BALKAN AREA
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
 |
TANJA TOPIĆ, politička analitičarka iz Banja Luke i šefica banjalučke kancelarije Fondacije za unapređenje demokracije Friedrich Ebert:
U BiH UVIJEK POSTOJE TRI POGLEDA NA ISTU STVAR
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (257)
Po meni, karađorđevski susret donio je dvije dobre stvari: prvi put da su sva tri člana Predsjedništva BiH bila u Srbiji, da im se stavovi nisu bitno razlikovali, što pokazuje i zajednička izjava. Trebalo je 20 godina da otpočne normalizacija odnosa između BiH i Srbije, ne treba imati iluziju pa reći da će ti odnosi odmah biti normalizovani, ali znajući u kakvim odnosima živimo, i početak normalizacije se može smatrati pomakom. I druga dobra stvar je da je Boris Tadić, predsjednik Srbije vrlo decidno rekao da Srbija neće priznati nikakav referendum koji bi doveo do podjele BiH. Mitovi i simboli su nam uništili najbolje decenije života, možda je ovo dobar početak da ih se počnemo oslobađati....Dobro bi bilo da Tadić ne koketira sa rukovodstvom Republike Srpske, jer to često unosi pometnju u odnose unutar same BiH....Lično mislim da je malo ko očekivao u Republici Srpskoj da Bošnjaci neće uložiti veto i potegnuti pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa glede referenduma u Republici Srpskoj....Ova odluka Bošnjaka bila je vrlo mudra, u smislu daljeg razvoja političkih odnosa u BiH...Mislim da su i Srbija i Milorad Dodik vješto koristili priču o referendumu, o eventualnom osamostaljenju Republike Srpske, u kontekstu priče o Kosovu. Srbiji je Republike Srpska bila adut u rukavu u pregovorima o Kosovu, na drugoj strani, potezanje priče o eventualnom osamostaljenju na unutrašnjem planu doprinijelo je jačanju pozicije Republike Srpske unutar BiH....Situacija u kojoj se nalazi Republika srpska, poslije odluke o referendumu, je vrlo opasna i pitanje je da li je takve situacije svjesno i političko rukovodstvo. Pređena je ona crvena linija, koju je međunarodni faktor spreman podnijeti. Mislim da u takvim odnosima politički predstavnici Hrvata neće dodatno dolijevati ulje na vatru.....
Gospođo Topić! Ovih dana nam se, nakon 20 godina, ponovo desilo Karađorđevo. Hoće li ono, po Vašem mišljenju, donijeti ikakvog dobra narodima i građanima Bosne i Hercegovine i hoće li taj samit, održan baš tamo, psihološki ublažiti neke asocijacije na to poznato Titovo lovište, barem kod onih kojima je stalo do jedinstvene BiH?
TOPIĆ: Sastanak u Karađorđevu već je ublažio loše asocijacije, koje se odnose na poznato Titovo lovište. U prvi mah bilo je jako puno negodovanja oko izbora mjesta sastanka. Posebno naglašavam da ovo mjestom nije u prvi mah „oduševilo“ ni Željka Komšića, hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH. Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, da li će donijeti ikakvog dobra građanima i narodima u BiH, jako je teško očekivati da jedan susret preko noći promijeni situaciju i oslobodi nas svih naših opterećenja, čije posljedice nosimo sa sobom decenijama. Ali ova inicijativa jeste jedan pozitivan iskorak, koji će, u svim dijelovima BiH biti različito viđen i ocijenjen. Hrvati iz BiH su se već pobunili, jer ih u Karađorđevu nije predstavljao legitiman hrvatski predstavnik. Milorad Dodik nije imao pojma o tome šta je sastanak donio, kako je sam rekao, i gledao je na njega s podozrenjem, iako je u Karađorđevu bio njegov bliski saradnik, predsjednik Izvršnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Po meni, karađorđevski susret donio je dvije dobre stvari: prvi put da su sva tri člana Predsjedništva BiH bila u Srbiji, da im se stavovi nisu bitno razlikovali, što pokazuje i zajednička izjava. Trebalo je 20 godina da otpočne normalizacija odnosa između BiH i Srbije, ne treba imati iluziju pa reći da će ti odnosi odmah biti normalizovani, ali znajući u kakvim odnosima živimo, i početak normalizacije se može smatrati pomakom. I druga dobra stvar je da je Boris Tadić, predsjednik Srbije vrlo decidno rekao da Srbija neće priznati nikakav referendum koji bi doveo do podjele BiH.
Mitovi i simboli su nam uništili najbolje decenije života, možda je ovo dobar početak da ih se počnemo oslobađati.
