ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA














 



Religija trenira strogoću

SIMPATIJA ZA ĐAVOLA

Piše: Nihad Filipović


Rat u BiH, 1992-1995 g., koliko bio BH unutarnja srpsko/hrvatsko/bošnjačka “stvar”, ne može se pravilno razumjeti ukoliko se ne sagleda i vanjska politička komponenta i interesi u tom sukobu, prije svega interesi Republike Hrvatske i Republike Srbije. Konačno otuda je i “uvezen” u Bosnu i Hercegovinu. Taj je rat međutim, imao i izvan regionalne, šire vanjsko političke implikacije, te se u tom smislu i razumijevao kao evropsko i još šire euroatlantskom sigurnosno i političko pitanje, a u islamskom se svijetu prepoznavao i kao specifično pitanje položaja i tretmana muslimana u kršćanskom okruženju. Takvom razumjevanju BH rata u islamskom svijetu moguće i ponajviše je doprinio, sa strane velikih sila nametnuti embargo UN na oružje što je najviše, jasno, pogodio armiju BH, pošto su i hrvatski i posebno srpski ekstremisti i njihove soldateske, već bili itekako naoružani. Stoga se taj rat, osim izravno na terenu artiljerijom, paralelno vodio i diplomatskim i političkim oruđima od Londona i evropskih prijestolnica do Washington-a i obratno. Ko je u toj krvavoj vojnoj i međunarodnoj diplomatskoj utakmici profitirao i koliko, a ko je ostao prikraćen i u kojoj mjeri, posebno je pitanje, ali se političkom iščitavanju i razumijevanje BiH danas, od Dayton-a pa evo do fenomena islamskog fundamentalizma ili u najnovijim interpretacijama vehabizma, ne može prilaziti bosanskohercegovački parcijalno, bilo, kada je ovo potonje u pitanju, sa teološke pozicije ili sa političke pozicije ljudskih prava i sloboda, nego se taj fenomen politički može pravilno razumjeti samo sagledavanjem ukupnog toka koji je fenomen “porodio”. Profesor Predrag Matvejević je u jednom skorašnjem javljanju to sintetički precizno izrekao u dvije rečenice:

Smatram da je najveća greška Evrope što u BiH nije prepoznala jedan umjereni islam i intervenirala da ga spasi i od Srba i od Hrvata. Mogli su da podignu ugled u cijelom muslimanskom svijetu.”

Stoga je pogrešno reisu Ceriću i islamskoj zajednici BiH ispostavljati račun za fenomen “novih” muslimana u BiH. Krčmar ili preciznije krčmari su, u BH slučaju, na nekim drugim adresama, a lokalna muslimanska zajednica u BiH je samo onaj sretno pronađeni Pedro kojega treba objesiti na stub srama. Lukava strategija demoniziranja BH muslimana se tako nastavlja u najboljoj tradiciji, iznad svega srpskog, ali i hrvatskog, ksenofobičnog političkog uma.

Sa druge strane, sa strane BH muslimana i islamske zajednice u BiH, pogrešno bi bilo upadati u pasivnu, “odbranašku zamku”, te se, u ime ljudskih prava i sloboda, pa tako i slobode vjerskog ispovijedanja, neodgovorno “otvoriti” uplivu radikalnih islamističkih ideja, zvali ih fundamentalističkim ili vehabijskim, svejedno. Svejedno, jer nesporazuma može biti oko terminološke identifikacije, ali da fenomen postoji, o tome nema spora.

