ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA









ACTUA HOME PAGE









IDENTITET BOŠNJAKA JE NA NIVOU VJERSKE SKUPINE, A NE NA NIVOU NACIJE

Piše: Dr. Vahid Sendijarević


SVODITI IDENTITET BOŠNJAKA SAMO NA VJERU ZNAČI SVODITI NAROD NA VJERSKU SKUPINU

Dr. Vahid SendijarevićNišta nije tako senzitivno (osjetljivo) kao razgovor o identitetu jednog naroda. Samo državotvorni narodi imaju kapacitet preispitivanja svog identiteta. Nažalost, Bošnjaci ne spadaju u tu klasu naroda. Identitet Bošnjaka je na nivou vjerske skupine, a ne nacije.

Kritičko pitanje identiteta je tabu tema kod Bošnjaka. Svaki razgovor o identitetu kod Bošnjaka se svodi uglavnom na ono po čemu se Bošnjaci razlikuju od Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, a to je prije svega pripadnost vjeri Islamu kao razlika od Srba koji su pravoslavni hrišćani i Hrvata koji su katolici. Tako i za onog Bošnjaka, koji je pio rakiju, koji nikada nije učestvovao niti u jednom jedinom Islamskom obredu za svog života, koji nikada nije klanjao niti se Bogu molio, kome je vlastita dženaza prvi i jedini vjerski obred u kojem je učestvovao, reći će se da je bio "Musliman" po etničkoj (nacionalnoj) pripadnosti. A svesti identitet jednog naroda samo na vjeru znači reducirati taj narod na vjersku skupinu, što je daleko ispod nivoa etničkog naroda i još mnogo niže od nivoa državotvornog naroda (nacije).

Neprijatelji Bosne i Hercegovine već nekoliko stoljeća rade, i moramo priznati uspješno, da Bošnjaci zaborave svoju državotvornu prošlost, da zaborave suverenu slavnu Bosnu bosanskih kraljeva, i da Bošnjake svedu sa nivoa državotvornog naroda (nacije) na vjersku skupinu.


DRUGI NARODI SU PRIMILI ISLAM NE ODRIČUĆI SE SVOJIH ETNIČKIH OSJEĆANJA

I ništa i nikoga Poturica ne mrzi tako žestoko kao Albance, koji su ostali u vjeri Islamu i sačuvali svoj nacionalni identitet. Jer Poturica ne može da podnese da je moguće biti musliman po vjeri i biti državotvoran, to jest biti musliman i sačuvati sjećanje na svoje srednjovjekovne kraljeve, svoju nošnju, svoju muziku, svoja imena. Albanci su muslimani, a nisu se odrekli svojih albanskih imena. Albanac je musliman, a nošnja mu je albanska, nije turska ili arapska. I Albanac je prešao na Islam kao rezultat otomanske okupacije, ali se nije poturčio, nije prestao biti Albanac. Turci prelaskom na Islam nisu prestali biti Turci, Arapi prelaskom na Islam nisu prestali biti Arapi, Albanci prelaskom na Islam nisu prestali biti Albanci, Malezijci prelaskom na Islam nisu prestali biti Malezijci. Jedino je Bošnjak pod “kapom nebeskom” prelaskom na Islam postao nešto drugo - Poturica.

Kada se na internet ukucaju riječi “Albanian folk songs” (albanska narodne pjesme) pojavi se etnička albanska muzika sa Albancima u njihovoj narodnoj, a ne turskoj nošnji, i nemoguće je razlikovati ko je tu musliman, ko katolik, a ko pravoslavni Albanac. Albanska kultura je iznad vjerskog i zato je ona državotvorna, jer nije identitet zasnovan na podjeli po vjerskoj osnovi nego na Albanskom bratstvu i na zajedničkom snu o suverenoj državi. Na razlike u vjeri Albanci gledaju kao na pravo slobodnih ljudi u jednom narodu. Albanci su slobodarski državotvoran narod.

Po ko zna koji put se može čuti kako i neki bosanski muslimani sa omalovažavanjem govore o Albancima negirajući im čak i to da su muslimani, a samo Bog zna ko je pravi, a ko krivi musliman. Naravno, oni svoje mišljenje o Albancima kao muslimanima ne grade na principima Kur’ana, nego na subjektivnoj slici o samim sebi kao pravim muslimanima. A već smo rekli da i onaj bosanski "musliman" koji pije rakiju, niti klanja niti posti, niti je ikada kročio u džamiju, kome će prvi islamski obred u kojem će učestvovati biti vlastita dženaza, još uvijek o sebi misli kao "Muslimanu".

Kada se na internet ukucaju riječi “Bosnian folk songs” (bosanske narodne pjesme) pojave se ilahije, kaside i sevdalinke sa slikama lijepih cura obučenih kao Arapkinje. Očito je da Bošnjaci vrlo uspješno projektuju imidž o sebi kao muslimanima, sa muzikom koja nema ništa zajedničkog sa etničkom muzikom Bošnjaka iz vremena Bosanskih kraljeva niti sa nošnjom koja se vidi na stećcima.


