BALKAN AREA
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
|
Genocid – sjećanja, opomene i poruke
Piše: Ago Prljača
Promocija Zbornika radova s Okruglog stola u Goraždu, održanog 26. januara 2012.
U Goraždu je prošlog. januara, u organizaciji SABNOR-a BiH, Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava – Univerziteta u Sarajevu i Udruženja za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine „Sinan-paša Sijerčić“ Goražde, izvršena promocija Zbornika, označene nominacije u prisustvu građana i općinske strukture izvršne vlasti Goražda...
Promotori Zbornika sa „Okruglog stola“ održanog 26. januara 2012. godine, takođe u Goraždu, bili su Mujo Kafedžić, u ime GO SABNOR-a BiH, Prof. dr Ismet Dizdarević i dr Rasim Muratović kao predstavnici Instituta i Ago Prljača iz pomenutog Udruženja, govoreći sljedećim redom:
1. Mujo Kafedžić, uputio je pozdravnu riječ i čestitku u povodu sedamdesetogodišnjice prvog oslobođenja lijepog grada Goražda i pitome doline, hladne i smaragdne Drine. Istakao rezultate izvršenih zlodjela Draže Mihailovića i njegovih hordi, koje su harale prostorima BiH i Sandžaka ubijajući bošnjačku djecu, žene, starce i muškarce, pokušavajući zatrijeti tragove življenja ovog naroda na ovim prostorima. Samo Pavle Đurišić je napisao da je ubio oko 1.200 boraca i 8.000 žena, djece i staraca, a zatim izbio na Drinu gdje se trebao spojiti sa snagama Koste Pećanca.
Međutim, ovdje je neizbježno istaći (podvlači A.P.) da Spomenik osuđenom ratnom zločincu Draži Mihajloviću, zahvaljujući prešutnoj saglasnosti i pasivnoj političkoj aktivnosti bošnjačkih političkih i stranačkih lidera, gordo stoji u Draževini na ulazu u kanjon Rzava i dalje u dolinu Drine, kao zaštitnik izvršenih ratnih zločina i genocida fašističkih formacija rečenog đenerala u Gornjem Podrinju. A to je moguće iz razloga već izražene šutnje i nedozvoljavanja vlasti BPK Goražde i Općine Goražde da se žrtvama označenog genocida podigne adekvatan spomenik sa ispisanim žrtvama i ispisivanjem žrtava na nišanu iznad korita rijeke Drine. A čuje se priča među građanima Goražda da vlastodršci žele samo žrtve „brendirati“ bez spomenika i odgovarajućih natpisa. Aferim! Kafedžić je, zatim, ukazao na postojanje Instrukcije Draže Mihajlovića, od 21. decembra 1941. godine, koju je produžio da izvršava i Radovan Karadžić devedesetih godina XX vijeka. Isto tako (ističe A.P.) iz date instrukcije može se zaključiti da je očito postojala namjera uništenja jedne grupe naroda Bošnjaka muslimana.
Istaknuta je i uloga KPJ, druga Tita, zatim formiranje proleterskih brigada i oslobađanje i gubljenje pojedenih mjesta u Gornjem Podrinju. Takođe je portretirao i Gojka Krezovića zakletog četnika ovih prostora...
2. Prof. dr Ismet Dizdarević, uglavnom se fokusirao na „Psihološku dimenziju negiranja genocida“, što je bila i tema njegovog rada u Zborniku. Dizdarević je obrazložio i pozicije podnaslova svoje izražene teme u radu Zbornika: „Psihosocijalni korijeni genocida“, „Nastavljanje psihološke propagande“, „Opravdavanje genocida psihološkom propagandom“, „Korištenje odbrambenih mehanizama ličnosti u poricanju genocida nad Bošnjacima“, „Ispoljeno osjećanje krivice i kajanje – kao važan preduvjet priznanja za učinjena zlodjela“ i „Negiranje genocida otežava rehabilitaciju preživjelih žrtava genocida“. Obrazloženje je bilo vrlo koncizno, sadržajno, jezgrovito i vrlo precizno u punom kapacitetu psihološke dimenzije...
