ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA












 



SRPSKO-HRVATSKI PAKT PROTIV REPUBLIKE BOSNE i HERCEGOVINE – HRVATSKA STRANA (6. dio)

Piše:  Sven Rustempašić


U dvije arene gdje su 1991. JNA i srpska iredenta u RH najjače napadali, Dubrovačkoj i Vukovarskoj županiji, vrh RH je branitelje – lokalnu brzo mobiliziranu teritorijalnu obranu (domobrane) i nešto dobrovoljaca izvana - ostavio na cjedilu, da se sami bore protiv oružjem i brojem nadmoćnog neprijatelja.  Zagreb je Dubrovčane prepustio samim sebi, a Vukovarce je izdao jezivo: dopustio je da ih nakon veličanstvenog herojskog otpora, Srbi masakriraju i zauzmu regiju.  Organizirani vojni otpor su pružili Pravaši.  Ali u jeku množenja postrojbi branitelja sa insignijama HOS-a, vojnih postrojbi HSP-a, i njihovih uspjeha u sukobima sa agresorom, javila se za riječ i Savka Dabčević-Kučar; tražila je osnivanje oružanih snaga ljevice.  Pa su stvoreni ZNG i HVO, a Predsjednik Tuđman ubrzo počinje tamaniti glavne zapovjednike HOS-a.  Legendarni bojovnik Mile Dedaković Jastreb, čizmama tuđmanijaka je zgnječen u Zagrebu, da mu se osvete jer je u Vukovaru zadao takve udarce JNA, da više nije smjela frontalno udariti ni u Hrvatskoj ni u BiH, nego je koristila vojni šljam i paravojne horde da kolje civile i s odstojanja ruši gradove.  Nameće se važno pitanje, i ne samo povjesničarima: ko je u te dvije glavne i dvije-tri manje arene (Zap. Slavoniji i oko Karlovca i Knina do Zadra i Šibenika), vodio taj 'Domovinski rat'?  Da li mještani ili Republika Hrvatska?  Lagano je dokazati da su se podigli obični mještani i nešto dobrovoljaca izvana; kao kad se u selu gasi požar.   

MAPA 1: REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA, OSTVARENA 1991.

Napadnute teritorije su Srbi uglavnom osvojili, a i država im ih je – prepustila!  Ne baš prema mapi SANU 1986, po četničkoj ¨Hrvatska sa zvonika Zagrebačke katedrale¨, ali sasvim dovoljno u oblastima koje Srbi nastanjuju i svojataju.  Tu JNA i srpska iredenta, u jesen 1991. pobjeđuje.  Nepristran će ekspert potvrditi da ostvaruje sve ciljeve agresora: okupira teritorije, tjera nepoželjne, uspostavlja vojnu, policijsku i civilnu vlast; i sve to proglašava svojom državom, Republikom srpskom Krajinom (RSK).  Potpuno izvan jurisdikcije RH.  Zagreb ujedno prihvaća da uz postrojbe JNA i četnika, te teritorije nazvane i 'UN pink zone', zaposjednu vojne trupe UN i dodatno osiguraju postojanje RSK.  Republika Hrvatska 1991. dogovorno gubi rat!  Kasnije će se uspostaviti da tada gubi prvo poluvrijeme rata, a pobjedu u drugom, 1995., zasniva na srpsko-hrvatskom ratu protiv RBiH.    

Mapa 1 pokazuje teritorije koje RH 1991. predaje agresoru, te daje pravo administraciji i vojnim snagama UN da takvo stanje osigurava u korist RSK.  Hrvatska te teritorije od tada može ¨otkupiti¨ samo ratovanjem protiv RBiH, pa je i zaratila.  I to Hrvatska naziva 'Domovinskim ratom'?  Naziv je lažan i ciničan.     

