Prof. dr. Nijaz Duraković, zastupnik u
Parlamentu FBiH
Ne može se opet neko namirivati na Bosni
Razgovarao: Fadil MANDAL
Normalno
je da na čelo SDP-a dođe neki Srbin, Hrvat ili Jevrej * Lagumdžija je najveći
gubitnik u sporazumu Silajdžića i Tihića * Aprilske ustavne promjene su
neprihvatljive
Profesor dr. Nijaz Duraković odličan je poznavalac i analitičar političkih
prilika u BiH. Redovni je predavač na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a
gostujući je profesor na još nekoliko fakulteta u BiH. Na posljednjim općim
izborima bio je nosilac liste Socijaldemokratske unije u Sarajevu i ušao je u
Parlament FBiH.
U velikom novogodišnjem intervjuu za "Dnevni avaz" profesor Duraković govori o
formiranju nove vlasti, ustavnim promjenama, Sulejmanu Tihiću, Harisu
Silajdžiću, Miloradu Dodiku, Zlatku Lagumdžiji...
Prirodni savez
Kako komentirate konačno postizanje koalicionog sporazuma SDA i Stranke za BiH?
- Drago mi je da se ova lakrdija konačno završila. Krajnje je vrijeme da se
vlast formira, jer mnogo se kasni u reformskim procesima i mnogi vitalni zakoni
još nisu usvojeni.
Za SDA i Stranku za BiH se govori da su oni prirodni saveznici, a za njih je
glasala većina bošnjačkih birača. Oni su, u krajnjem, i zbog toga u obavezi da
zajedno formiraju vlast, jer trebaju biti odgovorni prema onima koji su ih na
izborima podržali.
Zna se da je Sulejman Tihić bio bliži koaliciji sa SNSD-om i SDP-om, ali taj mu
je plan očito, za sada, propao. U narodu kažu: "Malo mačku goveđa glava". Tihić
očito nije mogao ići protiv jednoglasne volje Predsjedništva stranke i Glavnog
odbora SDA koji su bili za koaliciju sa Strankom za BiH.
Također, jasno je da je jedini pravi politički gubitnik u ovoj situaciji Zlatko
Lagumdžija.
Tihić je do zadnjeg trenutka pregovora sa SBiH insistirao na usvajanju
aprilskog paketa ustavnih promjena. Zašto je, prema Vašem mišljenju, Tihiću
toliko važan aprilski paket ustavnih promjena?
- Amandmani koji su predloženi u aprilu rezultat su žestokog pritiska američke i
britanske administracije, ili bolje rečeno oni su kreirani u jednoj brljavoj
kuhinji Donalda Hejsa. Neki su ih i zvali Hejsovim amandmanima.
Vrlo ugledni profesor međunarodnog prava Frensis Bojl ocijenio je da takvi
amandmani u suštini znače da će Srbi imati pravo veta nad tako projiciranom
državom i da će RS imati isto to pravo. Stoga je jasno da na državnom nivou ne
bi funkcioniralo ništa što RS ne želi da funkcionira.
To narušava temeljni demokratski koncept vlasti. U međuvremenu, vidimo da je RS
nastavila prakticirati nekakvu neovisnost, koje nema u Dejtonskom sporazumu.
Ne ponavlja Milorad Dodik slučajno skoro svaki dan da BiH treba biti federalna
država, iako u dejtonskom Ustavu BiH piše da je ona suverena, nezavisna i
jedinstvena država. Ne federalna, već jedinstvena zemlja sastavljena od dva
entiteta.
Dodik zagovara federalno uređenje jer zna da bi onda Republika Srpska i po
međunarodnom pravu imala pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja. Time bi oni
dobili sve što žele, gotovo potpunu neovisnost, a državni organi BiH postali bi
neka vrsta debatnog kluba.
Teško je kazati zašto Tihić podržava takve stvari. Meni je jasno zašto se za to
zalažu Dodik, Ivanić, Čavić, sve srpske stranke, jer krajnji cilj je disolucija
BiH. S druge strane, imate hrvatske stranke i političare koji traže ili
kantonizaciju cijele BiH ili treći, tzv. hrvatski entitet.
Tihić to ili ne razumije ili je u službi nečijih interesa koji su protivni i
interesu BiH kao države, pa i Bošnjaka kao konstitutivnog naroda.
Propali projekt
Kako vidite ulogu i politiku Harisa Silajdžića u postizbornom periodu?
- Rano je za ocjenu bilo koga pa i Harisa Silajdžića. Očito da one snage koje su
poražene u aprilu 2006. godine, na čelu s američkim ambasadorom Meklhenijem i
ostalima, guraju i dalje propali projekt ustavnih amandmana. To se radi svim
mogućim i dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima.
Ja se toga istinski bojim. Oni i dalje prave kalkulacije da li mogu u novom
sazivu Državnog parlamenta osigurati potrebnu dvotrećinsku podršku. Sva
politička bitka odvija se u tom pravcu.
