



|
IDENTITET BOŠNJAKA
JE NA NIVOU VJERSKE SKUPINE, A NE NA NIVOU NACIJE
Piše: Dr. Vahid Sendijarević
SVODITI IDENTITET BOŠNJAKA SAMO NA VJERU
ZNAČI SVODITI NAROD NA VJERSKU SKUPINU
Ništa
nije tako senzitivno (osjetljivo) kao razgovor o identitetu jednog
naroda. Samo državotvorni narodi imaju kapacitet preispitivanja svog
identiteta. Nažalost, Bošnjaci ne spadaju u tu klasu naroda.
Identitet Bošnjaka je na nivou vjerske skupine, a ne nacije.
Kritičko pitanje identiteta je tabu tema kod Bošnjaka. Svaki
razgovor o identitetu kod Bošnjaka se svodi uglavnom na ono po čemu
se Bošnjaci razlikuju od Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, a to
je prije svega pripadnost vjeri Islamu kao razlika od Srba koji su
pravoslavni hrišćani i Hrvata koji su katolici. Tako i za onog
Bošnjaka, koji je pio rakiju, koji nikada nije učestvovao niti u
jednom jedinom Islamskom obredu za svog života, koji nikada nije
klanjao niti se Bogu molio, kome je vlastita dženaza prvi i jedini
vjerski obred u kojem je učestvovao, reći će se da je bio "Musliman"
po etničkoj (nacionalnoj) pripadnosti. A svesti identitet jednog
naroda samo na vjeru znači reducirati taj narod na vjersku skupinu,
što je daleko ispod nivoa etničkog naroda i još mnogo niže od nivoa
državotvornog naroda (nacije).
Neprijatelji Bosne i Hercegovine već nekoliko stoljeća rade, i
moramo priznati uspješno, da Bošnjaci zaborave svoju državotvornu
prošlost, da zaborave suverenu slavnu Bosnu bosanskih kraljeva, i da
Bošnjake svedu sa nivoa državotvornog naroda (nacije) na vjersku
skupinu.
DRUGI NARODI SU PRIMILI ISLAM NE ODRIČUĆI
SE SVOJIH ETNIČKIH OSJEĆANJA
I ništa i nikoga Poturica ne mrzi tako žestoko kao Albance, koji su
ostali u vjeri Islamu i sačuvali svoj nacionalni identitet. Jer
Poturica ne može da podnese da je moguće biti musliman po vjeri i
biti državotvoran, to jest biti musliman i sačuvati sjećanje na
svoje srednjovjekovne kraljeve, svoju nošnju, svoju muziku, svoja
imena. Albanci su muslimani, a nisu se odrekli svojih albanskih
imena. Albanac je musliman, a nošnja mu je albanska, nije turska ili
arapska. I Albanac je prešao na Islam kao rezultat otomanske
okupacije, ali se nije poturčio, nije prestao biti Albanac. Turci
prelaskom na Islam nisu prestali biti Turci, Arapi prelaskom na
Islam nisu prestali biti Arapi, Albanci prelaskom na Islam nisu
prestali biti Albanci, Malezijci prelaskom na Islam nisu prestali
biti Malezijci. Jedino je Bošnjak pod “kapom nebeskom” prelaskom na
Islam postao nešto drugo - Poturica.
Kada se na internet ukucaju riječi “Albanian folk songs” (albanska
narodne pjesme) pojavi se etnička albanska muzika sa Albancima u
njihovoj narodnoj, a ne turskoj nošnji, i nemoguće je razlikovati ko
je tu musliman, ko katolik, a ko pravoslavni Albanac. Albanska
kultura je iznad vjerskog i zato je ona državotvorna, jer nije
identitet zasnovan na podjeli po vjerskoj osnovi nego na Albanskom
bratstvu i na zajedničkom snu o suverenoj državi. Na razlike u vjeri
Albanci gledaju kao na pravo slobodnih ljudi u jednom narodu.
