



|
VELIKI JUBILEJ
MOSTARSKE FAMILIJE GOSTO
Zijad Bećirević
U
sve većem buketu bošnjačkih ruža dijaspore sve je više profesora,
inžinjera, doktora… Jedna od njih je Mostarka Sabina Gosto.
Ovih majskih dana, kada proljeće tako opojno i mirisno ulazi u naš
život i napaja naše duše, kada sarajevski maturanti maturskim plesom
ruše Ginisove svjetske rekorde, a mladi Bosanci/Bošnjaci širom
svijeta primaju školske i fakultetske diplome, mostarska familija
Gosto daleko od svog rodnog grada, u američkoj državi Vermont- gradu
Burlingtonu, slavi svoj veliki jubilej.
Svi članovi familije Gosto su zaista srećni i s razlogom ponosni.
Njihova kćerka Sabina, visoka, crnoputa, umiljata i šarmantna
Hercegovka, puna čara i zanosne ljepote koje se oči ne mogu
nagledati, završila je u rekordnom roku studij na prestižnom
burlingtonskom UVM univerzitetu i stekla zvanje, Dipl. Inž.
biologije/hemije. Tečno govori bosanski, engleski, francuski. O njoj
se može reći još mnogo toga lijepog i pohvalnog. Sabina Gosto je
samo jedan ali jedinstven bošnjački cvijet u sve većem buketu
bošnjačkih ruža, koje cvjetaju diljem dijaspore, umjesto u
zavičajnom porodičnom vrtu.
Ovo je nesumljivo veliki događaj za porodicu Gosto, ali i za sviju
nas u progonstvu, za našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i njen
narod. Svaka dobra ocjena, svaka nova diploma je novi korak napretka
BiH i njene dijaspore. Prognani smo sa naših ognjišta, rastureni po
svijetu, da nestanemo ili postanemo neko drugi, bez tradicije i
porodičnog korijena, a mi se ponovno rađamo i obnavljamo u liku i
djelu naše djece, naših mladih.
Kada su Šefik i Jasminka prije 14 godina, pod pritiskom ratnog
terora morali napustiti svoj rodni grad, i ostaviti neprijatelju sve
što su do tada stvorili, njihova Sabina imala je 9 godina, sin Amar
6, a najmlađi Said samo 3. Sa sobom su mogli ponijeti samo svoje
prognaničke zavežljaje pune boli, tuge i sjećanja. Po dolasku u novu
sredinu, daleko preko okeana, Šefik i njegova Jasminka su shvatili
da svoje vrijednosti mogu potvrditi samo marljivim radom, dobrim
vladanjem i sticanjem znanja, koje će biti odlika ne samo njih
starijih, već prije svega njihove djece.
Vođena
takvim opredjeljenjem, porodica Gosto se za kratko vrijeme
zajednički i individualno potvrdila kao integralni dio nove sredine
i postala nezamjenjiv stub Bošnjačke zajednice Vermonta. Od njihova
dolaska u Vermont do danas se nije dogodio ni jedan događaj niti
realizirao bilo kakav program od interesa za doseljeničku
populaciju, u kojem nisu aktivno učestvovali. Šefik je uvijek bio
jedan od inicijatora i nosioca tih aktivnosti. Bio je među prvima
kada se kupovao i adaptirao džamijski objekat, pokretao rad islamske
škole i mekteba, kada su formirana sportska, kulturna i druga
društva, organizirana takmičenja i kulturne manifestacije. Jedan je
od osnivača i sadašnji predsjednik vermontske koordinacije Kongresa
Bošnjaka Sjeverne Amerike ( KBSA). Isto tako Šefik je u prvim
safovima svakog namaza, na svakoj dženazi i bošnjačkoj proslavi.
Od osnutka muslimanskog udruženja Islamic Society of Vermont član je
upravnih i izvršnih organa, kao zastupnik Bošnjaka. Uz sve to je
veoma cijenjen radnik elektronske industrije. Sa sigurnošću se može
tvrditi da bi bez Šefika izostale mnoge aktivnosti bosanske
bošnjačke dijaspore Burlingtona ili bile na znatno nižem nivou. Sa
istom voljom i ne manjim uspjehom svoje i porodične vrijednosti
potvrđuje i Šefikova supruga Jasminka, omiljen, cijenjen i uticajan
radnik burlingtonskog IBM mikroelektronike, kompanije koja
zapošljava više hiljada radnika.
Uz sve to, Jasminka i Šefik su ostali dosljedni svojoj vjeri Islamu,
uz pomoć vjere dali svojoj djeci dobar odgoj i opredjelili ih za
najviši mogući stepen obrazovanja. Mislili su, sa svjetlom znanja u
sebi lakše je naći svoj životni put i teže skrenuti sa pravog puta.
