I
ove godine, u znak sjećanja i zahvalnosti, Titova štafeta kao
štafeta „Bratstva-Jedinstva“ nastavila svoj put od Umaga ka
Beogradu.
Iz godine u godinu sa više poštovanja i ljubavi u nekim zemljama
bivše Jugoslavije obnavlja se sjećanje na lik i djelo doživotnog
predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita, koji je po izlasku iz krvavog
četverogodišnjeg narodnooslobodilačkog rata punih 46 godina kovao
bratstvo i jedinstvo jugoslavenskih naroda i vodio narode Bosne i
Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Makedonije
putem mira i napretka u bolju sretniju budućnost.
Josip Broz je rođen prije 120 godina, 7. maja 1892. godine u
Kumrovcu, ali se kao dan njegova rođenja obilježavao 25. Maj, koji
je ujedno proglašen za Dan mladosti. Od 7. avgusta 1945.godine, kada
je postao predsjednik Demokratske Federativne Jugoslavije Josip Broz
Tito je koncentrisao u svojim rukama sve ključne položaje u državi i
njegov autoritet bio je neupitan sve do njegove smrti 4. maja
1980.godine.
Titova
- Druga Jugoslavija trajala je 46 godina. Nastala je marta 1945.
godine a prestala postojati 8. oktobra 1991.godine. Raspadom Titove
Jugoslavije nastale su samostalne države nasljednice, među njima
Republika Bosna i Hercegovina. U toku postojanja Titova Jugoslavija
promjenila je tri službena imena: od marta 1945. do 31. januara
1946. zvala se Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ), od 1946 do
1963. Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), a od 7.
aprila 1963 do 8. oktobra 1991, kada se raspala, Socijalistička
Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Titovo vrijeme je, kako
mnogi i danas vjeruju, bilo vrijeme velike ljubavi i mira u zemlji i
svijetu, radi čega ga se rado sjećaju i evociraju uspomene na
njegova tvorca.
Važna karakteristika Titove Druge Jugoslavije, osim komunističke
vlasti, bilo je državno federalno uređenje. Svaka od 6 federalnih
republika bila je država. S početka pedesetih godina društveni
politički sistem razvijao se pod krilaticom “jugoslavenski put u
socijalizam“, nazvan na bazi društvenog vlasništva “samoupravni
socijalizam“, koji je u kasnijem periodu poznat kao “jugoslavenski
model socijalizma” doživio brojne izmjene i reforme, da bi Zakonom o
udruženom radu donesenim 1976.godine postao najbliži radničkom
samoupravljanju i tzv. tržišnom socijalizmu, što je omogućilo brz
ekonomski rast, a 60-tih i rast životnog standarda. Početkom 70-tih
došlo je do tendencija ka “liberalizmu” i “nacionalizmu”, što je
sputalo inicijative ka novom u privredi, kulturi i politici, a
izazivalo pojačanu kontrolu i represije. Umjesto stvarnih promjena
tada se kreiraju megalomanski projekti u duhu samoupravnog
socijalizma.
Jugoslavenski Ustav je često mijenjan da bi se stvorila platforma za
poželjne promjene. Potpuno novi tekstovi doneseni su 1946, 1963 i
1974, a u međuvremenu je usvojeno mnogo amandmana. Generalni trend
je bio ka većoj samostalnosti republika i pokrajina, što se
odražavalo i kroz decentralizaciju SKJ. Po Ustavu iz 1974.
republikama je priznato pravio na samoopredjeljenje do
samoodcjepljenja, čime je Jugoslavija faktički postala
konfederacija.
Jugoslavensko samoupravljanje bilo je spoj različitih oblika
ekonomske organizacije. U osnovi je to bio jednopartijski sistem sa
demokratijom samo u nižim nivoima, koji se ne može odbaciti u
cjelini kao totalitarizam, ali se ne može ni idealizovati.
Jugoslavensko samoupravljanje je ostalo društveni eksperiment, u
kojem je popularnost nacionalnog vođe Tita imala ogroman uticaj,
koji se sa lokalnog jugoslavenskog nivoa širio u svijet.