Kako tumačite Tadićevu izjavu nakon samita vezano za referendum u RS? Da li je predsjednik Srbije bio dovoljno konkretan?
TOPIĆ: Ovo je, možda, do sada najdecidnija izjava Borisa Tadića i zvanične Srbije da neće priznati nikakav referendum koji bi podijelio BiH. I to je dobro. Dobro bi bilo da Tadić ne koketira sa rukovodstvom Republike Srpske, jer to često unosi pometnju u odnose unutar same BiH. Iako je ovaj stav jasan, on često podržava politiku iz Republike Srpske, koja nosi u sebi elemente o disoluciji BiH.
A kako komentirate Dodikovo tumačenje činjenice da Bošnjaci nisu posegli za instrumentom zaštite vitalnog nacionalnog interesa u NS RS?
TOPIĆ: Lično mislim da je malo ko očekivao u Republici Srpskoj da Bošnjaci neće uložiti veto i potegnuti pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa glede referenduma u Republici Srpskoj. Naglašavam NEĆE. Svi su očekivali potezanje ovog instrumenta što bi referendumsku priču vremenski rasteglo. Ova odluka dovela je rukovodstvo Republike Srpske pred zid, i tu nema povratka. Ova odluka Bošnjaka bila je vrlo mudra, u smislu daljeg razvoja političkih odnosa u BiH.
Zaista, kakve ustavno-pravne posljedice može eventualno polučiti taj eresovski referendum nakon što se održi?
TOPIĆ: Referendum prema postojećem zakonu nema obavezujući karakter, već savjetodavni. Postavlja se pitanje trošenja cca. pet miliona maraka za pitanje za koje se već unaprijed pretpostavlja kakav bi odgovor mogao biti. Još uvijek ne vidimo tzv. „izlaznu strategiju“ tvoraca referenduma niti u jednom pogledu, pa tako ni u pogledu ustavno-pravnih posljedica. Vidjeli smo kao najavljenu mogućnost da bi referendum poslužio kao osnova za pokretanje inicijativa za izmjenu i dopunu zakona o tužilaštvu i sudu, za šta nije bilo potrebno održavati referendum. Pitanje je da li će međunarodni faktor dopustiti održavanje referenduma i eventualne ustavno-pravne posljedice, jer je jasno stavljeno do znanja da se o ovom pitanju ne raspravlja na ovaj način na razini entiteta.
Da li je, uistinu, tom Dodiku stalo do pripojenja RS Srbiji, odnosno da li je Srbiji stalo da dobije tih 49% teritorija BiH?
TOPIĆ: Mislim da su i Srbija i Milorad Dodik vješto koristili priču o referendumu, o eventualnom osamostaljenju Republike Srpske, u kontekstu priče o Kosovu. Srbiji je Republike Srpska bila adut u rukavu u pregovorima o Kosovu, na drugoj strani, potezanje priče o eventualnom osamostaljenju na unutrašnjem planu doprinijelo je jačanju pozicije Republike Srpske unutar BiH. Srbija je jasno rekla da neće priznati podjelu BiH, samim tim smatram da Srbija i ne želi da Republika Srpska postane dio Srbije. Sem toga, Srbija neće učiniti ništa što bi otežalo i ugrozilo njen put ka Evropskoj uniji, pa makar se tu pominjala i mogućnost pripajanja sa RS-om. Što se tiče BiH, sasvim jasan je i politički stav ostalih subjekata u BIH, koji ni po koju cijenu neće dopustiti izdvajanje RS-a iz BiH. Tako da je to priča koja se koristi u podgrijavanje nesporazuma u BiH, izaziva pojačane napetosti, i destabilizuje BiH, iako ne postoji, poslužit ću se rječnikom Milorada Dodika u ovom trenutku, namjera da se takvo što desi. Za ovaj „avanturistički“ poduhvat Republika srpska nema međunarodnu podršku, pa sve dok je tako one će ostati samo na razini „zveckanja referendumom“. Istina, u zadnje vrijeme jača jedna struja u Srbiji, koja pokušava reći kako je Kosovo za Srbiju izgubljeno i da bi se Srbija trebala okrenuti Republici Srpskoj.
Kako komentirate retoriku koja je dominirala na nedavno održanom HNS u Mostaru, a kako donešenu rezoluciju?
