desetine za fizičko osiguranje komande od
aprila do avgusta 1992. godine. Poslije njega dužnost je preuzeo Senad Fejzić,
za koga Topić ne zna do kada je bio na toj dužnosti i ko ga je zamijenio. Topić
je izjavio da poznaje Zijada Kurtovića, ali ne zna ko je u jesen 1993. godine
zapovijedao ovom desetinom koju je nazvao “vojna policija”.
Topić je čuo za zarobljenike u crkvi i misli da su oni bili povjereni “ljudima u
radnim vodovima”.
Suđenje će se nastaviti 19. decembra 2007. saslušanjem posljednjeg svjedoka
Tužilaštva BiH.

4. Kravica: Iskustvene metode vještaka Odbrana
Vještak građevinske struke dao je svoje mišljenje o materijalima pronađenim u
masovnim grobnicama iz kojih su ekshumirana tijela ubijenih u Kravici
BIRN – JUSTICE REPORT – 13.12.2007 - Vlado Radović, vještak građevinske struke
kojeg su pozvale Odbrane jedanaestorice optuženih za genocid u Srebrenici, tvrdi
da ostaci građevinskog materijala iz skladišta Zemljoradničke zadruge (ZZ)
Kravica nisu mogli biti pronađeni u masovnim grobnicama u Srebrenici.
Deset bivših pripadnika Specijalne policije i jedan pripadnik Vojske Republike
Srpske (VRS) terete se za strijeljanje više od 1.000 Bošnjaka u hangarima ZZ-a
Kravica, u Srebrenici, 13. jula 1995. godine.
Vještak je rekao da je prilikom sastavljanja nalaza koristio izvještaj
Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) koji se odnosi na
skladište u Kravici a u kojem se spominje i da su dijelovi građevinskog
materijala iz Zadruge pronađeni u masovnim grobnicama Glogova i Ravnica.
Radović je rekao da nije vidio materijale pronađene u ovim grobnicama, niti je
imao izvještaj ili fotografije tih materijala, ali tvrdi da ostaci koji su
pronađeni ne mogu biti iz ZZ-a Kravica.
“U svom nalazu sam specificirao sve vrste građevinskog materijala pronađene u
Zemljoradničkoj zadruzi Kravica. Tvrdim da ništa od tih materijala nije moglo
biti nađeno izvan ovog objekta”, rekao je Radović, istaknuvši da se u izvještaju
MKSJ-a spominje da je u grobnicama pronađen “komad betona i polistirena”.
“Nikada nisam čuo za tu riječ ‘polistiren’. Taj materijal ne postoji. Provjerio
sam svu literaturu koja mi je bila dostupna i nisam našao značenje ove riječi.
Znam da postoji poliuretan – to su materijali koji se koriste za termoizolaciju,
i to je najčešće stiropor”, objasnio je Radović.
Prilikom unakrsnog ispitivanja, tužilac Ibro Bulić svjedoku je prezentirao papir
sa definicijom pojma “polistiren”, koju je, tvrdi tužilac, pronašao u hemijskom
rječniku. U definiciji, između ostalog, piše: “Polistiren ili stiropor koristi
se u građevinarstvu kao izolacijski materijal.”
Tužilac je također prezentirao “proizvodni program” firme “Stirokart” iz Srpca,
koja, kako je to spomenuo sam vještak na osnovu uvida u dokument, proizvodi
građevinski materijal “na bazi stiropora”.
Na zahtjev tužioca, vještak je konstatovao da je u opisu svih proizvoda kojima
ova firma raspolaže zajednička supstanca “ekspandirani polistiren”.
“Tvrdim da nigdje nisam našao ovaj pojam”, rekao je vještak, i dodao da se
prilikom sačinjavanja ovog nalaza koristio “iskustvenim metodama”.
Radović je isključio mogućnost da je beton iz ZZ-a Kravica mogao biti u
grobnici, jer bi ga trebalo “posebnom mašinom zahvatiti i skloniti”. Vještak je
istakao i da se u izvještaju MKSJ-a spominju fotografije pronađenih materijala,
koje on nije vidio niti se “zanimao” za njih.
“Moje mišljenje se ne mijenja, bez obzira na to što nisam vidio te materijale i
fotografije”, rekao je Radović.
Na pitanje Hilme Vučinića, predsjedavajućeg Sudskog vijeća, na čemu temelji svoj
izvještaj, Radović je istakao da je u Kravici bio “tridesetak minuta”, te da se
njegov izvještaj zasniva “na iskustvu”.
“U mjestu gdje ja radim i bitišem, nema institucije koja bi mogla sprovesti neku
detaljniju analizu ovih materijala”, rekao je vještak.
U nastavku ročišta Odbrana Miloša Stupara prezentirala je dio materijalnih
dokaza, pretežno borbenih izvještaja VRS-a i Armije BiH koji se odnose na
područje Srebrenice.
Suđenje se nastavlja 10. januara 2008. godine, kada će još jedan vještak Odbranâ
govoriti o odnosu policije i vojske.