Na dan Titove smrti 4. Maja 1980. plakala je Jugoslavija, plakali su
i žalili mnogi u svijetu. Tih dana i mjeseci stotine hiljada
jugoslavenskih građana, sa svojim radnim kolektivima, porodično ili
individualno, posjetilo je “Kuću cvijeća” na Kalemegdanu, u kojoj je
bilo izloženo tijelo jugoslavenskog predsjednika. Opsjednutost
Titovim likom i djelom bila je tolika da su ljudi desetinu i više
sati čekali u nepreglednoj koloni, da se poklone njegovim moštima.
Titovoj sahrani prisustvovalo je 209 delegacija iz 127 zemalja i
bila je to najveća sahrana jednog državnika u 20-tom stoljeću.
Titovo djelo proteže se kroz period dug 50 godina, a obilježilo je
sudbinu, prošlost i sadašnjost jugoslavenskih naroda. Bio je radnik,
ilegalac, sindikalista; ustanik, optuženik, ratni vođa,
revolucionar, a potom punih 35 godina gospodar Nove Jugoslavije,
komunistički vođa, političar, državnik. Vratio je dostojanstvo malim
narodima i do kulta podigao jugoslavenski nacionalni ponos. Svi
narodi u Titovoj Jugoslaviji su mogli “dignuti ponosno glavu” i
“sigurnim korakom kročiti naprijed”. Odlaskom Tita ponovno je
pogaženo dostojanstvo i ugrožen ponos malih naroda.
Tito je bio heroj svog vremena. Ubrajaju ga u 100 ljudi koji su
obilježili i stvarali 20 stoljeće. Njegovi najvažniji životni
projekti su Nova Jugoslavija i Nesvrstanost. Bio je jedan od
osnivača, nosilaca i najuspješnijih i najuticajnijih promotora
pokreta nesvrstanosti, koji je okupljao preko 120 zemalja, djelovao
kao nova snaga nazvana “ aktivna miroljubiva koegzistencija “ i
postao barijera - katalizator između suprostavljenih blokova, kroz
koji je malim i vjekovima porobljenim narodima oživjela vjera da
mogu slobodno i neovisno graditi put svoje budućnosti i sačuvati
slobodu, suverenitet i teritorijalni integritet.
Promocija imidža predsjednika Jugoslavije i nosioca drugih
najvažnijih državnih i partijskih funkcija vršena je na više načina,
a jedan od posebnih bilo je nošenje štafete. Svake godine od 1945 do
1979.godine na Titov rođendan- i Dan mladosti 25. Maj iz svih
gradova i foruma Jugoslavije poslate su Titu kao rođendanski dar
štafete (drvene ili metalne palice) sa željama i pismima poruke, od
kojih najznačajnija “Štafeta mladosti”, koja je doživotnom
predsjedniku uručivana na završnoj ceremoniji priređivanoj obično na
Stadionu JNA u Beogradu. Glavnu štafetu modelirao je svijetu poznati
hrvatski kipar Antun Augustinčić. Štafete se i danas čuvaju u Muzeju
Jugoslavije, a ima ih preko 20.000. Ritual nošenja štafete “trčeći”
započet je u Titovom rodnom mjestu Kumrovcu i trajao je pune 42
godine.
Posebna čast i ponos za svakog pionira, omladinca i građanina bila
je nositi Titovu štafetu. Nosioci na važnijim etapama birani su po
nacionalnom ključu i to je značilo jak politički podsticaj njihovoj
budućoj karijeri. Na putu do odredišta štafeta je pokrivana jakim
policijskim obezbjeđenjem i praćena svim medijima. U svim većim
naseljima i gradovima kroz koje je štafeta prolazila pripremana je
svečana pozornica na kojoj su statirali najzaslužniji borci i
najviši funkcioneri tog područja, držani prigodni govori i recitali,
treštala muzika, nastupali horovi i solisti, a narod se veselio.
