ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ











aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten


 



NAJCRNJE STRANICE LJUDSKE HISTORIJE

FETIŠIZACIJA JASENOVAČKOG MASAKRA

Piše: Zijad Bećirević


Ove godine 65. godišnjica pokušaja proboja logoraša iz zloglasnog ustaškog logora Jasenovac obilježena je komemorativnim skupovima: 18. aprila u Spomen području Jasenovac, na hrvatskoj obali rijeke Save, a 22. aprila u Spomen području Donja Gradina, na bosanskoj obali, gdje je svako za sebe odavao dužnu poštu jasenovačkim žrtvama.

Do raspada Jugoslavije Spomen područje Jasenovac obuhvatalo je prostor na kome se nalazio ustaški logor Jasenovac (teritorij R Hrvatske) i prostor Donje Gradine (teritorij BiH, sada područje Opštine Bosanska Dubica u Republici Srpskoj ) na kome su masovne grobnice Jasenovačkog ustaškog logora iz Drugog svjetskog rata, u kojima je zakopano preko polovine jasenovačkih žrtava, koje s hrvatske strane nastoje minimalizirati, a sa srpske maksimilizirati. Danas ova spomen područja egzistiraju odvojeno, pa odvojeno i dijametralno različito markiraju ove najcrnje stranice ljudske historije.

1. Jasenovački zločini nesagledivih razmjera i posljedica

Zločini nesagledivih razmjera i posljedica, koje je počinio ustaški režim Nezavisne države Hrvatske (NDH) od septembra 1941. do aprila 1945. godine u logorima Jasenovca (nazvanog "Industrija smrti 1941-1945" ) je trajna poruka cijelom svijetu. Jasenovačke žrtve su je ovjekovječile porukom čovječanstvu ispisanom agonijom umiranja na ulaznoj kapiji Spomen obilježja Jasenovac, riječima "Mrtvi živima oči otvaraju". Na to je i ove godine, 22. Aprila, na Dan proboja logoraša logora Jasenovca, na bosanskoj obali Save - u Spomen području Donja Gradina opomenom i upozorenjem podsjetio član Predsjedništva BiH g. Željko Komšić :

"Neka mjesta poput Gradine, Jasenovca i Srebrenice budu opomena nama i našoj djeci"... "Narod koji zaboravlja svoju historiju ne može i neće imati bolju budućnost". Tom prilikom rekao je Komšić još nešto značajno i znakovito :"Fašizmu nemojte nikad dati da se razmaše!"

Samo ni g. Komšić ni drugi koji su do sada polagali vijence, držali govore i odavali počast žrtvama ustaškog logora Jasenovac, nisu smogli snage da na stratištima ovih spomen obilježja, u nebrojenim grobovima grobnica, prepoznaju krvavi trag i onog drugog modela fašizma, koji se rodio u narodu u kojem se nikad nije ni smio ni trebao roditi, ali se rodio - i prepoznali su ga Muslimani - Bošnjaci BiH kao "srpski fašizam", koji je na isti način, po modelu Jasenovca i Donje Gradine posijao koncentracione logore smrti širom Bosne i Hercegovine, po svim njenim gradovima na Uni, Savi i Drini, po Kozarcu, Prijedoru, Gradišci, Foči, Bijeljini, Srebrenici, Žepi, na desetine i stotine, u kojima se umiralo nimalo drugačije nego u Jasenovcu.