TOPIĆ: Sabor u Mostaru nije donio ništa novo, usvojena je tek rezolucija, u kojoj je navedeno sve ono što smo znali i prije. Međutim, nije iskazana vizija niti način na koji će doći do ostvarenja želja sa spiska. Mislim da je cijela priča bila medijski prenapuhana, a da su rezultati mršavi. Međutim, ono što se ne smije nikako potcijeniti jeste nezadovoljstvo Hrvata u BiH, i to je ozbiljan problem u BiH, kojim se trebaju pozabaviti svi i Srbi i Bošnjaci i Hrvati. Bilo je preglasavanja Hrvata u Vladi Federacije BiH, a da niko nije pokušao naći institucionalne mehanizme zaštite. Čak ni hrvatski član Predsjedništva BiH nikada nije reagovao.
Kako komentirate političku ljubav između Dodika i Čovića te odnos predsjednika RH Josipovića prema Dodiku u kontekstu činjenice da se aktuelni predsjednik RS svojevremeno zalagao za granatiranje Zagreba, naprimjer?
TOPIĆ: Ja to ne bih nazvala ljubavlju. Riječ je o klasičnom pragmatičnom interesnom odnosu. Dok je taj interes zajednički i dok se jedan od partnera ne izigra, postojat će to čvrsto političko jedinstvo. Sem toga, vidite i sami, da je ovo partnerstvo onemogućilo formiranje vlasti na državnom nivou. Bez partija iz Republike Srpske nemoguće je formirati vlast, a partije iz Republike Srpske neće ući u vlast koja zaobilazi sva HDZ-a. Dakle, riječ je o vrlo isplativom, ponajprije za Hrvate, odnosu. Kad je riječ o odnosu Banja Luka-Zagreb, mislim da je također neophodno da dođe do normalizovanja odnosa, i zbog niza praktičnih problema koji se dešavaju na entitetskom nivou. Povratak protjeranih i njihova imovina se rješavaju u entitetu i lokalnoj sredini. BiH su bitni dobri odnosi i sa Zagrebom i Beogradom, suočavanje sa prošlošću je nezaobilazan proces u normalizovanju tih odnosa i pomirenju, pa tako i građenju budućnosti, ali nikako ne možemo postati robovima svake izjave koja je data u prošlosti. Ono što jeste licemjerno je da Srbi problematizuju odnose Hrvata u BiH, traže poboljšanje njihovog položaja, a pri tome ne spominju položaj Hrvata u Republici Srpskoj i činjenicu da ih na ovom prostoru gotovo nema. Mene lično takve politike dvostrukih standarda jako nerviraju. Po meni to su puno veći problemi. Čini mi se da puno energije i vremena trošimo na tumačenje izjave svakog ponaosob, pa onda svaka reakcija izaziva neku novu i tako se krećemo u začaranom krugu u kojem sam ja rekla ovo, pa su na moju izjavu reagovali drugi, pa na njihove reakcije opet neki drugi. Josipović je pragmatično prihvatio činjenicu da je Dodik zvanična i službena adresa na koju će Hrvati adresirati probleme koje imaju vezane za prostor Republike Srpske. Naravno, ovdje moram podvući da u BiH uvijek postoje tri pogleda na istu stvar, na isti problem, i ako je jedan pogled pozitivan za jedan kutak zemlje, znajte, da će izazvati brojne probleme u drugim dijelovima.
Da li, po Vašim saznanjima, dvojac Čović-Ljubić ima podršku Hrvata u Banja Luci, Bosanskoj Krajini, Posavini ili srednjoj Bosni?
TOPIĆ: Hrvata u Banjaluci, Posavini je jako malo. U Republici Srpskoj su Srbi izabrali potpredsjednika Republike Srpske, u ime Hrvata, i to je činjenica o kojoj malo ko govori, a po meni je isti sindrom kao „sindrom Komšić“ koji je izazvao brojne turbulencije u BiH. I opet dođosmo na teren dvojnih standarda i neprincipijelnosti, koje karakterišu gotovo sve odnose u BiH. U Posavini su oba HDZ-a i na proteklim izborima osvojili najviše glasova, tako da tu imamo egzaktan podatak, da ove dvije stranke u Posavini imaju podršku Hrvata. Dakle, imaju izborni legitimitet. Ako se pitanje odnosi na podršku trenutnoj politici, koju vodi ovaj dvojac, na njega teško da mogu odgovoriti. Političke partije stalno u BiH naglašavaju da posjeduju podršku birača, nacionalno opredjeljenih, za svoje politike i da nastupaju u ime tih istih glasača. Moram navesti jedan paradoksalan primjer. Većina aktuelnih istraživanja govore kako su građani u BiH nezadovoljni političarima i da smatraju da bi nam bilo drugačije da nas vode drugi političari, a onda izađu redovno na izbore i izaberu te iste. Tako da za stanje zemlje, duha nacije, od odgovornosti ne mogu amnestirati ni same građane.
