ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA












 



Msgr. IvoTomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine:

TO NIJE PRVI SLUČAJ GDJE JE CRKVI NANESENA NEPRAVDA


RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (234)


Msgr. IvoTomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i HercegovineU žalbi je jasno dokazano da je pokojni Fadil Smajović zajedno sa svojom suprugom Eminom bio suradnik Udbe te da je u zgradu Nadbiskupskog ordinarijata bio smješten isključivo radi prisluškivanja nadbiskupa i njegovih suradnika. Također treba spomenuti da ovdje nije riječ o nacionaliziranoj imovini. Međutim, Kantonalni sud u Sarajevu odbacio je žabu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Nakon svega Općinski je sud 18. oktobra/listopada 2010. donio izvršnu presudu o deložaciji iz dijela zgrade Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog te zaplijeni pokretnih stvari radi prodaje kako bi se naplatili sudski troškovi postupka...Vrlo neugodno sam iznenađen reakcijom profesora Kazaza. Žao mi je da je jedan profesor takvog iskustva i ugleda donio tako teške i neutemeljene ocjene i procjene. Kardinal Puljić i Crkva uopće zalagala se za poštivanje zakona, a pogotovo sudskih presuda i ovo nije prva takva presuda ne samo kada je riječ o crkvenom vlasništvu nego i kada se radi o vlasništvu drugih vjerskih zajednica, udruga i pojedinaca...  Raduje nas da se sarajevski gradonačelnik dr. Alija Behmen založio i obećao riješiti ovo konkretno pitanje te da su već pokrenuti koraci kako bi se deložacija odložila te da je obećano da će sa strane vlasti, od općinskih, gradskih i kantonalnih, naći zadovoljavajuće rješenje za obje strane...Želim dodati da cilj nadbiskupa Puljića i svih nas nije samo niti prije svega rješenje ovog konkretnog slučaja nego ispravljanja nepravde prema brojnim institucijama i pojedincima u ovoj zemlji što konkretno znači izmjenu nepravednog zakona i ispravljanja nanesene nepravde te nalaženje rješenja prihvatljivog za sve u skladu s evropskim zakonima....Kao moguću organizaciju na regionalnoj razini, bilo da se nazivaju kantoni, regije, provincije, distrikti, federalne jedinice, biskupi su predložili da BiH bude podijeljena na četiri kantona sa središtima u najvećim gradovima: Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru koji bi bili formirani po kriterijima ekonomske, prometno-komunikacijske, prirodne, povijesne, geografske i (više)nacionalne naravi... Također bi trebalo napraviti ozbiljne analize kako žive oni koji su manje brojni u bilo kojem većem gradu ove zemlje. Na temelju onoga što mogu vidjeti i čuti, oni koji su manje brojni u bilo kojem dijelu ove napaćene zemlje, uglavnom nisu jednakopravni te za njih ne brine ni većina s kojom žive kao ne predstavnici njihova naroda u dijelu BiH u kojem su oni većina...


Gospodine Tomaševiću! Da li se, po Vašem mišljenju, najavljena deložacija kardinala Puljića može posmatrati samo u ravni prava, odnosno zakona, ili je i politika u čitav slučaj umiješala svoje prste?

Msgr. TOMAŠEVIĆ: Želja nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljić i ovaj put, a to su i on osobno i svi biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine jasno istaknuli, jest ukazati na nepravde i iznova izraziti svoje neslaganje s nepravdom te pozvati one koji imaju vlast, a samim tim i obvezu da nepravde ispravljaju. Zato ovdje nije važan samo konkretan slučaj vezan uz dio nadbiskupske rezidencije odnosno Nadbiskupskog ordinarijata u Sarajevu, nego i brojne dosadašnje presude kojima je po drugi put nanesena nepravda vlasnicima kao u buduće presude ako ne dođe do promjene nepravednog zakona kojim se omogućuje legaliziranje nepravde. Dakle, prvotni cilj jest promjena nepravednog zakona na temelju kojeg se donose ovakve presude te vlasnicima iznova nanosi nepravda. Zato bi bilo nužno pokrenuti sve snage kako bi oni, koji imaju vlast, mijenjali one zakone kojima se legalizira nepravda te donosili zakone koji će stvari rješavati na pravedan način i pomoći izgradnju mira u ovoj zemlji i to mira koji je utemeljen na pravdi. Ako mir nije utemeljen na pravdi i ako se država, na bilo kojoj njezinoj razini, ne izgrađuje na pravednim zakonima, onda se stvaraju preduvjeti za neki budući sukob kakvih je već i previše bilo na ovim prostorima.