2. Ausvajs logora Jasenovac

Jasenovački logor je bio jedan od najvećih koncentracionih logora Drugog svjetskog rata na Balkanu. Nosio je zvanični naziv "Sabirni i radni logor", a u stvarnosti je bio logor za uništavanje neHrvata. Smješten je u gradu Jasenovcu, desetinu kilometara nizvodno od grada Bosanske Dubice, na ušću Une u Savu, samo 60 km daleko od Zagreba. Bio je to, ustvari, kompleks od 5 glavnih i 3 manja specijalna logora, koji su se pružali na prostoru od 240 kvadratnih kilometara, uključujući i područje preko rijeke Save - selo Donja Gradina, koje pripada opštini Bosanska Dubica, a na njemu se nalaze masovne grobnice jasenovačkih žrtava, koje se broje od 100.000 do 700.000. Centralno Jasenovačko logorsko područje obuhvatalo je 8 logora: Logor I- Bročice i Logor II - Kraplje, otvoreni u ljeto 1941. godine. Glavni logor - Logor III u Jasenovcu (muški, ženski, dječiji) i Logor III C u Ciglani, otvoreni su u ljeto 1941. godine. Logor IV- Kozara, bio je u mjestu Jasenovac, a logor V- Ciganski (Romski) u selu Uštica. Logor VI je bio u selima Mlaka i Jablanica, logor VII u Staroj Gradišci, a logor VIII u Donjoj Gradini. Gradina nije bila logor u pravom smislu riječi, već masovno jasenovačko stratište, mjesto za likvidaciju dovedenih zatvorenika, sa oko 50 masovnih grobnica. Tri glavna logora (izgrađena od avgusta 1941. do februara 1942.): Ciglana (Jasenovac III), Kozara (Jasenovac IV) i Stara Gradiška (Jasenovac V) radila su neprekidno do kraja rata, proljeća 1945, a logori Kraplje i Bročice zatvoreni su novembra 1941. godine. U sastavu s jasenovačkim logorom radili su: specijalizovani logor za ubijanje djece u Sisku i logor za žene u Staroj Gradišci. Glavni organizator i komandant logora bio je Maks Luburić, a njegovi najodgovorniji saradnici bili su Fra Miroslav Filipović-Majstorović i Dinko Šakić. U logoru su žrtve ubijane i klane nožem, sjekirom, užetom, lancem, žive spaljivane i gušene Zyklonom-B. Jasenovački logor smrti radio je punim kapacitetom sve do kraja aprila 1945, kada su logor oslobodile partizanske jedinice. Prije nego su napustile logor ustaše su pobile preostale logoraše, digli u zrak sve logorske objekte i uništili sve tragove zločina. Preživio je samo mali broj zatvorenika, od kojih se 26 pojavilo na sudskim procesima pokrenutim nakon rata protiv jasenovačkih zločina.

Najodgovornije za masovna ubojstva u logorima Jasenovac stigla je kazna. Maks Luburić je 1969. ubijen u Španiji atentatom. Miroslav Majstorović je osuđen na smrt i pogubljen 1946.godine. Dinko Šakić je osuđen u Argentini na 20 godina zatvora, a Ante Pavelić je prebjegao u Austriju, zatim Rim, Argentinu, pa Španiju, gdje je 1959. godine umro od posljedice povreda.

Na mjestu gdje se nalazio jasenovački logor 1964. je podignuto Spomen obilježje po zamisli Bogdana Bogdanovića, a sedamdesetih godina je izgrađen spomenik žrtvama u obliku cvijeta, koji je znak vječnog obnavljanja. Spomen područje Jasenovac je 22. april ustanovilo kao Dan logoraša, na koji su se sastajali preživjeli, njihova rodbina i drugi. Taj dan je ostao tradicionalni simbol saosjećanja s jasenovačkim žrtvama.

3. Vješanje Dubičana na Bajram

Torture i smrt jasenovačkih logora osjetili su i doživjeli mnogi krajišnici, naročito Dubičani. U njima je likvidirano 68.500 Kozarčana, od kojih 23.850 djece. Opština Bosanska Dubica je tek 30 godina po okončanju rata dostigla predratni broj stanovnika.

Građani Bosanske Dubice nikad neće zaboraviti 20. septembar 1944.godine - Prvi dan muslimanskog Bajrama, kada su ustaške vlasti iz Jasenovca na glavnom dubičkom trgu, pred očima prisilno dovedenih građana Dubice, na podignutim vješalima i platanima (koji i sada svojim gorostasnim stablima podsjećaju na vrijeme kada je sva Dubica neutješno plakala) objesili 17 osoba sve tri dubičke vjeroispovijesti - po tri Muslimanke, Srpkinje i Hrvatice, skojevke, koje su se zajedno borile za slobodu. Vješanje na bajram bio je smišljen akt ustaških vlasti usmjeren prvenstveno protiv dubičkih muslimana, sa težnjom da se spriječi njihovo sve masovnije uključivanje u Narodno oslobodilački pokret.

Obješenima nikad na mjestu vješanja, osim skromne spomen-ploče, nije podignut prikladan spomenik, niti je ovaj događaj imao pripadajuće mjesto u historiji Dubice, samo zbog toga što je argumentirano potvrđivao moralnu opredijeljenost dubičkih muslimana protiv ustaškog režima i fašizma. Bila je to krvava repriza teških zločina do tada počinjenih u Jasenovačkom logoru i uvertira agonije, koja će uzeti stotine hiljada nevinih života

4. Jasenovački logor: "Srpski Aušvic"

U jasenovačkim logorima je nesumljivo ubijeno najviše Srba, radi čega je Jasenovac nazvan "Srpski Aušvic". Zajedno s drugima, oni su bili žrtve njemačkog nacizma, ustaškog fašizma.

