ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ











aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten


 



O SVEMU PO MALO, o nepravdi najviše

Dok mudraci proučavaju život, budale ga prožive

Avdo Metjahić


Avdo MetjahićŽivimo u dvadeset i prvom stoljeću, o kojem su sanjali mnogi veliki ljudi, još u onom prošlom pa i ranije, koje je bilo toliko krvavo, toliko prljavo i toliko mizeran. Ljude, koje je Bog stvorio kao razumna bića, treba da se stide tog prošlog vremena i čitavog tog izgubljenog stoljeća.

Sanjali su, da će sve nesreće čovjeka prestati i nestati u trećem mileniju, te da nikom neće smetati, koje si rase, kojeg si porijekla ili nacije, kojeg duhovnog vjerovanja, ili pak koje si političke orjentacije. Sanjali su, da velike razlike među ljudima neće više bit, i da će vladati harmonija i razumijevanje, te da nikad neće nasrnuti čovjek na čovjeka.

Mislili su; da će “med i mlijeko” točiti na svakom koraku, te da će čitavo čovječanstvo zemljine kugle jednom dušom disati. Sanjali su, ovi meleki, (anđeli) u ljudskom liku, da granica za čovjeka neće biti, te da će svi konflikti nestati, i ubitačne sprave niko više neće proizvoditi, a stare uništiti.

Izgleda da sve što čovjek zna je kapljica, a ono što ne zna je more, te ono što dobar čovjek želi je samo san i pusta želja, a stvarnost je jedino prisutna, koja nije baš tako sjajna.

U prvoj demokratskoj zemlji svijeta, krenulo je ka raspoznavanju čovjeka, prema znanju i sposobnostima koje posjeduje, jer biti učen a ne primjenjivati svoje znanje je; kao kad seljak ore, ali ništa ne sije.

Živimo u najstarijem demokratskom društvu na planeti zemlji, bar ono što historija poznaje, a to je ova naša USA, ma da ima i tu nedostataka, koji polako iščezavaju.

Danas imamo Predsjednika, gospodina Baraka Obamu, kojem je boja kože crna, ali sjajne duše, koja obasjava i grije sve ljude koji vjeruju u bolju i ljepšu budućnost. U ovog velikog čovjeka vjeruje najmanje šezdeset posto ljudi svijeta, čije dobre namjere mogu osujetiti samo ljudi koji ne misle svojim glavama, i kojima nije stalo do suživota i mira na ovoj planeti.

Najljepši raj se nalazi samo u srcima dobrih ljudi, a pakao proizvode samo loše i pokvarene duše.

Ko zna, možda je ova naša zemljina kugla i ovaj svijet pakao neke druge planete, kako reče jedan učen čovjek, ili pak poligon bezdušnika i pokvarenjaka, gdje se vapaji poštenih ljudi gube i rijetko čuju.

Možda!?.

U teškim prilikama se samo obraćamo Bogu, i to je kad bismo htjeli da postignemo nešto nemoguće, a za nešto moguće imamo ljude, a to su oni koji ne posjeduju ništa svoje, i funkcionišu na baterijski pogon.

Duhovno vjerovanje i jest privatna stvar svake osobe, ali kad se to duhovno vjerovanje zatruje “nečovještvom”, onda nije više privatna stvar, nego prelazi da bude društvena stvar, čemu se mora stati na kraj, prije nego se zatruje čitava jedna zajednica.

Duhovni učitelji današnjice, da li to bilo oni koji pripovijedaju, kršćanstvo u svim sektama, oni u budizmu ili duhovnici islama, ne rade ono što im svete knjige nalažu, nego bi da preuzmu mjesto svemogućeg, pa ih treba zaustaviti prije nego naprave velike nesreće i zlo svojoj zajednici, pa i čovječanstvu.

Moramo povjerovat da Bog ima onoliko imena, koliko i živih stvorova na svijetu, pa el-kaida, talibani te, IRA, ATA i druge terorističke udruge na svijetu zastupaju samo sebe. Islam ne prihvata terorizam, a samoubice se čak ni ne sahranjuju u istim mezarlucima sa muslimanima. Božje obavijesti u Kur’anu kažu: “Onaj koji ubije jednog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet. Biblija niti Tora ne govore drugačije od Kur’ana, ali duhovnici upućuju svoje vjernike na pokolj onih drugih, posipajući ih svetom vodicom.