Da li je prije presude o deložaciji Vrhbosanska nadbiskupija koristila pravne lijekove i ako jeste, šta je bila argumentacija?

Msgr. TOMAŠEVIĆ: Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski je preko svojih odvjetnika koristio pravne lijekove. G. Fadil Smajović je pokrenuo proces 30. siječnja 1997., a Općinski sud u Sarajevu donio je 21.studenog 2005. godine presudu u njegovu korist. Ordinarijat je uložio žalbu kojom je pobijao prvostupanjsku presudu zbog: povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog kršenja Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama s pripadajućim protokolima koja je integralni Daytonskog Ustava BiH. U žalbi je jasno dokazano da pokojni Fadil Smajović zajedno sa svojom suprugom Eminom bio suradnik Udbe te da je u zgradu Nadbiskupskog ordinarijata bio smješten isključivo radi prisluškivanja nadbiskupa i njegovih suradnika. Također treba spomenuti da ovdje nije riječ o nacionaliziranoj imovini. Međutim, Kantonalni sud u Sarajevu odbacio je žabu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Nakon svega Općinski je sud 18. listopada 2010. donio izvršnu presudu o deložaciji iz dijela zgrade Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog te zaplijeni pokretnih stvari radi prodaje kako bi se naplatili sudski troškovi postupka.


Šta su, po Vama, osnovni uzroci situaciji u kojoj su se našli, s jedne strane jedan vjerski velikodostojnik - kardinal, te s druge strane država koja ovoga puta hoće da kaže da je pravna, a što je samo po sebi slučaj bez presedana u tzv. modernom svijetu?

Msgr. TOMAŠEVIĆ: Budući da sam bio tajnik kardinalu Puljiću od početka njegovog preuzimanja nadbiskupske službe u siječnju 1991. kao i tijekom ratnih i poratnih godina te kasnije jedan od bližih suradnika, vrlo dobro poznajem njegov rad i njegovo uporno i neumorno zalaganje da Bosna i Hercegovina bude država jednakopravnih naroda i država za svakog čovjeka s jednakim pravima. Također je svakom iole upućenom čovjeku poznato da je tijekom svih ratnih godina kardinal Puljić, zajedno s najmanje dvadesetak svećenika i tridesetak redovnica, ostao u opkoljenom Sarajevu kao sjedištu Vrhbosanske nadbiskupije zajedno s brojnim građanima nastojeći preko crkvenih institucija, od kojih je u tom vremenu posebno važnu ulogu igrao Caritas, makar malo ublažiti njihovu glad i nevolju. Puno puta sam pratio kardinala Puljića dok je tijekom rata, izlazeći iz opkoljenog Sarajeva, noću prelazio planinu Igman dijelom pješice ili vozeći se u autu bez upaljenih svjetala. Iz Sarajeva je u ratnom vremenu izlazio i na razne  na razne druge načine kako bi pohađao brojne stradale župe ili putovao u inozemstvo i zalagao se za zaustavljanje rata i pomoć tolikim unesrećenim ljudima širom Bosne i Hercegovine. Uvijek se, po velikom opasnosti po vlastiti život, odmah vraćao u opkoljeno Sarajevo. Imajući sve to na umu, sigurno su nadležne razine vlasti trebale, pogotovo u ovom slučaju, imati osjećaja da se radi o njegovoj rezidenciji te odavno riješiti ovaj problem.


Dok nastaje ovaj intervju, u toku je medijska prijepiska između Vas i književnika Envera Kazaza. Hoćete li ukratko iznijeti genezu vašeg međusobnog javnog spora i navesti neke svoje teze kojima mu medijski replicirate?

Msgr. TOMAŠEVIĆ: Vrlo neugodno sam iznenađen reakcijom profesora Kazaza. Žao mi je da je jedan profesor takvog iskustva i ugleda donio tako teške i neutemeljene ocjene i procjene. Kardinal Puljić i Crkva uopće zalagala se za poštivanje zakona, a pogotovo sudskih presuda i ovo nije prva takva presuda ne samo kada je riječ o crkvenom vlasništvu nego i kada se radi o vlasništvu drugih vjerskih zajednica, udruga i pojedinaca. Međutim, tijekom trinaestogodišnjeg sporenja, vlasti nisu riješile slučaj i kardinal Puljić nije imao drugog izbora nego iskazati javno protivljenje takvoj nepravdi. Dr. Kazaza cijenim i kao osobu i kao profesora i želim spomenuti da je on nastupao i na nekim manifestacijama koje su organizirale i crkvene institucije. Zato sam izrazio svoju iznenađenost nekim njegovim teškim riječima i neutemeljenim ocjenama kada je riječ o djelovanju kardinala Puljića s tim da poštujem njega kao osobu. Njegova reakcija i teške riječi koje je potom javno izrekao shvaćam kao trenutnu emocionalnu reakciju, a uvjeren sam da će se i on pridružiti stvaranju ozračja za ispravljanje zakona za koji je i sam ustvrdio da je loš.