Dogovor Tuđman-Đilas (nastavio Milošević) je predvidio da kada sukob otpočne, Beograd svijetu objavi da se rješava ¨unutar-jugoslavenska kriza¨ i tako odstrani intervenciju izvana.  U plan su uklopili i pobunu Srba u Hrvatskoj, kojom svijetu kažu ¨da između Srba i Hrvata ima nekih problema, ali koje će oni riješiti isključivo unutar jugoslavenskog državnog okvira¨.  Milošević je, uz Tuđmanovu tihu suglasnost, svijetu odaslao poruku da se ne traži raspad federacije, nego neko novo unutrašnje uređenje (općepoznato je da je Hrvatska od 1989. do 1991. predlagala konfederalno preuređenje Jugoslavije; niti jedan dokument HDZ iz toga vremena nije spominjao samostalnu hrvatsku državu).  U to su Beograd i Zagreb upakirali i pripremljenu optužbu da se u Bosni odvija ¨pobuna muslimanskih ekstremista¨, te tvrdnja o borbi protiv ¨islamskog fundamentalizma¨ postaje temeljem srpsko-hrvatske propagande i ¨objašnjenja¨ upućenog svijetu o ¨sukobima u Bosni¨.  Tako njihovo uništenje RBiH i pokolj bošnjačkog naroda, postaje receptom ¨ispravnog rješenja jugoslavenske krize¨.  Taj skoro okončani projekt obavljan u dvije faze - dvodržavne agresije uz genocid i 'Dejtonskog procesa' - temelj je ¨Dejtonskog rješenja za BiH¨, kojeg su oružjem i potporom svojih svjetskih sponzora, nametnule i potpisale SRJ (nasljednica Srbija) i RH.


BESPUĆA ZBILJNOSTI

Dogovor u Karađorđevu je obavljen u martu, a 'Hrvatska Republika Herceg-Bosna' stvorena novembra 1991. u Grudama, potpisivanjem dokumenta o zaključcima hrvatskog rukovodstva o ciljevima hrvatskog naroda, od kojih jedan glasi:

¨HRZ i TRZ ostaju kod svojih zaključaka donijetih na ranijim odvojenim sjednicama, da hrvatski narod ovih regija ostaje i dalje uz jednoglasno prihvaćena opredjeljenja i zaključke usvojene na dogovorima s Predsjednikom, dr. Franjom Tuđmanom, 13. i 20. lipnja 1991. godine u Zagrebu.  Ove dvije regionalne zajednice, (...) odlučuju da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konačno povesti odlučnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije našeg vjekovnog sna - zajedničke hrvatske države¨. 

Citirano ulazi u anale bankrota morala.  Ogolimo taj zločinački um: ¨Zajedničku hrvatsku državu… vjekovni san¨ - eto, priznaju da je bila samo san kada su ih tlačila carstva - Hrvati idu ostvariti pokoljem Muslimana, iako im niko drugi taj san ne pretvara u javu nego Muslimani, odbijanjem ulaska u novu, treću Jugoslaviju.  Mapa 2 crta krah ¨vjekovnog sna¨, da se Muslimani nisu moralno izjasnili.   

MAPA 2: DA JE RBiH POČETKOM 1992. PRIHVATILA POZIV U NOVU, TREĆU JUGOSLAVIJU

Pripremajući se za raspad SSSR i Varšavskog pakta, te ujedinjenje Njemačke, Zapadna Evropa i SAD su još u 'Završnom dokumentu Helsinške konferencije' 1975. osigurale za buduće događaje, pravo na samoodređenje svim državama komunizmom porobljene Evrope, pa time i pojedinim republikama u SFRJ, ako se ta federacija raspadne.  Upravo taj 'Helsinški dokument' - donesen samo godinu dana nakon Ustava 1974 – dalekovidno je osigurao pravo na samoopredjeljenje i RBiH odn. Bh. nacije, kojega je ona iskoristila, a što joj je automatski priznato po obavljenom Referendumu.  'Helsinškim dokumentom' nije priznato pravo na samoodređenje narodnim skupinama, nego nacijama – jest jednako državama!  To je temeljna pravna činjenica za bosanske prilike.  Građani, Bosanci i Hercegovci, su jedini subjekt internacionalnog pravnog poretka.  Samoodređenje RBiH, njezino svjetsko priznanje, članstvo u UN, je ostvareno upravo na temelju i u kontekstu 'Završnog dokumenta Helsinške konferencije', pa je stoga građanskim Referendumom od 29.2. i 1.3.1992., Bosanskohercegovačka nacija (jednako država) zadovoljila i posljednji uvjet za svjetsko priznanje kao nezavisna moderna država, Republika Bosna i Hercegovina.  Bilo je to obavljeno u smjeru jamčenja slobodnog opredjeljenja nacija u smislu obnove državne nezavisnosti kako RH, tako i RBiH, uz ostale zemlje bivše SFRJ koje su, prema Internacionalnom pravu i uz dogovor velesila, imale pravo odlučiti o svojoj budućnosti po svojoj volji.