BIRN – JUSTICE REPORT – 14.12.2004
5. Ljubičić: Javnost isključena sa suđenja
6. Gasal i ostali: Početak suđenja
7. Vuković Ranko i Rajko: Zajednički advokat za optužene
5. Ljubičić: Javnost isključena sa suđenja
Na prijedlog Tužilaštva, Sud BiH isključio javnost sa svjedočenja zaštićenog
svjedoka
BIRN – JUSTICE REPORT – 14.12.2004 - Nastavak suđenja Pašku Ljubičiću, optuženom
za zločine počinjene na području Srednje Bosne, zatvoren je za javnost zbog
saslušanja zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH.
Sudsko vijeće koje vodi ovaj predmet zaključilo je da je isključenje javnosti
jedina efikasna mjera da se zaštiti svjedok i detaljno ispita.
Odluku o isključenju javnosti Sudsko vijeće je donijelo na prijedlog Državnog
tužilaštva, uz suglasnost Odbrane Paška Ljubičića.
Državno tužilaštvo tereti Ljubičića da je, kao zapovjednik IV bojne Vojne
policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), naredio i sudjelovao u napadu na gradove
i okolna sela u Srednjoj Bosni. Bošnjačko stanovništvo tih gradova i sela je
zatvarano u logore, mučeno, maltretirano i odvođeno na prinudne radove.
Prema zvaničnom rasporedu Suda BiH, nastavak suđenja zakazan je za 17. decembar
2007. godine.

6. Gasal i ostali: Početak suđenja
Na početku suđenja Nisvetu Gasalu i Musajbu Kukavici, Tužilaštvo najavilo
saslušanje 43 svjedoka, a Odbrane zatražile objedinjavanje ovog postupka sa onim
koji se vodi protiv Enesa Handžića i Senada Dautovića
BIRN – JUSTICE REPORT – 14.12.2007 - Pred Sudom BiH u Sarajevu počelo je suđenje
Nisvetu Gasalu i Musajbu Kukavici, optuženima za krivično djelo ratnog zločina
protiv civilnog stanovništva. Tužilaštvo je iznijelo uvodnu riječ, a Odbrana je
predložila prihvatanje činjenica utvrđenih u Haagu te spajanje ovog predmeta sa
drugim koji se pred Sudom BiH vodi protiv optuženih za zločine u Bugojnu.
Prema navodima optužnice, Gasal i Kukavica se terete da su tokom oružanog sukoba
između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), u periodu od avgusta 1993. do
19. marta 1994. godine, u logoru na stadionu NK “Iskra” u Bugojnu “učinili,
podstrekavali i pomagali nečovječno postupanje prema zatvorenicima”.
Gasal i Kukavica su bili pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bugojno, a
terete se kao upravnik logora i komandir obezbjeđenja logora u kojem je bilo oko
300 zarobljenih Hrvata, koji su “držani u nehumanim uvjetima i tjerani na
prinudne radove”. Takođe se smatraju odgovornim je su “dozvoljavali odvođenje
zatvorenika na saslušanje i mučenje, nakon čega se nekima gubi svaki trag”.
Tužiteljica Terzić je rekla da su najodgovorniji za te radnje bili Gasal i
Kukavica, koji su imali “stvarnu moć i vlast u logoru”.
Pored izvođenja brojnih materijalnih dokaza, Tužilaštvo će u toku dokaznog
postupka saslušati 43 svjedoka.
“Dokazaćemo da su optuženi mogli shvatiti značaj svojih djela”, rekla je
tužiteljica, dodavši da su optuženi imali izbor “da budu ljudi ili ne, ali su
izabrali da ne budu”.
Senad Kreho, branilac Nisveta Gasala, i Fadil Abaz, branilac Musajba Kukavice,
uložili su prijedlog za prihvatanje utvrđenih činjenica iz presuda MKSJ-a.
“Iz ovih dokaza slijedi da su sukob u Bugojnu inicirali HVO i Hrvatska vojska
(HV), te da je to bio međunarodni sukob. Zarobljenici nisu bili civili, nego
vojnici, te nisu imali status zaštićenih osoba u skladu sa Ženevskom
konvencijom. Iz dokaza Tužilaštva će se vidjeti da stadion nije bio logor, nego
legalni pritvor koji je formiralo Ratno predsjedništvo Opštine Bugojno, za
privremeno pritvaranje lica koja su se oglušila o zakon”, rekao je Kreho.
Kreho je takođe predložio objedinjenje ovog postupka sa postupkom koji se na
Sudu BiH vodi protiv Enesa Handžića i Senada Dautovića.
Handžić i Dautović se terete za zločine nad civilima na području opštine Bugojno
1993. godine, u vrijeme sukoba sa HVO-om. Prema navodima optužnice, Handžić je
do kraja 1993. godine bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije
BiH, a potom pripadnik službe bezbjednosti Operativne grupe Zapad. Dautović je
bio u Objedinjenoj komandi Armije BiH, te jedno vrijeme, tokom 1993. godine,
načelnik Stanice javne bezbjednosti Bugojno.