Rečeno je i napisano hiljadama puta pa i ja da ponovim:

Svi muslimani nijesu teroristi, pa ni svi teroristi nijesu muslimani”.

Ovo citiram, radi jednog crnogorskog “diplomate”, koji na sastanku sa Bošnjacima plavsko-gusinjske dijaspore u Njujorku, podijeli diplome pilota, jer je bilo na tom skupu i onih sa malo dužim bradama. Ako su brade oličenje zla, šta onda reći o Amfilohiju, Kačavendi i sličnim njima kojih među pravoslavcima ima izobilja. Ovi su svojom neljudskošću našli ljudsko dno. Za ponašanje ovakvih vjerskih dostojnika je odgovoran njihov narod, “stado”, koje dozvoljava obmanjivanja, huškanja i pozivanja na bunu protivu “dahija”, kojih na tim prostorima nije bilo, skoro jedno i pol stoljeće .

Svi oni koji se kriju u mantijama duhovnika, a ne ponašaju se po uputstvima svemogućeg, njima slijedi božje prokletstvo, kao najprvo, ali i osuda od razumnog čovjeka, kojeg ima u svakom narodu i društvu.

Nedavno sam reagovao malo oštrije na izjave čovjeka, za kojeg kažu da je i on iz diplomatije, te prema njegovom pisanju, da se ustanoviti, da on sa tom profesijom nema ama baš ništa, kao i onaj prvi. Ovaj “diplomata” bi da Bošnjaci i Albanci u Crnoj Gori zaborave na svoju prošlost, historiju, i na svoje pretke, te da počnu, Jovo na novo!

Nemoguće!

Bošnjaci i Albanci plavsko-gusinjske doline imaju svoju historiju, imaju svoje junake, imaju svoj ponos i čistu prošlost. Zašto oni ne bi smeli ispoljavati ono svijetlo i dobro o svojim precima, koji su živjeli pošteno i nikad ne napadajući nikog, nego se braneći od mnogih aveti, koje su uznemiravale njihov mir.

Ali-paša Gusinjac nije poznat kao čovjek koji je napadao i terorisao svoje komšije, ma da su svojim postupcima često i zasluživali. Bio je miroljubiv čovjek i onaj koji pomaže i obnaša se ljudski, što imamo bukadar dokaza. Patriotski naboji kojeg je posjedovao on i svi ljudi plavsko-gusinjske doline su drugačiji od komšija u njihovom okruženju, jer to su ljudi koji su znali da odgovore na dobro i zlo! Ovi gorštaci bili su i biće primjer ljudskosti, junaštva i humanosti dok je svijeta, pa sve istine koje se prećute, što mnogi probaju, postaju otrovne. Mnoga humana djela učinjena od ovih gorštaka, brzo se zaboravljaju, pa su se češće vraćala i vraćaju zlom.

Poznata nam je dobro, prva i druga “pohara” Kuča od Crne Gore, gdje plavsko-gusinjski gorštaci prihvataju jedan veliki dio Kuča koji su bježali od crnogorske kame koja je bila surovija od one Turske prikazane od dokonih guslara. Gusinjska nahija ih prihvata i ugosti ih skoro godinu dana, ali kao zahvalnost, Marko Miljnov se nađe na čelu crnogorske vojske, protivi plavsko-gusinjskih gorštaka, da ih uništi i protjera sa svojih topraka. Za sreću on doživje veliki poraz na Nikšiću, što je dokaz da ima Boga.

Ali-Paša se našao na čelu svog naroda, kad im je knjaz Nikola spremao nestanak, a i dobro je znao sudbinu muslimana Podgorice, Nikšića, Kolašina i drugih mjesta u današnjoj Crnoj Gori. Znao je šta se sprema njegovom napaćenom narodu Bošnjacima i Albancima plavsko–gusinjske nahije, što se i dokazalo 1912-13 godine, poslije okupacije. Slijedilo je pokrštavanje i “mušketanja” masovni masakri na Previji, Racini, po potocima i voznicima, nad svim onim koji nijesu htjeli prihvatiti pravoslavlje.

Zar to nije genocide?

Nije samo Ali-paša koji zaslužuje spomen obilježje, nego su i mnogi drugi prije njega i poslije njega, na koje su njihovi potomci ponosni. Naša historijska znamenja su porušena, gdje spada i Kršla, dvorac slavnog Ali-paše, kojeg treba obnoviti, u onom svijetlu kakav je bio. Unutar zidina dvora i prostorijama opremiti muzej prošlosti plavsko-gusinjske nahije, danas opštine Plav, jer ako ima pravo u “demokratskoj” Crnoj Gori da postoji muzej Marka Miljanova, onda i Kršla se mora obnovit i moj narod može isticati Ali-pašu i druge. Zar ne živimo u demokratiji dvadeset i prvog vijeka?

