BALKAN AREA
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
 |
ANTO NOBILO, poznati zagrebački odvjetnik:
HERCEG BOSNA JE FAKTIČKI DJELOVALA KAO AGENT REPUBLIKE HRVATSKE
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (263)
Svi ključni zapovjednici HVO-a bili su časnici Hrvatske vojske. Dok su bili zapovjednici u Bosni i Hercegovini u postrojbama HVO-a nisu prekidali radni odnos sa hrvatskom vojskom u RH, tu su dobivali plaće i tu im je tekao mirovinski staž. Faktički HVO se unutar Hrvatske vojske tretirao kao jedno zborno područje. Logistički je u potpunosti bio oslonjen na Hrvatsku. Svi statutarni i zakonske akte Herceg Bosne napisani su od strane pravnih stručnjaka u Hrvatskoj po narudžbi hrvatskog političkog vodstva, a HDZ BiH je faktički predstavljao samo dio HDZ-a Republike Hrvatske. Mate Boban koji je bio na čelu Hrvatske zajednice Herceg Bosna u više navrata je govorio da on nema svoje politike već da provodi politiku dr. Franje Tuđmana. Sve to ukupno i mnogo drugih detalja govore da je Herceg Bosna faktički djelovala u ime i za račun Republike Hrvatske, pa je stoga očigledno opravdano tretirati sukob između HVO-i Armije Bosne i Hercegovine kao međunarodni. Kako se taj sukob dešavao na tlu Bosne i Hercegovine, očigledno je Hrvatska tu djelovala kao strana sila na tlu druge države.....* Međutim, kako će Bosna i Hercegovina ubuduće funkcionirati trebali bi odlučiti narodi Bosne i Hercegovine demokratskim putem, i što se brže i kvalitetnije narodi Bosne i Hercegovine dogovore vjerujem da će biti u mogućnosti eliminirati sve elemente protektorata iz državnog ustroja Bosne i Hercegovine.
U povodu predstojeće presude Jadranku Prliću i drugim čelnicima nekadašnje "HZ Herceg Bosne" izjavili ste da bi ista mogla prouzrokovati da Hrvatska bude označena kao agresor na BiH. Hoćete li i za naše čitaoce obrazložiti tu tezu?
NOBILO: Ukoliko dođe do osuđujuće presude onda će se zasigurno utvrditi da su zločini počinjeni u okolnostima međunarodnog oružanog sukoba. Takav zaključak izvodim iz već postojećih presuda u Haagu niže rangiranim zapovjednicima Herceg Bosne i dokazima koje haški tribunal ima već više od desetak godina. Iz tih dokaza nedvojbeno proizlazi da su s jedne strane elementi hrvatske vojske ratovali u Bosni i Hercegovini protiv Armije Bosne i Hercegovine, a s druge strane da je Herceg Bosna kao jedna paradržavna tvorevina i HVO kao njena oružana sila bili u poptunosti organizirani, financirani i kontrolirani od strane Republike Hrvatske. Herceg Bosna je faktički djelovala kao agent Republike Hrvatske i djelovala je u cilju ostvarivanja političkih interesa Republike Hrvatske. Međutim po međunarodnom pravu dovoljno je da strana država ima kontrolu nad postupcima paradržave u susjednoj državi da bi se taj oružani sukob smatrao međunarodnim. U slučaju Herceg Bosne postoji daleko više toga. Svi ključni zapovjednici HVO-a bili su časnici Hrvatske vojske. Dok su bili zapovjednici u Bosni i Hercegovini u postrojbama HVO-a nisu prekidali radni odnos sa hrvatskom vojskom u RH, tu su dobivali plaće i tu im je tekao mirovinski staž. Faktički HVO se unutar Hrvatske vojske tretirao kao jedno zborno područje. Logistički je u potpunosti bio oslonjen na Hrvatsku. Svi statutarni i zakonske akte Herceg Bosne napisani su od strane pravnih stručnjaka u Hrvatskoj po narudžbi hrvatskog političkog vodstva, a HDZ BiH je faktički predstavljao samo dio HDZ-a Republike Hrvatske. Mate Boban koji je bio na čelu Hrvatske zajednice Herceg Bosna u više navrata je govorio da on nema svoje politike već da provodi politiku dr. Franje Tuđmana. Sve to ukupno i mnogo drugih detalja govore da je Herceg Bosna faktički djelovala u ime i za račun Republike Hrvatske, pa je stoga očigledno opravdano tretirati sukob između HVO-i Armije Bosne i Hercegovine kao međunarodni. Kako se taj sukob dešavao na tlu Bosne i Hercegovine, očigledno je Hrvatska tu djelovala kao strana sila na tlu druge države.