Haris je osjetio gdje je glavna opasnost. U krajnjem, Haris je i dobio izbore na
tome što je odbacio te sramne amandmane i, kao i mnogi bh. patrioti, shvatio je
da oni znače cementiranje RS i svojevrsnu nagradu za zločin genocida na kojem je
ta republika nastala.
Kako kaže uvaženi akademik Nikola Kovač, RS je samo ratni plijen zločina i
agresije na BiH i njene građane. Sada, što se neki ježe na pomisao da je ona
anahrona i da ona kad-tad mora biti ukinuta, to je njihova stvar.
Ako Vijeće Evrope, američki Senat i Venecijanska komisija kažu da je BiH
nefunkcionalna država, da odudara od evropskih standarda i da treba mijenjati
njen ustroj, ali ne uz opstanak entitetskog glasanja i drugih diskriminatorskih
odredbi u Ustavu, onda to treba uraditi.
Dodik u zahtjevu za federalizaciju BiH, ali i povezivanju rješenja za Kosovo
i statusa RS, ima podršku i predsjednika Srbije Borisa Tadića i premijera
Vojislava Koštunice.
- Ipak, mislim da se paralele te vrste neće desiti. Kosovo je samo za sebe
poseban slučaj. Naravno da iz RS i Srbije silno žele da to dvoje povežu i da
izvrše određenu kompenzaciju.
Sjetimo se, niko od njih nije bio nezadovoljan Miloševićevom politikom koju je
vodio devedesetih godina. Oni mu jedino silno zamjeraju što nije ostvario
zacrtane ciljeve.
Nadam se da se ne može desiti da se opet neko pokušava namirivati na Bosni i
njenoj teritoriji. Omjer domaćih i međunarodnih političkih snaga je takav da je
to teško očekivati. S druge strane, ne mislim da bi moglo doći do novog rata, a
ovaj put bi se vjerovatno i Bošnjaci drugačije spremili.
Kakav je Vaš stav o budućem statusu, odnosno zatvaranju Ureda visokog
predstavnika i ukidanju njegovih "bonskih ovlasti"?
- Očito je da domaće političke snage još nisu u stanju samostalno voditi ovu
zemlju. Bez snažnijeg pritiska visokog predstavnika mnoge stvari ne bi išle
naprijed.
Također, razumijem želju međunarodne zajednice da se pomalo povlači iz BiH, jer,
kako kažu, umorni su od Bosne. Ali, tragičnije je to što je Bosna još umornija
od njih. Na kraju krajeva, oni su nam zasolili i zakuhali sva ta rješenja koja
su očito promašena. Neka onda vade kestenje iz vatre. Oni su u moralnoj,
političkoj i svakoj drugoj obavezi da to urade. Da izvedu BiH na pravi put i
postave na zdrave noge.
Imaju oni ovdje još posla da urade. Zato trebaju ostati dok se ovdašnja
politička arena dobro ne očisti, a ja vjerujem da će tako i biti.
Pobuna u SDP-u
Nakon što nije ušao u vlast, Zlatko Lagumdžija se mora suočiti sa rastućim
nezadovoljstvom u svom SDP-u. Da li prestojeći Kongres SDP-a u martu može
donijeti promjenu na čelu stranke?
- Teško je prognozirati. Sudeći po dosadašnjim manirima i mešetarenju koje
primjenjuje Lagumdžija, vjerovatno će on ići na to da na Kongres dovede neke
klimoglavce i njemu odane ljude koje je zadužio.
S druge strane, znam da mu najjače organizacije SDP-a, kao što je tuzlanska,
gdje SDP tradicionalno ima jako uporište, masovno otkazuju poslušnost.
Prema informacijama koje dolaze do mene, oni mu spremaju žestok politički udar
na Kongresu u smislu zahtjeva za njegovo povlačenje. Isto je tako i sa
sarajevskom organizacijom.
Znam, također, da najugledniji ljudi koji su još u SDP-u, da ne imenujem nikoga,
otkazuju lojalnost Lagumdžiji.
Unutar SDP-a mnogi postavljaju i pitanje zašto bi opet na čelu te stranke bio
Bošnjak?
- Njihovo je pitanje sasvim na mjestu. Ja sam u nekoliko mandata bio na čelu
SDP-a, nakon mene je i Lagumdžija na tom mjestu bio u nekoliko mandata. Vrijeme
je da se to promijeni, ako SDP želi uistinu biti ono što je u njegovoj suštini,
multietnička stranka. Normalno je da na čelo SDP-a dođe neki Srbin, Hrvat ili
Jevrej, meni je sasvim svejedno.
Tako bi se pokazao multinacionalni i zbiljski demokratski karakter stranke.
Lagumdžija ne bi smio tražiti da bude kao Kim Il Sung ili Fidel Kastro. Ne može
on vječito voditi SDP. To je u najmanju ruku politički degutantno.
Komšića su u Predsjedništvo doveli birači, a ne Lagumdžija
Vi ste podržali izbor Željke Komšića u Predsjedništvo BiH. Jeste li zadovoljni
kako se on snalazi u državničkoj ulozi?