Podsjećam kako sam napisao da ničim nije utemeljena ocjena da je kardinal Puljić „uređivao državu“ i uticao „izravno ili skriveno na odnose u toj državi“. Kamo sreće da su ga u mnogo čemu poslušali jer bi nam sigurno svima bilo daleko bolje. Tisuću puta je i prije i tijekom i nakon rata kardinal Puljić uvijek iznova ponavljao da se zauzima za državu jednakopravnih naroda i građana s jednakim pravima u svakom dijelu ove zemlje. Biskupi su i pojedinačno i zajedno, i to dr. Kazaz vrlo dobro zna, ukazivali da se nepravednim Daytonskim sporazumom uvelike legalizira nepravda i to nije država za kakvu se zalagao i zalaže kardinal Puljić.

Kardinal Puljić ničim nije želio politizirati ovaj slučaj, kako tvrdi dr. Kazaz i to nije prvi slučaj gdje je Crkvi nanesena nepravda, nego ovaj slučaj samo kulminira u nizu nepravdi nanesenih mnogim građanima i institucijama u ovoj zemlji te je dobar povod da se naprave analize i povede ozbiljan rasprava s ciljem iznalaženja rješenja kojim bi se, u mjeri u kojoj je to moguće, ispravila nepravda. To je cilj. Nitko ne „optužuje državu za antikatolicizam“ nego se ukazuje na nepravdu koja se događa mnogim ljudima i institucijama s ciljem da se teži prema pravdi.


Kako u cijeloj ovoj priči o najavljenoj deložaciji uzoritog kardinala Puljića ocjenjujete reakcije gospode Željka Komšića i Gradimira Gojera, naprimjer?

Msgr. TOMAŠEVIĆ: Ovaj gest gospodina Komšića shvaćam kao izraz njegove želje da se problem riješi i nepravda ispravi i to svakako treba cijeniti. Predstavnici vlasti imaju obvezu i dužnost probleme rješavati i za to su itekako dobro plaćeni. Kada je riječ o privatnom vlasništvu i ljudi koji i takvim zgradama stanuju, vlasti već godinama stvari ne rješavaju nego ih samo usložnjavaju pri čemu se vlasnicima ponovno nanosi nepravda. Građani, pa tako i vjerske zajednice i razne udruge, s pravom od vlasti traže da iznalaze rješenja kako bi se, u mjeri u kojoj j eto moguće, ispravila nepravda nanesena vlasnicima, a da se pri tom nađe prihvatljivo rješenje za osobe koji u takvim zgradama stanuju.

Gospodin Gojer je i tijekom i nakon rata dao neizmjeran doprinos ovom gradu i to treba cijeniti. On je umjetnik pa je i njegovo pismo takvo. Međutim, ono što smatram iznimno važnim jest da se stanju ne samo katolika nego i pravoslavnih u Sarajevu pristupi analitički te preispita njihova stvarna ravnopravnost. Prema podacima, koje svećenici prikupljaju prigodom božićnog pohoda katoličkim obiteljima, broj katolika se posljednjih godina smanjuje dok grad brojčano raste. Trebalo bi napraviti analizu i vidjeti, zašto je to tako. Također bi trebalo napraviti ozbiljne analize kako žive oni koji su manje brojni u bilo kojem većem gradu ove zemlje. Na temelju onoga što mogu vidjeti i čuti, oni koji su manje brojni u bilo kojem dijelu ove napaćene zemlje, uglavnom nisu jednakopravni te za njih ne brine ni većina s kojom žive kao ne predstavnici njihova naroda u dijelu BiH u kojem su oni većina.


Očekujete li daljnju politizaciju ovog slučaja i ko bi mogli biti su potencijalni akteri?

Msgr. TOMAŠEVIĆ: Raduje nas da se sarajevski gradonačelnik dr. Alija Behmen založio i obećao riješiti ovo konkretno pitanje te da su već pokrenuti koraci kako bi se deložacija odložila te da je obećano da će sa strane vlasti, od općinskih, gradskih i kantonalnih, naći zadovoljavajuće rješenje za obje strane. To je davno trebalo i moglo biti učinjeno, ali bolje ikad nego nikad, kako kaže narod. Želim dodati da cilj nadbiskupa Puljića i svih nas nije samo niti prije svega rješenje ovog konkretnog slučaja nego ispravljanja nepravde prema brojnim institucijama i pojedincima u ovoj zemlji što konkretno znači izmjenu nepravednog zakona i ispravljanja nanesene nepravde te nalaženje rješenja prihvatljivog za sve u skladu s evropskim zakonima.