Kako se smije zaboravit pobunjenik protivu zuluma kraljevine Jugoslavije, mula- Agan Kojić. Taj čovjek nikad nije zalazio dolinom Lima da teroriše komšije pravoslavce, zbog ponašanja vlasti, graničara i žandara, nego se osvećivao zulumćarima direktno.

Kako uopšte možemo zaboravit ponašanje jedne srpske vojne formacije, kojoj Plavljani pomažu da opstane na njihovoj teritoriji u vrijeme prvog svjetskog rata, te kad “Švabo” kapitulira oni saznaju da se srpska vojska vraća sa Krfa, naprave masakar nad svojim spasiocima. To je bilo hvala od srpskih vojnika, gdje je ubijeno preko četiri stotine nevinih ljudi, žena i djece po plavskim sokacima.

Stanovnici ove doline će se sjećat generacijama, mnogih događaja pa i komite Boška Đuričanina, koji je terorisao taj kraj godinama. Kako zaboraviti Novicu Popovića koji je rukovodio i kumovao mnogim ubistvima i nesrećama protivu Bošnjaka i Albanaca ovog kraja. Kako zaboravit pljačku albanskih i bošnjačkih katuna i ubistva čobana, te dijeljenje plijena na Čakoru, što se desilo nekolko puta dvadesetih godina prošlog vijeka.

Kako zaboravit Avra Cemovića, koji napravi masakar nad nedužnim stanovnicima plavsko-gusinjske doline, a danas ga crnogorska historija tretira velikim junakom i nekakvim oslobodiocem. Kako gospodo zaboravit tone ovakvih zulumćara?

Kakao? Recite nam kako?

Ali-paša je čovjek koji nikad neće izblijediti iz svijesti Bošnjaka i Albanaca plavsko-gusinjske doline, jer je bio oličenje čovjeka. Kad uz strune gusala mogu pjevati Crnogorci i Srbi o “junaštvima” drumskih razbojnika i pljačkaša i praviti od njih heroje, valjda i mi možemo isticati istinu i samo istinu o Ali-paši, Jakup Feru, mula Jahu Musiću, mula Aganu Kojiću, i mnogim drugima. A da bi pomenuo sviju i njihova dobra djela, trebala bi nam poveća memorija na ovim računarima.

Ne zaboravimo da ih imamo i danas takvih, ako zatreba, jer Plav i Gusinje nijesu ostali samo na minderpuzama.

Bi bilo neprimjerno shvatiti ovo pisanje kao neko potpaljivanje, što nije, nego je isticanje istine, tražeći na ovaj način da aršini budu isti za sviju. jer i mi imamo svoje junake i želimo ih isticati onakve kakvi jesu, svijetla obraza, što i jesu.

Zar je moguće da ovi narodi nemaju pravo na njihovu historiju, i podići obilježje svojim precima, koji su zaslužni, te danas još nas ima u toj dolini. Zar potomci onih nevino strijeljanih na Previji nemaju pravo obilježiti to veliko stratište, pa i mnoga druga, kojih je više od 1912. godine samo u plavsko-gusinjskoj doline, nego za petsto godina ranije, u čitavoj, današnjoj a ne onoj staroj Crnoj Gori.

Znači i dalje neke diplomate bi; da je na snazi bude onaj stari crnogorski zakon: “Ko je jači taj tlači”, što se i dalje primjećuje u raznim slučajevima u “demokratskoj” Crnoj Gori.

Svakako ću citirati par istinitih događaja koji su se desili u Plavu poslije okupacije 1912 g. koji daju svijetlo na sve što je taj narod prošao i proživio.

Poslije okupacije crnogorske vojske, posjete Plav dvojica crnogorskih vojvoda. Prolazeći čaršijom, sretnu starog Mehmet-bega koji im je bio poznat od ranije, pa stanu i pitaju se sa njime. Jedan od vojvoda ga upita:

- Koliko ti je godina Mehmed-beže.

- Blizu tristo vojvodo, - odgovori stari Mehmed–beg

- A kako to junače, - upitat će ga vojvoda.