“Činjenični opis ove optužnice slaže se sa onim što se Nisvetu Gasalu stavlja na
teret. Nesporno je da je više osoba učestvovalo u izvršenju istog krivičnog
djela, u isto vrijeme i u istim objektima”, rekao je Kreho. Prema njegovim
riječima, u ove dvije optužnice navedeni su isti svjedoci i isti materijalni
dokazi.
Tužiteljica Terzić odgovorila je da se optužnica protiv Handžića i Dautovića
odnosi na 48 krivičnopravnih radnji, a dvije radnje se poklapaju sa optužnicom
protiv Gasala i Kukavice.
Sljedeće sedmice Tužilaštvo će se pismeno izjasniti o prijedlogu spajanja
postupaka, kao i o prijedlogu prihvatanja činjenica utvrđenih u Haagu.

7. Vuković Ranko i Rajko: Zajednički advokat za optužene
Zbog bolesti advokata optuženog Rajka Vukovića, Veljko Čivša, branilac Ranka
Vukovića, nakon što je imenovan za dodatnog branioca drugooptuženog, ispitao
prva četiri svjedoka Odbrane
BIRN – JUSTICE REPORT – 14.12.2007 - Prezentovanjem materijalnih dokaza
Tužilaštvo BiH je okončalo izvođenje dokaza protiv braće Vuković iz Foče, a
saslušanjem prvog svjedoka Odbrana je počela svoj dokazni postupak.
Ročištu nije prisustvovao Zoran Kalaba, branilac Rajka Vukovića, te je obojicu
zastupao Veljko Čivša, branilac Ranka Vukovića.
Državno tužilaštvo tereti Rajka i Ranka Vukovića da su u maju 1992. godine,
“početkom ratnih sukoba”, kao pripadnici vojske tadašnje Srpske Republike BiH
sudjelovali u ubistvu Avdije Hukare i Mejre Bekrije u selu Podkolun, općina
Foča. Ranko Vuković se tereti i za silovanje svjedokinje A.
Svjedokinja Pašana Sejfić ispričala je kako je u maju 1992. godine, sa Zahidom
Hukarom, okopavala krompir na njivi u selu Podkolun kada je “u daljini” ugledala
četvoricu vojnika.
“Jedan je okrenuo pušku prema nama, da nas gađa, a drugi je pokazao rukom da
bježimo. Sa Zahidom sam pobjegla u šumu i popela se na drvo. Ona je bila kratko
sa mnom, a onda pobjegla”, ispričala je Sejfić, dodavši da je po povratku u selo
saznala za smrt komšija Avdije Hukare i Mejre Bekrije.
“Srela sam Hanu Hukaru, koja mi je rekla: ‘Ubili su mi Avdiju.’ Bajro Hukara mi
je rekao da je gledao kako je Ranko Vuković oborio parmake i ubio Mejru, ali ja
ne vjerujem jer nisam vidjela”, ispričala je svjedokinja.
Bajru i Zahidu Hukaru Tužilaštvo je saslušalo 14. novembra ove godine. Oboje su
rekli kako su, sa različitih mjesta, vidjeli da Ranko ubija Mejru Bekriju.
Veljko Čivša je ukazao na razlike između iskaza svjedokinje u sudnici i izjave
koju je njemu dala u septembru ove godine, kada je, kako je advokat kazao,
tvrdila da joj Bajro nikada nije rekao ko je od vojnika toga dana bio u selu.
Na insistiranje branioca, ali i Sudskog vijeća, da razjasni koja je od ovih
tvrdnji tačna, svjedokinja je dala različite odgovore. Braniocu je potvrdila
prijašnju izjavu, a Vijeću izjavu iz sudnici.
Na daljnje insistiranje, svjedokinja je ponovila da je “Bajro Hukara spomenuo
Ranka Vukovića”, ali da mu ne vjeruje, jer to sama nije vidjela. Također je
istakla da prilikom davanja prve izjave “nije znala šta govori”, jer ju je
“uhvatila trema”.
Ostali svjedoci Odbrane – Ramiz Rahman, Hilmo Hukara i Ramiz Hadžimusić,
dugogodišnje komšije optuženih – rekli su da su se sa Vukovićima uvijek dobro
slagali, te da nikad nisu čuli ništa loše o njima.
Advokat optuženih je najavio da će saslušati još devet svjedoka, među kojima i
Momira Skakavca, koji je presudom Okružnog suda u Trebinju oslobođen optužbe za
silovanje u Foči, te majku optuženih, kao i same optužene.
Na sljedećem ročištu, 9. januara 2008. godine, Odbrana će saslušati nove
svjedoke. Sudsko vijeće je izdalo nalog za prinudno dovođenje svjedoka Lutvije
Šukala, koji se nije pojavio na ovom ročištu, niti je obavijestio Sud o
razlozima svog nedolaska.
13.12.2007.
