ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ











aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten


 



Slučaj Ganić

“ZNA BAJA ŠTA RADI…”

Piše: Nihad Filipović


Nihad FilipovićFakta su poznata: trećeg maja 1992 godine, predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović bio je zarobljen u terorističkom prepadu oružane soldateske lažno zvane Jugoslavenska narodna armija, na aerodromu Butmir u Sarajevu. U pregovorima oficira terorističke bande i Republike BiH na čije je čelo zarobljavanjem predsjednika ex oficio došao potpredsjednik Ganić, dogovorena je razmjena taoca Izetbegovića i njegove pratnje, za generala Kukanjca i još neke oficire uz njega…
Oružje, vojska, dokumentacija … to uopće nije bilo predmet dogovora, nego je, kada se već krenulo u realiziranje dogovorenog, banda samoinicijativno sve to pokupila, formirala konvoj i krenuli u “dogovorenu” razmjenu… Pored onoga što je ta zločinačka banda već bila prethodnih mjeseci i dana napravila po BiH i Sarajevu, upravo u ovoj okolnosti, u okolnosti nepoštivanja dogovorenog kao i u revanšističkoj želji branitelja grada i države (u uvjetima rata potpuno legitimnoj uostalom), treba tražiti odgovore, kako, zašto, zbog čega je došlo do presjecanja kolone i ko je kriv za dramatična zbivanja u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, trećeg maja 1992 godine.

Pa ipak, iako je, slijedom prednjeg, svakom ko zna i hoće logički misliti, jasno, kako tu nema nikakva zločina, a ponajmanje ratnog, ipak čini se i u onome patriotskom i domovinskom BH političkom bloku, a i da ne govorimo o onim građanskim medijskim šalabajzerima kakvih je Sarajevo puno kao šipak košpičica, javljaju se, u povodu “slučaja Ganić”, učestalo disonantni tonovi i interpretacije “eksperata za sve i svašta”, biva: ima tu nekog vraga (“neki zločin se tamo desio, ali Ganić nije odgovoran…”, kaže Bakir Izetbegović), te da nije bilo nikakva plana, nego je u onoj tenzičnoj situaciji kakva je tih dana bila, ne samo u Sarajevu nego i u cijeloj BiH, spontano došlo do “incidenta” u kojemu su poginuli neki oficiri već tada u BiH ilegalne agresorske armije koja se još uvijek lažno izdavala kao “jugoslavenska” i “narodna“.


Helem, od generala i gospodina Jovana Divjaka, preko kreatora javnog raspoloženja (mediji) do onih relevantnih na mjestima odlučivanja, kao da preteže stajalište kako je tu ipak zločina bilo, ali eto ne zna se ko bi to mogao biti odgovoran, ali Ganić to sigurno nije; To su kao oni dole na terenu samoinicijativno znate… i tako dalje i tome slično, ali koji su to dole na terenu, e to ni Tužilaštvo BiH nije u stanju da do kraja istraži iako je istraga otvorena još 2006 g. morala biti okončana u roku od šest mjeseci, nakon čega se ustaje sa tužbom ili se predmet ad aktira.
U kojoj je ovdje mjeri u pitanju naša tradicionalna haljkavost, pohiti polahko” i “ko ih jebe filosofija” u kojoj mjeri neznanje, a u kojoj djelovanje tajnih službi i ubačene agenture, ostaje upitno? U svakom slučaju, otvaranjem “Ganićevog slučaja” valjda je i posljednjem BH blenti ma ko to bio, postalo jasno kome takav razvoj situacije odgovara. Jer, evo tako se sada država Bosna i Hercegovina našla u situaciji da od britanskih vlasti traži izručenje Ganića Bosni i Hercegovini, umjesto da ustane sa protestnom diplomatskom notom i traži njegovo puštanje iz pritvora i povratak u Bosnu i Hercegovinu. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog ove i ovakve birokratske tuposti i lijenosti državni tužitelj Barašin, pa makar i sam bio žrtva okolnosti, trebao bih podnijeti ostavku.

Usput rečeno, kao što svojevremeno nije rasvijetljena pozadina ubojstva Joze Leutara ili ono nekrofilno miniranje mezara rahmetli predsjednika Izetbegovića, tako već sada možemo reći kako ni provalnici u stan državnog tužitelja Barašina (otuđili mu laptop i navodno “šifrirano, zaprijetili kćerkinim životom), što se desilo neposredno pred pokretanje “slučaja Ganić”, neće biti otkriveni. Znakovito, zar ne?

I tako, dok se u BiH duhovno bahulja na razvalinama ex Jugoslavenske ili većinski pro srpske svijesti, kako god čitali sve jedno, iz Londona se magazinu “BH Dani” javlja Irac Ed Vulliamy e ne bi li, poput kakva patriotski podebljanog Bosanca objasnio zbunjenoj BH javnosti o čemu je zapravo riječ u “slučaju Ganić”. Istu poruku BH javnosti šalje u jedan drugi Britanac, Marko Atilla Hoare, objašnjavajući zašto pogibija pripadnika terorističke invazione armije na teritoriji već tada međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine, u uvjetima već objavljenog ratnog stanja, nije zločin, a ponajmanje ratni…

Ništa međutim “sa našeg puta istine i pravde” ne može skrenuti naše BH šalabajzerske eksperte za prelijevanje iz šupljeg u prazno. Nešto tu smrdi, možda nije Ganić, koji je, kaže jedan od perjanica liberalnog žurnalizma u BiH “šupak, ali nije ratni zločinac”, ali ima neko ko je kriv za Dobrovoljačku, bezbeli neko iz redova one BH “vojske” u tenama, što se digla ne bi li spasila glavu, grad i državu od pomahnitale razbojničke soldateske… Bravo, kažem na to ja. Ili, što bi davno upokojeni Pašić Nikola rekao: ”Zna Baja šta radi…” Pitanje je međutim, znamo li mi šta nam to rade? Jer ako to BH javnosti mora objašnjavati Irac Vulliamy i Britanac Marko Atilla Hoare, onda mrka nam je kapa dragi zemljaci.


15.03.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 15.03.2010. - Last modified: 23.10.2014.