ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ











aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten


 



Intervju sa: SIR GEOFFREY NICE

ŽRTVE SREBRENICE-ŽIVI I MRTVI-ZASLUŽUJU ISTINU

Intervju vodio: Nihad Krupić, autor i publicist - 30. marta 2010, Vankuver, Kanada


Jedino zadovoljavajuće objašnjenje je da sam ja vodio slučaj Miloševića i time se našao u jedinstvenom položaju da utječem na istragu i prikupljanje dokaza za sve krupne  zločine koje su počinili pripadnici srpskih oružanih snaga pod vodstvom Miloševića. To je značilo da sam imao pristup činjenicama i dokazima o zločinačkom planu koji je pripreman u Beogradu, i znam pravne teorije preko kojih su se ti dokazi iznosili. Sve ovo može biti vrlo korisno za reviziju slučaja Bosne na Međunarodnom sude pravde. Oni koji šire klevete o meni to dobro znaju.

Sir Geoffrey Nice je rođen u Londonu 1945, gdje je studirao na St Dunstan's Collegeu u Catford, južnom Londonu i Keble College Oxford. Sir Geoffrey je bio glavni tužitelj u suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu, ali na žalost, nije dočekao kraj ovog posla, zbog iznenadne smrti bivšeg predsjednika Srbije. Također je od 1998 vodio više slučajeva na Međunarodnom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, (ICTY), uključujući i slučajeve bosanskog Hrvata Darija Kordića, koji je osuđen na 25 godina, i Gorana Jelisića zvanog "Srpski Adolf”, osuđenog na 40 godina. On smatra, i danas kao i prije, da je tokom suđenja Miloševića na temelju optužbi za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje običaja ratovanja, postojalo više nego dovoljno dokaza za osuđujuću presudu, što se moglo zaključiti i na osnovu ponašanja sudaca tokom samog suđenja, dok je obrana malo ili gotovo ništa napravila što bi moglo ugroziti optužnicu.


Milošević je radio iza lanca vojne komande

1. Milošević je umro prije presude od strane Haškog tribunala, da li je kod Vas kao tužitelja u tom predmetu postojalo dvojbe da bi ga sudsko vijeće moglo osuditi na temelju dokaza koje ste prezentirali?

Bilo bi pogrešno u ovom momentu pokušati suditi o krivnji ili nevinosti. No korisno je podsjetiti da je na kraju iznošenja dokaza od strane Tužilaštva donešena međupresuda u kojoj su suci presudila da postoji dovoljno dokaza za slučaj po gotovo svim tačke optužnice - oslobađajući Miloševića samo za one dijelove optužbe za koje Tužilaštvo nije niti izvelo dokaze za vrijeme svog dijela suđenja. U nastavku suđenja ništa u dokazima njegove obrane, po mom mišljenju, nije ugrozilo optužnicu nego su u tom dijelu suđenja dokazi tužilaštva bili samo još bolje potvrđeni i potkrijepljeni. Ja nikada nisam niti očekivao da bi sudsko vijeće mogao osuditi Miloševića po svim tačkama optužnice. Recimo, optužba za genocid je dovela do podijele mišljenja među sucima kod donošenja međupresude. Jedan sudac, u manjini, je smatrao da nije bilo dovoljno dokaza za najteži oblik odgovornost za genocid, ali dovoljno dokaza za jedan lakši oblik odgovornosti za genocida. Druga dva suca, znači većinskim principom, su odlučila da postoji dovoljno dokaza za nastavak suđenja za sve tačke optužnice koje su ga teretila uključujući i sve oblike odgovornosti za genocid.


2. Da li je bilo sumnje o krivičnoj odgovornosti za genocid i ratne zločine režima u Beograda pod Miloševićevim vođstvom?