Postoje različite procjene o broju jasenovačkih žrtava, koje se kreću od 100.000 do 700.000. U tom broju je najviše Srba, više od 300.000, 28.000 Židova, 30.000 Roma... Nacionalni komitet za kriminalne zločine Hrvatske, ustanovio je u novembru 1945. (u doba Tita) da je ukupan broj jasenovačkih žrtava od 500.000 do 600.000. Službene cifre u Hrvatskoj su 83.000 i 100.000 ljudi, s tim da je do sada poimenično popisano 77.000 logoraša, a pretpostavlja se da je od pobijenih najmanje 60.000 bilo Srba. Državna komisija FNRJ i Centar "Simon Vizental" su utvrdili da je u logorima Jasenovca skončalo 500.000 Srba, 80.000 Roma, 23.000 Jevreja i više desetina hiljada antifašista. Ubijeni Muslimani nisu spomenuti, osim što ih vjerovatno uračunaše u "antifašiste" ili "ostale", iako ih historijska istina i danas pamti po imenima upisanim na spiskovima žrtava, spomenicima, grobovima i mezarima. Ni ranije U Titovoj Jugoslaviji, a još ni danas, ne želi se spoznati istina da su mnogi Bošnjaci završili svoj život u Jasenovačkom logoru, ostavili kosti u zajedničkim grobnicama, bilo zbog toga što su bili borci protiv fašizma, komuništi ili zato što su pomagali svojim prijateljima i susjedima Srbima, Romima i Židovima. O tome postoje brojna svjedočenja i zapisi. Evo samo kraćeg izvoda iz spiska žrtava s dubičkog područja:

Arnautović(Murata) Meho ( 1914-1943. Jasenovac), Vojniković (Smaila) Mensura (1925-1944. Jasenovac), Delić (Sulejmana) Azemina (1920-1944. Jasenovac), Đurica (Đure) Gordana, 1920-1942, Stara Gradiška, Zubović ( Rejhana) Nevzeta (1925-1944. Jasenovac), Jahić (Hašima) Murisa (1925-1944.Jasenovac), Petrović (Nike) Zdenka (1924-1944. Jasenovac), Pezić (Sulejmana) Berka (1922-1944. Jasenovac), Seferović (Murata) Hasan (1905-1924.Jasenovac), Stojnić (Stevana) Dobrila (1913-1942. Stara Gradiška, Kenjalo (Milan) Borislav, 1912-1941. Gradiška, Kenjalo (Mije) Bosiljka, 1900-1942. Stara Gradiška, Keča (Miloša) Borislav, 1929-1944. Jasenovac, Lađarević Idriz, 1919-1941. Jasenovac, Delić (Sulejman) Safet, 1925-1945. Jasenovac, Dizdar (Huseina) Rasim, 1919-1943. Jasenovac, Dolić (Mehe) Edhem, 1897-1945. Jasenovac, Džanić (Selima) Muharem, 1885-1944, Jasenovac, Džanić (Selima) Smail, 1889-1944. Jasenovac, Jelisavac Branko, 1930-1944. Jasenovac, Tabaković (Džafera) Džafer, 1903-1945. Jasenovac, Ćejvan Seka i Beba, 1942. Jasenovac, Ornek ( Mije) Marija, 1910-1943. Jasenovac, Ornek (Mije) Ljerka, 1932-1943. Jasenovac, Redžić Muhamed, 1912-1942. Jasenovac, Samardžić (Mehmeda) Mehmed, 1912-1944. Jasenovac, itd, itd.

Nikada na komemorativnim skupovima u Jasenovcu ili Donjoj Gradini nije odana dužna pošta muslimanima-Bošnjacima, osim što su ponekad neka imena samo s razlogom ili usput pominjana.

5. Zločini nad Muslimanima-Bošnjacima ostaju neprepoznatljivi

Pedeset godina kasnije, zbog požude za dominacijom nad drugim, pohlepe za tuđim teritorijama, srpski agresor je ponovio zločin, koji je svih 50 godina unazad osuđivan kako od srpskog naroda, tako i od čitava svijeta.

