BALKAN AREA
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
|
POREĐENJE I PERSPEKTIVA BiH
Piše: Prim. dr. Muhamed Saračević
Moram napomenuti da je ne ozbiljno očekivati da će promjene doći od međunarodne zajednice. Ona je već više puta blagonaklonim odnosom prema nastupima Dodika i njegovom korištenju Dejtonskog sporazuma na način kako njemu odgovara, omogućila da radi protiv BiH. Dozvoljavajući ne funkcionalnost države, izjednačavanjem žrtve i agresora, pretvarajući Haški proces iz pravnog u politički, Brisel i Washington su pokazali isto lice koje su pokazali i holandski vojnici u Srebrenici, juna 1995 god.
Proslava prejudiciranih 20 god. na genocidu nastale “Republike Srpske” dala mi je razlog da analiziram što je to bitno, odnosno kakve su paralele između tzv. RS i BiH. Uzimam sebi za pravo da nisam upoznat sa detaljima i pozadinom svega što je uzrok i posljedica ovakvog stanja u BiH, jer se nalazim daleko od pravih izvora informacija, osobito onih koje se dobivaju sa političkih sijela koje imaju oznaku “za ograničenu upotrebu i konspirativno”. Ipak slika iz daljine je dovoljno jasna da reflektuje generalno stanje. Što se može zaključiti iz te slike.
Prije svega veoma ograničene opcije političkog opredjeljenja. Činjenica je da narod u malom broju izlazi na izbore, jer nema velikih mogućnosti da bira između ponuđenih programa. Što se tiče Bošnjačkog glasačkog tijela ponuda je između SDA, SDP i SBB. Naravno ono što nude ove stranke veoma je skromno i odslikava sumornu stvarnost za koju glasač treba da se opredijeli. Za razliku od genocidno nastalog dijela u okviru BiH cjeline, gdje na fonu nacionalističkih osjećanja i poruka koji su posljedica bližih i daljih historijskih razloga, može se održavati prividna iluzija jedinstva i funkcionalnosti. U djelu gdje su Bošnjaci u većini, stanje haotičnosti nefunkcionalnosti i gubljenje prilika, a prije svega vremena postalo je konstanta.
Sve tri stranke izgubile su svoj osnovni nacionalni, politički i društveni smisao i postale svoja suprotnost.
SBB je diskutabilna, SDP autokratična, a SDA u stanju defetizma
O stranci SBB nema se mnogo šta reći. Najmlađa i sa diskutabilnim namjerama i projektima, iako se poziva na broj dobivenih glasova, nije uspjela animirati kritičnu masu sljedbenika. Iz mnogo razloga, a prije svega zbog intrigantne, ne jasne prošlosti osnivača nije zadobila povjerenje Bošnjaka. Stvaranje, podržavanje, a zatim po pravilu rušenje istaknutih Bošnjaka, radi vlastite promocije, a zahvaljujući medijskoj snazi, sigurno je osnivaču donijelo više štete nego koristi. Ne vidim da će i budući izbori dovesti do promjene u odnosu na ovu stranku.
SDP Stranka je imala mogućnost da promjeni stanje u BiH, i da svojom idejom i avangardnošću pokrene procese stabilizacije, multikulturalnosti, multinacionalnog uvažavanja i prosperiteta BiH. Odmicanjem od osnovnih principa socijaldemokratije, autokratičnim liderstvom, ne snalaženjem 2002 u procesima i zadatku kojem nije odgovorila, u poznatom period Alijanse, odmakla se je od pozicije generatora pozitivnih promjena i historijske pozicije koju je mogla zadobiti. Trenutna politička pozicija ne obećava mnogo i izuzev zadovoljavanja individualnih ambicija, zanemarujući globalnu političku i ekonomsku sliku u BiH, teško da ce zadržati izborni rezultat u budućnosti.
Stranka SDA zaslužuje sigurno najviše prostora u analizi proteklih dvadesetak godina političkog djelovanja u BiH. Njen nastanak i ideja je privukla najveći broj Bošnjaka devedesetih godina. Bez obzira na sve kritike i suprotne argumente, upitan bi bio opstanak države BiH, a pogotovo Bošnjaka u okolnostima koje su bile namjenjene regiji. Bez oružja, sa embargom UN, stiješnjena između velikosrpske i velikohrvatske ideje ( 37 susreta i dogovora Srpske i Hrvatske strane na svim nivoima, SANU programa, Tuđmanovog nacionalnog sna i Miloševićevske megalomanije), teško je bilo opstati. Koliko je Vatikan i Njemačka, a time i međunarodna zajednica utjecala na zbivanja i ishod raspada Jugoslavije, već se sada da naslutiti.