Individualna krivičnu odgovornosti kada su u pitanju masovni zločini i političko nasilje uvijek uključuju i krivičnu odgovornost i pojedinaca ali i same države odnosno državnih institucija. Nažalost Tužilaštvo Haškog tribunala nije optužilo sve najvažnije suradnike Miloševića iz samog vrha srpskog rukovodstva tokom rata u Bosni, dakle kada se genocid u Srebrenici dogodio. Tribunal je optužio Generala Momčila Perišića, načelnika štaba Vojske Jugoslavije, zajedno sa nekim drugim vojnim i paravojnim dužnosnicima. Ova suđenja još uvijek nisu završena, a pored toga oni nisu optuženi za sve oblika genocida u Bosni, pa im se sudi na ograničen način, uglavnom za pomaganje i podržavanje genocida. Zbog toga nije moguće navesti konkretan primjer iz sudske prakse kao odgovor na Vaše pitanje. Poznato je naravno i to da je Milošević radio ponekad iza leđa drugih na vlasti i tako zaobilazio vojni lanac zapovijedanja. No, nemoguće je zamisliti ovakav razmjer prisutnosti srpskih snaga u Bosni bez znanja i suglasnosti i Miloševića i njegovih političkih i vojnih suradnika. To je bilo izraženo i u njegovoj optužnici i u optužnicama njegovih najbližih suradnika preko pravne teorije o 'udruženom zločinačkom pothvatu' ('UZP'). Pojedinci koji su identificirani u optužnicama da su, de jure ili de facto, bili dio uskog kruga oko Miloševićeve, snose dio krivične odgovornosti kao članovi UZP. To su mahom pojedinci koji su radili u državnim institucijama na razini federacije, na razini republika Srbije i Crne Gore, ili pak na razini Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Neki od njih su imenovani u dvije od tri optužnice protiv Miloševića, ali samo neki su na kraju bili i optuženi. Iznimka je treća optužnica - ona za zločine počinjene na Kosovu u razdoblju od 1998-1999. Pored Miloševića, za  zločine na Kosovu su optuženi i visoko rangirani političari i vojni zapovjednici. U optužnici za Kosovo protiv Miloševića, naglašeno je da su oni bili udruženi u zločinačkom pothvatu (UZP) s njim, a u optužnicama protiv njih, isto tako stoji da je Milošević bio u UZP s njima. Nažalost optužnica za zločine počinjene u BiH i Hrvatskoj su drugačije koncipirane. Neki od ključnih članova UZP iz Beograda nisu bili niti spomenuti u recimo optužnici za Bosnu. Povrh toga, oni koji su spomenuti u optužnici kao članova UZP nisu bili svi i optuženi. Samo nekolicini od njih se sudi za zločine počinjene u Bosni, ali ne na tako obiman način na koji se teretio Milošević. Posljedice ovoga su prilično ozbiljne. Da je Miloševiću bilo suđeno zajedno sa visoko rangiranim političarima s nivoa SRJ, Srbije, Crne Gore, njegova smrt ne bi značila kraj sudskog procesa, jer bi se suđenje nastavilo za ostale suoptuženike. No, s obzirom da se sudilo samo Miloševiću, suđenje odnosno izvođenje dokaza je ostavilo neiskorištenom veliku količinu prikupljenog dokaznog materijala koji je upotrebljen na suđenju. ‘Spin-off’ suđenja ili suđenja izvedena iz Miloševićevog slučaja - poput slučajeva Stanišić/Simatović i Perišić - pokrivaju samo dio optužnice za koju se teretio Milošević. Niti jedan od ovih slučajeva ne obuhvaća kriminalnost plana u cjelini tj. od 1991. do 1999. godine.


3. Zašto nisu svi relevantni dokazi izvedeni na suđenju Miloševića i nekih drugih kojima se sudi na Tribunalu bili dostupni Međunarodnom Sudu Pravde-MSP u tužbi za genocid BiH protiv Srbije i Crne Gore?

Materijal na koji Vi mislite, su u prvom redu materijali Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) koji su identificirani i na kraju dostavljeni timu kao rezultat iznimnog i nadahnutog rada jednog vrhunskog istraživača u procesu protiv Miloševića. (primjerak jednog zapisnika VSO-prilog N.K.)


