ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ











aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten


 



KNJIGA U RUCI, RUKA NA KNJIZI

Ševko Kadrić


Skoro sam slušao predsjednika jednog od udruženja koja se bosanskim nazivaju, kako se „hvali“ da u životu nije knjige pročitao. Bio sam u gostima kod mojih zemljaka i upitah gdje su im knjige, računajući da u kući mora biti i polica sa knjigama. „Šta će nam knjige da prašinu skupljaju“, ko iz topa mi odgovori domaćica. „Čitate li šta?“, upitah prijatelja na telefon. „Mi radimo, nemamo vremena za besposlice“, odgovori kao zapeta puška. Ove i slične poruke su mi se kroz glavu prometale dok sam se sa sajma knjige vraćao „kući“ zagledan u dosta Milutina i knjigu u njegovoj ruci, na jednom od kamenih stećaka uklesanom prije oko 900 godina. Gledam iznad Milutina slova, prava pravcata i poruku bosančicom pisanu, knjigu u ruci i mač ili štap o pojasu, te počeh da mu se izvinjavam zbog potomaka, što se toliko godina poslije njega fale onim što nije za falu. Bunt iz mene krenu ko bujica, uvezujući davnašnju kamenu poruku i ovdašnje duhovno pustošenje.

gost milutin.jpg

Dost Milutin, Humsko kraj Foče oko XIII-og vijeka

Davno sam uočio neobičnost indijanskog pozdrava. Vinetu je podizao poluispruženu i otvorenu ruku na pozdrav, Old Šeterhendu a ovaj mu bratski odgovarao, mahanjem ili istim pozdravom. Gutajući Karla Maja, uz lulu mira, očekivao sam i onu poluispruženu otvorenu ruku, koja je ponekad značila krhki mir između ljutih neprijatelja ali i nadu da su u sebi pronašli i prepoznali ono ljudsko, na mir oslonjeno.

Negdje prije dvadesetak godina, kad je u Bosni krenulo kuda ne treba, ponovo sam se nasukao na poluispruženu otvorenu ruku priželjkujući mir, ovog puta na stećcima bosanskih patarena (bogumila). Rovio sam po sjećanjima, ali i knjigama tražeći odgovor, otkud sličnost želje i poruke dalekih Indijanaca i bliskih patarena? Čak sam na jednoj od knjiga kao naslovnicu stavio dva lika polu ispruženih otvorenih ruku: kamenog spavača sa jadnog od bosanskih stećaka i nekog od indijanskih poglavica, sa dalekog Zapada. Mislite da se razlikuju? Da budem zloban, da, jedan je u kamenu uklesan drugi je na papiru, ali njihove poruke su identične, njihove želje, vjerovatno iste, mir u oživljavanju ljudskih života u svoj njihovoj prolaznosti.

Često, vrlo često sam pokušao ući sa onu stranu kamena, patarenskog stećka, čitajući misli, ostavljajući poruke, razmišljajući o životu, njegovom smislu ali i (ne)prolaznosti. Tako sam na svoj način i pročitao:

 

Oni što su spoznali istinu, mjere rijetči ili ćute

Oni što nemaju šta da kažu, govore, govore

Tčovjekov sine, dok čitaš moje riječi,

I mjeriš moju ruku

Odćuti i zamisli se nad svojim riječima

Ali i svojim rukama


Ležim, ćutim i čekam

1422 godine po Gospodu“


Pita te se da li sam odgonetnuo poruku, ulazeći u dušu i ruku Indijanca ili patarena?

I da jesam ne bih vam rekao, čarolija i vašeg traganja za porukom bi tim prestala, ali ima nešto što mi je postalo jasnije. Ljudski strahovi, frustracije, mržnje i konflikti izlaze iz njihovih ne znanja o sebi i drugima.