- Lahko vojvodo, mojih je blizu stotinu, a dvjesta mi vi natovariste za ove dvije godine vaše okupacije, pa to je skoro tristo, zar ne vojvodo, - odgovori mu stari Mehmed-beg.

Tako negdje 1938. godine, pijan pop ujaha na konju u čaršiju, pa prolazeći kraj džamije viknu hodži.

- O 'odža

- Bujrum pope, - odazva se hodža, koji je bio pred džamijom sa još nekolko džematlija.

- Znaš li 'odža koliko sam popio danas?

- Ne znam pope, ali da sam ja popio samo pola od toga, ti ne bi smio doći danas ovamo -, odgovori mu hodža.

Danas kad se Crna Gora poziva na demokraciju, dobivajući samostalnost, i u isto vrijeme vraća zastavu kraljevine Crne Gore, pod kojom je napravljen masakar nad Bošnjacima i Albancima, ili bolje rečeno; genocid. Vrijeđajući sa ovim aktom skoro dvadeset posto svojih građana, te očekujući da tu istu zastavu, potomci masakriranih sa zadovoljstvom prihvate, onda su u zabludi.

Sila Boga ne moli, ali Bog silu ne voli.

Da se malo osvrnemo na “civilizovanu” Evropu, koja zahtjeva od međunarodno priznate Bosne i Hercegovine, da svoju zastavu sa ljiljanima zamijeni nekim žutim bojama. Isto je sa Republikom Kosovo, gdje je većinski narod devedeset posto, ali zato što su kao i Bošnjaci Bosne u većini vjernici islama, moraju biti “pravični” prema manjinama i zastavu zamijeniti, ali za Crnu Goru to ne važi. Zastave ove dvije mlade države nemaju na sebi nikakva vjerska obilježja, sem zlatnih ljiljana i dvoglavog crnog orla, ali sa krstovima se bez problema može u Evropu.

Snovi se mirotvoraca na ovaj način ne ostvaruju, pa pitamo; dali će na tim prostorima ikad doći do gašenja bestijalnog ljudskog uma, koji je uvijek bio spreman da ravnodušno ponižava. ne priznaje čovjeka drugačijeg vjerovanja, ruši sve ono što je godinama podizao, ubijajući i paleći, što je ispod dna svakog razumnog ljudskog uma.

Daj malo prikočite, jer smo u trećem mileniju o kojem su sanjali mnogi mirotvorci svijeta što ih je bilo i sa ovih prostora, ali ne sa zvanjem diplomate.

Da se ne bi ubjeđivali, jer je znano od vajkada da na Balkanu u velikom procentu žive ljudi kojima treba obuka iz dijaloga, a za čekanje nema više vakta.

Arapska poslovica kaže:

“Čuvaj se žurbe jer ona uvijek dovodi do kajanja; onaj koji žuri govori prije nego što nešto sazna, a odgovara prije nego što nešto shvati, odluči prije nego što nešto provjeri, kudi prije nego što se u nešto uvjeri, ako je čovjek kajat će se“.

Od razumnog čovjek se očekuje da se prilagodi svijetu, a nerazuman će uporno nastojati da svijet prilagodi sebi i svojom zamislima, ludilu. Baš zbog toga moja gospodo, čitavi napredak zavisi o razumnom čovjeku, a i vrijeme je da dođe do ljudskog dijaloga te da se raspoznajemo po dobroti i ljudskosti, jer sve ostalo je odraz divljaštva.

Istina je; da se godinama osporava istina o mnogim događajima i ljudima u plavsko-gusinjskoj dolini i uopšte u čitavom bošnjakluku, pa je vrijeme da se prekine nepravedna sramna šutnja, o mračnim zbivanjima, gdje su bez traga i glasa nestale hiljade nevinih ljudi. Nestali su zbog toga; što su se molili istom bogu kao i njihove komšije, ali su bili privrženi drugačijem učenju i vjeri islamu.

Ponovo tražimo, da bi crnogorska država i njene vlasti sprale sramotu šutnje sa lica, o događajima koje sav savremeni svijet osuđuje. Da zvanično stanu uz dio svog naroda, koji je bio diskriminiran, a sad osjećajno i emotivno pripadaju ideji demokratske Crne Gore, a to su Bošnjaci i Albanci, na koje treba računati, jer nikad nijesu bili izdajnici, nego uvijek ljudi sa ljudskim nabojem.

Avdo Metjahić

USA




30.03.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 30.03.2010. - Last modified: 23.10.2014.