Te materijale – jednom identificirane od strane tužilaštva je Srbija morala po nalogu suda dostaviti, i nije postojao niti jedan dobar razlog da se ti dokumenti kriju od očiju javnosti. Sporazumom između sad bivše glavne tužiteljice i Srbije najvažniji dijelovi dokumenta su zacrnjeni i time sakriveni od javnosti, tako da je cjelokupni sadržaj poznat samo malom broju odvjetnika, analitičara i sudaca na tribunalu, koji su bili u mogućnosti da imati uvid u te dokumente u cijelosti. Korisno je naglasiti da bi u slučaju Milošević cjelokupni sadržaj tih dokumenata, uključujući zacrnjene dijelove, bio uzet u obzir kod donošenja presude da je slučaj završen. Međunarodni sud pravde (MSP) je, vjerujem, mogao zatražili puni pristup dokumentima. Jednostavno mi je neshvatljivo da se umjesto radilo na reduciranim tj. zacrnjenim verziji kako je ih je već u javnost iznio

Haški tribunal. Naravno da je bilo logično da inicijativa za potraživanje cjelokupne kolekcija VSO dokumenata trebala da potekne od strane pravnog tima Bosne. Ja ne znam da li se to dogodilo.


4. Da li ima još dokaza za koje znate, a da su još skriveni od javnosti, a pomaže Beogradu, a možda i nekim drugima stranama da izbjegnu odgovornost za događaje u BiH, a posebno za izdaju Srebrenice?

Svakako. Prvo, važno je napomenuti da Srbija nije predala Tužilaštvu tribunal kompletne VSO zapise. Na primjer za 1995. godinu tužilaštvo je primilo zapise od samo pola održanih sjednica VSO-a. Nadalje, od ostalih zapisa VSO-a koje je tribunal dobio od Srbije nisu sve sjednice bile zabilježene u obliku stenograma, nego su dostavljene u obliku sažetih bilješki. Znači u obliku kraćem od stenograma, a dužem od zapisnika. Po datumima sastanaka koji nisu uopće dostavljeni se da zaključiti da to značajni sastanci jer su se odnosili na razdoblje pred, za vrijeme i poslije masakra u Srebrenici. Potpuna dokumentacija o tim sastancima tek treba da se locira. U isto vrijeme, ovi dokumenti, bez obzira na svoj neupitni značaj, ne predstavljaju samo dokazni materijal, koji će objasniti jednom i za sva vremena šta se u stvari dogodilo i tko je tačno kriv. Oni isto tako pružaju uvid u potpuniji kontekst u kojemu su se zločini događali, ali isto su to svjedočanstva o riječima izrečenim na sjednicama od strane Miloševića i ostalih prisutni. Međutim i u svom nepotpunom obliku ovi materijali će ukazivati svima zainteresiranim na druge dokumente koji se spominju na VSO sastancima, koji nisu ranije bili identificirani. Dalje, treba imati na umu da postoje i druge zaštićene kolekcije dokumenta kao i pojedinačni dokumenti koji su bili, i još uvijek su, zaštićeni direktnim dogovorom između Beograda i bivše glavne tužiteljice, odnosno te dokumente nije zaštitilo sudsko vijeća. Ove dokumente nije jednostavno identificirati, ali ako Bosna i Hercegovina odluči da ponovno otvori slučaju na MSP-u biti će neophodno inventarizirati i tražiti bilo od Srbije bilo od Haškog tribunal sve relevantne dokumente.