Posmatrajte ne-plivača pred dubokom vodom. Koliko straha, koliko želje da vodu presuši ili što dalje od nje pobjegne? Ruku na srce, da se nauči plivati ne treba mnogo, koji sat uz dobrog učitelja i jaku volju. Posmatrajte istu osobu naučenu da pliva, pred istom vodom. Nema straha, nema želje da se pobjegne, strah je zamijenjen užitkom, ne znanje, znanjem.

Hoćete li još sličnih primjera? Vjernicima ne treba objašnjavati da je Gospod (Bog, Allah) poruku čovjeku poslao u obliku knjige. Stajati nijem pred svetom knjigom koju ne znate čitati, znači biti u strahu pred samim Bogom i njegovom porukom. To nije smisao ni poruke ali ni sama Gospoda, On je tu da pripomogne, da bude naš u našem srcu. Put da to i postane je jednostavan, ali treba znati čitati, čitati, razumjeti. Ili još preciznije treba se čuvati tri velika grijeha: ne znati čitati, ne čitati i čitati a ne razumjeti.

Poslije učenja čitanja, čitanja i razumjevanja, jaz između Stvoritelja i stvorenog, prestaje, ideja Stvoritelja ulazi u dušu stvorenog. Hoćemo li još? Nećemo, ostale primjere tražite sami, ali vratimo se rukama, one su naša najneposrednija, najočitija veza sa svijetom, ali i sa našom dušom. Rukama hranimo tijelo, pojimo dušu, ali i duše drugih u vremenu i prostoru. Zahvaljujući toj magiji, Hrist, Muhamed, Platon, bosanski patareni, Leonardo da Vinči, Van Gog, Meša Selimović, Mak Dizdar i mnogi dugi postaju i naši savremenici, a mi njihovi ili onih koji tek dolaze.

Vratimo se ruci, oslobodimo je grča, neznanja, dajmo joj misiju izvršitelja naših kreativnih želja i nastojanja. Sjetite se trenutka kad ste sa oduševljenjem gledali gitaristu Ivana Kalcinu, Ibricu Jusića ili nekog drugog kako sviraju. Muzika vas ponese, želje se množe, uzimate gitaru nesigurno a prsti ne slušaju. Nemate znanje ni iskustvo, držanja, udaranja žica, dobivanja željene harmonije. Sat za satom učenja i opet smo pred čudom, ruke počinju da nas slušaju, gitara u našim rukama počinje proizvoditi željenu harmoniju, glas je prati...  Evo nas pred istim izazovom, gledamo predmet i želimo linijom na papiru ili platnu da ga ovjekovječimo, uhvatimo u trenutku. Povlačimo olovku, kredu, četkicu, ali trag koji ostavljaju skoro da i ne liči na ono što gledamo i ponovo proces, učenja, gledanja, treniranja do nivoa da uspijevamo rukom predmet, ali i ruku nacrtati, oslikati, naslikati poput Mersada Berbera ili Safeta Zeca.

Nije u pitanju samo puko ocrtavanje, u pitanju je proces oslobođenja ruke od neznanja, sviranja, slikanja, pisanja, ili oslobađamo se ne znanja o Gospodu (Bogu, Allahu), njegovim porukama i nama u Svetoj knjizi ostavljenoj... i gle čuda oslobađajući ruku, dušu, grča ne znanja, oslobodili smo i sebe ali i Gospoda. Gospod prestaje biti taoc tumača vjere ili političara, već postaje i naš a mi njegovi. Nesigurnost pred nepoznatim i stranim, pretvaramo u sigurnost, ne znanje u znanje. O hvala knjigo, hvala ruko, hvala oslobodioče, nositelju mog evoluiranja, evolucije cijele vrste, koju čovjek nazivamo. „Čovjek, kako to gordo zvuči“, rekao bi Gorki, „Knjiga u ruci, kako to gordo zvuči?“ rekao bi dost Milutin.



14.05.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 14.05.2010. - Last modified: 23.10.2014.