Hoće li se, po Vama, radikalizirati politička scena u BiH nakon rezolucije HNS i eresovskog referenduma?
TOPIĆ: Vjerujte da mi živimo u stalnom stanju povišenog političkog pritiska, tako da za nas stalna radikalizacija političkih prilika, zapravo, nije ništa novo. Ovo stanje je prije mrcvarenje koje može trajati i trajati nego radikalizacija. Situacija je generalno jako loša, poslije održanih izbora, tako da smo se našli u najdužoj političkoj i institucionalnoj krizi, koja je produžila život Kancelariji visokog predstavnika u BIH. Naše političke kvazielite kao da namjerno čine sve da pogoršaju situaciju i da, iako se deklarativno zalažu za što skoriji odlazak OHR-a, čine sve da ova institucija zauvijek ovdje ostane. Nedostatak političke volje, nesposobnost za politički dogovor i kompromis, koji su na ovom podneblju izraz političke slabosti za balkanske mačo-političare, su stalno stanje, stalna agonija ove zemlje. Situacija u kojoj se nalazi Republika Srpska, poslije odluke o referendumu, je vrlo opasna i pitanje je da li je takve situacije svjesno i političko rukovodstvo. Pređena je ona crvena linija, koju je međunarodni faktor spreman podnijeti. Mislim da u takvim odnosima politički predstavnici Hrvata neće dodatno dolijevati ulje na vatru.
Kako vidite ulogu medija u aktuelnom bh. političkom i društvenom trenutku?
TOPIĆ: Mediji se ponašaju kao i njihove političke elite. Dobar dio medija je izabrao stranu, opredijelio se i stavio u službu jedne opcije, bilo da je riječ o nacionalnoj ili pak političkoj. Vjeruje se samo našim medijima, jer su oni u službi zaštite nacionalnih interesa. Tako imamo tri javnosti, koje su podijeljene, kojima se obraćaju podijeljeni mediji. Sem toga mediji u BiH nikada nisu bili izloženi tako snažnom političkom pritisku, politika ih nastoji staviti pod kontrolu. Finansijski slabi mediji, nemoćni da opstanu na medijskom tržištu, stupaju u različitu vrstu odnosa sa politikom, tako da time ugrožavaju i svoju profesionalnost, objektivnost i nezavisnost. Politika vješto u svom nacionalnom korpusu uspijeva ućutkati medije o sopstvenom kriminalu, korupciji, pa kad o tome izvještavaju oni drugi, onda se to direktno smatra atakom na naciju i uokvireni prostor na kojem oni djeluju. Mislim da se položaj medija iz godine u godinu u BiH pogoršava, a da mediji dodatno doprinose pogoršanju odnosa u zemlji.
A kako ulogu vjerskih zajednica?
TOPIĆ: Vjerske zajednice su kao nikad ranije prisutne na javnoj pozornici, nema političkog i javnog događaja, na kojem ih nema. One utiču na građane, instruiraju ih za koga da glasaju, kakav politički stav da zauzimaju, one su postale politički akter, u državi koja bi trebalo da je sekularna. Vjerske zajednice, i pored tolikog prisustva u javnosti, jako malo daju doprinosa stvaranju tolerantnije klime u BiH. Nemjerljiv je njihov doprinos u dijelu humanitarne pomoći građanima, pitanjima povratka, održavanja povratnika u zajednicama u koje su se vratile. Ali u ovom spoju politike-medija-vjerskih zajednica hipotetički stvoren je vrlo opasan okvir, koji ne doprinosi relaksaciji odnosa u zemlji, već doprinose produbljivanju napetosti.
Želite li komentirati razlaz političkog magazina "60 minuta" i njihove perjanice Slobodana Vaskovića?
TOPIĆ: Ako se stvar posmatra izvana, ona može izgledati potpuno drugačije nego samim akterima. Ja bih postavila samo jedno ključno pitanje: da li je moguće da se ranije nije znalo kakva je novinarska pozadina Slobodana Vaskovića. Mislim da on sam od nje nije bježao. To mi otvara drugo pitanje: zašto je tek sad izbila na površinu srebrenička priča o Vaskoviću, koja je iz svakog ugla, ljudskog moralnog i profesionalnog, strašna. On od nje nije pokušao pobjeći, već se izvinio čovjeku kojeg je tom prilikom strašno povrijedio. Mnogi će omalovažiti ovo izvinjenje, jer mu u našoj kulturi jako rijetko koristimo tu riječ, jer je ona opet izraz slabosti. Zato ljudi koji smognu snage za takvo nešto, u našim uslovima, čine veliku stvar. Naravno, da možemo polemizirati da li je izvinjenje iskreno ili ne, ali kud bi nas to odvelo. Ono je izrečeno. Ako je pozadina razlaza političke prirode, onda se vraćam na Vaše pitanje o medijima u BiH, i tu ćete naći odgovor. Zapravo, hoću reći da me to ne bi iznenadilo.