5. Da li mislite da postoji još više važnih dokaza kojima vi niste imali pristup?

Nesumnjivo da postoji. Osim dokumenata koji se spominju u VSO zapisima, od kojih su samo neki dostavljeni tribunalu, postoje i drugi dokumenti koji su potrebni da bi se došlo do pune istine. Svaki dokument relevantan za istine o ratovima u bivšoj Jugoslaviji je vjerojatno sačuvan u nečijoj privatnoj kolekciji. Neki dokument koji bi mogao ići na štetu jednom pojedincu je možda u isto vrijeme od potencijalne vrijednosti za obranu nekoga drugog pojedinca. Postupak identificiranja onoga što svaki dokument pojedinačno predstavlja nipošto nije bio potpun ili bolje rečeno nije protekao savršeno na Haškom tribunalu iz više razloga. Ne izgleda vjerojatno da će bilo koji sudski proces na Haškom tribunalu ili bilo koja nova istraga nekog drugog pravnog tijela htjeti ili moći biti upotrebljena kao pravni mehanizam da se skine zaštita sa zaštićenih materijala. Neki drugi procesi su potrebni da bi se identificirali svi postojeći dokumenti koji jos nisu dostupni javnosti. To bi moglo uključiti i potrebu političke akcije od strane bosanskih državnih institucija preko Vijeća sigurnosti UN-a.


6. Pokušali ste dovesti ambasadora Muhameda Šaćirbeja u Haag da svjedoči u procesu protiv Miloševićevu , ali ste izgleda bili suočeni sa opstrukcijama. Vjerujete li da znate  od koga i zašto?

Ne mogu reći da li smo bili suočeni sa stvarnim opstrukcije. Međutim, u vrijeme dok je trajao dio suđenje za izvođenje dokaza Tužilaštva ambasadora Šaćirbeya je bilo vrlo teško dovesti u Haga zbog ograničenja slobode kretanja koje je nametnuto od bosanskih državnih vlasti koje su tražile njegovo izručenje. Mi, znači Tužilaštvo smo u isto vrijeme bili u velikom vremenskom ograničenju za izvođenje dokaza. Ambasador Šaćirbey je stavljen na listu svjedoka za koje je sudsko vijeće moglo odlučiti da ih pozove čak i u slučaju da ga Tužilaštvo nema vremena zvati. Ni mi, a ni sudsko vijeće nije bilo u mogućnosti da ga dovede kao svjedoka ili da on svjedoči putem video veze.


7. U vašem nedavnom intervjuu na BBC, na kojem je u istom program nastupio i ambasador Šaćirbey (dostupno na web portal Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000, Osnivač Kongresa Bošnjaka Svijeta http://www.kbsa2000kbs.org/

ste ponovili potrebu da izađu sve činjenica u vezi izdaju Srebrenice. Je li vrijeme za novu istragu o Srebrenici?

Sumnjam, da bi bilo koja formalna istraga ili bilo kakvo novo suđenje  moglo postići neki drastično novi rezultat. Iz raznih razloga svaka nova istraga bi vjerojatno bio ostala ograničen u svom opsegu i dosegu. Još uvijek je otvorena mogućnost revizije slučaja genocida od strane bosanske države pred Međunarodnim sudom pravde, no to će ovisiti o političkoj volju unutar Bosne i Hercegovine. Tek onda se slučaj može ponovo otvoriti i početi raditi na razrađivanju novih pravnih strategija. Što se tiče dokaza potrebno je naći mehanizme da se prevladaju razni interesi koji su prepreka u pristupu dokazima, jer puno je relevantnih dokumenata koji se još uvijek skrivaju od očiju javnosti.


8. U nedavnom intervju, dr. David Harland UN mirovna misija i autor originalnog UN-a "Izvješća o Srebrenici", (Intervju opet dostupan na Aneks TV http://www.kbsa2000kbs.org/

je izjavio da ostaje ključno pitanje zašto je zahtjev nizozemskih mirovnih snaga ", u pet navrata" bio ignoriran od strane političke vlasti. On je naveo da je to bila "politička odluka." Da li znamo tko je donio političku odluku da se ignorira zahtjeve za spašavanje Srebrenicu i pružanje potrebnu vojne podršku za nizozemskih vojnika?