- Tačno je, od početka sam bio za Komšića i mislim da dobro radi svoj posao. Već
se sada pokazuje njegova principijelnost, dosljednost, poštenje, pa ako hoćete,
i jedna rijetka vrlina kod naših političara, skromnost.
Ne vidim da mu se, do sada, može naći ikakva zamjerka.
Zlatko Lagumdžija ne krije pokroviteljske namjere prema Komšiću i pokušava se
predstaviti kao najzaslužniji za njegov izbor?
- Komšića su, prije svega, u Predsjedništvo BiH doveli birači. I ja sam glasao i
agitirao za njega. Moguće je da Lagumdžija pokušava anulirati svoj izborni poraz
mašući pobjedom Željke Komšića i da se želi pokazati najzaslužnijim za njegov
izbor, ali ta priča nije zasnovana na činjenicama.
Nismo mi Talibani, niti ćemo ikada biti
Kako gledate na aktuelnu raspravu o vehabizmu, vehabijama i njihovom utjecaju
na tradicionalni, tzv. bosanski islam? Koliko je vehabizam opasan za muslimane u
BiH?
- Vehabizam je opasnost po ukupan islam i po muslimane uopće. Taj pokret
diskreditira izvorne ideje i osnov samog islama. Istina, nisam veliki stručnjak
iz te oblasti, ostavljam učenim teolozima da raspravljaju o tome, ali se slažem
sa mojim prezimenjakom akademikom Esadom Durakovićem, akademikom Rešidom
Hafizovićem i sa svim onima koji su u zadnje vrijeme govorili o opasnosti od
vehabizma.
Razočarao me je blijed nastup uvaženog reisa Mustafe ef. Cerića. Mislim da je
trebao biti odlučniji.
Lako je biti musliman u Saudijskoj Arabiji ili Pakistanu. Valjalo je očuvati
islam u srcu kršćanske Evrope. Zato nam niko sa strane sada ne treba dolaziti i
učiti nas kako se klanja i moli Bogu. To je, ponavljam, diskreditacija islama.
To je jedna pošast, to je guba koja se zove vehabizam. Nismo mi talibani, niti
ćemo ikada biti, na svu sreću
Popis stanovništva bio bi saldo genocidne politike u RS
- Svakodnevno slušamo zahtjeve iz RS da nam treba popis stanovništva. Naravno da
nam treba, svakoj normalnoj državi je potreban. Ali, zašto na tome insistiraju
iz RS? Da bi legalizirali etničko čišćenje. Da se utvrdi da u jednoj Banjoj
Luci, koja je prije rata imala više od 50 posto nesrba, danas nema ni tri posto.
Da se onda na osnovu toga kroji vlast. Oni žele da sada naprave za njih
pozitivni saldo jedne genocidne politike.
KOMENTAR:
Ne
odnosi se na prof. dr. budući akademik Nijaz Duraković, već je samo povod zbog
silnih titula. Prije nekoliko godina poslao sam samoinicijativnu kandidaturu za
osnivanje studijskog kolegija za međunacionalni suživot, za kulturu suživljenja
na Univerzitetu u Bihaću, Pedagoškom fakultetu za koji nisam znao da je
islamski. Predložio sam program koji sam koncipirao s najuglednijim profesorima
briselskog slobodnog univerziteta. Dekan mi fino odgovorio da ako bude raspisan
konkurs mogu kandidirati, ali samo kao suradnik u nastavi jer nisam u zvanju
doktora nego samo magistra. Može se smatrati da ću imati prednost ako slučajno
govorim strani jezik. Poslao sam mu svojih pet knjiga na pet jezika: francuskom,
njemačkom, engleskom, talijanskom i petu na ciganskom. I iskazao radost da
pročitam i koju njegovu knjigu. Zatim sam zatražio preporuku od profesora
Vladimira Preloga koji ju je napisao na latinskom, jer je trebalo dobiti
stipendiju za istraživanje bogumilskog evanđelja kojeg je Inkvizicija sačuvala
na latinskom prijevodu prilikom istrage Cathara i Bogumila kao kršćanskih
heretika. Predsjednik komisije za financiranje znanstvenih istraživanja rekao je
da je sretna zemlja koja preporučuje fizičkog radnika da obavlja istraživanja
filozofijsko-teologijskog karaktera s latinskog jezika. Ja sam istraživanje
obavio o svom trošku, jer iza mene nije stajao bihaćki univerzitet.
Možda će slijedeći put Dekan islamskog teološkog fakulteta u Bihaću kao redovni
profesor, tj. prof. dr. biti nosilac tog ili sličnog istraživanja. Samo nikad od
njega nisam dobio ni jednu knjigu na nekom stranom jeziku.
Sa štovanjem, na sramotu Bihaću.
Name: Tomislav Dretar
Address: 39, rue Fleurbeek
Place: Drogenbos
Zip: 1620
Country: Belgique
Phone: 003226482600
submitemail: drtomis@scarlet.be
URL: http://www.tomislavdretar.info
30.12.2006.