3. Ago Prljača, istakao zadovoljstvo što se, u Goraždu na Drini, tačno godinu dana nakon održavanja „Okruglog stola“ na gore označenu temu, promoviše Zbornik radova o održanom naučnom skupu. Naime, moram priznati da ću biti mnogo sretniji kada budu promovisani rezultati daljih naučnih istraživanja, analize, sinteze koje će biti inicirane i proizaći iz označenog Zbornika. Eksplicite u vidu diplomskih i magistarskih radova kao i doktorskih disertacija i teza... Dakle, neminovno će morati doći do simbioza koje će prvi puta otvoriti istinu o žrtvama na prostorima Gornjeg Podrinja. Ali, isto tako, neće biće ništa manje važno, naprotiv, biće interesantno, kad se locira i naučno utvrdi ko je, u Goraždu, ustvari kočio istinu o žrtvama, ratnim zločinima i genocidu fašističkih vojnih formacija Draže Mihailovića? Mora se neosporno postaviti pitanje u čemu je ležala snaga institucionalne propagande koja je manipulisala masama u cilju skrivanja istine – sve po principu rada i djelovanja obavještajne službe četničkog ravnogorskog pokreta, a preko kojih pojedinaca i institucija. Ostaje da se istraži. Dakle, koje su sve ličnosti u tom skrivanju istine bile najuticajnije i u kojim institucijama i organizacijama? Da li po ugledu na Treći rajh i njegovo fašističko djelovanje koje ni u Goraždu nije manjkalo samo se vješto skrivalo i manipuliralo...
Ovom prilikom se mora istaći jedna neoboriva i vječno živuća konstanta, a u Goražde i Gornjem Podrinju u historiji nikada nije zaživjela: Istina, demokratija, sloboda misli, riječi i govora, antifašizam u punom kapacitetu, kao ni Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Potvrdu ovome nalazim u televizijskom istupu jedne bivše ministrice iz Goražda na TVBH, kad kaže da u Goraždu vlada „teror“...
Iz ovoga dalje slijedi: Imamo stvarne i konkretne žrtve u Goraždu i Gornjem Podrinju, ali nemamo usvojenu općinsku odluku o „Danu sjećanja na žrtve“! One na to imaju neosporno pravo! Dok u štampi imamo podvalu, gdje u tekstu stoji da je takva Odluka usvojena, a iste nigdje nema, niti se može naći – čista obmana i dovođenje javnosti u zabludu. Kakvog li apsurda i latentne odluke općinske vlasti Goražda... Prema tome imamo konkretne žrtve razasute diljem Gornjeg Podrinja, a u stvari se njihovi spiskovi vrte na nekim sajtovima kao jasenovačke ustaške žrtve – niotkud reakcija iz Goražda, a politička, zakonodavna i izvršna vlast, stranački i partijski lideri, tužilaštva, sudovi, premijeri, gradonačelnici, ministri i svi drugi relevantni faktori BPK i Općine Goražde se očito s tim slažu...
Što će najbolje reći da je na te sve žrtve stavljena politička armirano - betonska ploča s kojom je sa žrtvama sve završeno i gotovo. A to su uradili i danas to rade, sve su to vješto obezbijedili i zaključali: Oni koji vladaju vladajućim političkim, nacionalnim, institucionalnim i svim drugim oligarhijama. Zatim, oni ugledni i uglednici, pošteni, a i za građane Goražda „pošteni“, po njihovim standardima i stilu manipulacije. Potom časni i počasni građani Goražda, upravo oni koji sedamdeset godina navaljuju pomenutu ploču na žrtve i sve fašističke i neofašističke događaje i procese...