Žao mi je, ali ne znam razlog. Odluka da se ignorira nizozemski zahtjev se skriva od javnosti već 15 godina. To pokazuje da se ta odluka o ignoriranju nizozemskih zahtjeva ne može opravdati niti iz današnje perspektive. Također bi se moglo zaključiti da neke vrlo moćne strane imaju interes da procesi donošenja odluka ostanu u skriveni od javnosti.


9. U intervju BBC spomenutom ranije, nizozemski ministar obrane Joris Voorhoeve je izjavio da su najmanje dvije od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN imali predznanje o planiranju srpskog napada na Srebrenicu prije 11. jula1995. Ambasador Šaćirbey je rekao sličnu tvrdnju prije mnogo godina. Da li znamo koje su to zemlje i zašto su šutjeli i nisu ništa učinili?

Ne mogu ništa reći sa sigurnošću. Nagađati koje bi te dvije zemlje mogle biti je primamljivo i jednostavno - ali to be bilo jako neozbiljno. Ambasador Šaćirbey je izjavio da je zeleno svjetlo za zauzimanje Srebrenice došlo od strane Zapada. To nitko nije ozbiljno osporio, pa je čak i Sandy Vershbow, US State Department dužnosnik zadužen za politiku prema Bosni pri SAD-u Vijeću za nacionalnu sigurnost javno izjavio još u junu 1995 kako SAD razmatra opciju neke vrste razmjene teritorija koja bi se odnosila i na istočnobosanske enklave.


10. Da li oni još uvijek pokušavaju sakriti nešto i danas krive "homoseksualce u nizozemskim trupama" u Srebrenici? '

Objašnjenje o homoseksualcima u nizozemskim trupama zvuči poput izjave iz očaja i liči više kao argument nekoga tko sam ima nešto sakriti. Koliko ja znam, nikada ranije nije bilo ovakvih navoda kao mogućeg razloga za vojni neuspjeh u Srebrenici. To zvuči isto tako apsurdno kao kad bi netko sugerirao da je srpska vojska bila uspješna u svojoj vojnoj akciji u Srebrenici protiv golorukih civila, jer u toj vojsci nije bilo homoseksualaca. Ovo sve više izgleda kao pokušaj pojedinih segmenata unutar međunarodne zajednice da upotrijebe DUCHBAT kao žrtvenog jarca za propuste i svih onih drugih koji bi se mogli smatrati odgovornim za to što nisu zaštitili enklave. Pripisivati DUTCHBAT-u “nedostatke” ovakvog tipa, više liči na pokušaj da se istraga o Srebrenici zaustavi na nivou DUTCHBAT-i da se ne traži odgovornost na nivoima iznad koji bi obuhvatili više vojne i političke hijerarhije.


Sve optužbe da me se predstavi kao britanskog špijuna su bizarne


10. Da li ste vi za novu istragu?

Ne posebno. Iz razloga gore navedenih, općenito mislim da bi bilo koja istraga na ovu temu bila ograničena i vjerojatno bi ostala jednako zasjenjena nekim starim ili pak novim interesima. Ne vidim da ima razloga vjerovati da bi bilo koja nova istraga prošla drugačiji od svih prethodnih. Bilo je već toliko istraga, uključujući suđenja na haškom tribunal kao i ono na Međunarodnom sudu pravde (MSP). Svi ti procesi doprinijeli su objelodanjivanju sve više detalja i činjenica, ali potpuna sliku o tome što, kako i zašto se sve to desilo još nije složena. Pored toga, koji bi bio interes da zemlje koje imaju razloga da ne objelodane informacije o tome što se dogodilo - na primjer, zašto nije pružena zračne i vatrena  podrške nizozemskim snagama ili pak otkuda ta suzdržanosti i pasivnosti prije i za vrijeme pada Srebrenice – da najednom napuste svoje svoje prijašnje pozicije i počnu odjednom surađivati u opet nekoj novoj istraži?