Predlažem da nastavimo na neke druge teme. Naprimjer, da li i u kojoj mjeri vjerske zajednice treba da su apolitične, odnosno pasivne na zbivanja u društvu, čiji značajan dio čine vjernici - članovi pojedinih vjerskih zajednica?

Msgr. TOMAŠEVIĆ:Tužno je da se politika umiješala u sve pore društvenog življenja u ovoj zemlji i to često na vrlo grub način. Ponajprije, vođen je teški rat u kojem su počinjeni mnogi zločini i nanesene teške nepravde mnogima. Osim tisuća nevino ubijenih ljudi, srušeni su brojni domovi, a cijela naselja postala su zgarišta i pustoš. Sporazumom u Daytonu zaustavljen je rat, a kako je to veliko i značajno znaju najbolje oni koji su rat preživjeli. Međutim, zemlja nije uređena iznutra na pravedan način nego je, njezinom unutarnjom podjelom na entitete, uvelike legalizirana nepravda te omogućeno nastavljanje ratnih ciljeva drugim sredstvima. Tako, oni koji se najviše pozivaju na Dayton i u njega kunu, ne žele prozboriti ni riječi o tome da se npr. u RS nije vratilo oko 200.000 katolika, najvećim dijelom Hrvata, te da ih je tamo svega oko 12.000 do13.000 s tim da je više nego očita nebriga vlasti prema njihovim potrebama. Mogu li i smiju li predstavnici Crkve šutjeti na ono što se događa njihovim vjernicima? Je li to miješanje u politiku? Biskupi od početka imaju vrlo jasan stav, što je stav i Crkve općenito, da niti jedan njezin predstavnik – svećenik, redovnik ili redovnica – ne mogu natjecati se ili obnašati bilo kako dužnost vezanu uz politiku ili vlast. S druge strane, međutim, žele ukazivati na nepravde i dati svoj doprinos u izgradnji društva u kojem bi svaki narod trebao biti jednakopravan i svaki čovjek u svakom dijelu zemlje trebao imati sva ljudska i građanska prava.


Da li se i kako Biskupska konferencija BiH do sada određivala o unutarnjem ustrojstvu zemlje, posebno kada je riječ o tzv. srednjim nivoima vlasti?

Msgr. TOMAŠEVIĆ: Nakon što su brojni međunarodni predstavnici, u susretima i razgovorima, godinama uporno uvjeravali biskupe da Daytonski sporazum mora biti proveden i u onom u čemu je svima očito da nije ni pravedan niti provodljiv te da nije moguće naći bolje rješenje, Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, u suradnji sa stručnim ljudima, objavila je 29. 10. 2005. prijedlog za društveno-pravno uređenje BiH po naslovom: „Bosna i Hercegovina - izvor nestabilnosti i prijetnja miru ili buduća članica EU“. U prijedlogu se argumentirano ukazuje na nepravednu entitetsku podjelu i na neravnopravnost hrvatskog naroda u BiH te predlaže unutarnje uređenje koji bi BiH uredio kao demokratsku i višenacionalnu državu jednakopravnih naroda uz jamstvo osobnih ljudskih  građanskih prava i sloboda. Prema tom prijedlogu Bosna i Hercegovina bila bi decentralizirana država s tri razine vlasti: općinskom, regionalnom i državnom s tim da bi na općinskoj razini vlast bila uspostavljena prema načelu: „jedan čovjek jedan glas“; na regionalnoj razini nijedan od tri konstitutivna naroda ne bi smio imati manje od 30 posto vlasti kako bi se spriječila majorizacija sa strane jednog naroda dok bi na državnoj razini tri naroda bila jednakopravna. Kao moguću organizaciju na regionalnoj razini, bilo da se nazivaju kantoni, regije, provincije, distrikti, federalne jedinice, biskupi su predložili da BiH bude podijeljena na četiri kantona sa središtima u najvećim gradovima: Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru koji bi bili formirani po kriterijima ekonomske, prometno-komunikacijske, prirodne, povijesne, geografske i (više)nacionalne naravi.


Šta bi bh. Hrvati u cjelini dobili eventualnim III entitetom za kojeg se, uz pomoć Milorada Dodika, zalaže Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH?