Zbornik koji danas promovišemo, potencira između ostalog i istraživanje suodgovornosti Bošnjaka u svim političkim, vojnim, ratnim, historijskim, kulturnim, jezičkim, vjerskim i historijskim procesima i događajima od 1906. godine kada u BiH počinje političko stranačko organizovanje. Radi sagledavanja cjeline Gornjeg Podrinja – neminovno je istraživanje sljedećih pitanja: ? Uticaj pobjede nad fašizmom, čiju pobjedu proslavlja cijela Evropa kao „Dan Evrope“ – nemoguće je da se fašizam u stvarnom i organizovanom stanju javlja osim u glavama pojedinaca...
Antifašizam kao postojeća vrijednost – koja se legitimira kao konstantna kategorija.
4. Dr Rasim Muratović, je vrlo sadržajno istakao da „nismo odavno imali kompletniji, konkretniji, ali i teorijski i praktično potkrjepljeniji Zbornik radova. Vrijednost Zbornika je u jedinstvu empirije (prilozi – dokumenta sa imenima i drugim generalijama ubijenih, riječi svjedoka genocida, ispričane, ali naučno ne istražene priče, itd) i teorije kojima se objašnjavaju različiti socio- psihološkosociološki uzroci i okolnosti kao i sami počinjeni zločini.
Dugo smo čekali jedan ovakav zbornik radova. Šest i više godina...
Radi naučne i svake druge istine, treba reći da je neshvatljivu šutnju
o genocidu i u Gornjem Podrinju prekinuo Vladimir Dedijer knjigom „Genocid nad Muslimanima“ 1990. godine...
***
Ovo je Zbornik radova sa Okruglog stola na kojem se kao rijetko ili nikako prije, nije govorilo i o odgovornosti lokalnih dželata. Posebno onih koji su „poslije rata vedrili i oblačili“ u tim istim, kako bi se to reklo današnjim vokabularom, „jedinicama lokalne samouprave“. (Mislim na Spasoja Dakića iz Foče). U tih šest i više godina Bošnjaci su dopustili da se krivnja i sramota dželata „prikači“ njima. To je ključni odnos u genocidu nad Bošnjacima i ključno objašnjenje zašto genocid nad Bošnjacima, po nekima „traje u kontinuitetu više od stotinu godina“, ili po nekima „zašto se ponavlja“, a po nekima „zašto se izvršava u određenim fazama“...
To (genocid) je trajalo, i ponavljalo se, i javljalo se u određenim vremenskim intervalima zato što su preživjele žrtve Bošnjaci i silovane žene Bošnjakinje preuzimale dželatovu krivnju na sebe. To su silovane Bošnjakinje koje se stide. To su njihova braća, očevi, muževi, sinovi koji nisu uspjeli zaštititi njihove vrijednosti, lično poštovanje, a bili su svjedoci tih zločina. Sve su to zapravo strašne sekvence jednog i istog „tragičnog nesporazuma“ koji se zapravo zove zločin najvećeg ranga – genocid. U svim ovim zločinima, u njihovom sukcesivnom ponavljanju i trajanju, u nepromjenljivosti matrice, se svake tri–četiri decenije ponovi u dlaku ista strašna priča s pokoljem civila, silovanjima, pljačkanjima, paljenjem cijelih sela. I svaki put se u istoj ulozi pojavi branilac (Bošnjak) i napadač (Srbin). Tako stoljetna upornost, jednih da unište i otmu tuđe, i drugih da se odbrane i sačuvaju svoje, nedvosmisleno ukazuje da je osnova te drame zasnovana na dubokom i suštinskom nesporazumu dobra i zla...