Branili ste u Hagu generala Blaškića i odbranili. Kako komentirate da tako nešto nije uspjelo braniteljima generala Gotovine i Markača?
NOBILO: Svaki slučaj je za sebe i teško ih uspoređivati. Ja ni ne znam dovoljno detalja o tome kako su branitelji branili Gotovinu i Markača i zašto im obrana nije uspjela. Čisto na nekoj općoj razini dojma čini mi se da nisu dovoljno odvojili vojnike Gotovine i Markača od politike i Franje Tuđmana već su previše išli branit i Franju Tuđmana i vrh HDZ-a, Gojka Šuška, sve njihove političke postupke, pa je moguće i to razlog. Međutim, to je samo dojam. Stvarne razloge bi mogao reći kad bi duboko ušao u slučaj Gotovine i Markača.
Da li je relevantno ko je iz Hrvatske predao famozne stenograme Haškom tribunalu a koji su korišćeni kao dokazni materijal protiv nepravomoćno osuđenih generala?
NOBILO: Apsolutno je nerelevantno tko je predao zapisnike sa brijunskog sastanka kao i druge transkripte. Bitno je što ti transkripti u sebi sadrže. Hrvatska je imala zakonsku obvezu suradnje sa haškim tribunalom i kao svaka pravna država tu svoju zakonsku obvezu je morala ispuniti. Puno je važnije što piše u tim transkriptima jer su to činjenice s kojima bi se Hrvatska trebala zabaviti. Inzistiranje na traženju „krivca“ koji je dostavi transkripte u Haag a zanemarivanje činjenica koje se nalaze u tim transkriptima politički je sasvim pogrešno jer ispada da se mirimo sa zločinima, kao da su zločini razumljivi sami po sebi i da jedino problem tko je otkrio tajnu tko je pomogao haškom tužiteljstvu da se utvrdi krivica. Na taj način se diskreditiramo kao pravna država.
Ako je postojala nagodba bivše haške tužiteljice Carle del Ponte sa Beogradom vezano za transkripte sa sjednica Vrhovnog vijeća odbrane, a mnogi tvrde da jeste postojala, da li je time devalviran kredibilitet Tribunala i da li su na taj način u neravnopravnom položaju Hrvatska i Srbija i njihovi optuženici kod tog istog Haga?
NOBILO: Ako je tačno da se Carla del Ponte nagodila sa Beogradom i da je Beograd mogao redigirati i zacrniti tj. učiniti nečitkim bitne dijelove transkripata sa sjednice Vrhovnog vijeća obrane onda je to nedopustivo. Naime, Srbija je nedvojbeno bila strana u sukobu i ona je morala bezuvjetno surađivati sa haškim tribunalom. Takve nagodbe zasigurno nisu pomogle u ostvarivanju pravde. Tim na neki način se može tumačiti da su Hrvatska i Srbija ispale neravnopravno jer Hrvatska je morala surađivati apsolutno i bespogovorno.
Da li je Tribunal u Hagu pod političkim utjecajima nekih centara moći u svijetu?
NOBILO: Zasigurno je haški Tribunal pod stanovitim utjecajima prije svega velikih sila. Međutim ja ne bih rekao da se taj utjecaj proteže i na samo suđenje i prosuđivanje u konkretnim slučajevima po pitanju krivice ili nevinosti određenih fizičkih osoba. Globalni politički utjecaj na Haag po meni se više ogleda u izboru prioriteta kod optuživanja haškog Tribunala. Zatim u obimu optuživanja, odnosu koliko će optužnica biti prema pojedinom narodu ili pojedinoj državi. Dakle, na pitanjima globalne strategije Tribunala. Međutim kad optužnica stupi na pravnu snagu i započne suđenje mislim da suci onda sude samostalno i da se nitko ne upliće u njihov rad.