Hoćete li, ukratko, predstaviti Fondaciju Friedrich Ebert?
TOPIĆ: Fondacija Friedrich Ebert je njemačka politička fondacija, odana načelima socijalne pravde i jednakosti, i kao takva bliska je idejama i partijama socijalne demokratije. U BiH djelujemo od 1996. godine, kada je otvorena sarajevska kancelarija, a potom 1998. i banjalučka. Otvaranjem dvije kancelarije nismo htjeli slijediti entitetsku i etničku podjelu bosanskohercegovačkog društva, naprotiv, htjeli smo je prevazići. Fondacija Friedrich Ebert ima svoje kancelarije i u svim zemljama bivše Jugoslavije, tako da nastojimo uspostaviti što bolju regionalnu saradnju.
Šta biste, od značajnijih projekata Fondacije, barem u Banja Luci, odnosno manjem entitetu, eventualno izdvojili?
TOPIĆ: Izdvojit ću, po meni veoma važne programe, kao što su:
„Kultura sjećanja-Bošnjaci, Hrvati i Srbi u komparativnoj perspektivi“, koji je nastao 2006. godine, i okupio je historičare, politologe, antropologe, književnike, filozofe i komunikologe iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.
Osnovno pitanje od kojeg se pošlo u projektu bilo je pitanje o tome koji se elementi historijskog sjećanja prenose u sferu političke kulture i kako djeluju na građansko povjerenje. Naime, pošlo se od pretpostavke da je građansko povjerenje osnovna pretpostavka uspostavljanju stabilnog demokratskog poretka, a upravo historijska sjećanja mogu izrazito negativno uticati na uspostavljanje povjerenja i to na tri nivoa: između građana, između tri nacije: Bošnjaka, Hrvata i Srba, ali i na povjerenje građana prema institucijama političkog sistema. Godinama se propitivalo koji elementi historijskog sjećanja čine prepreku a koji potiču i omogućavaju izgradnju stabilne demokratije, jer bez prevladavanja prošlosti nije moguća ni demokratska budućnost. Propitivali smo historijsko sjećanje u godinama historijskih lomova, kao što su: 1918., 1941.,1945. i 1992. Na teoretskom nivou autori projekta, koji su propitivali 1992. godinu u memoriji nacija, pokušali su pokazati odnos kulture sjećanja, historiografije i njihove funkcije u legitimaciji političkog poretka, s naglaskom na propitivanju uloge kolektivnih sjećanja i historije u politici parlamenta i političkih stranaka. Studijama slučajeva nastojalo se istražiti u kojoj mjeri su mediji izmišljali nova sjećanja i novu historiju, te kako je legitimirana aktuelna politika u novim udžbenicima historije.
Studije su pokazale da je rat razorio i zajednička sjećanja. Potpuno jasno se pokazalo da postoji snažna veza između kulture sjećanja i službene politike, te načina sjećanja i političke kulture. Sjećanja su izraz nacionalne homogenizacije, neka sjećanja mogu, zaključuju autori, postati utemeljiteljski mit države i nacije, herojska tačka nacionalne historije, a druga se mogu potisnuti iz javnog diskursa i prepustiti zaboravu.
Dodat ću i sjajnu studiju profesora Bože Skoko sa Fakulteta političkih nauka iz Zagreba, koji je na temelju empirijskog istraživanja utvrdio Šta Bošnjaci, Hrvati i Srbi u BiH misle jedni o drugima, a šta o Bosni i Hercegovini. Ovo istraživanje je pokazalo kako se Bošnjaci, Hrvati i Srbi, iako stoljećima žive u istoj državi, relativno slabo poznaju i zanimaju za druge, te kako je njihova međusobna percepcija još opterećena stereotipima iz prošlosti te ratnim događajima. Odnosi među narodima, pokazalo je ovo istraživanje, nisu dobri i opterećeni su međusobnim nepovjerenjem.
Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
TOPIĆ: Hvala Vama.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (257)
02.05.2011.
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 02.05.2011. - Last modified: 18.12.2012.