Msgr. TOMAŠEVIĆ:Uvjeren sam da svakoj stvari treba pristupiti analitički kako bi se mogla sagledati u cjelini te doći do stvarnih uzroka. Hrvati su u entitetu RS obespravljeni gotovo u potpunosti, a na razini Federacije su, naknadnim izmjenama Daytonskog sporazuma, također postali nejednakopravni u odnosu na Bošnjake. Postoji opasnost da izgube jednakopravnost i na razini kantona odnosno županija. Sva ta neriješena pitanja na razni jednakopravnosti sva tri naroda uzrok su traženja trećeg entiteta koji s pravom mnogi i u hrvatskom narodu ne vide kao pravedno rješenje te se slažu s onima koji ukazuju na nužnost traženja pravednog rješenja kojim bi se ostvarila jednakopravnost naroda i ljudska prava svih građana te očuvala multietničnost i multikonfesionalnost ove zemlje.


Da li je Katolička crkva u BiH snagom svoga moralnog i etičkog autoriteta pokušavala u postdejtonskom razdoblju zbližiti i, barem oko nekih temeljnih principa, objediniti političke stranke u zemlji sa hrvatskim predznakom i kako tumačite njihovo daljnje nejedinstvo?

Msgr. TOMAŠEVIĆ: Kardinal Puljić je nekoliko puta inicirao susrete predstavnika stranaka s hrvatskim predznakom što je dovelo do potpisivanja poznate Kreševske deklaracije, ali očito je da, pogotovo kod onih koji su snažniji i moćniji, prevladava stranački a često i osobni interes. Želja kardinala Puljića i kod iniciranja ovakvih susreta jest uvijek bila usmjerena ka jednakopravnosti hrvatskog naroda s druga dva naroda i takvom uređenju zemlje u kojoj bi svaki građanin u svakom dijelu uživao sva ljudska i građanska prava.


Kako komentirate nedavni incident sa mitropolitom Crnogorske pravoslavne crkve, gospodinom Mihailom, koji je udaljen sa sjednice REKOM-a na koju je bio službeno pozvan?

Msgr. TOMAŠEVIĆ:Mislim da je to bio propust organizatora ovog susreta. Naime, tko god organizira pojedini susret, mora odvagnuti koga će pozvati kako ne bi došlo do neugodnih scena kao što je bila ova.


Ima li Katolička crkva BiH službene odnose sa CPC?

Msgr. TOMAŠEVIĆ:Biskupi Biskupske konferencije imali su više godišnjih susreta s episkopima Srpske pravoslavne Crkve u Bosni i Hercegovini i to je polje njihova djelovanja. Crna Gora spada pod nadležnost Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Beogradu.


Papa Benedikt XVI će u prvoj polovici slijedeće godine prvi put posjetiti Hrvatsku. Razmišlja li se u BKBiH o njegovoj eventualnoj posjeti i Bosni i Hercegovini, u neko dogledno vrijeme?

Msgr. TOMAŠEVIĆ:U Hrvatskoj su pri pozivu pape Benedikta XVI. bili jedinstveni predstavnici vlasti i crkveni predstavnici. U Bosni i Hercegovini su mnoge, pa i ova stvar, često puno složenije. Prihvaćanjem ovakvih poziva Papa uvijek želi donijeti poruku mira i ohrabrenja, a nikako biti uzrokom bilo kakvih nesporazuma. Osim toga, treba računati da ovaj papa Benedikt XVI. puno manje putuje od svoga prethodnika pape Ivana Pavla II.


Kako komentirate izbor gospodina Emila Vlajkija za potpredsjednika RS iz reda hrvatskog naroda, posebno u kontekstu njegovih postizbornih izjava u kojima se ne spominju Hrvati?

Msgr. TOMAŠEVIĆ:Svaka osoba, kada se prihvati predstavljati neki skupinu, obvezna je zauzimati se prije svega i iznad svega za one koje predstavlja pri tome poštujući uvijek druge i drugačije. Ako želi biti iole ozbiljan političar, s time onda mora računati i gospodin Vlajki.


Na samom kraju, gospodine Tomaševiću, Vama, Vašem svećenstvu i vjernicima želim čestit Božić, te zahvaljujem na ovom razgovoru.

Msgr. TOMAŠEVIĆ: Hvala Vama, gospodine Gušiću, za Vaše zanimanje a Vama i svim Vašim čitateljima želim svako dobro uz iskren pozdrav iz glavnog grada Bosne i Hercegovine. Vama osobno i onima koji će ovih dana slaviti Bajram, iskreno čestitam.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (234)



15.11.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 15.11.2010. - Last modified: 23.10.2014.