NATO nije mogao dopustiti Srbiji da formira treću Jugoslaviju po svojemu diktatu, pa time niti obuhvatiti RBiH u svoj domen.  U periodu 1983-1985 je radila središnja baza NATO Saveza na razradbi planova političkog i diplomatskog djelovanja u smislu priprema za samoodređenje, s time da je NATO sa svoje strane zajamčio ono što građani budu izabrali i u RH i u RBiH, gdje je u oba slučaja svaka nacija, i hrvatska i bosanskohercegovačka, odlučila biti - nezavisna. 

Po pitanju pokušaja upotrebe sile da se onemogući osamostaljenje RH i RBiH nakon raspada SFRJ, bilo je više opcija obrane dvaju republika u slučaju da ih SRJ (Srbija i Crna gora) napadne.  Prva je bila aktiviranje 'Teritorijalne obrane' (TO), što je JNA onemogućila prigrabivši rezerve oružja TO.  Morala se upotrijebiti druga opcija: sazvati, grupirati, obući i obučiti, a zatim i naoružati snage spremne za obranu slobodno izražene volje Hrvata, te Bosanaca i Hercegovaca - državne nezavisnosti RH i RBiH.

Analitičari NATO Saveza su 1980-tih precijenili snagu i sposobnosti buduće JNA kakvu će preustrojiti (¨srbizirati¨) Srbija, te su - odbacujući opciju da pred njom ¨Bosna šapatom padne¨ i tako prepusti Hrvate ucjeni SRJ-JNA-četnika - predvidjeli da se RBiH osamostali i brani, a da JNA zube slomi na njenim braniteljima (Muslimanima, uglavnom).  Kako NATO nije vjerovao liderima Muslimana (podaništvo Srbima), ocijenio je da za tu svrhu najbolje odgovara uspostava i omasovljenje članstva Hrvatske stranke prava (HSP), Ante Paradžika i Dobroslava Parage.  U tu svrhu je Paraga 1980-tih boravio u Washingtonu, gdje je primljen sa velikim počastima.  Srdačno su ga primili Senator Ted Kennedy (katolik) i ključni američki eksperti.  Dva penzionirana američka generala su Paragi pomogla u izradi cjelovitog plana za stvaranje postrojbi 'Hrvatskih oslobodilačkih snaga' (HOS), uz neupitni dogovor da uvojače ne samo Hrvate, nego i Muslimane; sve dobrovoljce koji žele i sposobni su braniti RH i RBiH.  Amerikanci su snabdjeli financije, vojne uniforme, ratni materijal i instruktore.  HOS je pokrio glavne punktove i Hrvatske i BiH, odakle je prvi i dosljedno stupio u obranu dvaju država.  Ove delikatne operacije i paradoksi, nisu tema ove prezentacije, al' zarad historijske istine treba barem spomenuti da je NATO inicijalno dao ¨fair play¨ šansu RBiH da se brani i obrani – šansu koju njeni lideri nisu iskoristili; što je posebna priča, puna jada i čemera.     

TRASIRANJE GENOCIDA

Nacistička strategija RH je došla do punog izražaja; najjasnije i najautentičnije formulirana je od strane njenog Predsjednika Tuđmana, bilo tajno, bilo javno.  Tribunal je objavio neke transkripte tih izjava, pa evo citata ključnih segmenata: 

¨I s našeg gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, je li, jer je uspostavljanje Bosne, granica Bosne i Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća… - Ako se sporazumijemo na tom bitnom pitanju spornom između Hrvatske i Srbije o BiH, ako ostvarimo realne granice za Republiku Hrvatsku i ako se riješi taj problem tih prečanskih Srba na taj način da Srbija bude zadovoljna, onda se može raditi o tome da i Srbija prihvati takve osnove saveza koji bi bili za nas prihvatljivi...¨ (8.6.1991.)