Kako Vi kao odvjetnik tumačite neke maratonske procese u Haškom tribunalu, kao naprimjer Šešelju?
NOBILO: Haški Tribunal nije savršen. On ima dosta ograničenja. Jedno od ograničenja je nedostatak broja dvorana i nedostatak kapaciteta da se u jednom primjerenom vremenu dovrše svi započeti postupci. S druge strane haški Tribunal želi ostaviti što bolji dojam u povijesti i očigledno ne želi pojedine predmete lomiti preko koljena pa kad se suoči sa opstrukcijama postupka, sa skribomanskim istupima pojedinih okrivljenika onda njihova nastojanja ne lomi već u jednoj dugotrajnoj i sporoj proceduri pokušava sve riješiti kako bi u konačnici izbjegao prigovore da nije organizirao pošteno suđenje. Onima koji su više na strani žrtve sve to izgleda presporo i nekada kao bespotrebno odugovlačenje, ali uvjeravam Vas kad bi se organizirali brzi prijeki sudovi zasigurno bi pravda daleko više trpila nego danas.
Šta mislite koliko može potrajati proces protiv Karadžića i šta bi pravosnažna presuda u tom predmetu eventualno mogla značiti za daljnji status Republike Srpske?
NOBILO: Teško je predvidjeti trajanje procesa u Haagu. Oni su za naše pojmove izuzetno dugi. Međutim, bez obzira kakva presuda bila Karadžiću to neće utjecati na status Republike Srpske jer je Republika Srpska ustanovljena Daytonskim sporazumom, dakle faktički voljom velikih sila i svih zaraćenih strana u BiH. Ništa presuda Karadžiću neće otkriti što se već otprije ne bi znalo.
Kakva je aktuelna situacija u hrvatskom pravosuđu? Miješa li se politika u njihov rad?
NOBILO: Hrvatska je u tranzicijskom fazi. Zakonskim i drugim mjerama pokušava se uspostaviti što je više moguća nezavisnost hrvatskog pravosuđa. U redovnim predmetima zasigurno hrvatsko pravosuđe odavno djeluje samostalno. Problem su oni predmeti koji imaju određene političke implikacije ili širi društveni utjecaj. Tada politika nekad ispod žita direktno, a nekad indirektno ipak pokušava utjecati na pravosuđe. Proces ostvarivanja samostalnosti pravosuđa je dug i vjerojatno nikada neće biti do kraja završen.
Vjerujete li da ćete odbraniti g. Damira Polančeca i na čemu temeljite svoj optimizam?
NOBILO: U ovom trenutku upravo čekamo početak suđenja Damiru Polančecu za aferu Podravka. Radi se o suđenju koje će možda trajati godinu i pol do dvije. Teško je predvidjeti što će se sve tamo dešavati, ali ako činjenično stanje bude ovakvo kakvo je u svojoj optužnici Državno odvjetništvo prezentiralo mi smo optimisti jer smatramo da nema ni jednog dokaza da je Damir Polančec počinio kazneno djelo za koje je optužen. Međutim, proces tek čeka i tek treba vidjeti što će se sve dešavati.
Da li biste se mogli odrediti prema činjenici da Anex IV Ustava BiH, proizišao iz Dejtonskog sporazuma, nikada nije usvojen u Parlamentu Bosne i Hercegovine, dok je, s druge strane, Ustav R BiH iz 1974. de facto derogiran?
NOBILO: Nažalost, Bosna i Hercegovina još uvijek u potpunosti ne funkcionira kao samostalna država. U Bosni i Hercegovini imamo značajne primjese protektorata i vjerojatno je to u jednom trenutku bilo nužna kako bi se zaustavio rat i započeo proces izgradnje institucija Bosne i Hercegovine. Osobno mi se čini da mnoga rješenja koja su donesena iz nužde kako bi se završio rat i nisu se u životu pokazala osobito dobrim. Međutim, kako će Bosna i Hercegovina ubuduće funkcionirati trebali bi odlučiti narodi Bosne i Hercegovine demokratskim putem, i što se brže i kvalitetnije narodi Bosne i Hercegovine dogovore vjerujem da će biti u mogućnosti eliminirati sve elemente protektorata iz državnog ustroja Bosne i Hercegovine.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (263)
20.05.2011.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 20.05.2011. - Last modified: 18.12.2012.