Albanci su slobodarski državotvoran narod.
Po ko zna koji put se može čuti kako i neki bosanski muslimani sa
omalovažavanjem govore o Albancima negirajući im čak i to da su
muslimani, a samo Bog zna ko je pravi, a ko krivi musliman. Naravno,
oni svoje mišljenje o Albancima kao muslimanima ne grade na
principima Kur’ana, nego na subjektivnoj slici o samim sebi kao
pravim muslimanima. A već smo rekli da i onaj bosanski "musliman"
koji pije rakiju, niti klanja niti posti, niti je ikada kročio u
džamiju, kome će prvi islamski obred u kojem će učestvovati biti
vlastita dženaza, još uvijek o sebi misli kao "Muslimanu".
Kada se na internet ukucaju riječi “Bosnian folk songs” (bosanske
narodne pjesme) pojave se ilahije, kaside i sevdalinke sa slikama
lijepih cura obučenih kao Arapkinje. Očito je da Bošnjaci vrlo
uspješno projektuju imidž o sebi kao muslimanima, sa muzikom koja
nema ništa zajedničkog sa etničkom muzikom Bošnjaka iz vremena
Bosanskih kraljeva niti sa nošnjom koja se vidi na stećcima.
PROTAGONISTI ČETNIČKOG PROJEKTA SVODE BiH
MUSLIMANE NA POTURICE
Cerić je bezbroj put ponovio da su Bošnjaci svoj nacionalni
identitet dobili sa okupacijom Otomanske imperije, sa prelaskom na
Islam, sugerišući da je Turski sultan al-Fatih “otac” Bošnjačke
nacije. Drugim riječima, Cerić kaže da su Bošnjaci Poturice. Naravno
da se sa takvim mišljenjem slažu neprijatelji Bosne i Hercegovine, a
nažalost i sami Bošnjaci. Nije to rezultat neke zavjere iz svijeta
da Bošnjaci svake godine u julu pod pokroviteljstvom Islamske
zajednice BiH na Kamengradu predaju zastavu Turcima u znak sjećanje
na šehide Otomanske vojske koji su poginuli na osvajačkom pohodu na
Bosnu. Bošnjaci odaju počast vojnicima koji ubiše posljednjeg
Bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Tako nešto se čini samo iz
duboke ljubavi prema okupatoru i potrebe da se identifikuje sa
osvajačem. Tako nešto se čini da se potvrdi lojalnost i pripadnost
“turskoj vjeri”, lojalnost Turcima i da se prkosno pokaže šta
Bošnjake odvaja od Srba i Hrvata u Bosni i od bosanskih kraljeva i
starih Bošnjaka kojih se odričemo jer nisu bili muslimani. I to je
ono kako Bošnjaci od državotvornog naroda postaše vjerska skupina.
Ratko Mladić nakon ulaska u Srebrenicu sa ponosom reče da je
Srebrenica oslobođena od Turaka i krenu u krvavi pokolj “Turaka”. A
Cerić, Bošnjak, svakom prilikom ponavlja da identitet Bošnjaka
počinje sa dolaskom sultana al-Fatih-a, osvajača, kako bi kod
Bošnjaka utvrdio osjećaj o pripadnosti “turskoj vjeri” i da potvrdi
svijetu da je Mladić u pravu, da su Bošnjaci, ako ne Turci onda bar
Poturice. 2005-te godine kada su patrioti na Memorijalnom centru u
Potočarima razvihorili zastave Republike BiH na komemoraciji 10-te
godišnjice genocida, Poturice su razvile Turske zastave u
organizaciji Islamske zajednice BiH, da i time potvrde da su tu
sahranjeni “Turci”, a ne Bošnjaci, državotvorni narod Bosne i
Hercegovine.