Državna religija Saudijske Arabije i arapskih zalivskih država, vahabizam, kao politički islam, ekstremna je i agresivna ideja i misao. U krajnje ekstremnoj interpretaciji, ako, dobrohotni kakvi jesmo, uzmemo da ono čemu svjedočimo u Saudijskoj Arabiji nije radikalno, riječ je o netolerantnoj, nasilnoj i slobodnom umu teško dokučivoj fanatičnoj sekti spremnoj na sve pa i na masovni zločin, sve navodno, u ime Boga jedinog. Zapravo, taj je kult od početka nasilan. Kada su 1801 g. Vahabijevci zauzeli grad Oarbala, na ulicama su pobili oko 2,000 ljudi, žena, djece, staraca. Njihova jedina krivica je bila što nisu bili “pravi” muslimani, što nisu vjerovali na način Vahabijevaca.
Osama Bin Laden je vehabijevac. Izvršitelji terorističkog napada od 09.11.2001 g. su bili radikalni islamisti, fundamentalisti ili vehabijevci, svejedno. Alžirski fundamentalisti zagovaraju totalitarni islam blizak vehabijevskoj interpretaciji. Jednako tako afganistanski i pakistanski talibani. Ekstremistička divljanja što odnosi na hiljade i hiljade života nevinih ljudi uključujući i muslimane širom islamskog svijeta, od Indonezije do Muslimanske braće u Egiptu, sva, ali baš sva, pobliže se mogu obilježiti i svesti na jedan zajednički nazivnik, a to je fundamentalistička interpretacija islama, zvali je vehabijevskom ili kako god.

Na političkom zapadu je već povučena paralela između totalitarnog uma fašizma i stanja svijesti tzv. “novih” muslimana pa je za njih već izmišljen i termin “islamofašisti”, ali se meni za stanje uma ovih ljudi, obzirom na kosmopolitsku prirodu religijskog svjetonazora, čini prikladnija uporedba sa internacionalističkim boljševicima nego sa ksenofobičnim i ekstremno nacionalističkim fašistima. Tako, poput boljševika nekada, usprkos većini “starih” muslimana koji tiho živi tradicionalni islam prema kojemu, između ostalog, u vjeri nema prisile, ovi novi, gdje god se nađu u “boljševičkoj” prilici, primjenjuju najcrnji teror i na silu u svoj islam utjeruju domicilne muslimane. Oni čak idu tako daleko pa i sopstvene roditelje agresivno i bez elementarnog respekta optužuju za herezu i grijeh. 

Vehabijsko se “pitanje” u BiH prelama kroz optiku sučeljenih “nacionalnih” politika, pa kako totalitarni islam, kao što je več viđeno u praksi (npr. u vremenu pobune i arapskog otpora otomanskoj imperijalnoj vlasti ili danas u Afganistanu), zna poprimiti nacionalistički habitus, sve prema potrebi i okolnostima u kojima djeluje, to je blizu pameti u kojoj mjeri zapravo radikalna srpska, a i hrvatska etno politika u BiH, zazire od onih valjda 3.000 “registriranih” vehabijevaca u BiH. Jer, ono što su četnici u kolektivnoj memoriji BH muslimana, to su u srpskoj kolektivnoj svijesti izgle da postali ovi novi muslimani u BiH. Moguće su otuda one panične, ofrlje akcije hapšenja de iure nevinih ljudi. Moguće, jer ima i druga teza koja kaže kako je to sve napuhavanje tajnih službi, jer biva vehabijska radikalizacija BH muslimana je najkraći put do konačnog cilja separatističkog nacionalizma u BiH.

U kojoj je mjeri tolerantan odnos reisa Cerića i islamske zajednice BiH spram “novih” muslimana izraz tradicionalnog islamskog viđenja prava i slobode na ispovijedanje vjere, u kojoj procjena i lukavstvo bošnjačkog nacionalističkog uma, koji, što svjesno što intuitivno, naslućuje i zna koliko je pojava “novih” muslimana u BiH uznemirujuća za Srbe i Hrvate i njihove nacionaliste, a u kojoj je mjeri na djelu delikatan i oprezan pristup nezamjeranja muslimanskim dobročiniteljima iz islamskih zemalja “vehabističkog civilizacijskog kruga“, koje tako izdašno (1)financijski pomažu projekte islamske zajednice u BiH…, sve to skupa ostaje nejasno i u sferi spekulacije. Bilo kako bilo, u svim “vehabijevskim” diskusijama u BiH do sada, čini se jedno ključno pitanje kada je riječ o odnosu IZ BH spram ovih tzv. novih muslimana, nije postavljeno. To je pitanje: Koja je uloga država vehabističkog povijesnog i civilizacijskog kruga i brojnih dobročinitelja i donatora iz tih zemalja, u širenju i jačanju vehabijskog pokreta u Bosni i Hercegovini?