Pouzdano su znali da je i njima vjera dala i obogatila ih moralnim
vrijednostima, dala im svijest o njihovoj postojanosti, odagnala ih
od zlih djela i navika, pa su te svoje spoznaje dosljedno prenijeli
i na svoju djecu. I ona će moći kroz obrazovni proces osnažiti svoj
duh, unaprediti razvoj svoje ličnosti i doći do sopstvenog aktivnog
profesionalnog izraza, kojim se obogaćuje duh svakog društva.
Naravno, po onoj staroj bosanskoj “iver ne pada daleko od klade”,
troje djece Jasminke i Šefika Gosto nisu mogli otići dalje od
roditeljskih uzora, što više nego uvjerljivo potvrđuje njihovo
vladanje i učenje. Sa sigurnošću se može vjerovati da će njihovi
sinovi Amar i Samir istrajati na dobro odabranom putu, koji će im,
po ugledu na sestru Sabinu, donijeti zaslužena priznanja.
Promociju kćerke Sabine, najveći porodični događaj od dolaska u
Ameriku, porodica Gosto je dostojno obilježila i proslavila, po
bosanskoj tradiciji i muslimanskim adetima i običajima. Slavilo se u
društvu najbližih rođaka, prijatelja, znanaca. Pozdravi i čestitanja
sa buketima cvijeća, stizali su sa svih strana. Stolovi su bili puni
odabranih bosanskih jela, pita, kolača i vruće jagnjetine.
Sabinin
otac se pobrinuo za predstavljanje događaja, a majka za prezentaciju
jela i muzički dio, u kojem je dominiralo bosansko kolo. Igrali su
svi. Glavne kolovođe bili su Farko i Šefik s muške, a Sabinina majka
i Sabina im nisu ostale dužne sa ženske strane.
Dok se nakon iscrpljujuće igre tražio predah, porodični prijatelj
Mensur je prebirao žice gitare, praćene sevdalinkom. Sa velikim
interesovanjem prisutni su pratili i dokumentarni film o gradu
Mostaru, u kojem su predstavljeni i ratni događaji, zbog kojih je
mostarska porodica Gosto sada u Burlingtonu, a hiljade drugih iz
Mostara i drugih gradova BiH širom svijeta.
Naravno, Sabina ambiciozno i opravdano želi nastaviti učiti i
raditi, kako bi se što spremnija mogla vratiti u zavičaj i biti od
koristi sebi i svome narodu. Već ovog ljeta ona odlazi u svoju Bosnu
i Hercegovinu, u svoj rodni grad Mostar, gdje je već čeka njen
odabranik, sa kojim će zajedno, nakon vjenčanja, ponovno preći svoj
kućni prag napušten prije 14 godina i uz pomoć i s voljom Allaha
dž.š. nastaviti sretan život. Na tom putu sreće Sabina nosi u sebi
kao hamajliju roditeljski blagoslov i bezbroj čestitki i želja, koje
su joj s ljubavlju u srcu i buketima proljetnog cvijeća darovali
prijatelji i rodbina.
Sabina Gosto je dijete Bosne i Hercegovine s kojim se mogu i trebaju
ponositi njeni roditelji, B-H dijaspora i njena domovina BiH. A ona
je samo jedna od hiljada mladih Bošnjaka, koji ove godine, daleko od
zavičaja, krunišu svoj uspjeh i postaju profesori, doktori,
inžinjeri… Njihova najveća želja je da budu od koristi sebi i svome
narodu. Sa tom željom su marljivo učili i živjeli svih ovih godina,
od dana kada su sa prognaničkim bošnjačkim/bosanskim konvojem dugim
1,300.000 prognanih stigli u neki daleki nepoznati dio svijeta.
Svima njima, posebno našoj dragoj Sabini, našoj crnoputoj
Hercegovki, ljepoti koje se oči ne mogu nagledati, želimo da u dobru
zdravlju i raspoloženju, na ponos svojih porodica i domovine BiH,
stiču nova znanja, nižu profesionalne uspjehe i svojim iskustvom
obogaćuju bosansko, američko i svako drugo društvo, u kojem budu
radili i djelovali.
Neka tvoje znanje, draga naša Sabina, bude izvor sa kojeg će žedni
piti.
Zijad Bećirević
30.05.2011.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena:
Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u
TEXT ili HTML formatu na email:
info@orbus.be
Page Construction: 30.05.2011.
- Last modified:
18.12.2012.
|