U genocidu nad Bošnjacima Gornjeg Podrinja, dugo, više od jednog stoljeća „naučno“ manje, a politički više, se pokušavalo, a to se pokušava i danas „dokazati“ da nisu dželati ti koji su izvršili zločin odnosno nepravdu nego su žrtve te kojima se nametao i nameće osjećaj stida i krivnje. Žrtve u smislu onih koji su napadnuti u svojoj domovini, u svojim selima i gradovima, u svojim kućama i stanovima stidjele su se jer su ostale žive. Stiditi se u genocidu nad Bošnjacima znači biti ponižen, osramoćen žigosan od drugih, kao i u vlastitim očima. Oni koji nisu biološki uništeni nastoje se pokoriti duhovno tako da klonu duhom i da počnu vjerovati da je laž istina, a istina da je laž, da se mentalno onesposobe tako da izgube volju da misle dobro o sebi, o svojoj porodici, o svojoj zajednici, o svom društvu, o svojoj državi. Kada se žrtva, a ne dželat stidi, to znači da su krivnja i sramota promjenili mjesta. Zašto je to tako? Zato što moderno društvo ne voli žrtve, ne voli gubitke. Moderno društvo interesuju pojedinci. Naravno, ne moralni pojedinci! Šta u današnjem svijetu nemorala ima neko od toga ako je moralni pobjednik? Nego „pobjednici“ koji su osvojili više teritorije, pokazali više brutalnosti, ubili stotine hiljada civila, silovali desetine hiljada žena, uništili prirodno društvo različitosti. To je jedna strana sjećanja, opomena i poruka...
Kakva je druga strana tog procesa? Postavljati prava pitanja nekada je važnije i teže nego odgovarati na već istrošena pitanja što ne rješavaju ništa. Čak i postavljanje „glupih pitanja“ važnije je od šutnje koja se, ne tako rijetko, plaćala i plaća ljudskom patnjom kao čvrstom valutom. Međutim, postavljati „prava pitanja“ nije jednostavno i to često zahtjeva i dozu hrabrosti. Zato je ovaj Zbornik i jedna vrsta „vježbe“ u postavljanju „pravih“ pitanja i propitivanja naše hrabrosti. Vrijednost Zbornika je i u tome što u nekim od radova, kao što je rad Kasima Čelje postavljaju veoma važna pitanja koja više ne mogu čekati na odgovore jer odveć dugo čekaju. Evo nekih od njih: Ko je od Bošnjaka u srezu Foča, Rogatica, Čajniče i Višegrad 1941. bio u ustaškim i četničkim fašističkim vojnim organizacijama, a ne sa svojim narodom? Ko je od Bošnjaka na linijama odbrane Goražda 1941. dobrovoljno stupio u četničke i ustaške formacije i tako učestvovao u masovnoj likvidaciji vlastitog naroda? Ko je od bošnjačkih političara 1992. bio zadužen da organizira odbranu civilnog stanovništva u Gornjem Podrinju? Ko je 1992. na ključne pozicije odbrane i sigurnosti ARBiH angažirao visoke dužnosnike KOS-a? Ko je od predstavnika aktuelne vlasti u BPK pomogao Ravnogorskom četničkom pokretu da u Dobrunu podigne spomenik ratnom zločincu đeneralu Draži Mihailoviću čija je vojska samo u Gornjem Podrinju ubila više od 23.000 Bošnjaka civila? Itd. Itd.
Nakon ovih pitanja, ja imam još jedno: Zašto uz rijeku Drinu, ni dan danas, nema niti jednog spomen obilježja ubijenim Bošnjacima 1942. i 1992? Ili je lakše pitanje: Zašto su u proteklih pedeset godina Bošnjaci radeći na javnim funkcijama o svemu ovome šutjeli? Oni koji bi mogli dati odgovore na ova pitanja danas nisu ovdje. Time je njihova odgovornost veća jer ništa još nije gotovo. „Ćeraćemo se još“, poručuje Matija Bećković. Slobodan Milošević na jednoj od sjednica Vrhovnog savjeta VSRJ kaže: „Iz reke Drine mi ćemo u XXI veku snabdevati celi Beograd sa pitkom vodom“.