Slično kao što se u SAD ne pokreće pitanje uloge Saudijske Arabije u “vehabizaciji” (2)američke muslimanske zajednice i to zbog enormne “naftne” ovisnosti i vezanosti američkog krupnog kapitala za naftom prebogatu Saudijsku Arabiju, tako se i u BiH, hajde da spekuliramo, ne “otvara”, sa strane islamske zajednice prednje pitanje, ako bih bilo prejako reći zbog financijske ovisnosti, a ono iz kurtoazije i poštovanja prema izdašnim dobročiniteljima, ali će se kada-tada, to pitanje morati postaviti. Oni koji daju, uvjek nešto zauzvrat traže, pa i onda kada je to bratski prećutno i podrazumjevajuće. Ima puno argumenata kojima se može potkrijepiti teza da će vehabijski pokret u BiH jačati. Koja je to mjera podnošljiva za IZ BiH, a preko koje, pojava ove sekte na tlu tradicionalnog bosanskohercegovačkog “evropskog” islama “sa ljudskim likom“, zbog doktrinarnih razlika, neće više moći podnositi i sa strane IZ BiH, to će vrijeme pokazati. Nada je da će to ipak biti prije nego što bosansko-hercegovačke muslimane religijska policija, boljševički pođe utjerivati u novi islam. Jer tada bi sigurno bilo kasno i za bosansko-hercegovačke muslimane, a pogotovu za Bosnu i Hercegovinu.

 


(1) Prema informaciji koju je krajem augusta tekuće godine Rijaset islamske zajednice BiH uputio nadležnoj Istražnoj donatorskoj komisiji Parlamentarne Skupštine BiH, od 1996 g. do 2010 g., iz Katara je pristigla donacija od 2.338.575 njemačkih maraka za rekonstrukciju zgrade Fakulteta islamskih nauka. Za obnovu Ferhadija džamije u Banjoj Luci Katar je donirao 229.476 eura, a za izgradnju Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Katar je donirao 5.406.597 dolara. Ujedinjeni Arapski Emirati su putem Rijaseta za izvođenje radova na objektima šest medresa i stare Gazi Husrev-begove biblioteke donirali ukupno 3.321.680 eura. Iz Kuvajta je donirano 84.974 dolara za džamiju u Kaknju.
Prema ispostavljenim fakturama izvođača radova, putem Rijaseta je Medresi "Osman-efendija Redžović" u Visokom donirano 776.829 eura, Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu 686.190 eura, Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku 300.695 eura, Karađoz-begovoj medresi u Mostaru 74.334 eura, Behram-begovoj medresi u Tuzli 787.041 euro, Medresi "Džemaludin-efendija Čaušević" u Cazinu 667.049 eura, a Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu 29.539 eura. Iz informacije prenesene u dnevnoj štampi ne vidi se porijeklo ovih sretstava.
U
informaciji Rijaseta, onako kako i koliko prenosi štampa, dalje se kaže da je Jordan donirao 1.423.009 njemačkih maraka za džamiju na Grbavici 1. Turska je za Turali-begovu džamiju u Tuzli donirala 9.986, a za Jahja-pašinu džamiju u Sarajevu 17.424 njemačke marke.
Nije
poznato koliko je sredstava u navedenom periodu pristiglo IZBiH iz prebogate i u ovakve svrhe uvjek izdašne Saudijske Arabije, jer se to u štampi ne navodi, pa nam na osnovu gornjih cifri ostaje samo nagađati.
Krajem
augusta tekuće godine, libijski predsjednik Gadafi je obavezu financiranja “preostalih radova na izgradnji upravne zgrade IZBiH na Kovačima u Sarajevu.
(2) U preko 80% džamija u SAD sponzoriranih sa strane Saudijske Arabije, ispovijeda se radikalna saudijska, dakle vehabijska varijanta islama

 


02.09.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 24.05.2010. - Last modified: 23.10.2014.