¨…S time da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi…¨ (17.9.1991.)

Predsjednik RH je značajne direktive u trasiranju genocida, dao na sjednici od 27.12.1991.  Relevantni citati iz stenograma: ¨S perspektivom suverenosti Bosne i Hercegovine nema nekakvih izgleda.  Čak kada bi se mogla održati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači?  Uspostava granice... hoćemo li uspostaviti granice između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo?...  - U današnjim okolnostima, gospodo, nama više odgovara razgraničenje, s općehrvatskog gledišta i s gledišta hrvatskog puka u BiH.  Zašto ne prihvatiti tu ponudu razgraničenja kada je to u interesu hrvatskog naroda?!  Ne vidim nikakav ozbiljan razlog koji bi bio protiv toga... - Kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku međunarodno priznatu, tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama.  Da li bi to bilo baš 30 općina ili 28, to je čak sa toga gledišta od manje važnosti... - Bosne i Hercegovine nije bilo između dva rata.  Komuništi su je izmislili, poslije Drugog svjetskog rata vratili na scenu, čak Muslimane proglasili nacijom, zato da bi, tobože, riješili suprotnosti između srpskog i hrvatskog naroda.  Jesu li u tome uspjeli?  Nisu, naprotiv... - Kažete da bi dioba BiH značila dopuštanje Srbiji da prijeđe preko Drine gdje je nikada nije bilo.  Pa, ima ih tu, ima ih milijun i pol u Bosni, ima ih, bilo ih je 570 tisuća u Hrvatskoj, sada će ih ostati valjda pola manje u Hrvatskoj, ali milijun i pol u BiH ima.  Sve da nam da netko granicu na Drini, što biste činili s dva milijuna Srba i što biste činili još s toliko Muslimana, kakva bi to hrvatska država bila? - Naš cilj od početka nije bio održanje takve BiH kakva je ona danas.  To hrvatskoj politici u biti ne odgovara, jer bi hrvatska politika na taj način bila stalno i neprestano frustrirana gubitkom i demografskim i teritorijalnim u BiH.  Nismo zato slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku.  Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama...¨

Predsjednik je nacističku strategiju svoje države jasno trasirao, a surogati u BiH je svesrdno prihvaćaju i primjenjuju; pa su zabilježene i slijedeće izjave političkih i vojnih lidera HDZ BiH i iredentističke paradržave 'Hrvatske Republike Herceg-Bosne':

¨Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatska zajednica Posavina bi se proglasile nezavisnim hrvatskim prostorom i priključile državi Hrvatskoj, ali u onom vremenu i u onom trenutku kada hrvatsko vrhovništvo odluči da je taj trenutak i to vrijeme nastupilo...¨ (Mate Boban, 27.12.1991.)

¨Hrvatski narod u travničkoj ovoj subregionalnoj zajednici, živi s idejom konačnog priključenja hrvatskoj državi i spreman je da to ostvari svim sredstvima i u mladićima vrije hrvatski duh.  To govorim, jer dolazim sa terena.  Obišli smo svako selo na području ove subregionalne zajednice Herceg-Bosna...¨ (Dario Kordić, 27.12.1991.)

Predsjednik ih 17.9.1992. bodri: ¨Bosansko-hercegovačko pitanje je jedno od bitnih pitanja hrvatskoga naroda u cjelini, Republike Hrvatske kao suverene međunarodno priznate države, i neka to shvate svi Hrvati u BiH.  To nije samo pitanje Hrvata u BiH, to je problem hrvatske države, hrvatskog naroda u cjelini.  Zašto?  Zato što je to i povijesno i geopolitički tako povezano s Hrvatskom zbog neprirodnih granica sadašnje države Hrvatske, zbog BiH ovakve ili onakve...¨. 

Kraj šestog dijela

(Nastavlja se)

20.11.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 20.11.2010. - Last modified: 23.10.2014.