Pa šta mi onda radimo? Samo slijep ne vidi da je agresija nastavljena brojnim drugačijim načinima, novim perfidnijima, novim lažima i podvalama. Naša pedesetogodišnja šutnja o smišljenoj laži i mukloj podvali zarad neke foteljice ili slično sada nam se cinično hihoće u okrvavljeno lice...
Ali šta i kako dalje? Udruženje „Sinan-paša Sijerčić“ treba svih ovih šest pitanja postavljenih u radu Kasima Čelje poslati na naše fakultete i dalje to proslijediti da svako pitanje bude jedna magistarska ili doktorska disertacija. Općina Goražde ili BPK trebaju otkupiti cjelokupan tiraž Zbornika i proslijediti ga u svaku kuću/ domaćinstvo. U popratnom pismu napisati da je Udruženje otvoreno za primjedbe, prijedloge i sugestije. Tako će se dobiti nova građa za nova istraživanja iz „sociologije odozdo“, iz baze, što bi rekli sociolozi. U sklopu „Goraždanskog ljeta“ ove godine treba organizovati „Ljetnu školu genocida“ jer je djeci zabranjeno da to izučavaju u redovnom školovanju. Naravno, cjelokupnim ovim aktivnostima ne želi se amnestirati odgovorni za počinjene zločine niti izvršiti inverzija uloga dželata i žrtve što je danas čest pokušaj.
Nego se žele ispričati ispričane, ali naučno neistražene priče o postojanju suodgovornosti Bošnjaka za masovna stradanja vlastitog naroda u Gornjem Podrinju 1941. – 1945. i 1992. – 1995. Ovaj zbornik radova pokušava pronaći razloge, korjene, uzroke, ciljeve i razmjere genocida nad Bošnjacima unutar etnonacionalnog kolektiva Bošnjaka i njihovom kodu kulturne naivnosti. Da ne upotrijebim neku drugu riječ umjesto naivnosti. Ne bi li se izvukle pouke, a sjećanja da ne bi izblijedila. Moramo izaći iz Sarajeva i preko Kozije Ćuprije krenuti ka Drini i sa Drine jer nakon objavljivanja ovog zbornika: „Ništa neće biti onakvim kakvim biješe. Mora se sve iz početka. Čisto i jasno kao sama priroda, bez licemjerja“...
Umjesto zaključka, izražavam sljedeće: Zaista je plemenita namjera i planetarni prijedlozi dr Rasima Muratovića upućeni općinskim i kantonalnim aktuelnim vlastima – nema se šta ni dodati ni oduzeti. Međutim, moramo se vratiti na izlaganje već pomenute bivše ministrice koja kaže da u Goraždu vlada „teror“. A onda se postavlja pitanje da li ta aktuelna vlast može to osigurati – da li su i koliko su ljudi u aktuelnoj vlasti i vjerskim strukturama bili, a neki i ostali saradnici obavještajnih službi? Konsultujmo knjige: Zelenu, Crvenu, Plavu i Sinovi UDB-e kao i mnoge druge... Koliko na te vlasti imaju uticaja bivši i sadašnji pripadnici mnogih obavještajnih službi, posebno rukovodeći kadrovi? Te kakav i koliki uticaj na označene ima Ravnogorski četnički pokret i njegova paraobavještajna služba kao i vehabijski pokret i njegova paraobavještajna služba? Za koje nadležni parlamenti i sabori nisu dali odobrenje za uvođenje u vlast – a da li je i ko je to uradio ostaje da se takođe istraži. Na sve to upućuju enormni otpori u suprotstavljanju aktivnostima Ravnogorskog četničkog pokreta i njihovog konektovanog partnera vehabijskog pokreta od strane pojedinaca, grupa i NVO. Isto tako ostaje zagonetno da li bi otkupljeni Zbornici otplivali niz rijeku Drinu, kao što su plivale žrtve genocida tretirane tim istim zbornicima.
20.04.2012.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 20.04.2012. - Last modified: 18.12.2012.