12. De li je to možda razlog zašto vas neki sada pokušavaju oslikati kao pripadnika britanske obavještajne službe? Neki vas optužuju za sabotiranje svih napora za pronalazak istine? Što zapravo stoji iza tih priča i zašto su ovakve optužbe usmjerene protiv vas?

Ovi navodi su potpuno neistiniti i bizarni - kao što su neistinite i bizarne glasine koje je potakla Florence Hartmann tvrdeći da sam kao školarac bio pripadnik MI6, pri tome se navodno pozivajući na informacije dobivene od Azema Vlasija. On je tu njenu tvrdnju javno ismijao u emisiji uživo na FTV u Sarajevu u kojoj je učestvovala i sama Hartmann! Ja ne mogu biti siguran zašto je ova izmišljotina nedavno ponovo aktualizirana. Znakovito je da su se ove insinuacije na moj račun - bez potpisa autora teksta ili navođenja bilo kakvog izvora – pojavile upravo u vrijeme kada je Ejup Ganić uhapšen u Londonu, na zahtjev Srbije zbog navodnih ratnih zločina. Ovu kampanju blaćenja vidim kao jedan orkestriran i proračunat pokušaj napada na moj kredibilitet i profesionalni ugled, kako bi se spriječilo moje uključenje u bilo koje buduće sudskih procesa u vezi kaznene odgovornosti srpske države za zločine počinjene u Bosni. Nije potrebno puno mašte da bi se shvatilo tko stoji iza ove organizirane kampanje blaćenja. Jedino moguće objašnjenje je da sam ja vodio slučaj Miloševića i time se našao u jedinstvenom položaju da utječem na istragu i prikupljanje dokaza za sve krupne zločine koje su počinili pripadnici srpskih oružanih snaga pod njegovim vodstvom. To je značilo da sam imao pristup činjenicama i dokazima o zločinačkom planu koji je pripreman u Beogradu, i da znam pravne teorije preko kojih su se ti dokazi iznosili. Sve ovo može biti vrlo korisna za reviziju slučaja Bosne na MSP-u. Oni koji šire klevete o meni to dobro znaju. Interesantno je da je jedan broj pojedinaca iz institucija Bosne i Hercegovine vrlo aktivan u proizvodnji neistina protiv mene, ali iskreno govoreći ja mislim da to predstavlja veći problem bosanskoj državi nego meni, jer pitanje je za koga ti ljudi rade i kada će biti raskrinkani.


13. Kako vidite svoju uključenost u dohvatu konačne istine o Srebrenici i tko je sve odgovoran?

Projekt koji ja imam na umu pretpostavljanje stvaranje jedne baze podataka koja bi bila u neprestanom širenju, u procesu kojim bi se demokratiziralo prikupljanja i objavljivanja dokaza vezanih za Srebrenicu. Taj način bi trebao biti takav da ne može biti osujećen nacionalnim, međunarodnim ili bilo kakvim drugim interesima. Žrtve Srebrenice - živi i mrtvi - zaslužuju da se učini sve moguće kako bi se otkrili sve informacije i dokazni materijal o tome kako se zločin dogodio, tko ga je prouzročio i tko ga je mogao spriječiti. To što imam na umu je jedan sistem pomoću kojeg bi se mogao koristiti svaki raspoloživi metod prikupljanja informacija, i preko kojeg bi se eventualno moglo tražiti skidanje 'zaštitnih mjera' sa “zacrnjenih” dijelove dokumenata poput VSO zapisa, npr. preko zakona o slobodi dostupa informacijama. Suštini ovog projekta bi bila da bi se stvorio sistem otvoren za javnost u kojem identifikacija i prikupljanje materijala korisnih za razumijevanje srebreničke tragedije ne bi više bili ostavljeno nacionalnim i međunarodnim institucijama koje nisu sve ovo vrijeme pokazale da to rade ispravno, samim tim što je puno informacija unutar njihovih zidova ostalo zatvoreno za javnost.




06.04.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 06.04.2010. - Last modified: 23.10.2014.