Posljednju štafetu na Stadionu JNA u Beogradu 1979. sa željama za
87. rođendan Titu je predala omladinka Sanija Hiseni. Štafeta
mladosti za Titov 88. rođendan, prekinuta je smrću predsjednika Tita
4. maja 1980.godine, ali je nastavljena i narednih godina kao simbol
ljubavi i odanosti njegovom djelu, sa porukom “ I poslije Tita-Tito”.
Posljednju štafetu 1987.godine pratio je skandal, pa je prekinuta,
jer se ispostavilo da je idejno rješenje ljubljanskih dizajnera
plakata i štafete nazvano “Novi kolektivizam” prepravljena kopija
nacističkog plakata “Treći Rajh” Riharda Klajna.
Sastavni dio manifestacija Dana mladosti bile su i sletske vježbe u
kojima je učestvovao veliki broj mladih. Pripremane su na nivou
jugoslavenskih republika Hrvatske, BiH i Slovenije. Uključivale su
školsku omladinu, a pripreme su trajale mjesecima. Jedne od
posljednjih održane su u Novom Mestu, Sisku, Prijedoru i Gospiću.
Sjećanje na Tita i ovog 25. maja označeno je nizom skupova u svim
državama nasljednicama Titove Jugoslavije, a u BiH i polaganjem
cvijeća na njegovu bistu ispred nekadašnje kasarne “Maršal Tito” u
Sarajevu, kojem je prisustvovao veliki broj mladih i starijih,
posebno onih koji u Titovom vremenu i danas prepoznaju vrijedno
nasljeđe. Ove godine slavljenje Dana mladosti zabranjeno je u
Sloveniji, a ranije je bilo takvih pokušaja i u Hrvatskoj, gdje je
nedavno odbačen prijedlog da se ime Titovog trga zamjeni drugim
nazivom.
I ove godine Titova štafeta je simbolično nastavljena, a krenula je
iz Umaga ka Beogradu ispraćena od više hiljada građana i nošena
rukama sekretara KP Hrvatske u osnivanju Radoslava Ilića. Dan
mladosti proslavljen je i u Kumrovcu, u prisustvu 8.000 ljudi iz
Slovenije, BiH i Hrvatske, a velikim skupu u Fažani Društvo” Josip
Broz Tito” obilježilo je 120 godina od Titovog rođenja. I na ovim
manifestacijama, kao nekad, mogli su se vidjeti transparenti
“Tvornice radnicima”, “Što je više kleveta i laži, Tito nam je
miliji i draži”…
Nezaustavljiv rast krize nakon Titove smrti doveo je do pojačanih
nacionalističkih aspiracija, rata i raspada Jugoslavije.
Tito je bio velik. Bio je heroj. Bio je idol. Obilježio je svoje
vrijeme i dao mu pečat. Za većinu je Tito veoma pozitivna ličnost,
ali ima i onih koji mu stavljaju mnoge zamjerke, naročito zbog
surovog obračuna sa političkim protivnicima, od kojih su mnogi
završili na Golom otoku.
Obnavljanje uspomene na Tita nije vraćanje u prošlost, ali jeste
odavanje zahvalnosti čovjeku i državniku koji je postigao ono što se
u današnjem vremenu ne može ni zamisliti. Mnogo toga što je ostalo
iza njega je devastirano i uništeno, ali su njegov lik i njegovo
djelo bili i ostali prepoznatljiva nezamjenjiva komponenta
dvadesetog stoljeća ne samo u zemljama bivše Jugoslavije, već i u
mnogim destinacijama svijeta. Sa sigurnošću se može reći da je
svojim postojanjem Tito učinio ovaj svijet boljim i pravednijim. I
ove godine skupovi posvećeni uspomeni na Tita sa štafetom od Umaga
ka Beogradu govore o njegovoj historijskoj ulozi ali i svima nama,
koji učeći sebe i svoje potomstvo na zahvalnost aktivno učestvujemo
u stvaranju nove sretnije budućnosti.
Zijad Bećirević
28.05.2012.