Sigurno na osnovu današnjih saznanja o politici John Major-a, Francois Mitterrand-a, raznih lordova i pregovarača, Bošnjacima nije bila namijenjena svijetla budućnost. U okviru toga treba gledati i Washingtonski sporazum i Dejtonski dogovor. Treba pitati stanovnike ratnog Sarajeva, u stanju u kojem su se nalazili, kako su prihvatili Dejtonski sporazum ( pored SDA u BiH delegaciji bila su i druga imena koja su svjedoci trenutka u BiH i razloga dogovoru) u datom trenutku. Naravno o ovome bi se mogle pisati studije, ali mjerodavne bi bile samo od onih koji su bili živi svjedoci i učesnici cjelokupnog BiH ratnog ambijenta. Tu u ratnom periodu počinje redosljed grešaka SDA. Bilo je tu pogrešnih političkih, vojnih, ekonomskih i raznih strateških promašaja, ali generalno BiH izlazi iz rata sa nizom prednosti. Prepoznata je od svjetske javnosti kao žrtva, narod je bio sa poratnom nadom i elanom, Srpski entitet je bio u defanzivi. SDA je imala kredit za veliki dio imidža.
Tada su na scenu stupili partikularni interesi. Pogrešna kadrovska politika, upitno liderstvo, kriminogena privatizacija. Korupcija i diletantizam u vođenju politike, doveo je Bošnjake u defanzivnu i haotičnu poziciju. I 20 godina poslije, pohvale nisu na strani SDA. Nekoliko okolnosti ublažuju sliku, a to su da je BiH pod kontrolom Bosanskih snaga poslije rata ostala razrušena, raseljena, s pečatima genocida, pokradena i sa susjedima koji su sve to učinili. Ali umjesto da se podigne iz ratne agonije pod vlašću prije svega SDA pa onda Alijanse, BiH zapada u stanje defetizma. Ekonomija je pred raspadom, dugovi svjetskoj banci prispijevaju za otplatu, a malo što se je napravilo. Poljoprivreda zanemarena, sigurnost stanovnika sve više ugrožena, gradovi zapušteni, kulturne i nacionalne institucije pred kolapsom, edukativni sistem poremećen. Penzioneri i socijalne kategorije jedva preživljavaju, budžetski korisnici velikim djelom ne zasluženi. Mnogo toga bi se dalo nabrajati, ali ne bi imalo svrhe. Iz stranaka koje su bile na vlasti u proteklom periodu ( zna se ko je i koliko bio), i pored jasnih dokaza i situacije u zemlji, iznijet će masu argumenata za odbranu.
Korupcija, kriminal, ekonomski kolaps i nesigurnost u BiH je ogledalo ljudi i stranaka na vlasti u zadnjih 20 godina.
Istina je, mada je ne moramo prihvatiti, da je Banja Luka sređen grad sa osmišljenom fizionomijom. Dosta reda, čistoće i strategije, se vidi na svakom koraku. Autoput prema Gradiškoj i dalje prema Evropi je tu, ma koliko priča o njemu bilo. Autoput Zagreb – Beograd, sada približava Banja Luku i Evropi i Beogradu brže nego prema Sarajevu. Sve su to činjenice. Činjenica je da je Dodik uspio neutralizirati sliku o entitetu nastalom na genocidu i dati joj atribute. Možemo reći da se je služio provokacijama, bezobrazlukom, primitivizmom, iritantnošću itd. Ipak ovo je politika, sva su sredstva dozvoljena, i tu nema milosti i ferplay.
Gdje je u Bosni autoput? Nigdje na svijetu se četrdesetak kilometara brze ceste ne gradi desetak i više godina. Za to trebaju pare, a izvođač je onaj koji najbrže, najkvalitetnije, za prihvatljivu cijenu uradi posao. Budućnost zemlje ovisi od cesta i transporta. Tu je dio pod vlašću Sarajeva zakazao i posljednji je na Balkanu. Ovdje bi se moglo navesti bezbroj sličnih primjera, ali da li to neko čuje. Za primjer je i konstatacija da se teško može nositi atribut države ako su vojska i policija slabo plaćeni i gladni, a korupcija, kriminal i ne sigurnost su prisutni na svakom koraku.
To ne može vječno trajati. Da li je vrijedno da stranka radi interesa dvije tri hiljade ljudi (članova) koji imaju sigurnu i povlaštenu egzistenciju, održava stanje kakvo jeste. Zar treba čekati naredne izbore ili neko bošnjačko proljeće da potpuno izgubi povjerenje onih koji su stajali iza nje u najtežim godinama. Vrijeme je za korjenite promjene, kadrovske i strateške. Ekonomija je osnovni pokretač i društvenih i strateških promjena. Ako to ne učini ili ako ne zna, onda će učiniti ovoj zemlji samo lošu uslugu. To vrijedi i za druge stranke.
Na kraju moram napomenuti da je ne ozbiljno očekivati da će promjene doći od međunarodne zajednice. Ona je već više puta blagonaklonim odnosom prema nastupima Dodika i njegovom korištenju Dejtonskog sporazuma na način kako njemu odgovara, omogućila da radi protiv BiH. Dozvoljavajući ne funkcionalnost države, izjednačavanjem žrtve i agresora, pretvarajući Haški proces iz pravnog u politički, Brisel i Washington su pokazali isto lice koje su pokazali i Holandski vojnici u Srebrenici Juna 1995 god. Uzgred, naivni su i providni dopisi Gospođi Hillary Clinton da učini nešto za BiH jer daleko je to od realnih očekivanja. Sve je do nas. Ostalo su sitni politički poeni.
16.01.2012.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 16.01.2012. - Last modified: 16.01.2012.