Aktuelne vlasti Republike Srpske, kao i Srbije, ne žele shvatiti da ono što se dogodilo u Jasenovcu od 1941- do 1945. na treba fetišizirati, dizati na kvadrat, kub, na petu ili entu, jer ono što se dogodilo Srbima (ali drugima, bez obzira koliko je malen njihov broj u odnosu na broj stradalih Srba), govori dovoljno samo za sebe, isto tako rječito kao što govore događaji koji su se dogodili Muslimanima-Bošnjacima pedeset godina kasnije od 1991-1995.godine. Stradanje muslimana-Bošnjaka u ustaškim i nacističkim logorima, kao što je bio Jasenovac, želi se zanemariti i zaboraviti, kao i njihovo stradanje u Prijedoru, Srebrenici, Žepi, Foči i drugdje. Jer u logorima širom BiH, ni po čemu drugačijim od Jasenovačkog i drugih nacističkih logora širom Evrope, srpski agresori su od 1991. do 1995. ubili preko 200.000 nevinih Bosanaca, pretežno Bošnjaka-Muslimana, a protjerali u svijet preko 2 miliona B-H građana. U logorima, tipa jasenovačkog, stradalo je više desetina hiljada. I on i su ubijani kao jasenovačke žrtve: klani sjekirom i nožem, streljani po stratištima, ubijani snajperskim metcima i rafalima, davljeni užetom, živi spaljivani i gušeni plinom. I oni su svoje nevine živote skončali u masovnim grobnicama ne tako velikim kao što su grobnice Donje Gradine, ali dovoljno velike da rasplaču i unesreće stotine hiljada nas koji ih pamtimo. Broj ubijenih i protjeranih se može minimizirati, ali ne i činjenica da je na BiH izvršena agresija i nad muslimanima - Bošnjacima počinjen genocid.

I ove godine, u Donjoj Gradini, najvećoj jugoslavenskoj masovnoj grobnici iz Drugog svjetskog rata, u kojoj se nalazi preko 50 masovnih grobnica sa preko 360.000 jasenovačkih žrtava, 22. aprila je obilježena 65. godišnjica od pokušaja bijega 1.100 jasenovačkih logoraša, od kojih se spasilo bijegom samo stotinjak. Isti događaj, sa istom namjerom, nekoliko dana ranije obilježili su građani Hrvatske u prisustvu najvišeg državnog vrha. Nažalost, ni na jednoj strani nije rečena puna i prava istina o Jasenovcu i Donjoj Gradini, niti je itko pokušao povući znak jednakosti ili barem paralelu za ono što je učinio ustaški režim NDH 1941-1945 sa onim što je učinio srpski nacionalizam doživljen u BiH kao srpski fašizam 1991-1995.godine.

Fetišiziranje Jasenovca, kao najvećeg logora iz Drugog svjetskog rata na Balkanu i Donje gradine, kao najveće masovne grobnice na području bivše Jugoslavije iz vremena nacističkog-ustaškog režima, ne vodi priznanju sopstvenih zločina, njihovom sankcionisanju i osudi, niti apostrofski opominje i upozorava, već naginje nekoj vrsti kompenzacije, fetišizacije, sa kojom se nastoje maksimalizirati zločini koje su počinili drugi, a minimalizirali sopstveni. Ako ni zbog čega, da bi u povoljnom vremenu izjednačili krivice, a kad su svi krivi, onda nitko nije kriv.

Muslimani-Bošnjaci su bili žrtve četništva, ustaštva i njemačkog nacizma od 1941. do 1945. godine, žrtve srpskog a dijelom hrvatskog nacionalizma 1991. do l995. godine. Uništavani su jer su bili ne-Srbi ili ne-Hrvati. Njihov doprinos odbrani domovine i borbi protiv fašizama ili nije prepoznat ili je ograničeno i škrto priznat, ali nikad valjano verifikovan i valorizovan. Grobovi muslimana -Bošnjaka su posijani po čitavoj Bosni i više nego prepoznatljivi u Jasenovcu, Donjoj Gradini, Prijedoru i Srebrenici, ali isto tako u kazamatima i stratištima širom BiH, Balkana i Evrope.

Ne mogu se i ne smiju više nikada držati govori, obavljati molitve i polagati vijenci na spomen-obilježjima i grobovima Jasenovca, Donje Gradine, Prijedora, Srebrenice... samo u ime stradalnika jednog naroda, već u ime svih koji su zajedno ostavili svoje kosti na istim stratištima za iste ljudske ideale. Samo tako put istine će naći i put do pravde u Jasenovcu, Donjoj Gradini, Prijedoru, Srebrenici i svugdje gdje je zatiran jedan narod jer se nije dao porobiti, podrediti niti asimilirati.



03.05.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 03.05.2010. - Last modified: 23.10.2014.