PROTAGONISTI ČETNIČKOG PROJEKTA SVODE BiH MUSLIMANE NA POTURICE

Cerić je bezbroj put ponovio da su Bošnjaci svoj nacionalni identitet dobili sa okupacijom Otomanske imperije, sa prelaskom na Islam, sugerišući da je Turski sultan al-Fatih “otac” Bošnjačke nacije. Drugim riječima, Cerić kaže da su Bošnjaci Poturice. Naravno da se sa takvim mišljenjem slažu neprijatelji Bosne i Hercegovine, a nažalost i sami Bošnjaci. Nije to rezultat neke zavjere iz svijeta da Bošnjaci svake godine u julu pod pokroviteljstvom Islamske zajednice BiH na Kamengradu predaju zastavu Turcima u znak sjećanje na šehide Otomanske vojske koji su poginuli na osvajačkom pohodu na Bosnu. Bošnjaci odaju počast vojnicima koji ubiše posljednjeg Bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Tako nešto se čini samo iz duboke ljubavi prema okupatoru i potrebe da se identifikuje sa osvajačem. Tako nešto se čini da se potvrdi lojalnost i pripadnost “turskoj vjeri”, lojalnost Turcima i da se prkosno pokaže šta Bošnjake odvaja od Srba i Hrvata u Bosni i od bosanskih kraljeva i starih Bošnjaka kojih se odričemo jer nisu bili muslimani. I to je ono kako Bošnjaci od državotvornog naroda postaše vjerska skupina.

Ratko Mladić nakon ulaska u Srebrenicu sa ponosom reče da je Srebrenica oslobođena od Turaka i krenu u krvavi pokolj “Turaka”. A Cerić, Bošnjak, svakom prilikom ponavlja da identitet Bošnjaka počinje sa dolaskom sultana al-Fatih-a, osvajača, kako bi kod Bošnjaka utvrdio osjećaj o pripadnosti “turskoj vjeri” i da potvrdi svijetu da je Mladić u pravu, da su Bošnjaci, ako ne Turci onda bar Poturice. 2005-te godine kada su patrioti na Memorijalnom centru u Potočarima razvihorili zastave Republike BiH na komemoraciji 10-te godišnjice genocida, Poturice su razvile Turske zastave u organizaciji Islamske zajednice BiH, da i time potvrde da su tu sahranjeni “Turci”, a ne Bošnjaci, državotvorni narod Bosne i Hercegovine.

Ne gledaju Bošnjaci sa prezirom samo na Albance. Sa mržnjom se gleda i na Bošnjake koji još uvijek sviraju šargiju, jer ih to potsjeća na stećke i na slavne Bosanske kraljeve i na slavnu srednjevjekovnu Bosnu. Šargija ih podsjeća na bratstvo sa katolicima (Hrvatima) i pravoslavcima (Srbima) u Bosni, što se ne uklapa sa njihovim “muslimanskim” identitetom, a koji nema ništa sa principima Kur’ana. Bošnjaci su ostavili da sjećanje na grbove bosanskih kraljeva i da kosti posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića čuvaju katolici (Hrvati) i još im se sa mržnjom prigovara kako prisvajaju historiju Bosne. Samo da podsjetimo, Stjepan Tomašević je radije izabrao smrt nego da svojim potpisom legalizuje tursku okupaciju. Onog momenta kada su se Bošnjaci odrekli Stjepana Tomaševića i njegove svete žrtve za Bosnu, Bošnjaci su izgubili državotvornost.


NEDRŽAVOTVORNOST BOŠNJAKA NIJE PROISTEKLA IZ ISLAMA, NEGO IS POGREŠNOG SISTEMA VRIJEDNOSTI

Prema tome, problem Bošnjaka nije Islam, nego nešto drugo, a to je sistem vrijednosti koji je potpuna negacija Kur’anskih principa. A o tome smo već pisali. Bošnjački sistem vrijednosti negira bilo kakvu odgovornost za svoju sudbinu. Po Bošnjačkom sistemu vrijednosti, za stanje u Bosni je odgovoran svijest, a mada nema apsolutno nikakvog dokaza za takve tvrdnje, nula , ništa (“zip- zero”). A Kur’anski je princip da Bog neće promijeniti situaciju jednog naroda dok se sam taj narod ne promjeni. Princip Poturice je da bi se situacija kod Bošnjaka promijenila potrebno je da se svijet promjeni, a Bošnjaci nema šta da se mijenjaju osim da se još čvršće prihvate arapske nošnje, ilahija i kasida.

I na kraju o najpodlijoj podvali da Srbi i Hrvati neće Bosnu. Da i Hrvati i Srbi nisu glasali ZA nezavisnu Republiku BiH na Referendumu o nezavisnosti, JNA bi bila legalna na teritoriji BiH, a ne okupaciona vojska. Da je umjesto Srbina Bogić Bogićević-a nekim slučajem bio neki Poturica u Predsjedništvu Jugoslavije kada se odlučivalo o uvođenju vanrednog stanja u Jugoslaviji, JNA bi bila legalna na teritoriji Republike BiH, a Armija BiH nelegalna iredentistička vojska. Ne bi bilo rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a o agresiji Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, niti presude o genocidu. Oni koji kažu kako Srbi nisu htjeli Bosnu neka se sjete Srebrova i hiljada Srba u Armije BiH koji su se borili rame uz rame sa Bošnjacima i Hrvatima sve dok Poturice ne pretvoriše Armiju BiH u "muslimansku" vojsku. Oni koji tvrde da Hrvati nisu htjeli Bosnu neka nam objasne zašto izdajnici i hrvatska okupaciona vojska ubiše Kraljevića.

Oni koji kažu kako Srbi i Hrvati ne vole Bosnu neka odu na internet i poslušaju Miloša Bojanića rodom iz Bijeljine i njegovu pjesmu “Bosno moja” ili Mitra Mirića iz Ugljevika i njegovu pjesmu “Ja sam ti Bosanac” ili Željka Jurića iz Srednje Slatine kod Bosanskog Šamca i njegovu pjesmu “Bosanac” ili pjesmu “Plače Bosna” koju pjevaju Braća Begić.

Braća Begić: “Drž’ se Bosno, digni glavu gore, još je mnogo onih što te vole.”



02.01.2012.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 02.01.2012. - Last modified: 18.12.2012.