Ne gledaju Bošnjaci sa prezirom samo na Albance. Sa mržnjom se gleda
i na Bošnjake koji još uvijek sviraju šargiju, jer ih to potsjeća na
stećke i na slavne Bosanske kraljeve i na slavnu srednjevjekovnu
Bosnu. Šargija ih podsjeća na bratstvo sa katolicima (Hrvatima) i
pravoslavcima (Srbima) u Bosni, što se ne uklapa sa njihovim
“muslimanskim” identitetom, a koji nema ništa sa principima Kur’ana.
Bošnjaci su ostavili da sjećanje na grbove bosanskih kraljeva i da
kosti posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića čuvaju
katolici (Hrvati) i još im se sa mržnjom prigovara kako prisvajaju
historiju Bosne. Samo da podsjetimo, Stjepan Tomašević je radije
izabrao smrt nego da svojim potpisom legalizuje tursku okupaciju.
Onog momenta kada su se Bošnjaci odrekli Stjepana Tomaševića i
njegove svete žrtve za Bosnu, Bošnjaci su izgubili državotvornost.
NEDRŽAVOTVORNOST BOŠNJAKA NIJE PROISTEKLA
IZ ISLAMA, NEGO IS POGREŠNOG SISTEMA VRIJEDNOSTI
Prema tome, problem Bošnjaka nije Islam, nego nešto drugo, a to je
sistem vrijednosti koji je potpuna negacija Kur’anskih principa. A o
tome smo već pisali. Bošnjački sistem vrijednosti negira bilo kakvu
odgovornost za svoju sudbinu. Po Bošnjačkom sistemu vrijednosti, za
stanje u Bosni je odgovoran svijest, a mada nema apsolutno nikakvog
dokaza za takve tvrdnje, nula , ništa (“zip- zero”). A Kur’anski je
princip da Bog neće promijeniti situaciju jednog naroda dok se sam
taj narod ne promjeni. Princip Poturice je da bi se situacija kod
Bošnjaka promijenila potrebno je da se svijet promjeni, a Bošnjaci
nema šta da se mijenjaju osim da se još čvršće prihvate arapske
nošnje, ilahija i kasida.
I na kraju o najpodlijoj podvali da Srbi i Hrvati neće Bosnu. Da i
Hrvati i Srbi nisu glasali ZA nezavisnu Republiku BiH na Referendumu
o nezavisnosti, JNA bi bila legalna na teritoriji BiH, a ne
okupaciona vojska. Da je umjesto Srbina Bogić Bogićević-a nekim
slučajem bio neki Poturica u Predsjedništvu Jugoslavije kada se
odlučivalo o uvođenju vanrednog stanja u Jugoslaviji, JNA bi bila
legalna na teritoriji Republike BiH, a Armija BiH nelegalna
iredentistička vojska. Ne bi bilo rezolucija Savjeta bezbjednosti
UN-a o agresiji Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, niti
presude o genocidu. Oni koji kažu kako Srbi nisu htjeli Bosnu neka
se sjete Srebrova i hiljada Srba u Armije BiH koji su se borili rame
uz rame sa Bošnjacima i Hrvatima sve dok Poturice ne pretvoriše
Armiju BiH u "muslimansku" vojsku. Oni koji tvrde da Hrvati nisu
htjeli Bosnu neka nam objasne zašto izdajnici i hrvatska okupaciona
vojska ubiše Kraljevića.
Oni koji kažu kako Srbi i Hrvati ne vole Bosnu neka odu na internet
i poslušaju Miloša Bojanića rodom iz Bijeljine i njegovu
pjesmu “Bosno moja” ili Mitra Mirića iz Ugljevika i njegovu
pjesmu “Ja sam ti Bosanac” ili Željka Jurića iz Srednje
Slatine kod Bosanskog Šamca i njegovu pjesmu “Bosanac” ili pjesmu
“Plače Bosna” koju pjevaju Braća Begić.
Braća Begić: “Drž’ se Bosno, digni glavu gore, još je mnogo onih
što te vole.”
02.01.2012.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena:
Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u
TEXT ili HTML formatu na email:
info@orbus.be
Page Construction:
02.01.2012.
- Last modified:
18.12.2012.
|